LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=1]Luk iz semena[/h]


U zemljama gde se luk proizvodi iz arpadzika prinosi su po pravilu niski, a tamo gde se gaji iz semena ostvaruju se bogate berbe. Kod nas se iz arpadzika crni luk gaji na vise od 95% povrsina, sto pokazuje na neophodnu izmenu nacina proizvodnje.
Prilikom direktne setve otpadaju troskovi za arpadzik. Po pravilu, lukovice iz direktne setve mnogo se bolje i duze cuvaju nego one dobijene iz arpadzika.
Neophodno navodnjavanje
Osnovni uslovi za uspesnu proizvodnju crnog luka iz semena su sorte i mogucnost navodnjavanja. Uspeh u velikoj meri zavisi i od vremena setve. Optimalni rok za setvu u kontinetalnom podrucju je od 5.-15. marta, a u primorskom delu moze se obaviti i ranije. Setva se moze produziti najvise desetak dana, utice na smanjenje prinosa.
Da bi setva bila kvalitetna neophodno je predhodno ravnanje zemljista i dobra predsetvena priprema, sto se moze uraditi setvospremacima koji imaju ravnac. Zavrsna predsetvena priprema treba da bude sasvim plitka, da bi se semenu obezbedila tvrda podloga i rastresit pokrivac.
Visina prinosa u ovoj proizvodnji direktno je uslovljena ostvarenjem sklopa. U zavisnosti od toga kakva se sejalica koristi, razmak redova iznosi 20-35 cm, ali se mora voditi racuna o tome da se postigne sklop od 600-900 hiljada biljaka po hektaru. Iz prakticnih razloga se preporucuje setva na 25 cm, ali da se u redu ostave biljke na razmaku 5-6 cm. Koriscenjem preciznih sejalica setva se obavlja na konacan razmak i tako izbegava rucno proredjivanje. Za takvu setvu potrebno je 5-8 kilograma semena po hektaru.
Crni luk najbolje uspeva posle preduseva djubreni stajnjakom (paprika, kupus), a dobro uspeva i posle strnina, koje omogucavaju dobru i blagovremenu osnovnu obradu i predsetvenu pripremu.
Za djubrenje crnog luka treba koristiti samo mineralno djubriva. Ako se djubri samo stajnjakom, stvaraju se vodnjikave, socne lukovice losijeg kvaliteta, nepodesne za duze cuvanje. Kolicina mineralnog djubriva zavisi od toga koliko u zemljistu ima osnovnih hraniva. Prosecno se koristi 120-130 kilograma cistog azota, 80 kilograma fosfora i 140 kilograma kalijuma.
Nega useva sastoji se u navodnjavanju, zastiti od korova, bolesti i stetocina, eventualno jednog ili dva okopavanja.
Navodnjavanje je obavezno tokom cele vegetacije. U pocetku su zalivne norme manje (15-20 mm). Zalivanje se prekida oko 20 dana pre vadjenja. Tako se omogucava pravilno doziranje lukovica.
Nikako bez herbicida
Za suzbijanje korova u luku neophodna je primena herbicida. Ima vise efikasnih herbicida, ali se najcesce koristi “stomp” u dozi pet litara po hektaru. Najbolje je da se primeni posle setve, odnosno neposredno pred nicanje luka. U toku vegetacije, ali tek kada biljka obrazuje pet stalnih listova, ako se pojave korovi, mogu se upotrebiti “prohelan” ili “afalon”.
Najcesce i najstetnija bolest crnog luka je plamenjaca. Protiv ove, ali i protiv ostalih bolesti luka (gar, bela trulez) prska se klasicnim preparatima (“ditan”, “cineb”, “bakarni krec”). U poslednje vreme sve vise se upotrebljava sistemicni fungicid “ridomil”, koji obezbedjuje znatno duzi period zastite. Rastvoru fungicida treba dodati neki od insekticida, da bi se sprecila pojava larvi lukove muve.
Da bi se dobile sto kvalitetnije lukovice, vazno je odrediti pravo vreme vadjenja. U nas je ustaljeno da se luk vadi tek kada se nadzemni deo sasvim osusi. To je velika greska, jer tada cesto dolazi doretrovegetacije (prorastanja novih korencica). Ovo ima za posledicu brzo prorastanje i kvarenje lukovica. Zato luk treba vaditi kada se na oko 50 % biljaka utvrdi poleganje laznog stabla, dakle kada je nadzemna masa jos zelena. Izvadjene lukovice ostaju na njivi oko sedam dana, da se suse. Potom se stavljaju u vrece i pri tome se ostranjuju osuseni listovi i korencici.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=1]Krastavac na spaliru[/h]


Medju savremena dostignuca u povrtarstvu, bez sumnje spada i gajenje kornisona uz potporu, na spaliru. Holandjani i Madjari veliki su pobornici ovakvog gajenja kornisona u zatvorenom prostoru.
Ovakvo intezivno gajenje kornisona podrazumeva podizanje odgovarajuce konstrukcije, dobar izbor hibrida, zemljista, pravilno djubrenje, setvu i rasadjivanje, veoma brizljivu negu biljaka.
Dva metra visoko
Dosadasnje iskustvo pokazuje da je dovoljna visina konstrukcije 1,8-2 metra. Konstrukcija mora biti dovoljno cvrsta, a time otporna na vetar i opterecenje biljne mase i plodova.
Najbolje se pokazala konstrukcija s dva reda biljaka, s razmakom izmedju spalira 1,4 metara. Manji razmak nije preporucljiv, jer otezava izvodjenje radova i transport. Ako je veci razmak, smanjuje se broj biljaka po jedinici povrsine,a time i prinos.
Vazan je, naravno, i razmak redova u konstrukciji – spaliru. Razmak izmedju biljaka u redu iznosi 30-40 cm.
Ako se kornisoni gaje u plasteniku, konstrukcija plastenika moze se koristiti za potporu. Uslov je da se postigne, odgovarajuci sklop biljaka.
Veliki broj hibrida
Ovako intezivno gajenje kornisona podrazumeva gajenje hibrida sa sto vise zenskih cvetova. O gajenju klasicnih sorti nema ni govora, jer su im prinosi mali. Postoje hibridi sa potpuno zenskim cvetovima,koji se, sto je veoma vazno, oplodjuju bez oprasivanja.
Postoji veliki broj hibridnih kornisona za ovakvo gajenje. Jedni imaju glatke, a drugi bradavicaste plodove.Kod nas su vise na ceni bradavicasti. Jedan od takvih hibrida je “regal”, poznat i nasim povrtarima. Plodovi su vrlo atraktivni, tamnozeleni, bez gorcine.
Laksa, plodnija zemljista
Izbor zemljista veoma je vazan u gajenju kornisona. Zemljiste treba da bude lakse, plodnije, prozracnije i bogato hranivima. U slucaju manjeg sadrzaja humusa, neophodno je obilnije djubrenje stajskim djubretom.
Koliko ce se djubriva upotrebiti zavisi od nacina gajenja i planirane tehnologije proizvodnje. Najbolje je da se jedan deo upotrebi pre setve (rasadjivanje), a drugi, manji deo tokom vegetacije. Pri njivskom gajenju kornisona na spaliru treba da se upotrebi 5-7 kilograma djubriva po kvadratnom metru. Ako je spalir u plasteniku, kolicina djubriva je dva puta veca.
Pri upotrebi mineralnih djubriva najbolje je ispitati plodnost zemljista. Pravilno je da se za 100 kilograma plodova obezbedi 0,20 kilograma cistog azota, 0.15 fosfora, 0.40 kalijuma, 0.20 kalcijuma i 0.05 magnezijuma. Dve trecine djubriva se unosi u jesen, a trecina sa setvom i u prihranjivanju.
Iz semena i rasada
Kornisoni na spaliru mogu se gajiti iz semena i rasada. Direktnom setvom semena obezbedjuje se veci broj biljaka, dok je broj biljaka iz rasada manji. U praksi se moze posluziti sledecim sklopom:1) njivska proizvodnja-spalir: 140+60*30 cm. 2) plastenik sa spalirima: 140+70×40 cm.
Pri klasicnom gajenju kornisona, u njivskim uslovima bez potpore, dobro se pokazala setva 100×30 cm, sa dve biljke, ili njivska proizvodnja u pantljikama 110+40×20 cm po jedna biljka. U kilogramu semena ima od 32 do 34 hiljade zrna. Zavisno od klijavosti i tehnologije gajenja, potrebno je od jedan do osam kilograma semena po hektaru.
Za potrebe konzervisane industrije kornisone je najbolje saditi od 1. do 10. maja. Na laksim zemljistima dubina setve je 3-4, a na tezim 2-3 cm.
Besprekorna nega biljaka
U gajenju kornisona nega biljaka mora da bude besprekorna. To se narocito odnosi na navodnjavanje. Po toplom i suvom vrmenu preporucljivo je navodnjavanje nedeljno sa 30-40 litara vode po kvadratnom metru. Nesto je obilnije navodnjavanje u plasteniku.
Uporedu sa navodnjavanjem useva treba prihranjivati nekim od tecnih djubriva. Najbolje je sa nekim djubrivom dodati insekticide i fungicidima, jer kornisonima prete mnoge bolesti – antraknoza, pepelnica, bakterioze i neka virusna oboljenja. Noviji hibridi ovog povrca otporni su na pepelnicu i antraknozu.
Dvostruko veci prinos
Kornisoni na spaliru mnogo rode, cak dva puta vise nego kada se gaje na uobicajan nacin, bez potpore. Pri njivskom gajenju na spaliru, po kvadratnom metru moze da se ubere od 5 do 7 kilogama plodova. Na spaliru u plasteniku rod je jos veci, izmedju 10 i 15 kilograma po kvadratnom metru. Pri tome se dobija i do 80 % plodova velicine od 6 do 9 cm, sto je i najbolji kvalitet.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=1]Peršun i celer[/h]


Slicno mrkvi, uzgajaju se persun i celer, i to korenasti i lisnati, sa najcescom setvom krajem avgusta. Celer zahteva vise organske materije od mrkve. Kod lisnatog persuna i celera listovi dospevaju za 60-70 dana posle nicanja. Tada se listovi seku, pri cemu se pazi da se ne povredi vegetacioni vrh. Zatim se usev prihrani sa 30-50 g azotnog djubriva po m2 i dobro zalije . U toku vegetacije listovi se mogu seci 3-5 puta.
Za pospesivanje se koristi persun sa tezinom korena 30-60 g. Koren se sadi, pre nastupanja mrazeva, na rastojanju redova10-12 cm i u redu 5-8 cm. Posle sadnje odrzava se temperatura 10-15 stepeniuz umereno zalivanje, ali intezivno provetravanje. Pri zalivanju treba izbegavati kvasenje listova. Najbolji rezultati se postizu uz dovoljnu osvetljenost.
Listovi persuna beru se za 35-40 dana. Prinos je 5 do 20% veci od tezine presadjenog korena.
Sva tri varijateta celera-korenasti, lisnati i rebras (upotrebljavaju se lisne drske),podjednako se uspesno koriste za dorastanje ili za pospesivanje.
Celer se na dorastanje stavlja u oktobru. Iz njivske proizvodnje vade se biljke celera pre pojave mraza. Sadnja se obavlja na medjurednom rastojanju 10-20 cm, a gusto u redu (na 1 m2 sadi se oko 6-8 kg). Dorastanje se obavlja na temperaturi 6-10 stepeni uz zalivanje svakih 8-10 dana. Listovi se bere u decembru i januaru (prinos 6-9 kg).
Pospesivanje celera moze se obavljati sukcesivnom sadnjom, jer se zeleni listovi (za berbu) obrazuju posle 30-35 dana kod lisnatog, odnosno za 40-50 dana kod korenastog dela biljke. Pri tome se moze ostvariti prirast listova 10-20% u odnosu na posadjeni koren.
Za pospesivanje se koristi koren tezine 60-100 g. Koji se cuva u spremistu. Sadi se na rastojanju izmedju redova 10-15 cm i u redu 8-10 cm (1 m2 10-100 korena). Posle sadnje odrzava se niza temperatura (8-10 stepena), a posle ukorenjavanja visa (18-20 stepena), uz relativnu vlaznost vazduha 60-80%. Zalivanje je retko (svakih 10-12 dana), ali se objekat mora redovno provetravati.
Pospesivanje celera je uspesno kada se gaji u prolece kao medjukultura izmedju krastavaca i paradajza. Pri prvoj proizvodnji moze se ostvariti prinos od 0.8 kg/m2 zelenih listova, visokog kvaliteta, bogatih C vitaminom.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=1]Rotkvica[/h]


Koren rotkvice bogat je vitaminima i specificnim materijama koje podsticu apetit. Ima kratku vegetaciju (30-50 dana), sto omogucuje da se gaji kao predhodni, naknadni ili medjusev (izmedju crnog luka, salate, spanaca). Od rotkvice se za ishranu koriste klijanci, ponik (kao ukusna salata), mladi plodovi, a najcesce zadebljani koren okruglog do izduzenog oblika, bele, crveno-bele, crvene ili ljubicaste do crne boje.
Za gajenje u prostoru zasticene baste pogodne su rane sorte sa malom lisnom rozetom (saksa, oskar, pulsar, gala, cedar). Njcesce se proizvodi kao jesenja i rana prolecna kultura, mada je u objektima sa grejanjem uspesna i proizvodnja u toku zime.
Setva je najcesce krajem septembra i u oktobru, i to postepena, u razmaku od 5 do 10 dana, a za ranu prolecnu proizvodnju krajem januara i februara, a duzina vegetacije zavisi od vremena setve.
U ranoj proizvodnji rotkvica se gaji kao medjukultura zajedno sa paradajzom, salatom i karfiolom.
Setva se obavlja u pripremljeno zemljiste, i to u pantljike od 10-20 redova. Pri tome je rastojanje izmedju pantljika 40-50 cm, izmedju redova 10-15 cm, a u redu 3-5 cm. Najcesce se seje 3-4 g semena po m2. U periodu nicanja potrebna je temperatura oko 18-20 stepeni u vreme suncanih dana. Posle nicanja temperatura je 5-6 stepeni, u fazi obrazovanja zadebljanog koremna 12-14 stepeni, a nocu 4-8 stepeni. Medjutim, temperatura zavisi od inteziteta svetlosti. Tako je u januaru i novembru 8-10 stepeni danju, odnosno 4-6 stepeni nocu, u martu i septembru 12-18 stepeni i u decembru 6-8 stepeni. Rotkvica dobro podnosi nizu temperaturu (kratkotrajno cak i mraz do -3 stepena), ali kratkotrajnu visoku temperaturu (od 35 stepena) moze da podnese samo pri intezivnoj osvetljenosti. U toku oblacnih zimskih dana temperatura od 20 stepena sprecava obrazovanje korena. Rotkivica zahteva dosta svetlosti. Za uspesnu proizvodnju odrzava se vlaznost zemljista oko 70% PVK. Pri gajenju rotkvice u toku zime treba obaviti 1-2 obilna zalivanja sa 10-30 l/m2. U proizvodnji u prolece zaliva se svkih 5-7 dana. Za uspesan rast korena potrebna je relativna vlaznost vazduha do 80%. Pri visokoj vlaznosti jako se razvija rozeta, a pojavljuju se i oboljenja.
Za uspesnu proizvodnju rotkvice neophodno je strukturno zemljiste, a potrebe za hranivima su relativno male. Zato pri gajenju u optimalnim zemljisnom supstratu, nema potrebe za dopunskim djubrenjem. Na zemljistu nize plodnosti unosi se 50 g azota, 100 g fosfora, 120 g kalijuma i 50 g magnezijuma na m2. Za ostvarivanje visokih prinosa obavlja se jedno prihranjivanje sa 50 g N/m2 u fazi 2-3 prva lista.
Berba rotkvice traje 7-14 dana, pri cemu se nedeljno bere jednom do dva puta. Medjutim, najveci znacaj ima jednokratna berba, koja se ostvaruje preciznom setvom na naznacenom rastojanju. Rotkvica se ne moze cuvati vise od jednog dana. Vreme berbe zavisi od vremena setve, a prinos se krece od 250 do 300 komada na m2.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Keleraba



Zbog kratke vegetacije i dobre otpornosti na niske temperature keleraba je pogodna kao predkultura, ili kao kultura izmadju redova salate i spanaca. Najpovoljnije su sorte sa sitnim stablom, bele boje (delicates, backa bela, korist, kolpak).
Najpovoljnije vreme setve je kraj avgusta za kasnu jesenju – prolecnu proizvodnju, odnosno kraj decembra – pocetak januara za ranu prolecnu proizvodnju.
Rasad za jesenju proizvodnju gaji se u otvorenim lejama i sadi se u fazi 4-5 obrazovanih listova. Za prolecnu proizvodnju rasad se proizvodi u toplim lejama, ili zagrejanim plastenicima i sadi se 35-40 dana od njegovog nicanja. Priprema zemljista je ista kao za kupus.
Sadnja
Sadnja kelerabe je gusta u redove, na rastojanju 25×20-25 cm. Nega je ista kao i za kupus. Pri gajenju kelerabe temperatura se mora odrzavati iznad 7 stepeni, jer u suprotnom veci procenat biljaka prolazi stadijum javorizacije (na temperauri od 2 do 7 stepeni) i daje generativne organe (cveta). Cak i kratkotrajna visoka temperatura dovodi do znacajnih ostecenja. Optimalna temperatura u januaru je 10-12 stepeni danju i 6-8 stepeni nocu, u februaru i novembru 12-15 stepeni odnosno 8-10 stepeni nocu, martu, aprilu i oktobru 15-18 stepeni, odnosno 10-12 stepeni nocu i u decebru 8-10 stepeni danju i 4-6 stepeni nocu. Keleraba nije osetljiva na nedostatak svetlosti, a zahteva vlaznost zemljista oko 70% PVK. Najcesce se prvo obilno zalivanje obavlja uz sadnju (30-40 min.), a zatim pri obrazovanju zadebljanog stabla (sa 20 l/m). U fazi obrazovanja zadebljanog stabla obavlja se prihranjivanje sa 20-40 g/m azota, sa tim da se pri gajenju na zemljistima manje plodnosti, pred sadnju, djubri sa 50-60 g/m NPK djubriva.
Iz jesenje proizvodnje keleraba dospeva krajem novembra i pocetkom decembra, a iz prolece od kraja februara do kraja aprila. Prinos zavisi od sorte i vremena ubiranja i krece se od 0.5 do 3 kg/m.
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Gajenje krastavaca

http://www.povrtarstvo.info/author/admin/

Krastavci traze toplo zemljiste sa dobrim vodno-vazdusnim rezimom. Na vlaznom i hladnom tlu dolazi do slabijeg razvoja biljaka, usporenog cvetanja, odumiranje korenovog sistema i pojave bolesti. Ovo toploljubivo povrce najbolje uspeva na plodnom zemljistu, bogatom humusom, ciji je pH vrednost od 5,5 do 5,8.
Setva
Kada temperature zemljista dostigne najmanje 10 stepeni moze se sejati. To je obicno krajem aprila ili pocetkom maja. Dovoljno je 2-4 kilograma semena po hektaru. Seje se pneumatskom sejalicom. Razmak izmedju redova je 70-80, a u redu 7-10 cm.
Djubrenje i prihranjivanje
Krastavci su veoma zahvalni za djubrenje organskim i mineralnim djubrivima. Organsko se upotrebljava u jesem ili ranije u prolece. Isto vazi i za mineralno djubrivo, a njihove kolicine zavise od plodnosti zemljista. U praksi je uobicajeno unosenje 60-80 kilograma cistog azota, 50-100 fosfora i 150 kilograma cistog kalijuma po hektaru. U tu svrhu moze da posluzi djubrivo NPK u kojem je odnos hraniva 12:10:18.
Ne treba zaboraviti ni prihranjivanje useva. Prihranjivanje se vrsi u dva navrata. Prvi put pocetkom cvetanja, a drugi put u vreme zametanje plodova. Dovoljno je 40-50 kilograma cistog azota po hektaru. Pozeljno je i prskanje magnezijum-sulfatom. Prska se u dva navrata, kada se prihranjuje.
Navodnjavanje
Biljka se zaliva u vreme cvetanja i zametanja ploda, sa 20-25 litara vode po kvadratnom metru. Zaliva se jednom nedeljno, rano ujutro, da bi se izbegle ozegotine na liscu.
Oprasivanje
Na svaki hektar ravnomerno treba rasporediti pet kosnica sa jacim drustvima pcela. Ako je vreme suvise toplo, kosnice se zasene. Iznose se u vreme cvetanja.
Zetva
Seme je zrelo kada se odvoji od mesnatog dela i plod poprimi zutu ili narandzastu boju. Posebnim masinama seme se odvaja od ploda. Nakon vadjenja stavi se 5-8 dana u posebnim posudama, plasticnim vrecama ili prikolicama. Tu fermentira, a zatim se pere i susi na suncu ili toplom vazduhu, najbolje je lagano rotirajucem bubnju, a odozdo struji topao vazduh. Rotiranje bubnja ima ulogu poliranja semena, koje treba da bude cvrsto i glatko. Temperatura vazduha ne sme biti visa od 37 stepeni, odnosno 43 stepena kada se seme prosusuje.
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=1]Brokoli (protiv raka)[/h]


Medju nasim povrtarima poraslo je interesovanje za gajenje brokole. Tome je u mnogome doprinelo saznanje americkih strucnjaka da ova kupusnjaca sadrzi desetak antikancerogenih (protiv raka) materija. U Americi se uzgaja na vecim povrsinama od karfijola, na koji lici. Sadrzi znacajne kolicine karotina, vitamina C, kalcijuma, gvozdja i drugih materija (tiamina,riboflavina,miacina). Plodovi se koriste u svezem stanju, kao varivo i prilog mnogim jelima. Jos je znacajnija upotreba u prehrambenoj industriji (duboko zamrzavanje).
Otpornija od karfijola
Brokola se gaji slicno karfijolu, kao glavni ili sporedni usev. Bolje je da se gaji u jesen. Zato na proizvodnju rasada treba misliti vec u maju, najkasnije pocetkom juna. Od semena do semena do rasada treba da prodje cetrdesetak dana.
Optimalna temperatura za nesmetan porast je 13 stepeni. Karfiol trpi od visokih temperatura i intezivnog osvetljenja, a brokola dobro podnosi i jedno i drugo. Podnosi i slabije mrazeve bez vidljivih ostecenja.
Zahtevi za vodom su veliki, jer ima plitak koren i veliku lisnu masu. Zato je zalivanje redovna mera nege ove kupusnjace.
Zahtevi prema zemljistu slicni su zahtevima karfiola. Dobro uspeva na svakom zemljistu sa dobrim vodno-vazdusnim rezimom. Podnosi i monokulturu (uzastopno gajenje vise godina na jednom mestu), posebno ako je sadrzaj kreca u zemljistu izrazenija.
Zahteva vece kolicine hranjivih materija, narocito azota i kalijuma. Orijentaciona kolicina mineralnog hraniva mogla bi da bude 150 kilograma azota (u dva prihranjivanja), 100 kilograma fosfora i 250 kalijuma po hektaru.
Preprucljivo je i dodavanje mikroelemenata, i to bora u vidu “boraksa” (10-15 kilograma po hektaru). Dobro reaguje i na magnezijum, koji se povoljno odrazava na dobijanjeg duzeg i cvrsceg stabla, a povoljno utice i na sprecavanje truljenja glavica (ruza).
U nasim klimatskim prilikama rasadjivanje je moguce od sredine aprila do kraja avgusta. U primorskim mestima moze se saditi i ranije i kasnije. Proizvodnja rasada traje pet-sest nedelja. Po kvadratnom metru dozvoljena su dva grama semena. U gramu ima od 150 do 250 semenki. Rasadjuje se na razmaku 50-60 santimetara izmedju redova i 40-50 santimetara u redu.
Berba u pravo vreme
Veoma je vazno odrediti pravo vreme berbe glavica brokole. Ako se beru ranije nego sto bi trebalo bice lake, a prinos mali. Zakasni li se samo nekoliko dana, dolazi do pojave zutih cvetova. Bere se, prakticno, svaki drugi-treci dan, zavisno od kompaktnosti glavica. Obrane plodove treba odmah skloniti na hladno mesto ili ih sto brze otpremiti do fabrike ili hladnjace, jer su vrlo osetljivi na visoke temperature (brzo gube vlagu-dehidriraju).
Ako se prodaju u svezem stanju, najbolje je da se svaki plod pakuje u tanku prianjajucu foliju.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=1]Boranija[/h]


Boranija i pasulj pripadaju istoj botanickoj vrsti u kojoj su, s obzirom na nacin koriscenja, formirane sorte sa kvalitetnom mahunom bez “konca” i pergamentnog sloja, koje zovemo boranija, i sorte sa kvalitetnim, zrelim zrnom razlicitog oblika, velicine i boje, koje zovemo pasulj.
Boranija dospeva za 45-70 dana (pasulj do 120 dana). Razlikujemo niske sorte boranije i pasulja (50-60 cm) i visoke sorte (preko 3 m) koe se gaje uz potporu (pritku).
Niske sorte boranije gaje se bez potpore i odlikuju se ranim sazrevanjem, dobrim prinosom i kvalitetnom mahunama. Pogodne su za gajenje kao glavna, ali i postrni usev. Veoma su rasprostranjene sorte piker, galatin 50, favorit, harvester, nijagara, sprajt i domace sorte panonka, sana i jasenica. Za berbu najranije stize palanacka rana. Od zutih sorti poznata je zlatna olovka.
Od visokih sorti najvise se gaji puterka, krupnog, tamnomodrog semena, cije mahune dostizu 15 cm, zatim starozagorski cep, prosarane mahune i dr.
S obzirom na kratku vegetaciju (60-70 dana) , boranija predstavlja interesantnu kulturu za staklenike i plastenike. Pri gajenju u jesen ili u prolece mogu se koristiti objekti bez grejanja, a u toku zime i ranog proleca samo objekti sa grejanjem, jer je boranija toploljubiva kultura, kojoj je za rast i razvoj potrebna temperatura od 20 do 22 stepena. Za jesenju proizvodnju boranije (zute rane sorte) setva se obavlj krajem jula i pocetkom avgusta, a dospeva u oktobru i pocetkom novembra. Prolecna proizvodnja pocinje setvom krajem februara i berbom u aprilu.
Za proizvodnju boranije zemljiste se djubri sa 10-20 g NPK djubriva na m2, a zatim se obavlja setva u dvoredne pantljike sa rastojanjem izmedju pantljika 60 cm, izmedju redova 20 cm i u redu 4 cm. Ovakva setva omogucuje vezivanje biljaka (visoke sorte) uz potporu i normalnu negu useva. Osim redovnog zalivanja svakih 7-10 dana i 2-3 okopavanja u fazi 3-4 lista, obavlja se prihranjivanje u fazi 4 lista, i drugo u fazi cvetanja sa 20 g NPK djubriva na m2. Berba boranije je sukcesivna, ali mora biti blagovremena kako bi se dobila kvalitetna mahuna. Prinos zavisi od sorte i vremena berbe i krece se od 1 do 1,5 kg/m2.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=1]Paradajz iz rasada, nega i djubrenje paradajza[/h]


Paradajz je najzastupljenije povrce u bastama i na okucnicama. Obicno se gaji iz rasada. Uspeh zavisi od sadnje zdravih biljaka i nege, narocito zastite od bolesti.
Dobro odnegovan rasad treba da ima kratko i cvrsto stablo, sa sest do osam gusto rasporedjenih listova, da je razgranat, sa puno bocnih zila. Najbolje je saditi rasad odgojen u saksijama ili kockama, jer se tada pri rasadjivanju ne ostecuje koren i biljke nakon sadnje odmah nastavljaju da rastu. Dobar je i pikiran rasad iz leja, ali smo ako je pazljivo izvadjen
Sadi se u dobro nadjubreno i pripremljeno zemljiste. Pre sadnje treba obeleziti redove. Razmak izmedju redova je 80, a biljaka u redu udaljene su 50 cm. Bolje je saditi na nesto vecem medjurednom razmaku, zbog lakse nege i zastite biljaka.
Sa sadnjom paradajza ne treba zuriti, najpovoljnije vreme je prva dekada maja. Moze se saditi i nesto ranije, ali je nocu potrebna zastita biljaka od mraza. Najjednostavniji i najjeftiniji nacin je pojedinacno pokrivanje biljaka vrecama za mineralno djubrivo, predhodno dobro opranim. Pored biljaka potrebno je postaviti kolcice visine oko pola metra, koji se kasnije izvade i postave drugi, 15 cm iznad zemlje.
Pri uobicajenom gajenju kolje se postavlja istovremeno sa sadnjom. Ako visina biljaka dozvoljava mogu se vezati u obliku “osmice”, da tokom rasta ne bi doslo do stezanja stabla. Kasnije postavljanje potpore-kolja nije dobro, jer se ostecuje korenov sistem i biljke se nepravilno razviju. Obicno se vezuje u tri navrata tokom godine, uvek ispod cvetne grancice.
Djubrenje paradajza ne treba da bude preobilno. Ovom povrcu veoma pogoduje djubrenje stajskim ili mineralnim djubrivom poput NPK 15:15:15. daje se oko 60 grama po kvadratnom metru. U djubrenju azotnim djubrivima ne treba preterivati, jer moze doci do bujnog rasta biljaka i opadanja cvetova.
Navodnjavanje treba da bude obavezna mera, naravno, zavisno od vremenskih prilika. Najbolje je navodnjavati brazdama, jer kisenje pogoduje razvoju gljivicnih bolesti, prevashodno plamenjaca. Prvo zalivanje primenjuje se odmah nakon sadnje. Tokom vegetacije obicno bude oko sest navodnjavanja. Orijentaciono, zaliva se svakih desetak dana. Obilnija kisa, zalivanje odlaze za narednih desetak dana.
Pinciranje (odklanjanje bocnih grancica) obavezna je mera. Uobicajena su dva nacina uzgoja paradajza – na jedno ili dva stabla. Ako se gaji na jedno stablo otklanjaju se svi bocni zaperci (grancice). Pri uzgoju na dva stabla, pored glavnog stabla ostavlja se i jedna bocna grana, neposredno ispod prve cvetne grancice.
Plodovi paradajza na jednom stablu ranije sazrevaju i krupniji su. Uzgojem na dva stabla dobija se veci prinos.
Zaperci se skidaju dok su mali, do 5 cm.
Cesto nakon sadnje stetu prave ronci, narocito ako je zemljiste djubreno stajskim djubrivom. Efikasno se unistavaju “furadanom”. U otvore se stavlja nekoliko zrnca ovog preparata.


 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=1]Mrkva (ŠARGAREPA)[/h]


Gaji se zbog zadebljanog-okruglog (sorta pariska), cilindricnog (nantes) ili izduzenog, kupastog oblika (santene). Najkvalitetniji je koren ciji su srednji deo (srcika) I koren isti, tamnonaradzaste boje.
Mrkva ne podnosi visoke temperature i nedostatak svetlosti i vlage u zemljistu. Odrosle biljke dobro podnose i nisku temperature (do -8 stepena). Za rast je najpovoljnija umerena vlaznost zemljista. Ako se suvise zaliva, koren brzo truli. Koren puca kada se, posle duzeg susnog perioda, mrkva obilno zalije (ili padne obilna kisa). Mrkvi najvise pogoduje srednje laka i laka, rastresita plodna i duboka zemljista. Najcesce oboljevanje je pegavosti lista.
Proizvodnja mrkve
Mrkva se najcesce uzgaja u niskim i poluvisokim tunelima. Zbog duge vegetacije nije najrentabilnija za gajenje u plastenicima i staklenicima.
Za uzgoj su najpogodnije rane sorte (pariska), ili sorte tipa nantes. Setva moze biti u jesen (septembar, oktobar) i zimi (decembar, januar i februar). Zemljiste za uzgoj mrkve treba da je strukturno. To znaci da se pri pripremi zemljista unosi treset ili pesak uz 1-2 kg zagorelog stajnjaka na m2, 50 g azota i 100 g fosfora, 120 g kalijuma i 50 g magnezijuma na m2.
Setva se obavlja u redove sa razmakom izmedju redova 20 cm, a u redu, posle proredjivanja (u fazi prvog lista)ostavljaju se biljke na rastojanju 5-8 cm. Pri gajenju u sirim objektima seje se u pantljike, sa razmakom izmedju pantljika 50-60 cm. Zemljiste se posle setve zalije, a pri temperaturi oko 18 stepeni mrkva nikne za 15-20 dana. U fazi 3-4 lista treba obaviti prihranjivanje sa 20-50 g N i K djubriva na m2. Za rast mrkve pogodna je temperatura oko 18 stepeni, uz vlaznost zemljista 75% PVK (zaliva se svakih 10-12 dana). Medjuredna obrada obavlja se 2-3 puta dok se rozeta listova ne razvija, tako da zatvori redove.
 
Natrag
Top