Poremećaji u ishrani - anoreksija, bulimija, ortoreksija...

[crvendac_011]

Anoreksija & bulimija - poremećaji ishrane


Da li sami sebi izgledate predebelo? Da li veći deo vremena razmišljate o hrani? Noću ustajate i praznite frižider? Povratite to što ste pojeli? Izbegavate da jedete zajedno s ostalima i krijete hranu? Neprestano držite dijete? Ako je vaš odgovor na neko od ovih pitanja potvrdan, možda će vas tekst koji sledi podstaći da potražite pomoć.

Pošto na internetu već ima nekoliko strana gde možete naći teoretske podatke o poremećajima ishrane (prejedanje, anoreksija i bulimija), želela bih da vam prepričam i predstavim, pre svega iz ugla zdravstvenih komplikacija, lično iskustvo jedne sedamnaestogodišnjakinje s njenog puta ka izlečenju.

Kako je sve počelo?

U tinejdžerskim godinama, kad sam se prvi put suočila s činjenicom da mi hrana ne znači isto što i drugim ljudima, bilo je mnogo manje mogućnosti za lečenje nego danas. Možda to i jeste razlog što je moj oporavak tako dugo trajao, naime – tek nakon što su se kod mene deset godina smenjivali različiti oblici poremećaja ishrane i nakon sedmogodišnjeg lečenja – mogu da kažem da živim bar otprilike život kakav sam želela.
Poslednjih godina u moguće uzroke odnosno dodatne faktore rizika za pojavu bolesti ubrajaju se mediji, njihovo veličanje preterane vitkosti i angažovanje tome odgovarajućih manekenki. Mogu da kažem da taj uticaj kod sebe nisam primetila, jer su kod mene u prvom planu bili stanje u porodici i lična preosetljivost, loša slika o sebi i nizak nivo samopouzdanja. Kad sam imala dobrih petnaest godina, počela sam iz zaobljene tinejdžerke da se pretvaram u kostur, sa početnih 58 kilograma u najkritičnijem periodu sam spala na 34.
Početno bavljenje sportom i izbacivanje nekih namirnica koje „goje“ neprimetno, ali sigurno se preobratilo u višednevne stroge postove, preterano vežbanje i samodisciplinu. Smenjivali su se periodi euforije i oduševljenja nad sobom s periodima depresije, plača, zatavaranja u sebe i besa na sve i zbog svega. Počela sam da izbegavam društvo ljudi, uopšte situacije gde se jelo, a ironično je to što sam u tom periodu strastveno, a kažu čak i veoma dobro, kuvala za ostale članove porodice.
Prilikom sistematskog pregleda u školi, zajedno s nalazima krvi stigla je i dijagnoza, jer sve dotad kod lekara nisam otišla. Pošto već godinu i po dana usled gubitka težine nisam imala menstruaciju, uputili su me kod endokrinologa, koji je preporučio bolničko lečenje, a tamo sam i otišla za otprilike pola godine. Odnosi u porodici su se još više pogoršali, u nekom trenutku se izgladnjivanje pomešalo s prejedanjem i povraćanjem posle toga. U međuvremenu sam posećivala terapeute – ali bez istinske motivacije – verovatno pre svega da bi ugodila roditeljima. Prilikom prijema u bolnicu, u proces lečenja je zbog maloletnosti trebalo da se uključi cela porodica, što je – ako se uzme u obzir činjenica da su odnosi bili na veoma kritičnoj tački – bilo neizvodljivo.

Savremena žena

 

[crvendac_011]

Centralna amenoreja - kad s kilama ode i menstruacija

Centralna amenoreja - kad s kilama ode i menstruacija

Net.hr 22.01.2010 09:40


Centralna amenoreja nastaje usled gubitka udela masti u telu. 'Ženski' tip masti i oblina koje ona izaziva nisu samo puki ukras već imaju i svoje određeno biološko značenje.

Tzv. "ženski" tip masti i oblina koje ona izaziva, nisu samo puki ukras već imaju i svoje odredjeno biološko značenje: prije svega, ona se specifično taloži pod utjecajem estrogena, i ne gubi se lako gladovanjem jer se radi o strukturnoj masti. Medjutim, u uvjetima trudnoće, ista se troši i obnavlja jer je neohodno puno energije za podršku (brzorastućeg) ploda. E sad, ako nema minimalno 20-25% masti u tijelu, mensturacije se (zbog odrđenih vrlo kompleksnih signala koje odašilje upravo masno tkivo) prekine, jer nema niti rasta jajne stanice, odnosno ovulacije. Na taj način biologija preventivo "čuva" ženu od pogibelji trudnoće koju ona nije u stanju iznijeti ukoliko nij dovoljno opskrbljena.

Pubertet u djevojčica počinje nekoliko godina prije pojave I mensturacije (menarche); i opet - menarha neće nastupiti ukoliko se minimalno 20% masti ne pojavi u specifičnom rasporedu, što je još jedan dokaz da stvar regulira samo masno tkivo (su skladu sa ostalim hormonima); na sličan način - vrhunske sportašice poput trlačica maratona ili sportova koji iziskuju jako veliku snagu, također kod gubitka masti od oko 18% (tolerancija je u trniranih maloveća) - dogodit će se isto.
Dakle iznimni napori, sport, stres uslijed gladovanja, anoreksija, bulimija i sva stanja koja su praćena gubitkom masnog tkiva, neminovno će izazvati amenoreju mada je sve ostalo uredno. Osnovni način na koji se to postiže jest regulacije hipofize na stvaranje FSH i LH, iako su točni mehanizmi nepoznati.

 

[crvendac_011]

Anoreksija i bulumija - posledice i lečenje

Anoreksija i bulumija - posledice i lečenje

Coolinarika 30.01.2010 07:54


Poremećaji u ishrani - od prevelikog unosa hrane - bulimija nervoza - do apsolutnog odbijanja unosa hrane - anoreksija nervoza. Ti su poremećaji znak najčešće nekih drugih problema koji se javljaju najpre kod mladih žena

Sedam miliona žena i oko milion muškaraca u svijetu pati od poremećaja u prehrani, a kod njih 86 posto ta je bolest nastupila do dvadesete godine života. To je ozbiljan problem koji nesvjesno prenose poznati mršavi ljudi.
Bulimija i anoreksija psihosomatske su bolesti 21. stoljeća koje se javljaju u industrijskim zemljama Zapada i Dalekog istoka, a od kojih uglavnom obolijevaju osobe ženskog spola u dobi od 10 do 35 godina.
Te osobe imaju poremećaj doživljavanja vlastitog tijela zbog čega nastoje pod svaku cijenu smršavjeti. Adolescentice koje pripadaju toj rizičnoj skupini postavljaju si sve nižu i nižu tjelesnu masu kao idealni cilj te postaju sve kritičnije prema izgledu svojeg tijela, socijalno se izoliraju i ustrajno nastavljaju s gubitkom kilograma.

Anoreksija nervoza

Ljepotice su simboli Hollywooda, a što bolji izgled i mršavost postali su dominantni modeli izgleda ženskog tijela.
Ime bolesti potječe od grč. riječi an = ne i oreksis = želja, žudnja. Anoreksija nervoza smatra se nepotrebnom bolešću jer osobe same biraju hoće li je izazvati ili neće.
Bolest je prvi put opisao liječnik Richard Morton još 1689. godine kao samovoljno gladovanje žene koja je ravnodušno odbijala liječenje. Godine 1873. bolest su medicinski dokumentirali, gotovo istodobno, jedan engleski i jedan francuski liječnik.
Poremećaj počinje najčešće u tinejdžerskim godinama kao želja za savršenim tjelesnim izgledom. Ideal ljepote najčešće su žene iz glamuroznog svijeta filma i mode. Nastup bolesti je podmukao i gotovo neprimjetan. Djevojka koja je do tada bila ambiciozna i društvena osoba odjednom se počinje povlačiti iz društva i postaje zaokupljena dijetama za mršavljenje.
Sve se više zanima za kalorijsku vrijednost hrane, izbjegava sve što po njezinu mišljenju deblja. Jelovnik se postupno svodi na sve manji broj namirnica koje su pripremljene bez dodataka koji sadrže kalorije. Uz dijetu, djevojke obično počinju vježbati kako bi izgubile što više tjelesnih masti. Važno je naglasiti da najveći dio oboljelih prije pojave simptoma nema znatno povećanu tjelesnu masu.
Katkad djevojka postigne željenu vitkost, ali ne promijeni loše mišljenje o sebi i postaje trajno nezadovoljna cijelim svojim životom. Samopouzdanje tih osoba potpuno je narušeno jer ono najvećim dijelom ovisi o doživljavanju vlastitog tijela. Takve osobe imaju simptome teške depresije.
Posljedice anoreksije vrlo su ozbiljne i raznolike:

• pothranjenost
• drastično smanjenje mišićnog i koštanog tkiva
• opadanje kose
• vrtoglavice, slabost, loša koncentracija
• pojačana osjetljivost na hladnoću
• smanjenje krvnog tlaka i pulsa
• bol u abdominalnom dijelu tijela
• anemija i izostanak menstruacije
• konstipacija
• suha koža
• edemi na nogama
• mortalitet.

Bulumija nervoza

Bulimija nervoza je kao bolest potvrđena 1979. te se smatrala vrlo rijetkom. Otad pokušaji objašnjavanja te bolesti ne prestaju. Istraživanja definiraju bulimiju kao psihološku bolest čiji su uzroci biološki, psihološki i sociološki. Mnogi bulimičari imaju anoreksičnu prošlost ili problem prekomjerne debljine.
Osobe koje pate od bulimije imaju neodoljivu potrebu za hranom koju nastoje zadovoljiti jedenjem velike količine hrane u najkraćem mogućem roku. Jede se slatka i energetski bogata hrana, najčešće stojeći, a katkad i noću. Napadaji prejedanja najčešće nisu planirani, a pokreće ih uglavnom loše raspoloženje, stresne situacije, glad tijekom redukcijskih dijeta ili osjećaji povezani s osobnim izgledom.
Oboljele osobe prakticiraju jedenje na osami i prejedaju se sve dok se ne pojavi osjećaj nelagodne popunjenosti, zbog čega nastupa osjećaj stida, depresije i krivnje zbog jela. Nakon toga te osobe izazivaju povraćanje, upotrebljavaju laksative i diuretike, gladuju te pretjerano vježbaju kako bi spriječile porast tjelesne mase.
Bulimičari su često zbunjeni u svojim osjećajima te često ne znaju jesu li gladni ili siti. Ta im zbunjenost otežava održavanje prehrambenih navika. Kako bi se mogla postaviti dijagnoza bulimije, učestalost simptoma bulimičnog ponašanja mora se ponoviti barem dva puta na tjedan u tri mjeseca.
Posljedice bulimije:

• Russelov znak – sitne ogrebotine na šakama nastale zbog čestog dodira sa zubima
• dentalna erozija – djelomični ili potpuni gubitak zubnog tkiva nastao djelovanjem želučane kiseline koja u usnu šupljinu dolazi prilikom povraćanja
• povećanje žlijezda slinovnica – zbog čestog gutanja hrane
• točkasto krvarenje na licu i napukle krvne žilice na oku – nastale zbog povećanja krvnog tlaka u prsnom košu izazvanog povraćanjem
• oštećenje jednjaka i želuca
• mlohavost crijeva
• loš rad gušterače
• aritmija srca
• izostanak menstruacije.

Lečenje anoreksije i bulimije

Osobe oboljele od bulimije često same traže pomoć želeći izići iz začaranog kruga, za razliku od osoba oboljelih od anoreksije koje odbijaju bilo kakvu pomoć. Ovisno o težini i ozbiljnosti medicinskih i psihičkih komponenti bolesti, liječenje može biti ambulantno ili bolničko.
Liječenje anoreksije i bulimije spoj je više elemenata, a uključuje oporavak prehrane, medicinski oporavak, psihoterapiju i program umjerenog vježbanja. Vrlo je važna pomoć obitelji, kao i skupine s istim problemima.

 

[nikouro]

Sindrom iskrivljenog ogledala

Sindrom iskrivljenog ogledala

Poremećaji u ishrani, kojima su najviše pogođene žene, sve su češći. Ispoljavaju se već u pubertetu, kada nezadovoljstvo fizičkim izgledom prerasta u opsesiju. O tome šta se sve dešava u mladim glavama, dok se telo devojčice polako preobražava u telo žene, restriktivno se ponašajući prema sopstvenom izgledu, objašnjava nutricionista Svetlana Ćulibrk-Pribaković.
- Sindrom iskrivljenog ogledala, kako stručnjaci nazivaju ovo stanje nezadovoljstva, navodi mlade devojke da koriste dijete sa kratkoročnim rezultatima. One, naravno, još nemaju izgrađenu svest o sopstvenom zdravlju. Najupornije, nezadovoljne svojim izgledom, prestaju čak i dijete da primenjuju i počinju da se izgladnjuju. Uzrok tome je iskrivljena percepcija sopstvenog tela, u kojoj, ukoliko ne postignu željeni cilj, krive sebe i kažnjavaju se. A kazna je izgladnjivanje kod anoreksičara, ili “pročišćavanje” kod bulimičara. “Pročišćavanje” podrazumeva izazivanje nasilnog povraćanja, upotreba laksativa i diuretika, da bi se smanjila količina unete hrane u organizmu.
* Šta, zapravo, predstavlja anoreksija?
- Anoreksija je ozbiljan poremećaj u ishrani koji se javlja kod adolescenata, a ponekad i kod osoba koje su prevalile dvadeset petu. Anoreksičnu osobu je lako prepoznati - izuzetno je mršava, gotovo kost i koža, preterano vežba, i veruje da je predebela čak i kada je njena telesna težina normalna. Ona isključivo čita literaturu o hrani i dijetama,
opsednuta je hranom i stalno drži dijetu, izbegava namirnice koje goje. Često menja raspoloženja i izoluje se od okruženja, depresivna je i anksiozna, brzo se umara, i na kraju - gubi menstruaciju. Telo anoreksične osobe je usporeno, mišići postaju sve slabiji, a koncentracija i pamćenje sve lošije. Ovakva osoba pati od niskog pritiska, ima aritmije, anemična je i sa stalnim osećajem hladnoće. Njena koža postaje suva i osetljiva, žućkaste boje i sa podlivima, a kosa sve tanja. U najgorem slučaju stvara se kamen u bubregu, dolazi do infarkta srca, i, na kraju, nažalost, i do smrtnog ishoda. Međutim, ako osoba sa ovim problemom uspe da se izleči, vraća se u normalno stanje, sa velikim šansama da čak ostane i u drugom stanju i stvori potomstvo.
* A bulimija?
- Za osobe sa bulimijom je tipično da jedu sve što im dođe pod ruku. Nije im uopšte važan kvalitet već količina, zbog čega konzumiraju hranu male prehrambene
vrednosti. Čokoladno punomasno mleko, pice, gazirani napitci, lisnata testa, različite pržene i slane grickalice, čokolade, za njih su posebna poslastica. Ove namirnice u dovoljnim količinama obezbeđuju belančevine i ugljene hidrate, ali izostaje voće i povrće koje osobe sa bulimijom sa svog jelovnika izostavljaju. A nikako ne treba zaboraviti da namirnice treba da budu bogate i gvožđem, kalcijumom, magnezijumom, jer se u tom uzrastu stvara koštana masa za ceo život.
* Kako se bulimija ispoljava?
- Karakteristični simptomi za bulimiju su strah od gojenja,
uz istovremeni osećaj gladi i žudnje za hranom. Variranje telesne težine i nekontrolisana upotreba laksativa takođe je karakteristika osoba sa ovim zdravstvenim problemom. Prateći simptomi su i karijes i promene boje zuba, izazvane želudačnom kiselinom zbog čestog povraćanja, ispucale usne, problemi sa štitastom žlezdom, promena raspoloženja od depresije do impulsivnosti i nepravilan menstrualni ciklus.
* Koja je terapija za ova dva poremećaja?
- Po uspostavljanju dijagnoze, i za bulimiju i za anoreksiju prvi korak u lečenju je psihoterapija, kombinovana sa antidepresivima i savetima o pravilnoj ishrani. Praćenje načina ishrane veoma je važno. Vođenje dnevnika o tome šta je u toku dana jela, pila i kako se osećala, takođe je vrlo bitno. Bitan je i razgovor sa roditeljima, braćom, sestrama. Zajedničke kupovine namirnica, zajedničko spremanje jela, postavljanje i raspremanje stola, posete restoranima, takođe su važni. Porodica treba zajednički da planira obroke i da ne dopusti da njihov oboleli član jede sam i kad se to njemu prohte. Pomozite im da otkriju nove ukuse, primenjujući različite namirnice i začine! Zadatak nije nimalo jednostavan, ali se isplati, pogotovo ako se zna da u svetu sve veći broj mladih između 16. i 18. godine, ozbiljno oboleva od ovih bolesti.

MINERALI
U adolescentnom dobu posebno su važni određeni minerali. Kalcijum da bi kosti ojačale, zbog čega u jelovniku obavezno treba da se nađu mlečni proizvodi, sardine, bademi, losos i različito zeleno povrće. Gvožđe je važno zbog zaštite od anemije, umora, oslabljenog imunog sistema. A da bi ga dovoljno obezbedili, najbolje je jesti džigericu i spanać. Cinkom se treba snabdeti da bi se predupredili problemi sa kožom. Hrana izbora za ovaj mineral su pasulj i žitarice.

OPASNO IZGLADNJIVANJE!
U Srbiji svake nedelje, u poslednjih deset godina, kod lekara zbog anoreksije završi pet tinejdžerki. Drastičnim dijetama i izgladnjivanjem one žele da postanu vitke kao manekenke. Istraživanja u osnovnim školama pokazala su da čak 95 odsto devojčica između 13. i 15. godina drži neku dijetu, koja bi mogla da bude kobna za njihovo zdravlje. Već u petom razredu one postaju opterećene svojim izgledom, pa im se obroci svode na zelenu salatu, mleko i jogurt. Iz ishrane izbacuju hleb i meso, dnevno unose 400 do 600 kalorija što je izuzetno malo za organizam koji je u intenzivnom razvoju. Posle samo nekoliko meseci ovakvog izgladnjivanja, osoba može da izgubi čak desetak kilograma.
Ovo treba da bude upozorenje za svakog roditelja, jer anoreksija ozbiljno ugrožava srce. Zbog izgladnjivanja slabi srčani mišić, a strada i mozak jer se smanjuje intelektualna sposobnost.
​

izvor : Novosti
Z. O. Joksović, 11.04.2010 15:47:04

 

[crvendac_011]

Zamke lažnih dijeta

04. 06. 2010
PRESS

Zamke lažnih dijeta

Brojne dijete obećavaju brze i neverovatne rezultate, ali malo je onih koje su zaista i delotvorne. Ključno je da novi režim ishrane prilagodite svojim navikama i ličnosti.

Pri odabiru dijete ključna su četiri faktora: način ishrane, starost, pol i potrebe organizma. Pre svega, recite NE svim dijetama koje obećavaju gubitak velikog broja kilograma za nekoliko dana. Želite da smršate? Pripazite na zamke lažnih dijeta!

Pravilo 1: Dijeta ne sme da vas opterećuje
Sve brzinske dijete donose veliki stres. Od vas se traži da u vrlo kratkom roku potpuno promenite način ishrane i drastično smanjite unos hrane. Zauzvrat, na kraju dijete, trebalo bi da budete lepi i vitki kao nikad do sada. Iako zvuči primamljivo, kilometrima je daleko od istine. Dijete ovakve vrste štete organizmu, a telo bukvalno prisiljavaju da se pokori novom načinu ishrane.

Pravilo 2: Vi kontrolišete dijetu, a ne ona vas
Brze i kratke dijete od vas zahtevaju da se potpuno podredite. Možda uskoro primetite da je to jedino o čemu razmišljate ceo dan - hrana, hrana i samo hrana. Ako vam je misao vodilja dana: „Joj, baš bih sada pojela čokoladicu, ali ne smem jer sam na dijeti", pripazite. Svakodnevno prebrojavanje kalorija niti je zdravo, niti je zabavno.
Dijeta treba da postane vaš način življenja - slušajte svoje želje i dijetu prilagodite svom životnom stilu. Ako ste često gladni posle osam sati uveče, nemojte forsirati dijetu koja brani večernje obroke. Cilj je izbeći stroge granice i zabrane i prilagoditi ih svojim navikama i ličnosti.

Pravilo 3: Kilograme gubite postupno
Lažne dijete možete prepoznati i po tome što obećavaju gubitak kilograma u vrlo kratkom roku. Dobar primer za to je vikend dijeta. S obzirom na to da se temelji na strogom režimu ishrane, možda ćete zaista izgubiti tri kilograma u tri dana, ali nemojte da se zavaravate. Već pred kraj dijete jedva ćete čekati da možete ponovo da se najedete i tako ćete nadoknaditi sve što ste uspeli da skinete. Prejedanje se obično nastavi i idući dan. Rezultat: dodatnih, a ne gubitak, šest kilograma.
Pri mršavljenju je bitno da kilograme gubite postupno. To znači da nedeljno ne smete da izgubite više od dva kilograma. Tako ćete telo pripremiti na novi način ishrane, a i manja je verovatnoća da će vas napasti želja za prejedanjem. Organizam će raditi za vas, pa ćete uspešno izbeći začarani krug skidanja i skupljanja kilograma.

Pravilo 4: Ne forsirajte savršenstvo!
Lažne dijete obećavaju savršenstvo. Nažalost, u stvarnosti to nije moguće, zato ne iscrpljujte organizam do krajnosti. Teško je pridržavati se dijete koja od vas zahteva čuda. Slobodno u frižider stavite tamnu čokoladu ili druge omiljene poslastice. Ključno je da ne preterujete! Dijeta ne sme da bude ekstremna, već raznolika. Imajte na umu da kilograme treba gubiti postupno, bez strogih granica i pritisaka, kao i da organizmu morate da priuštite najbolji mogući tretman.

 

[cherry blossom]

Dobro, toliko upozorenja roditeljima, ali hoce li nam neko reci kome da se obratimo?
Ako gledate svoje dete kako polako ali sigurno ide u pogresnom pravcu, a niste u stanju da pomognete, kome se u Srbiji moze obratiti?
Da li neko moze da preporuci dobrog lekara u Beogradu koji bi mogao/la da pomogne u sprecavanju ovih poremecaja pre nego sto uzmu maha?

 

[crvendac_011]

Pa to je u svakom slučaju za psihologa ili psihijatra.
Problem je što takva deca nekad i kad odu kod nekoga od njih, ne pričaju ono što treba, i pokušavaju da lažu i prećutkuju i tamo, a to onda nema nikakvog smisla. Ne odustaju dok ne padnu u krevet. Tužna istina.
I ja bih volela da neko o tome da svoje mišljenje i da preporuči nekog lekara ili bar kliniku.

 

[cherry blossom]

A zar psiholog ili psihijatar ne bi trebalo da budu u stanju da otkriju da adolescent ne govori istinu? Pretpostavljam da se oni sa tim susrecu svakodnevno.

Mnogo bi znacilo ako bismo mogli da razmenimo iskustva - mislim na roditelje sa slicnim problemima.

Nase dosadasnje iskustvo je da svaki lekar specijalista gleda na problem samo iz svog ugla, i zadrzava se u okviru svog uzanog polja. Naime, nasa kci ima hormonalni poremecaj: endokrinolog kaze da mora da oslabi, nudeci samo opste smernice kako to da se uradi; nutricionisti (3 pokusaja) prepisuju dijete koje imaju efekta kod potpuno zdravog metabolizma, niko ne zna kako da se nosi sa hormonalnim poremecajima, ginekolog samo brine za stanje jajnika....a devojka sve vise i sve cesce gladuje i ocajava.
Kuda dalje?

 

[crvendac_011]

Trebalo bi da je tako, mada znam primer devojke koja je bulimična, ide redovno na seanse kod psihijatra, ali ne vidim da se bilo šta promenilo. Rekla bih da ga laže, a da se on nešto posebno i ne udubljuje u to.
Ne znam odakle ste, ali ako ste iz Beograda, i ako je dete voljno, možda bi trebalo da odete do Zavoda za dijetetiku pri Institutu za higijenu u Pasterovoj 2.
Sećam se da je jedna moja poznanica išla tamo jer nikako nije mogla da se oslobodi viška kilograma posle treće trudnoće. Prepisali su dijetu i njoj i njenom mužu, ali je on vrlo brzo odustao, a ona izdržala godinu dana, i skinula nekih 30 i kusur kilograma.
Ili da probate test intolerancije na hranu, to mogu da Vam preporučim iz sopstvenog iskustva. Ako pogledate, među temama u zdravlju, baš pri vrhu je i ta tema.
Pitanje je koliko je dete voljno da pokuša tako nešto, ali jasno je da nešto treba preduzeti što hitnije.
Ako išta mogu da pomognem, tu sam.

 

[cherry blossom]

Hvala puno na podrsci i predlogu. Pokusacu da saznam da li mogu da nam pomognu. Problem je u tome sto je devojka umorna od pokusaja i nadanja, i odbija dalje lutanje po lekarima, pa bih ja kao majka zelela da odem prvo na razgovor sama - ne znam da li ce to lekari prihvatiti i uvaziti moje razloge. Znam samo da necu odustati.
Problem br. 2: u protekle 3 godine ona jeste skinula 15 kilograma- izgladnjavanjem. Tesko je, tacnije nemoguce dokazati da to nije dobro, nije zdravo, itd. kada ona vidi rezultate. O grizi savesti kada se najede i sindromu iskrivljenog ogledala da i ne pricam...