Poreklo porodica i prezimena
- Začetnik teme bomestar
- Datum pokretanja
Molim Vas,mozete li mi pomoci u pitanju je prezime Simic,konkretno Milan Simic knjizevnik-pesnik koji je oko 1930 godine napustio Banja luku i nastanio se u Krusevcu ime Milanovog oca je Josif a ime majke je Joka .Josif je bio oficir u kraljevoj vojsci. To bi bilo mahom to sto mi znamo tako da bi nam znaciloako mozete da nam date jos neke informacije. Dodao bih da je nasa krsna slava Sv. Ilija
Za Simice je jako tesko utvrditi dalje poreklo,zato sto to prezime spada u jedno od najbrojnijih u Bosni i Hercegovini.Na primer,imam podatak da je 14. po redu,na listi najbrojnijih prezimena u BiH .
Takodje u okolini Banja Luke ima puno Simica,ali nisam pronasao one koji slave sv. Iliju,ali ih zato ima sa slavama sv. Nikola , sv. Jovan , sv. Stevan , Djurdjevdan , Injatija , itd . Ubedljivo su najbrojniji Simici,koji slave sv. Nikolu i Djurdjevdan .
Treba naglasiti da Svetog Iliju kao esnafsku slavu slave ćurčije i kožari, a slave ga i vodeničari.Pa samim tim postoji mogucnost da su i Simici pronelili staru slavu,upravo zbog toga.
Sasvim je realno da i Simici vode poreklo iz Hercegovine,ili eventualno Crne Gore,tako cu ja da napisem ono sto znam o Simicima iz tih krajeva.
Takodje,prema istoricaru Nikoli Laketi,Bosanski Simici vode poreklo iz Crne Gore,od porodice Domazet :
" Domazet, Plavski vilajet 1485. god.; Njegusi (Cetinje) u 14. v. vidi: Domazetović; Kotor, sisli iz
Ćeklića (Cetinje); Dobrota (Kotor) . "
Evo podataka o Hercegovackim Simicima :
" Simic (pravoslavci) u Zitomislicima (Mostar). Doselili su se iz sela Pijesci u Dubravama,gde se "na Celjkovini" nalaze omedjine kuca u kojima su nekad ziveli . Bilo ih je i u Ljutom Docu (Siroki Brijeg),ali su izumrli u ovom selu. Od njih poticu katolici Damjanovici u Ljutom Docu .Slavili su Nikoljdan . Simici zive i u ostaru .
Simici iz Crne Gore :
" Simić, Niksić; u Velikom Crljenu, Kalenićima i Tomanima kao: Simić (Radomirović) Sumadijska
Kolubara jesu iz Crne Gore; Opletac (Bajina Bata), potomci Domazeta iz Crne Gore . "
Postoji podatak,da su Simici mozda poreklom od Malesevaca,starog Hercegovackog plemena iz okoline Trebinja i Bilece :
" SIMIC,poticu od MALESEVACA iz sela Maline koje je dobilo ime po Males Vojvodi koji je bio rodonacelnik porodice. U istorijskim izvorima se pominju 1374 godine.Zivjeli su na dosta velikom prostoru od sela Ljubomira do planine Volujaka u Hercegovini.Tokom vremena razrodili se i raselili se na vise strana.Prvi i najstariji podatak o porodici SIMIC,ja sam naso kod Save Nakicenovica u knjizi
„Boka” gdje se oni pominju među mnogim srpskim porodicama koje su dosle iz Hercegovone u Boku posle oslobodjenja od Turaka.Simica kao sto ste rekli ima da žive na vise mjesta:Mostar,Kalinovik,Vares,Bijeljina itd.
Slave slavu Sv.Ignjatija. "
I po meni je najverovatnije da Simici vode poreklo iz Hercegovine,ali kao sto rekoh,veoma je cesto prezime,a takodje ima i vise grana koje nisu u srodstvu,tako da je tesko tacno utvrditi.
Nadam se da sam bar malo pomogao,pozdrav.
Takodje u okolini Banja Luke ima puno Simica,ali nisam pronasao one koji slave sv. Iliju,ali ih zato ima sa slavama sv. Nikola , sv. Jovan , sv. Stevan , Djurdjevdan , Injatija , itd . Ubedljivo su najbrojniji Simici,koji slave sv. Nikolu i Djurdjevdan .
Treba naglasiti da Svetog Iliju kao esnafsku slavu slave ćurčije i kožari, a slave ga i vodeničari.Pa samim tim postoji mogucnost da su i Simici pronelili staru slavu,upravo zbog toga.
Sasvim je realno da i Simici vode poreklo iz Hercegovine,ili eventualno Crne Gore,tako cu ja da napisem ono sto znam o Simicima iz tih krajeva.
Takodje,prema istoricaru Nikoli Laketi,Bosanski Simici vode poreklo iz Crne Gore,od porodice Domazet :
" Domazet, Plavski vilajet 1485. god.; Njegusi (Cetinje) u 14. v. vidi: Domazetović; Kotor, sisli iz
Ćeklića (Cetinje); Dobrota (Kotor) . "
Evo podataka o Hercegovackim Simicima :
" Simic (pravoslavci) u Zitomislicima (Mostar). Doselili su se iz sela Pijesci u Dubravama,gde se "na Celjkovini" nalaze omedjine kuca u kojima su nekad ziveli . Bilo ih je i u Ljutom Docu (Siroki Brijeg),ali su izumrli u ovom selu. Od njih poticu katolici Damjanovici u Ljutom Docu .Slavili su Nikoljdan . Simici zive i u ostaru .
Simici iz Crne Gore :
" Simić, Niksić; u Velikom Crljenu, Kalenićima i Tomanima kao: Simić (Radomirović) Sumadijska
Kolubara jesu iz Crne Gore; Opletac (Bajina Bata), potomci Domazeta iz Crne Gore . "
Postoji podatak,da su Simici mozda poreklom od Malesevaca,starog Hercegovackog plemena iz okoline Trebinja i Bilece :
" SIMIC,poticu od MALESEVACA iz sela Maline koje je dobilo ime po Males Vojvodi koji je bio rodonacelnik porodice. U istorijskim izvorima se pominju 1374 godine.Zivjeli su na dosta velikom prostoru od sela Ljubomira do planine Volujaka u Hercegovini.Tokom vremena razrodili se i raselili se na vise strana.Prvi i najstariji podatak o porodici SIMIC,ja sam naso kod Save Nakicenovica u knjizi
„Boka” gdje se oni pominju među mnogim srpskim porodicama koje su dosle iz Hercegovone u Boku posle oslobodjenja od Turaka.Simica kao sto ste rekli ima da žive na vise mjesta:Mostar,Kalinovik,Vares,Bijeljina itd.
Slave slavu Sv.Ignjatija. "
I po meni je najverovatnije da Simici vode poreklo iz Hercegovine,ali kao sto rekoh,veoma je cesto prezime,a takodje ima i vise grana koje nisu u srodstvu,tako da je tesko tacno utvrditi.
Nadam se da sam bar malo pomogao,pozdrav.
Poštovani Dakiću,tvoji preci su došli u krajinu u srednjem veku,oko 1480 god.Migracija je počela nakon povlačenja hercega Stjepana i predaje vlasti sinu.Pripadali ste bratstvu Tijanića iz pivske oblasti,stara Hercegovina.To znam jer su i moji preci pripadali istom bratstvu i na kraju smo se našli u krajini pod različitim prezimenima. Prvi doseljenici u Krajinu su bili iz Banjana i zato selo nosi to ime.ima o vama podataka u radovima istraživača,pa možeš i sam posetiti neke biblioteke i pročitati.Pozdravljam te.
Član
- Učlanjen(a)
- 26.02.2012
- Poruka
- 3
Molim vas dali znate poreklo prezimena Grubješić sa Korduna(Generalski sto).hvala unapred.
Grubjesici su iz Srba,koliko je meni poznato.
Takodje u popisu Like i Krbave iz 1712. godine pominju se Grubjesici,koji poseduju zemlju u podnozju Velebita.
Evo nekih podataka o naseljavanju Srba i okoline :
" S r p s k o , l a p a č k o i p o t p l j e š e v i č ko
p o d r u č j e
Poslije svištovskoga mira Hrvatskoj je pripala i uska pruga zemljišta
s lijeve strane Une od Vaganca do Srba, koja je dotada spadala
pod Bosnu. U tom preokretu muslimani, kojih je na tome tlu
bilo razmjerno mnogo i u podgrađima tvrdih gradova a i po selima,
preselili su na drugu stranu Une i nastanili su se na Petrovačkoj
ravni i oko Bilaja, u krupskom, bihaćkom i cazinskom kotaru. Na
to zemljište iselilo je i nešto srpskoga stanovništva kojemu su age
i begovi našli dobre naselne zemlje. Ostali dio Srba ostao je na
svom tlu što su ga dotada obrađivali, t e m u ga je Krajina potvrdila.
Ipak je u tom lijevom Pounju i iza tih iseljenika ostalo mnogo pustih
posjeda, koje je trebalo nastaniti i obraditi. Krajina je tada uredila
plansko naseljavanje toga kraja sa svoga unutarnjega područja od
Gvozda do Zrmanje. U prvom redu ona je onamo dovela jake porodice
koje su do toga vremena živjele na oskudnoj zemlji. Jasno je
da su u to novo nastanjivanje bili pozvani oni koji su tome Pounju
bili po svom položaju najbliži.
Cijelo se to novo naselno područje može razdijeliti, koliko je pripalo
Lici, u tri česti: u ono oko Srba, u ono oko Lapca i na čest od
Vaganca i Petrova sela do Bihaća.
Srpsko područje:
U Srb su uselili: Batinice, danas 5 kuća, Bogdanovići 2, Burn jaje
1, Buići 1, Buzdumi 3, Damnjanovići 19, Desnice 11, Dubajići 1,
Đumići 1, Gajica 1, Grbici 6, Grubješići 1, Jurići 1, Kalinići 17, Kar-'
leuše 3, Mandići 3, Mileusnići 7 (od Brloga), Miljuši 12, Obradovići
1, Omčikusi 2, Ožegovići 4, Peići 3, Pri j ići 13, Rađeno vici 37,
Rajaci 4, Rastovići 19, Rašete 1, Rašuo 15, Starčevići 1, Stojsavljevići
2, Trbulin 4, Torbica 6, Ugrice 2, Zeci 1 i Žeželji 5; "
Takodje evo nekih podataka o prezimenu Grubisic,koje moze biti srodno :
" S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od pridjeva grub, -a, -o, kojem autori Hrvatskog enciklopedijskog rječnika navode čak sedam značenja, od kojih je ovom prigodom najvažnije: ružan.
Pridjev grub čest je u tvorbi imena i prezimena, koja su imala profilaktični karakter. Naime, imena Grubiša, Gruban ili pak Gruba davala su se onodobno djeci, jer se vjerovalo da onome tko je grub (ružan) mistične sile neće i ne mogu ništa nažao učiniti za razliku od onih koji nisu grubi odnosno što su lijepi. U ispravama iz 1188. i 1200. godine spominje se splitski knez Grubiša u ulozi suca u jednom sporu oko zemljišta u Kaštelima. Bosnom je pak od 1395. do 1404. godine vladala kraljica po imenu Jelena Gruba. Istog su postanja i osobna imena: Grubina, Grubonja, Grubac, Grubče, Grubela, Grubeša, Grubonja, Grubuh, Gruban, Grubanac, Grubeta, Gruboje, Grubša, Grubač, Grubin, Gruboj, Grubelj, Grublja itd.
U hrvatskoj toponimiji postoje naselja kojih su nazivi izvedeni od pridjev grub: Grubine pokraj Imotskog sa 1.007 stanovnika, Grubići, selo pokraj Poreča u Istri s 32 stanovnika, te gradić Grubišno Polje, istočno od Bjelovara, s 3.128 stanovnika. I u Bosni su i Hercegovini dva naselja istog jezičnog postanja: Grubojevići pokraj Foče i Gruborski Naslon pokraj Drvara.
Prezime Grubišić danas ima 3.100 stanovnika Hrvatske, a najviše ih je u srednjoj Dalmaciji i Lici. Veoma je rašireno i u Bosni i Hercegovini.
Istog su postanja i sljedeća prezimena: Grubeša (210 osoba, Đakovo, Prigorje), Grubešić (490, Duga Resa, Slavonija), Grubiša (370, Istre, Zagora), Grubišin (Šibenik), Grublješić (410, Petrinja, Pokuplje), Grubješić (120, Banovina).
Prezime Grubišić rano javlja i na mućko-lećevačkom-trogirskom području. U raznim dokumentima postoje brojni spomeni tog roda i iz vremena turske okupacije:
-u Ramljanima je u turskom popisu iz 1528. godine zabilježen knez Dragoje Grubišić, a čak se i džemat Ramljane naziva njegovim imenom;
-u Divojevićima 1579. godine zabilježene su čak četiri obitelj s prezimenom Grubišić, kojih su domaćini bili: Marko, Antić, Antul i Nikola Grubišić;
-stalni stanovnik Zbića (danas dio Labina) bio je 1630. godine Pave Grubišić;
-1650. godine u jednom dokumentu upisan je harambaša Petar Grubišić, ali bez oznake mjesta prebivanja;
-u Postinju je 1674. godine zabilježen Tomica Grubišić, za koje se zna da je odselio u Solin;
- u Bidniću 1679. godine živio s obitelji Duje Grubišić.
Osobe s prezimenom Grubišić upisane su i u matici krštenih koju je vodio zminski „leteći župnik“ fra Bonaventura Biloglav od 1679. do 1686. godine:
-1679. godine upisano je krštenje Kate Grubišić, kćeri Ivana i Kate, a kumovala je Luca Palinić;
-iste je godine upisano i krštenje Luce, kćeri Petra i Jake Grubišić, a kuma je bila Anđa Grubišić.
Grubišići su na mućko-lećevačkom prostoru zabilježeni i u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine:
-u Zmini (danas Donji Muć) obitelj Marka Grubišića;
-u Ogorju 17- člana obitelj Ivana Grubišića pokojnog Jure, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 39 kanapa zemlje;
-u Korušcama 16-člana obitelj Grge Grubišića pokojnog Vicka, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 14 kanapa zemlje i 23-člana obitelj Jakova Grubišića pokojnog Mate sa 33 kanapa zemlje.
Iz austrijskog zemljišnika iz 1835. godine saznaje se da broj obitelj s ovim prezimenom u Muću Donjem povećan je čak na 10: Ante, Ivan (3),Petar (3), Josip, Mijo i Nikola; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Muću Donjem 8 je obitelji ovog roda.
U Korušcama pak godine 1835. živi 12 obitelji s ovim prezimenom: Bariša, Ante (2), Cvita, Ilija (2), Dujo, Mijo (2), Ivan, Petar i Toma; godine 1948. u Korušcama je prebivalo 27 obitelji koje se prezivaju Grubišić.
Danas u Muću Donjem živi 9 obitelji tog roda s ukupno 29 duša.
Inače, Grubišići su davnim podrijetlom stara hrvatska plemićka obitelj iz Olova u srednjoj Bosni. Godine 1555. podijelili su se na tri grane:
-prvu su granu činili potomci Eskera, koji su ostali živjeti u Bosni, gdje im se izgubio svaki trag;
-drugu su granu činili potomci Mihajla Grubišića, koji su se pred najezdom Osmanlija povukli u Dalmaciju i podijelili se na dva ogranka:
-prvi dalmatinski ogranak činili su makarski knezovi, nastanjeni u Tučepima, gdje im se nalazio i dvor;
-drugi su dalmatinski ogranak činili omiški Grubišići, koji su 1763. godine dobili od Venecije naslov «conte Veneto»; godine 1860. Pavle Grubišić dobio je austrijsko plemstvo s pridjevkom «od Kereszturma»;
-treću su granu tog roda činili potomci Bernarda Grubišića: u povijesnim izvorima ta se grana prvi put spominje 1653. godine u obliku Bergnakovich aliter Grubisich; oni su prije 1667. godine preselili u Sarajevo, odakle su vodili razgranatu trgovačku djelatnost, po kojoj su bili jedna od najpoznatijih bosanskih obitelji u XVII. stoljeću… Nakon godine 1697. obitelj se odselila u Ilok. S Franjom Nikolom (1716 - 1785) taj je ogranak izumro; Josip i Antun baruni Brnjaković dobili su od cara Franje I. posjede u Banatu, promijenili ime u Bernathffy L. B. de Olovacz i stvorili mađarski ogranak. Posljednji muški potomak tog ogranka bio je Franjo (? – 1833).
U Dalmaciji prezime Grubišić je i često i veoma rašireno: Košute, Krušvar, Jabuka, Dicmo, Muć Donji, Korušce, Solin, Kaštela, Bilice, Danilo Gornje, Dubrava, Tisno, Šibenik,
Ni dalmatinski Grubišići nisu istog krvnog podrijetla, pa postoje:
-hercegovačko-sinjska,
-poljičko-kaštelanska,
-šibenska grana.
Prezime se Grubišić na šibenskom području prvi put javlja: u Dazlini 1418. godine, u Čakavcima 1449., na Murteru 1451., u Danilu Birnju 1489. godine; u Šibeniku se 1587. godine spominje Catherina Grubissich; doduše u Šibeniku je 1582. godine zabilježen Grubiša (Grubissa Michael).
Danas Grubišići na šibenskom području žive u Bilicama, Danilu Gornjem, Dubravi, Tisnom i Šibeniku.
Prezime Grubišić u Splitu se spominje između 1412. i 1492. godine.
Da je dio Grubišića podrijetlom iz Poljičke Kneževine, saznajemo od don Stjepana Ivake iz Kaštel Štafilića. Taj svećenik ni¬je uspio postati nadarbenikom (beficijat) Stomorije (crkva Svete Marije u Špiljanu, Kaštel Stari), koja je posjedovala 225 vretena zemljišta, jer je dobio najmanje glasova, ali se i zbog glasovanja i ishoda izbora žalio su¬cima Kaštel Lukšića i Kaštel Starog. Oni su mu odgovorili da se nije imao pravo ni natjecati, jer su njegovi preci podrijetlom iz Poljica. Ivaka im je odgovorio da je njegova obitelj Grubišić Jurjetinović venecijanski podanik od 1537. godine i da pripada plemićkim obiteljima iz Poljica. Od te se obitelji odvojio njegov pradjed i naselio se sa ženom i petero djece u Nehaju (dio Kaštela), a odatle mu se djed Ivan preselio u Kaštel Štafilić i prozvao se Ivaka. Istaknuo se u borbama s Turcima 1686. i 1694. godine kao zastavnik kaštelanske postrojbe. Njegovi su potomci časnici venecijanske vojske, a otac don Stjepana Ivake bio je kapetan Kaštela.
[COLOR=inherit !important]Kaštelanski Grubišići, dakle zasigurno poljičkog podrijetla, javljaju se u ispravama 16. stoljeća. U vrijeme Ciparskog rata (1570 - 1573) građani Ivan i Vicko d'Augubio dali su u zajam [COLOR=#018D25 !important]novac[/COLOR], uz ostale, i Mati Grubišiću iz Kaštel Sućurca; u ostavštini splitskog plemića Lovre Agazzija nalazio se i popis založenih predmeta njegovih dužnika, a među njima i srebreni prsten Kate Grubišić, založen za dvije lire. [/COLOR]
Što se pak tiče poljičkih Grubišića, spomenimo da je u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine u Čišli zabilježena 7-člana obitelj Ivana Grubišića, a u Omišu su tada prebivale dvije obitelji s prezimenom Grubišić: Pavlova s 3 i udovice Ane Grubišić s 4 člana.
Grubišići u Cetinskoj krajini nisu poljičkog već hercegovačkog podrijetla. J. A. Soldo tvrdi da su doselili iz Rame, što je posve moguće, jer je biskup fra Pavao Dragićević u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine u Podboru (Rama) zabilježio 23-članu obiteljsku zadrugu Petra Grubišića, a biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine u istom je mjestu zatekao 4 obitelji s prezimenom Grubišić: Petrovu i Tominu s po 8, Lukinu sa 7 i Grginu sa 4 člana.
Navodimo i ostala hercegovačka mjesta, iz kojih su mogli doseliti Grubišići: godine 1741/42. zabilježeni su:
-u Gracu pokraj Posušja (Jure Grubišić, 7 članova);
-u Blaževićima pokraj Gruda (Vidan, 7);
-u Crnču pokraj Širokog Briga (Ilija, 7);
-u Kočerinu pokraj Širokog Briga (Petar, 16);
-u Medvidovićima pokraj Širokog Briga (Ivan, 3);
-u Tepčićima pokraj Čitluka (Ivan Grubišić rečeni Botić, 6).
Godine pak 1768. sljedeća hercegovačka naselja bila su prebivališta Grubišića:
-Gradac (Karlo, 12; Bože, 10; Marijan, 7; Mate, 5);
-Blaževići (Vidan,10);
-Kočerin (Šimun Grubišić rečeni Soldo, 15);
-Tepčići (Ivan Gru¬bišić rečeni Botić, 3, Tomo Botić rečeni Grubišić, 4); Ligat pokraj Ljubuškog (Ivan Botić rečeni Grubišić 10).
U Cetinsku krajinu Grubišići stižu 1687. godine, kada s herceg-bosanskih prostora doseljava pet tisuća Hrvata katolika, a zabilježeni su u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine: u banderiji serdara Vučkovića u Otnju (Sinj) 9-člana obitelj Nikole Grubišića; u Gardunu-Vojniću 10-člano kućanstvo Antuna Grubišića pokojnog Nikole; u Dicmu u banderiji harambaše Ilije Maretića dvije obitelji-Mate Grubišića pokojnog Jeronima s 12 i Jure Grubišića pokojnog Ivana s 4 člana.
Zanimljivo je spomenuti da hercegovačkim Grubišićima nije osobito prijala Imotska krajina, ali V. Vrčić navodi da se među doseljenicima iz Hercegovine 1694. godine spominje Ilija Grubišić, te da su venecijanske vlasti dodijelile u Vinjanima 14 kanapa zemlje 7-članoj obitelji Bože Grubišića. Ovaj autor navodi da su Grubišići u 18. stoljeću živjeli i u župi Imotski-Glavina. Danas u Imotskoj krajini nema pripadnika roda Grubišić.
Dio Grubišića iz Jabuke pokraj Trilja opredijelio se za prezime Čabo odnosno dvočlano prezime Grubišić Čabo.
To je dvočlano prezime zabilježeno u Stanju duša župe Grab s kraja 18. stoljeća i uklapa se u iskaz informatora o ovoj grani roda Luke Grubišića Čabe pok. Filipa iz Jabuke, rođenog 1930. godine. Pavao Čabo, sin jedinac, prenosi informator, ono što je čuo od svojih starijih, imao je ženu iz roda Omrčena, kojoj vjernost nije bila jača osobina, jer je potajno održavala intimne veze s izvjesnim Brčićem iz Kamenskog. Dvoje ljubavnika ubili su hicem iz puške Pavu, i to u ogradi u Hržištima, ispod tvrđave Čačvine pa su zbog toga bili osuđeni: najprije okovani kao galioti na venecijanskoj galiji, a onda i javno pogubljeni na Mostu uzdisaja u Veneciji. Ovo se zbilo, tvrdi naš sugovornik, 1772. godine. Pave je imao sestru, koja se udala za Miška Grubišića iz Jabuke, a kako je nevjesta bila bogata Miško je svom prezimenu dodao i ženino Čabo, jer se na taj način izbjegavala dioba imanja."
Ova se predaja u rodu Grubišića-Čaba prenosi s koljena na koljeno, a naš ju je informator čuo i od oca Filipa i djeda Ante. Dakako, u sačuvanim dokumentima nismo je uspjeli potvrditi.
Danas u Jabuci živi 19 obitelj sa 72 člana, koji se prozivaju Grubišić Čabo, dok se jedna šestočlana obitelj u Jabuci opredijelila za prezime Čabo, bez Grubišić.
Na triljskom području Grubišići žive u Jabuci (5 obitelji, 11 članova), Košutama (2, 6) i Trilju (25, 116). "
Napisacu jos i zapazanja Milana Karanovica o porodicama Grubisa i Grubora,pa i to moze imati neke veze :
" Grubiše-Grubori slave Djurdjevdan. Ima u ovoj oblasti: Grubora 27 k. u 10 naseLja i Grubiša 6 k. u
2 n. Golub Grubišic (77 g.) iz Malog Cvjetnica prica za poreklo Grubiša ovo: Knez je Grubiša na
Zmijanju imao lepu kcer Milicu. Poruci mu paša da doe na konak sa 30 svojih drugova i da mu pored
Milice nabavi, još 30 devojaka.
Knez se prepane, a kneginja je bila prisebnija pa javi Mijat-harambaši da doe sa 30 svojih hajduka.
Tu se preobuku u djevojacko ruho, a Mijat-harambaša u Milicino. PokoLju paši ovce i pogoste ih što
su boLje mogli. Posle se raziu Turci sa pašom po zgradama. Mijat-harambaša zakolje pašu i na dani
znak svaki hajduk zakolje svoga. Tada pobegnu na Popinu u Liku gde ih sada ima 170 ,,numeri,,.
Jedan se ogranak povratio u Bosni ali nisu se smeli zvati Grubiše nego Grubori. Po drugima su se
Grubori zvali Sitvukovici. "
Konkretno,Vasi Grubjesici vode poreklo iz Hercegovine,pa su kasnije seobama preko Dalmacije i Bosne,stizali u Liku,kasnije Kordun i Baniju.
O Grubjesicima iz Hercegovine :
Grubjesici su stara porodica u Mostaru.Slave Svetog Stefana.Srodni su im Grubesici,ali verovatno vode poreklo upravo od Grubjesica,posto im je i slava ista,dakle Sveti Stefan.
Ima takodje i katolika Grubesica (ne Grubjesica) u Hercegovini,okolina Sirokog Brijega.Oni poticu od Grubisica,koji su poreklom iz Dalmacije.
Po meni ovi Grubjesici iz Mostara sa slavom Sv. Stefan,mogu da vode poreklo iz okoline Decana i Stare Srbije.Upravo zbog slave Sv. Stefan,koju nose iseljenici sa Kosova i Metohije.
Takodje u popisu Like i Krbave iz 1712. godine pominju se Grubjesici,koji poseduju zemlju u podnozju Velebita.
Evo nekih podataka o naseljavanju Srba i okoline :
" S r p s k o , l a p a č k o i p o t p l j e š e v i č ko
p o d r u č j e
Poslije svištovskoga mira Hrvatskoj je pripala i uska pruga zemljišta
s lijeve strane Une od Vaganca do Srba, koja je dotada spadala
pod Bosnu. U tom preokretu muslimani, kojih je na tome tlu
bilo razmjerno mnogo i u podgrađima tvrdih gradova a i po selima,
preselili su na drugu stranu Une i nastanili su se na Petrovačkoj
ravni i oko Bilaja, u krupskom, bihaćkom i cazinskom kotaru. Na
to zemljište iselilo je i nešto srpskoga stanovništva kojemu su age
i begovi našli dobre naselne zemlje. Ostali dio Srba ostao je na
svom tlu što su ga dotada obrađivali, t e m u ga je Krajina potvrdila.
Ipak je u tom lijevom Pounju i iza tih iseljenika ostalo mnogo pustih
posjeda, koje je trebalo nastaniti i obraditi. Krajina je tada uredila
plansko naseljavanje toga kraja sa svoga unutarnjega područja od
Gvozda do Zrmanje. U prvom redu ona je onamo dovela jake porodice
koje su do toga vremena živjele na oskudnoj zemlji. Jasno je
da su u to novo nastanjivanje bili pozvani oni koji su tome Pounju
bili po svom položaju najbliži.
Cijelo se to novo naselno područje može razdijeliti, koliko je pripalo
Lici, u tri česti: u ono oko Srba, u ono oko Lapca i na čest od
Vaganca i Petrova sela do Bihaća.
Srpsko područje:
U Srb su uselili: Batinice, danas 5 kuća, Bogdanovići 2, Burn jaje
1, Buići 1, Buzdumi 3, Damnjanovići 19, Desnice 11, Dubajići 1,
Đumići 1, Gajica 1, Grbici 6, Grubješići 1, Jurići 1, Kalinići 17, Kar-'
leuše 3, Mandići 3, Mileusnići 7 (od Brloga), Miljuši 12, Obradovići
1, Omčikusi 2, Ožegovići 4, Peići 3, Pri j ići 13, Rađeno vici 37,
Rajaci 4, Rastovići 19, Rašete 1, Rašuo 15, Starčevići 1, Stojsavljevići
2, Trbulin 4, Torbica 6, Ugrice 2, Zeci 1 i Žeželji 5; "
Takodje evo nekih podataka o prezimenu Grubisic,koje moze biti srodno :
" S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od pridjeva grub, -a, -o, kojem autori Hrvatskog enciklopedijskog rječnika navode čak sedam značenja, od kojih je ovom prigodom najvažnije: ružan.
Pridjev grub čest je u tvorbi imena i prezimena, koja su imala profilaktični karakter. Naime, imena Grubiša, Gruban ili pak Gruba davala su se onodobno djeci, jer se vjerovalo da onome tko je grub (ružan) mistične sile neće i ne mogu ništa nažao učiniti za razliku od onih koji nisu grubi odnosno što su lijepi. U ispravama iz 1188. i 1200. godine spominje se splitski knez Grubiša u ulozi suca u jednom sporu oko zemljišta u Kaštelima. Bosnom je pak od 1395. do 1404. godine vladala kraljica po imenu Jelena Gruba. Istog su postanja i osobna imena: Grubina, Grubonja, Grubac, Grubče, Grubela, Grubeša, Grubonja, Grubuh, Gruban, Grubanac, Grubeta, Gruboje, Grubša, Grubač, Grubin, Gruboj, Grubelj, Grublja itd.
U hrvatskoj toponimiji postoje naselja kojih su nazivi izvedeni od pridjev grub: Grubine pokraj Imotskog sa 1.007 stanovnika, Grubići, selo pokraj Poreča u Istri s 32 stanovnika, te gradić Grubišno Polje, istočno od Bjelovara, s 3.128 stanovnika. I u Bosni su i Hercegovini dva naselja istog jezičnog postanja: Grubojevići pokraj Foče i Gruborski Naslon pokraj Drvara.
Prezime Grubišić danas ima 3.100 stanovnika Hrvatske, a najviše ih je u srednjoj Dalmaciji i Lici. Veoma je rašireno i u Bosni i Hercegovini.
Istog su postanja i sljedeća prezimena: Grubeša (210 osoba, Đakovo, Prigorje), Grubešić (490, Duga Resa, Slavonija), Grubiša (370, Istre, Zagora), Grubišin (Šibenik), Grublješić (410, Petrinja, Pokuplje), Grubješić (120, Banovina).
Prezime Grubišić rano javlja i na mućko-lećevačkom-trogirskom području. U raznim dokumentima postoje brojni spomeni tog roda i iz vremena turske okupacije:
-u Ramljanima je u turskom popisu iz 1528. godine zabilježen knez Dragoje Grubišić, a čak se i džemat Ramljane naziva njegovim imenom;
-u Divojevićima 1579. godine zabilježene su čak četiri obitelj s prezimenom Grubišić, kojih su domaćini bili: Marko, Antić, Antul i Nikola Grubišić;
-stalni stanovnik Zbića (danas dio Labina) bio je 1630. godine Pave Grubišić;
-1650. godine u jednom dokumentu upisan je harambaša Petar Grubišić, ali bez oznake mjesta prebivanja;
-u Postinju je 1674. godine zabilježen Tomica Grubišić, za koje se zna da je odselio u Solin;
- u Bidniću 1679. godine živio s obitelji Duje Grubišić.
Osobe s prezimenom Grubišić upisane su i u matici krštenih koju je vodio zminski „leteći župnik“ fra Bonaventura Biloglav od 1679. do 1686. godine:
-1679. godine upisano je krštenje Kate Grubišić, kćeri Ivana i Kate, a kumovala je Luca Palinić;
-iste je godine upisano i krštenje Luce, kćeri Petra i Jake Grubišić, a kuma je bila Anđa Grubišić.
Grubišići su na mućko-lećevačkom prostoru zabilježeni i u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine:
-u Zmini (danas Donji Muć) obitelj Marka Grubišića;
-u Ogorju 17- člana obitelj Ivana Grubišića pokojnog Jure, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 39 kanapa zemlje;
-u Korušcama 16-člana obitelj Grge Grubišića pokojnog Vicka, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 14 kanapa zemlje i 23-člana obitelj Jakova Grubišića pokojnog Mate sa 33 kanapa zemlje.
Iz austrijskog zemljišnika iz 1835. godine saznaje se da broj obitelj s ovim prezimenom u Muću Donjem povećan je čak na 10: Ante, Ivan (3),Petar (3), Josip, Mijo i Nikola; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Muću Donjem 8 je obitelji ovog roda.
U Korušcama pak godine 1835. živi 12 obitelji s ovim prezimenom: Bariša, Ante (2), Cvita, Ilija (2), Dujo, Mijo (2), Ivan, Petar i Toma; godine 1948. u Korušcama je prebivalo 27 obitelji koje se prezivaju Grubišić.
Danas u Muću Donjem živi 9 obitelji tog roda s ukupno 29 duša.
Inače, Grubišići su davnim podrijetlom stara hrvatska plemićka obitelj iz Olova u srednjoj Bosni. Godine 1555. podijelili su se na tri grane:
-prvu su granu činili potomci Eskera, koji su ostali živjeti u Bosni, gdje im se izgubio svaki trag;
-drugu su granu činili potomci Mihajla Grubišića, koji su se pred najezdom Osmanlija povukli u Dalmaciju i podijelili se na dva ogranka:
-prvi dalmatinski ogranak činili su makarski knezovi, nastanjeni u Tučepima, gdje im se nalazio i dvor;
-drugi su dalmatinski ogranak činili omiški Grubišići, koji su 1763. godine dobili od Venecije naslov «conte Veneto»; godine 1860. Pavle Grubišić dobio je austrijsko plemstvo s pridjevkom «od Kereszturma»;
-treću su granu tog roda činili potomci Bernarda Grubišića: u povijesnim izvorima ta se grana prvi put spominje 1653. godine u obliku Bergnakovich aliter Grubisich; oni su prije 1667. godine preselili u Sarajevo, odakle su vodili razgranatu trgovačku djelatnost, po kojoj su bili jedna od najpoznatijih bosanskih obitelji u XVII. stoljeću… Nakon godine 1697. obitelj se odselila u Ilok. S Franjom Nikolom (1716 - 1785) taj je ogranak izumro; Josip i Antun baruni Brnjaković dobili su od cara Franje I. posjede u Banatu, promijenili ime u Bernathffy L. B. de Olovacz i stvorili mađarski ogranak. Posljednji muški potomak tog ogranka bio je Franjo (? – 1833).
U Dalmaciji prezime Grubišić je i često i veoma rašireno: Košute, Krušvar, Jabuka, Dicmo, Muć Donji, Korušce, Solin, Kaštela, Bilice, Danilo Gornje, Dubrava, Tisno, Šibenik,
Ni dalmatinski Grubišići nisu istog krvnog podrijetla, pa postoje:
-hercegovačko-sinjska,
-poljičko-kaštelanska,
-šibenska grana.
Prezime se Grubišić na šibenskom području prvi put javlja: u Dazlini 1418. godine, u Čakavcima 1449., na Murteru 1451., u Danilu Birnju 1489. godine; u Šibeniku se 1587. godine spominje Catherina Grubissich; doduše u Šibeniku je 1582. godine zabilježen Grubiša (Grubissa Michael).
Danas Grubišići na šibenskom području žive u Bilicama, Danilu Gornjem, Dubravi, Tisnom i Šibeniku.
Prezime Grubišić u Splitu se spominje između 1412. i 1492. godine.
Da je dio Grubišića podrijetlom iz Poljičke Kneževine, saznajemo od don Stjepana Ivake iz Kaštel Štafilića. Taj svećenik ni¬je uspio postati nadarbenikom (beficijat) Stomorije (crkva Svete Marije u Špiljanu, Kaštel Stari), koja je posjedovala 225 vretena zemljišta, jer je dobio najmanje glasova, ali se i zbog glasovanja i ishoda izbora žalio su¬cima Kaštel Lukšića i Kaštel Starog. Oni su mu odgovorili da se nije imao pravo ni natjecati, jer su njegovi preci podrijetlom iz Poljica. Ivaka im je odgovorio da je njegova obitelj Grubišić Jurjetinović venecijanski podanik od 1537. godine i da pripada plemićkim obiteljima iz Poljica. Od te se obitelji odvojio njegov pradjed i naselio se sa ženom i petero djece u Nehaju (dio Kaštela), a odatle mu se djed Ivan preselio u Kaštel Štafilić i prozvao se Ivaka. Istaknuo se u borbama s Turcima 1686. i 1694. godine kao zastavnik kaštelanske postrojbe. Njegovi su potomci časnici venecijanske vojske, a otac don Stjepana Ivake bio je kapetan Kaštela.
[COLOR=inherit !important]Kaštelanski Grubišići, dakle zasigurno poljičkog podrijetla, javljaju se u ispravama 16. stoljeća. U vrijeme Ciparskog rata (1570 - 1573) građani Ivan i Vicko d'Augubio dali su u zajam [COLOR=#018D25 !important]novac[/COLOR], uz ostale, i Mati Grubišiću iz Kaštel Sućurca; u ostavštini splitskog plemića Lovre Agazzija nalazio se i popis založenih predmeta njegovih dužnika, a među njima i srebreni prsten Kate Grubišić, založen za dvije lire. [/COLOR]
Što se pak tiče poljičkih Grubišića, spomenimo da je u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine u Čišli zabilježena 7-člana obitelj Ivana Grubišića, a u Omišu su tada prebivale dvije obitelji s prezimenom Grubišić: Pavlova s 3 i udovice Ane Grubišić s 4 člana.
Grubišići u Cetinskoj krajini nisu poljičkog već hercegovačkog podrijetla. J. A. Soldo tvrdi da su doselili iz Rame, što je posve moguće, jer je biskup fra Pavao Dragićević u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine u Podboru (Rama) zabilježio 23-članu obiteljsku zadrugu Petra Grubišića, a biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine u istom je mjestu zatekao 4 obitelji s prezimenom Grubišić: Petrovu i Tominu s po 8, Lukinu sa 7 i Grginu sa 4 člana.
Navodimo i ostala hercegovačka mjesta, iz kojih su mogli doseliti Grubišići: godine 1741/42. zabilježeni su:
-u Gracu pokraj Posušja (Jure Grubišić, 7 članova);
-u Blaževićima pokraj Gruda (Vidan, 7);
-u Crnču pokraj Širokog Briga (Ilija, 7);
-u Kočerinu pokraj Širokog Briga (Petar, 16);
-u Medvidovićima pokraj Širokog Briga (Ivan, 3);
-u Tepčićima pokraj Čitluka (Ivan Grubišić rečeni Botić, 6).
Godine pak 1768. sljedeća hercegovačka naselja bila su prebivališta Grubišića:
-Gradac (Karlo, 12; Bože, 10; Marijan, 7; Mate, 5);
-Blaževići (Vidan,10);
-Kočerin (Šimun Grubišić rečeni Soldo, 15);
-Tepčići (Ivan Gru¬bišić rečeni Botić, 3, Tomo Botić rečeni Grubišić, 4); Ligat pokraj Ljubuškog (Ivan Botić rečeni Grubišić 10).
U Cetinsku krajinu Grubišići stižu 1687. godine, kada s herceg-bosanskih prostora doseljava pet tisuća Hrvata katolika, a zabilježeni su u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine: u banderiji serdara Vučkovića u Otnju (Sinj) 9-člana obitelj Nikole Grubišića; u Gardunu-Vojniću 10-člano kućanstvo Antuna Grubišića pokojnog Nikole; u Dicmu u banderiji harambaše Ilije Maretića dvije obitelji-Mate Grubišića pokojnog Jeronima s 12 i Jure Grubišića pokojnog Ivana s 4 člana.
Zanimljivo je spomenuti da hercegovačkim Grubišićima nije osobito prijala Imotska krajina, ali V. Vrčić navodi da se među doseljenicima iz Hercegovine 1694. godine spominje Ilija Grubišić, te da su venecijanske vlasti dodijelile u Vinjanima 14 kanapa zemlje 7-članoj obitelji Bože Grubišića. Ovaj autor navodi da su Grubišići u 18. stoljeću živjeli i u župi Imotski-Glavina. Danas u Imotskoj krajini nema pripadnika roda Grubišić.
Dio Grubišića iz Jabuke pokraj Trilja opredijelio se za prezime Čabo odnosno dvočlano prezime Grubišić Čabo.
To je dvočlano prezime zabilježeno u Stanju duša župe Grab s kraja 18. stoljeća i uklapa se u iskaz informatora o ovoj grani roda Luke Grubišića Čabe pok. Filipa iz Jabuke, rođenog 1930. godine. Pavao Čabo, sin jedinac, prenosi informator, ono što je čuo od svojih starijih, imao je ženu iz roda Omrčena, kojoj vjernost nije bila jača osobina, jer je potajno održavala intimne veze s izvjesnim Brčićem iz Kamenskog. Dvoje ljubavnika ubili su hicem iz puške Pavu, i to u ogradi u Hržištima, ispod tvrđave Čačvine pa su zbog toga bili osuđeni: najprije okovani kao galioti na venecijanskoj galiji, a onda i javno pogubljeni na Mostu uzdisaja u Veneciji. Ovo se zbilo, tvrdi naš sugovornik, 1772. godine. Pave je imao sestru, koja se udala za Miška Grubišića iz Jabuke, a kako je nevjesta bila bogata Miško je svom prezimenu dodao i ženino Čabo, jer se na taj način izbjegavala dioba imanja."
Ova se predaja u rodu Grubišića-Čaba prenosi s koljena na koljeno, a naš ju je informator čuo i od oca Filipa i djeda Ante. Dakako, u sačuvanim dokumentima nismo je uspjeli potvrditi.
Danas u Jabuci živi 19 obitelj sa 72 člana, koji se prozivaju Grubišić Čabo, dok se jedna šestočlana obitelj u Jabuci opredijelila za prezime Čabo, bez Grubišić.
Na triljskom području Grubišići žive u Jabuci (5 obitelji, 11 članova), Košutama (2, 6) i Trilju (25, 116). "
Napisacu jos i zapazanja Milana Karanovica o porodicama Grubisa i Grubora,pa i to moze imati neke veze :
" Grubiše-Grubori slave Djurdjevdan. Ima u ovoj oblasti: Grubora 27 k. u 10 naseLja i Grubiša 6 k. u
2 n. Golub Grubišic (77 g.) iz Malog Cvjetnica prica za poreklo Grubiša ovo: Knez je Grubiša na
Zmijanju imao lepu kcer Milicu. Poruci mu paša da doe na konak sa 30 svojih drugova i da mu pored
Milice nabavi, još 30 devojaka.
Knez se prepane, a kneginja je bila prisebnija pa javi Mijat-harambaši da doe sa 30 svojih hajduka.
Tu se preobuku u djevojacko ruho, a Mijat-harambaša u Milicino. PokoLju paši ovce i pogoste ih što
su boLje mogli. Posle se raziu Turci sa pašom po zgradama. Mijat-harambaša zakolje pašu i na dani
znak svaki hajduk zakolje svoga. Tada pobegnu na Popinu u Liku gde ih sada ima 170 ,,numeri,,.
Jedan se ogranak povratio u Bosni ali nisu se smeli zvati Grubiše nego Grubori. Po drugima su se
Grubori zvali Sitvukovici. "
Konkretno,Vasi Grubjesici vode poreklo iz Hercegovine,pa su kasnije seobama preko Dalmacije i Bosne,stizali u Liku,kasnije Kordun i Baniju.
O Grubjesicima iz Hercegovine :
Grubjesici su stara porodica u Mostaru.Slave Svetog Stefana.Srodni su im Grubesici,ali verovatno vode poreklo upravo od Grubjesica,posto im je i slava ista,dakle Sveti Stefan.
Ima takodje i katolika Grubesica (ne Grubjesica) u Hercegovini,okolina Sirokog Brijega.Oni poticu od Grubisica,koji su poreklom iz Dalmacije.
Po meni ovi Grubjesici iz Mostara sa slavom Sv. Stefan,mogu da vode poreklo iz okoline Decana i Stare Srbije.Upravo zbog slave Sv. Stefan,koju nose iseljenici sa Kosova i Metohije.
Da li neko zna nesto o poreklu porodica Šajkić iz Starog Bračina (Bračina) opština Ražanj a nekada opština bračinska, srez ražanjski, okrug kruševački. Osnivač porodice je Nedeljko Šajka (Šajkić), slavimo Djurdjevdan i Sv. Djordja. Druga porodica je Gitarić iz Dobrog Dola kod Smederevske Palanke, slave Sv. Klimenta. Hvala na informacijama.
Mozete mi poslati i na fb profil Marko Sajkic | Facebook
Mozete mi poslati i na fb profil Marko Sajkic | Facebook
