Ih, pa ovakve stvari se dešavaju. A dešava se i da hirurzi totalno upropaste nekoga. Mislim da sam kod Opre u emisiji gledala žene zavisne od plastične hirurgije (i to postoji wacko2), od kojih su neke bile totalno unakarađene. Otišle kao prilično normalne, da nešto "dorade", a vratile se kao cirkuske nakaze. Joj, na šta to liči...
U svakom slučaju, mogu da razumem korekcije kad je nešto stvarno očigledno, i kad je čovek zbog toga iskompleksiran ili mu to smeta iz zdravstvenih razloga. Recimo, moj drug iz osnovne škole je sa 13 godina operisao klempave uši. Malo su mu ih zalepili, i to je bilo prilično bezbolno. Ili recimo, moja drugarica iz srednje škole je imala ogromne grudi, zbog kojih je od težine krenula da joj se krivi kičma, i otišla je i smanjila ih.
Najgore od svega je što se 80% takvih operacija radi iz obesti. Pa se dešava da kad se pogledaju u ogledalo, više ne vide same sebe.
Mogu samo da kažem - sami su to tražili.
Što reče Sendi, "prava lepota je u ljudskoj duši", i ko je nema u sebi, ništa mu neće vredeti ona koju ima na sebi.
U svakom slučaju, i za ovo važi isto što i za tetovaže, dobro razmisli pre, jer ponekad nema povratka.