Poremećaji u ishrani - anoreksija, bulimija, ortoreksija...

[ljubopitljiva]

Najbolje je da je odvedete kod nutricioniste da joj on prepise odgovarajuci nacin ishrane i trebace joj vasa podrska u tome.

Moja drugarica je imala problem sa viskom kilograma i otisla je kod nutricioniste koji joj je prepisao odredjeni nacin ishrane. Uz pomoc toga skinula je dosta kilograma jer je bila uporna i postovala je upute lekara.

 

[crvendac_011]

Hvala puno na podrsci i predlogu. Pokusacu da saznam da li mogu da nam pomognu. Problem je u tome sto je devojka umorna od pokusaja i nadanja, i odbija dalje lutanje po lekarima, pa bih ja kao majka zelela da odem prvo na razgovor sama - ne znam da li ce to lekari prihvatiti i uvaziti moje razloge. Znam samo da necu odustati.
Problem br. 2: u protekle 3 godine ona jeste skinula 15 kilograma- izgladnjavanjem. Tesko je, tacnije nemoguce dokazati da to nije dobro, nije zdravo, itd. kada ona vidi rezultate. O grizi savesti kada se najede i sindromu iskrivljenog ogledala da i ne pricam...

Siroto dete, potpuno je razumem.
Probajte ovo sa Zavodom za dijetetiku, a i ako bude voljna može da uradi test intolerancije. Svi smo mi različiti i svakome od nas prija nešto drugo. Ona hrana koja organizmu prija lakše se vari, i organizam je potpuno iskoristi. Ona koja ne prija, samo se "lepi" i deponuje gde ne treba, tako da zato i dolazi do gojenja. Ja sam ovaj test radila zbog alergija i prvenstvno netolerancije na mleko i mlečne proizvode, a usput sam za ta tri meseca skinula i nekih 7-8 kg, potpuno prirodno i bez ikakvog odricanja. Dosta se toga sredilo posle tromesečne detoksikacije, ali treba izdržati. Meni stvarno nije bio problem, ali sam razgovarala sa jednom ženom koja se mnogo mučila sve vreme, izdržala tri meseca, skinula 9 kg, a u sledeća tri meseca vratila sve. Ipak je tu dosta toga zabranjeno, i treba biti jak. Treba razgraničiti u glavi zašto to radite i onda nije problem.
Ne znam koliko je ona spremna na tako nešto obzirom na sve što je do sada prošla. Ali probajte sa Zavodom za dijetetiku, jer stvarno to dobro rade. Dobijete primere dijeta, spisak namirnica, dnevne količine, sve. Videla sam, a mislim da negde još uvek imam kopiju dijete koju je dobila ta moja poznanica koju sam pomenula. I sve ide postepeno i prirodno.
Ne odustajte i budite joj podrška, a ako još nešto mogu da pomognem, slobodno mi se javite na PP.
Samo napred! :yea:

 

[crvendac_011]

Alternativa je spasila moju sestru od anoreksije

Alternativa je spasila moju sestru od anoreksije


Nisam nikad razmišljala o anoreksiji, dok se moja mlađa sestra nije razboljela.

Svoju mlađu sestru, Katarinu, dugo nisam vidjela. Dok sam se ja udala i otišla živjeti u Hrvatsku, ona je ostala u Rusiji. Nismo se vidjele četiri godine.

​

Prije dvije godine Katarina se udala za dečka, kojeg je jako voljela. Na žalost, na njezino vjenčanje nisam mogla doći.

Katarina mi je poslala slike sa vjenčanja, koje su bile jako lijepe. Bila sam sretna zbog nje. Ali njezin brak nije uspio. Katarina i Sergej su se puno svađali. Nakon godine dana odlučili su se raširiti.

Katarinu je to jako pogodilo. Izgubila je želju za životom. Imala je jako loš apetit, jela sve manje i manje.

Mama me je često zvala. Bila je uznemirena zbog Katarine. Sestra ništa nije jela i imala je stalne depresije.
Mama i ja pokušavali smo s njom razgovarati, ali to nije imalo učinka na Katarinu. Njezino stanje se pogoršavalo. Počeli su se pojavljivati čudni simptomi: izgubila je menstruaciju, nokti su joj postali lomljivi, kosa joj je opadala.
Mama je počela sumnjati, da Katarina ima anoreksiju. Odvela ju je kod liječnika, koji je potvrdio, da je to bila anoreksija nervosa.
Cijela obitelj bila je jako uznemirena zbog Katarine. Ali sestra nije shvaćala bolest ozbiljno. Odbijala je lijekove i pomoć doktora.
Njezino zdravstveno stanje je bilo sve gore: Katarina je sve više gubila na težini, imala velike podočnjake, često ju je boljela glava. Povukla se iz društva, imala je teške depresije i čak razmišljala o suicidu.
Mama je izgubila sve živce, nagovarajući Katarinu na liječenje. Kao i uvijek, sestra je sve to žestoko odbijala.
Jedne večeri mama me je nazvala. Plačući je rekla, da sam joj ja zadnja nada. Katarinino stanje je bilo jako loše. Ako ništa ne poduzmem, mogla bi umrijeti.
Mama se nadala da će moj autoritet uticati na Katarinu. Složili smo se, da Katarina mora doći kod nas, u Hrvatsku.

Katarina stiže u Hrvatsku

Moj suprug i ja jako smo se veselili dolasku Katarine. Bila sam uzbuđena, da ću ju konačno vidjeti. Planirala sam, što ću joj kuhati i kako ćemo provoditi vrijeme.

Ali kad sam ju vidjela, moje veselje je nestalo.

Katarina je izgledala poput kostura i jedva je hodala. Bilo je očigledno, da je njezino stanje vrlo loše.

Osoba u takvom stanju ne bi trebala putovati, nego ležati u bolnici pod stalnim nadzorom liječnika.

Kada je stigla u Hrvatsku, Katarina je imala 29 kg (pri visini od 172 cm). Bila je toliko slaba, da je jedva hodala. Nije mogla nositi svoju torbu, koja uopće nije bila teška.

Suprug i ja smo shvatili, da je situacija vrlo ozbiljna, i da moramo dati sve od sebe, da joj pomognemo.
Ali to nije bilo lako. Kuhala sam najbolje što sam mogla, ali Katarina skoro ništa nije jela. Pojela bi mali komadić hrane (za to joj je trebalo oko sat vremena), a nakon toga bi rekla da se prejela, i da joj je sada muka.
Puno smo pričali sa Katarinom o tome, kako će se oporaviti i kako će sve biti u redu. Iako se Katarina sa nama slagala, to ništa nije mijenjalo. Dani su prolazili, a Katarina je jela slabo i nije dobivala na težini.
Ponekad mi se činilo, da se Katarina stvarno trudi jesti, ali joj to nije išlo. Izgledalo je, da se njezin želudac nije navikao na hranu.
Očigledno, trebala joj je pomoć liječnika. Znala sam, da je Katarina imala puno povjerenja prema alternativnoj medicini i lakše bih prihvatila alternativni tretman, nego pomoć klasične medicine.
Trebalo nam je puno vremena i živaca, da nagovorimo Katarinu da ode na liječnički pregled. Iako je njezin život bio u opasnosti, nije se htjela liječiti. Kad bi počeli s njom pričati o liječenju, grubo bi nas odbijala, ili bi plakala. Par puta je došlo i do histerije.
U jednom trenutku jednostavno sam izgubila živce i počela na nju vikati. Rekla sam, da ako ne ode kod liječnika, sutra stavljamo ju u avion, i neka ode za Rusiju i nikad se više ne vrača. Rekla sam, da će me tako razljutiti, da ju neću više nikad nazvati, niti joj napisati pismo.
To ju je jako pogodilo, počela je plakati. Bilo mi ju je jako žao, ali zadržala sam ledeni izraz lica. Shvaćajući, da ja neću popustiti, Katarina je pristala otići na pregled kod alternativnog liječnika - našeg prijatelja, magistra ayurvedske medicine Dinka Bilića.

Pregled

Iako je Katarina pristala otići na pregled kod alternativnog liječnika, to nije bio kraj našim mukama.

Rekla je, da će nakon pregleda sama odlučiti, hoće li ići na terapiju. Shvatila sam, da nas pokušava prevariti.

Bila sam ljuta, ali više nisam htjela vikati na Katarinu. Ako odbije liječenje, ostavit ću ju na miru. Neka sama odgovara za svoj život.

Na pregled Katarina je došla kamenog lica. Bila je vrlo loše raspoložena i vidjelo se, da se priprema za borbu protiv liječnika.

Bila sam očajna. Zadnja mi je nada bio Dinko Bilić. Samo je on mogao nagovoriti Katarinu, da prođe liječenje.

Dinko nam je ponudio da sjednemo i počeo je sa nama razgovarati. Bila sam fascinirana, kako je za par minuta neugodnu atmosferu pretvorio u društveni razgovor. Vidjela sam, da se Katarina opustila, i čak se počela smješkati.

Prošlo je još par minuta. Katarina se smijala i otvoreno je pričala o sebi. Uzdahnula sam sa olakšanjem.
Doktor Bilić pažljivo je pregledao Katarinu. Rekao je, da na sreću još nema ozbiljnih oštećenja, koja se ne mogu povratiti.
Ako se bude liječila, sve će biti u redu.

Propisao je Katarini kompleksno liječenje, koje je trebalo početi za dva dana. Liječenje je uključivalo dvije vrste ayurvedske terapije (sirodharu i haru), dijetu, vježbe disanja i uzimanje prirodnih vitamina i minerala.

Terapija počinje

Na prvu terapiju, sirodharu, Katarina je išla sa strahom i nepovjerenjem. Rekla je, da ako joj se terapija ne bude svidjela, prekinut će liječenje. Vidjela sam, da opet smišlja svoje planove.
Ali nakon prve terapije sve se promijenilo. Sirodhara se Katarini jako svidjela. Bila je sretna, stalno je govorila o tome, kako je "sirodhara super", i nije mogla dočekati sljedeći tretman.
To mi je podiglo raspoloženje i probudilo nadu u Katarinino izlječenje.
Ali nismo imali puno vremena. Od tri tjedna, koja je Katarina trebala biti kod nas, prošlo je već pola.
Za ovo kratko vrijeme Katarina je uspjela proći šest sirodhara (koja je bila njezin glavni tretman), dvije hare, i nekoliko razgovora sa doktorom Bilićem.
Naposljetku, dr. Bilić popričao je sa Katarinom i dao joj upute, što da radi, kada se vrati u Rusiju. Trebala je slijediti dijetu, raditi vježbe disanja i izgovarati posebne mantre, koje će ju štititi od negativnog utjecaja planeta u njezinom horoskopu.
Za tri tjedna, koje je provela u Hrvatskoj, Katarina nije dobila niti pola kile. Međutim, vidjela sam, da se njezino psihičko stanje promijenilo. Osjećala se sretno i na život je gledala pozitivno. Promjena u njezinom raspoloženju bila je ogromna.

Katarina odlazi u Rusiju

Na žalost, tri tjedna je prošlo i Katarina je morala ići kući.
Moj suprug i ja odvezli smo Katarinu u zagrebačku zračnu luku. Kada je odlazila, suze su mi krenule na oči. Nisam bila sigurna, da li ću ju opet vidjeti.
Mama me je nazvala, i rekla je, da je Katarina sretno stigla kući. U njezinom glasu se čulo razočaranje. Mislila je, da je putovanje u Hrvatsku nije pomoglo: Katarina se vratila kući sa 29 kila.
Nismo znali, što će biti dalje. Mama je jednostavno odustala, a i ja sam počela gubiti nadu. Samo jedna osoba nije izgubila nadu, a to je bila Katarina.
Ja sam prestala zvati i pitati, kako je ona. Mama je prestala pričati o njezinom stanju. Ali ona se nije prestala boriti. Nakon mjesec dana Katarina me je nazvala i rekla je da ima 31 kilu.
Nakon još mjesec dana nazvala me je mama i rekla da Katarina ima 35 kila.
Nakon još dva mjeseca Katarina je imala 43 kila. Sada Katarina ima 49 kila. Njezina normalna težina je 50 kila.

Kada sam čula, da Katarina dobiva na težini, jednostavno sam počela plakati. Za sve nas to je bilo čudo.
Katarina nije vratila život samo sebi, nego i mami. Ne mogu ni opisati, što je sve jadna mama proživjela u zadnje dvije godine. Sada je i ona dobila želju za životom i počela se veseliti i planirati godišnji odmor.
Ne znamo točno, što je na kraju spasilo Katarinu: promjena atmosfere, alternativni tretman ili njezina želja da se izliječi.
Ja bih rekla, da je alternativna terapija promijenila Katarininu svjesnost, uklonila je psihički uzrok bolesti, vratila joj je želju za životom. Sve ostalo je učinila sama Katarina.
Ne mogu ni reći, koliko sam zahvalna doktoru Biliću, da je mojoj sestri spasio život. Još jednom, uvjerila sam se u moć alternativne medicine.

Izvor: Alternativa





​

 

[zjovan29]

Biti lijep - i umrijeti

BITI LIJEP - I UMRIJETI

"Tko želi biti lijep, mora trpjeti", poznata je izreka. Za neke opsjednutost ljepotom završava još dramatičnije, čak i smrtno.
Pretjerano bavljenje ljepotom našega doba stoji života prvenstveno mlade djevojke. U gotovo 17% slučajeva poremećaja ishrane ta bolest vodi u smrt. 70% oboljelih ne može se izliječiti. Preko 10% svih žena u dobi između 15 i 35 godina obolijeva od jednog od opasnih poremećaja ishrane (bulimija, anoreksija, ovisnost o hrani, itd. )
Koji čimbenici uzrokuju taj ubojiti životni stav u pretežno mladih ljudi? Svaki oboljeli sigurno ima svoju vlastitu priču, no može se ustvrditi sljedeće:
Mladi ljudi u doba napuštanja roditeljskog doma izloženi su posebnim opasnostima. Mnoge djevojke i žene nemaju zdrav osjećaj vlastite vrijednosti - zbog rastućeg, brutalno sugestivnog utjecaja medija koji propagiraju umjetno atraktivnu sliku žene (90 - 60 - 90), one ne prihvaćaju sebe ni svoje tijelo.
Najčešće sve počinje brzim dijetama. Nakon toga na dnevnom su redu povraćanje, post i zloporaba laksativa. Kako oboljenje napreduje, dolazi do veće opasnosti od ovisnosti budući da tijelo počinje izlučivati endorfine. Gladovanje prividno stvara osjećaj sreće i rastjeruje depresiju. Tada postaje opasno. Ovisničko ponašanje se pojačava.
Kao što je opisano, te bolesti mogu završiti tragično. No prije toga nastaju znatne tjelesne promjene. Hormonska slika je potpuno poremećena, kod žena izostaje mjesečnica, prisutne su promjene na koži. Osim toga, može doći do osteoporoze, karijesa i ispadanja kose.
Oboljeli bi se bezuvjetno morali podvrći liječenju. No postoje mnogi slučajevi osoba koje je od te ovisnosti izliječio Isus. Bog nam pomaže da se prihvatimo onakvi kakvi smo. Bog ljubi i želi sve ljude, bez obzira na to odgovaraju li oni trenutnom idealu ljepote ili ne. Da, Isus se uvijek obraćao onima koji stoje na listi životnih gubitnika.
Bog ne mari za izgled. On ne gleda ono što je pred očima, već u naše srce.
Ako su to ljepota i gladovanje opsesija, okreni se u svojoj nevolji živom Bogu, koji nam u Psalmu 139:14 preko Davida govori:
"Hvala ti što sam stvoren tako čudesno."
Bog je Davida učinio kraljem Izraela iako nije bio najveći i najljepši. No ipak ga je Bog izabrao i prihvatio. Što još više želimo?

Izvor:Soulsaver

 

[crvendac_011]

Da li je anoreksija nasledna?

23. 11. 2010.
Izvor: lekarinfo.com

Da li je anoreksija nasledna?

Naučnici Dečije bolnice u Filadelfiji identifikovali su vezu između retkih i uobičajenih gena sa poremećajem u ishrani koje dovodi do anoreksije
Anoreksija ( nervoza u ishrani) primećena je kod 9 od 1000 žena u Americi. Kod pacijenata je uočeno odbijanje hrane, gubitak težine, iracionalni strah od telesne težine, čak i kod mršavih žena. Uočena je iskrivljena slika pacijenata o sebi, o svojoj težini i obliku tela.
Ovaj poremećaj je 10 puta izraženiji kod žena nego kod muškaraca. Javlja se u adolescentskom dobu i sa sobom nosi najveću stopu smrtnosti od svih poremećaja i zato uspešno lečenje predstavlja pravi izazov.
Studije na blizancima i celim porodicama pokazale su da je anoreksija nasledna. ''Međutim, uprkos studijama koje su pokazale povezanost nekoliko gena sa anoreksijom kod ispitanika, direktna povezanost još nije sasvim utvrđena i dosta je nepoznata za naučnike.''- rekao je lider ovih studija Hakon Hakonarson, direktor Centra za genetiku kod dece u Filadelfiji.
'' Studija je uglavnom fokusirana na traženje gena ili kopije gena koji su direktno povezani sa anoreksijom.'' - dodao je Hakon Hakonarson. Veličina uzorka je bila najveća ikada uzeta u ispitivanju DNK i poticala je od 1,003 pacijenta sa simptomima anoreksije. Svi ispitanici, osim 24 žene, bili su prosečne starosti oko 27 godina. Kao kontrolna grupa postojala je grupa od 3,733 dece od oko 13 godina, iz Dečije bolnice.
'' Potvrđeni su rezultati iz prethodnih istraživanja. SNP( segmenti gena) u OPRD genima pokazali su povezanost sa anoreksijom.''- rekao je dr Hakonarson. '' Nismo otkrili neke nove gene povezane sa anoreksijom , ali smo napravili listu gena korisnih za dalja istraživanja.'' Jedan od SNP gena je između CHD10 i CHD9 gena i on je povezan sa autizmom.
U studiji je, takođe, ispitivano kako brisanje ili dupliranje kopija DNK sekvenci (CNV) utiče na poremećaj. U prethodnim ispitivanjima pokazano je da su CNV (kopije DNK sekvenci) igrale jednu od glavnih uloga u neuropsihijatriskim poremećajima, kao što su šizofrenija, bipolarni poremećaj i autizam.
Trenutna istraživanja pokazuju da CNV ne igra tako važnu ulogu u anoreksiji. Ipak, istraživači su identifikovali nekoliko retkih CNV kod pacijenata sa anoreksijom i to uglavnom brisanje, odnosno nedostatak ovih kopija na hromozomu 13.
''Naša istraživanja pokazuju da zajedničke SNP i retke CNV doprinose patogenezi anoreksije. Varijante gena koje smo otkrili vredni su za dalje analize kod relativno malo slučajeva anoreksije. Ovo istraživanje zahteva uzimanje mnogo većeg broja uzoraka, kako bi dokazali direktnu povezanost anoreksije sa genima. Za sada možemo samo reći da ta povezanost postoji, za to postoje dokazi, ali ne možemo reći koji su tačno geni u pitanju, kako bi ih koristili u prevenciji anoreksije.''- rekao je Hakonarson.
Podršku za ova istraživanja naučnici su dobili od Instituta za razvoj iz Dečije bolnice u Filadelfiji, od Fondacije Klarman Family Foundation i od Naučnog instituta La Jolla.

 

[miaxxx]

Dobro, toliko upozorenja roditeljima, ali hoce li nam neko reci kome da se obratimo?
Ako gledate svoje dete kako polako ali sigurno ide u pogresnom pravcu, a niste u stanju da pomognete, kome se u Srbiji moze obratiti?
Da li neko moze da preporuci dobrog lekara u Beogradu koji bi mogao/la da pomogne u sprecavanju ovih poremecaja pre nego sto uzmu maha?

Postovana,htela sam da Vam napisem privatnu poruku,ali nije mi ta opcija dozvoljena.Uglavnom,ako cerka ima psiholoskih problema i poremecaj ishrane,preporucujem da se javi u KBC Misovic na odeljenje adolescentne psihijatrije(ako ima 15-25 god.),a tamo ce vec znati kog lekara da joj dodele,ne brinite.Tamo radi doktorka-spec.psihijatrije koja se,koliko ja znam,jedina ozbiljno bavi ovom problematikom i dosta uspesno.pozz,sve najbolje

 

[crvendac_011]

Umrla manekenka, najpoznatiji borac protiv anoreksije

05. 01. 2011
PRESS

Umrla manekenka, najpoznatiji borac protiv anoreksije

Francuska manekenka Izabel Karo koja je svojom anoreksičnom pojavom šokirala svet u italijanskoj kampanji za borbu protiv anoreksije i ostalim oblicima poremećajima ishrane, umrla je u 28. godini u Japanu

Kada se 2007. godine na ogromnom plakatu pojavila slika veoma mršave devojke, to je bio prvi otvoreni susret javnosti sa zastrašujućim posledicama anoreksije.
Ova manekenka i glumica je tada hrabro stala ispred foto objektiva Olivijera Toskanija i pod sloganom „Bez anoreksije" pokazala do tada neviđeno mršavu figuru i osušeno lice. U tom trenutku bila je visoka 164 centimetra i imala samo 30 kilograma.

- Predugo sam se skrivala. Sad želim da se pokažem bez straha iako znam da moje telo izaziva odbojnost. Želim da se oporavim zato što volim život i sve bogatstvo koje on pruža. Isto tako, želja mi je da upozorim mlade na sve opasnosti ove bolesti - izjavila je manekenka za vreme kampanje. Prve znake anoreksije primetila je kad je imala 13 godina, a zbog izgladnjivanja više puta je završila u bolnici. Izabela Karo umrla je posle dve nedelje provedene u bolnici za plućne infekcije u Tokiju.

 

[sendi]

Mršavice idu na živce

,,Psihijatar je nije htio primiti: Rekao je da joj anoreksičarke idu na živce'' , opisuje baka kako su joj liječnici zanemarivali unuku.

,,Moja je unuka 17. listopada 2010. umrla od posljedica bulimije i anoreksije a nije se imala gdje liječiti . Umrla je u psihijatrijskoj bolnici u Zagrebu”, napisala je u pismu redakciji baka, potaknuta tekstom o 19-godišnjoj djevojci iz Vukovara koja boluje od bulimije, a nema se gdje liječiti.

Mogla se izliječiti

,, Sve što smo proživjeli ne da se opisati na ove četiri stranice pisma'' - ustvrdila je kada smo s njom razgovarali pa zastala da zaustavi suze. Tijelo njezine unuke bilo je izmučeno, umirala je, piše baka, ,,polagano a rigorozno”.

Najviše je rastužuje to što zna da se njezina unuka mogla izliječiti: ,,Smrt moje unuke smatram nepotrebnom. Nije to smrtonosna bolest. Nije se nitko htio baviti njenom bolešću”, navodi u pismu, a jedina bi joj utjeha bila, kaže, da se takvo što u Hrvatskoj više ne ponovi.

Liječnici više nade i volje polažu u pacijente koji boluju od zloćudnih tumora, za koje je ishod poznat. Ne razumijem zašto ne žele liječiti ove djevojke kojima se može pomoći - ogročena je.

Nada se da će se ozbiljni poremećaji prehrane i u liječničkoj struci konačano shvatiti kao bolest, a ne kao pomodarstvo kako ga često, prepričava, nazivaju upravo domaći liječnici.

Svjedoči da je liječnicima važno samo da oboljele djevojke i žene dobiju koji prividni kilogram. ,,Drugi pokušaj liječenja (tada je imala 34 kilograma) u bolnici Rebro - odjel poremećaja u prehrani. Prima par litara infuzije, dobije jedan kilogram i može kući. Tekućina ode, a kilaža ostaje”, opisuje postupak liječenja.

Samo Bog može pomoći

Prime je u bolnicu, daju joj šest, sedam infuzija, što je previše i prenaglo za izmučeni organizam. Jednom je zbog prevelike količine infuzije završila na hitnoj u Vinogradskoj jer joj je tijelo bilo puno oteklina - ustvrdila je. Njezina unuka nije umrla jer je željela biti mršava, manekenka ili slavna, nego zato što je bolovala.

No ni psihijatri nemaju više razumijevanja nego ostali liječnici. Jedna je psihijatrica roditeljima oboljelih govorila: ,,Vama samo Bog može pomoćić'’.

Još je gori bio psihijatar s Rebra koji je rekao mojoj kćeri da njezinoj kćeri ne treba psihijatar nego egzorcist - prisjetila se, a onda navela još jedan šokantan primjer. Kći je svoje dijete povela kod jednog psihijatra koji je prvo primio nju. Nakon njihova razgovora kći je upitala da li da sada uvede moju unuku, na što je on odgovorio da ne jer mu ‘anoreksičarke toliko idu na živce’ - prepričala je.

Jedina psihijatrica koja se bavi anoreksijom i bulimijom u Hrvatskoj , dr. Ljiljana Škrinjarić iz zagrebačkog Doma zdravlja Centar, razgovor naplaćuje 300 kuna. Njezinu unuku, kaže baka, ni jednom nije primila na uputnicu.

,,Razgovora treba puno, a novca je malo. Jedno smo vrijeme i to pokušali, ali nije bilo rezultata”, napisala je. Kako ističe baka, za svako primanje u bolnicu, bila to psihijatrija ili endokrinologija, obitelj je morala ,,povući dobru vezu”.

,,Kudite i molite da je prime. A opet, ona sama prvo mora pristati na hospitalizaciju. Zar i pacijenta koji krvari pitate želi li da mu pomognete? - pita se.

Na žalost, ni liječenje u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče nije bitno pridonijelo izlječenju, prisjetila se. Njezina je unuka u Vrapču bila tri puta.

Omame ih sedativima

,,Njih prvo omame teškim sedativima da ,,budu mirne’', ni na što ih ne tjeraju, ne paze jedu li. Nisam sigurna je li i jednom bila na individualnom razgovoru kod psihijatra dok je bila u Vrapču. Imaju terapijske skupine, i to je to'' - opisala je u pismu u kojem se potpisaka kao “Beskrajno tužna baka”. Njezino ime, s obzirom na tragediju s kojom se obitelj suočava, nećemo navoditi.

Izvor: Jutarnji.hr
Foto: Ayleene, sxc.hu

B92

 

[crvendac_011]

Da li ste čuli za fatoreksiju?

Da li ste čuli za fatoreksiju?

Blic žena

Da li ste se ikada zapitali koliku moć hrana može da ima nad vama? Ili za poremećaje koje može da izazove? Za anoreksiju, bulimiju, sigurno da. Ali, koliko znate o fatoreksiji, tajnom prejedanju ili potrebi da se konzumira samo određena vrsta hrane? Da, sve navedeno su poremećaji i od njih pati veliki broj ljudi.



Prejedanje ili zavisnost od neke hrane je najčešći poremećaj u ishrani. Ljudi toga nisu ni svesni, dok ne odluče da skinu kilograme. Tada se oseti “moć” koju hrana ima nad nekim. Ljudi često nisu ni svesni koliko jedu, niti da su gojazni.
- Okolina vas ne upozorava, a vi u ogledalu ne vidite suvišne kilograme. A, ukoliko vas bilo ko iz okoline i upozori, vi to doživljavate kao neprijatnost, povlačite se, odustajete od kontakata, izbegavate druženja, i opet je tu hrana. Začarani krug. Ako probate da uradite nešto na brzinu posustajete, jer glad i potreba za jelom postaju neizdržive. Zato imajte na umu da radikalne dijete i preterano vežbanje predstavljaju put ka brzom odustajanju - objašnjava nutricionista Branka Mirković.
Ona govori o najčešćim poremećajima u ishrani i kako isti utiču na organizam.

ANOREKSIJA
Anoreksija je bolest “ogledala”. Oboleli uvek sebe vide u ogledalu kao gojazne, i ne tu ne pomaze nikakvo ubeđivanje, pretnje, uslovljavanja, racionalna i razumna objašnjenja. Odbijaju hranu, broje kalorije, boje se da bilo šta pojedu jer će se ugojiti. Dugotrajno se izgladnjuju, tako ugrožavaju zdravlje što može da bude ozbiljan problem. Pogrešne dijete, prihvatanje negativnih estetskih zahteva mršavosti prouzrokovali su sve veći broj anoreksičnih osoba pogotovo mladih devojaka. Sigurno da i drugi problemi podstiču anoreksiju koja je ozbiljna bolest sa dugotrajnim lečenjem ako se na vreme ne uoče simtomi stanja.

ANOREKSIJA I BULIMIJA
Neke anoreksične osobe povremeno pojedu hranu koju vole, kolače ili nešto drugo i to u ogromnim količinama, ali odmah povrate. Povraćaju vrlo svesno, sa odlično razrađenom strategijom da drugi ne primete. Posle obroka odlaze u toalet, puštaju vodu, i povrate, da se ne bi ugojili. Veoma su vešti u sakrivanju, okolini se predstavljaju da imaju savrsen metabolizam da mogu sve da jedu u ogromnim količinama i da se ne goje. Mogu da budu mršavi ali i sa “idealnom” kilažom, povraćanje je način na koji je održavaju. Okolina teško otkriva stanje kod osoba s “idealnom” težinom, a mnogi im zavide. Potreba da nešto promene, često je prouzrokovana opštim lošim zdravstvenim stanjem, nemanjem snage, lošim gvožđem u krvi, padom koncentracije, a i prevelikom opterećenošću dvostrukim životom.

BULIMIJA
Oboleli se prejeda stalno, povrati hranu i posle opet jede. Te osobe mogu ali i ne moraju biti gojazne. One se stalno prejedaju, obično se žale na želudac i varenje, ali ih to ne sprečava da nastave da se prekomerno jedu. Uglavnom traže rešenje kod raznih specijalista i nezadovoljni su što su zdravi, a stalno povraćaju. ponekad ni sami nisu svesni problema. Ako ovo stanje dugo traje, postanu zdravstveno ugroženi, osim što su gojazni, pored kvalitetnih oboroka jedu i preveliku količinu nezdravih namirnica, masnih, slanih, preterano slatkih. Loše zdravstveno stanje ih privremeno “uplaši”, ali onda nađu nov izgovor, kad su već bolesni, zašto ne bi jeli, da ne bi bili i “ gladni”. To su obično za okolinu jaki i čvrsti ljudi, koji teško okruženju priznaju svoju “slabost”, a u suštini su nesrećni jer im je to slaba tačka. Oporavak može da bude dugotrajan, ponekad posustanu, ali ako priznaju problem i razumeju uzroke, traže način da ga reše, i veoma uspešno postižu odlične rezultate.

TAJNO PREJEDANJE



Ove osobe su stalno na dijeti, okolina često ne razume kako su gojazni. Jede se usput, krišom, bacaju se omoti, jede se fast i džank food, a pred drugima, uvek “zdrava” i “dobra” hrana. Osoba se oseća loše, zbog dvostrukog života, a ako bude uhvaćena pravda se da se loše oseća, da joj se vrti u glavi, da ima “pad šećera”... Razlozi da reše problem su često: upozorenje okoline da postoji neki “hormonalni poremećaj” jer je nemoguće da se neko tek tako goji, strah da ih neko ne otkrije, da ne mogu da sakriju svoj problem, opterećenje dvostrukog života koji vode, a ne mogu da se reše tajnog prejedanja.

KONZUMIRANJE SAMO ODREĐENE HRANE
Izgladnjivanje i jedenje samo nekih namirnica, recimo slatkiša svakako ugrožava zdravlje. Osobe sa ovim problemom ne moraju da budu gojazne, mada je organizam uskraćen za “pravu hranu”, raznovrsnu, koja obezbeđuje pravilno funkionisanje tela. Mogu da budu i debeli, ali gladni, jer jedu samo onu hranu kojoj ne mogu da odole, što je obično visoko kalorična hrana ( slatkiši, peciva...). Prepoznaju se po tome šta “ne vole” i ne jedu više grupa namirnica, recimo voće, povrće, meso... Spremnost da nešto menjaju, uglanom je prouzrokovana lošim zdravstvenim stanjem, nemanjem snage i koncentracije, upozorenjem okoline. Uspešno se izlazi iz ovog problema.

 

[crvendac_011]

Izbirljivost- novi poremećaj u ishrani

Zabrinjavajući trend

Izbirljivost- novi poremećaj u ishrani

I.H.| 27. 04. 2011. - 12:07h| Foto: Shutterstock| Blic Online

Prema registru koji su formirali naučnici sa univerziteta u Pitsburgu, poslednjih godina je u svetu porastao broj odraslih osoba koje su izbirljive u ishrani i unose samo određene namirnice.


Sve veći broj odraslih osoba je izbirljiv za stolom

Oni smatraju da bi izbirljiva ishrana trebalo da se uvrsti u Dijagnostički i statistički priručnik američkih psihijatara, kao psihički poremećaj.

Heder Hil (39) hrani se samo pomfritom, picom, testeninom, kuvanim brokolijem i kolačima bez orašastih plodova, dok Kristi Rasel (27) jede samo sirovi brokoli i karfiol.

One predstavljaju samo dva primera osoba koje su preterano izbirljive u svojoj ishrani, a to je problem koji je sve prisutniji među odraslima. Poput dece, oni se ograničavaju na veoma malu grupu namirnica, dok ostale potpuno ignorišu.

Naučnici još uvek nisu utvrdili uzrok ovog zabrinjavajućeg trenda koji bi uskoro mogao da bude registrovan kao poremećaj u ishrani.

On može nastati tako što osoba ne želi da prevaziđe obrasce ishrane iz detinjstva i proba nove stvari, ili može biti znak opsesivno kompulsivnog poremećaja.