Follow along with the video below to see how to install our site as a web app on your home screen.
Beleška: this_feature_currently_requires_accessing_site_using_safari
Interesantno poimanje odnosa dva, ne samo suprotstavljena, vec i nepomirljiva stava. Da li se sa gore iznetim tvojim, ali pre svega sa Isabeletinim “razmisljanjem”, moze sloziti racionalan ateiste u odnosu na metafiziko poimanje stvaranja i opstajanja svemira i zivot na zemlji i "nebu"?. Da li teoloski obrazovan vernik moze otrpeti negaciju njegovog uverenja da je kreacija svemoguceg i sveznajuceg bozanstva? Ateista u svom, uslovno receno, nepoznavanju, tj. nepriznavanju ili, pak, negiranju postojanja onostranog bozanstva je uvek u ostroj suprotnosti sa ubedjenjem teista, bilo da je u pitanju obrazovan ili neobrazovan vernik. Pri tome, treba imati na umu da tvrdnja vernika da boga ima ne vredja “verska” osecanja ateista, dok to, najcesce, nije slucaj sa vernikom. Vernik je ne samo osetljiv, bolje reci netolerantan na njegaciju postojanja boga, vec je i netrpeljiv prema drugacijim varijantama teizma cak i u okviru iste religije. Bez obzira na njegovu ucenost, ako je predan vernik on ce uvek imati negativan stav prema suprotno verujucim i neverujucima.Vrlo zanimljivo promišljanje. Mislim da je vrlo blizu istine i da u dobroj mjeri stoji ono što je rečeno o animozitetu između ateista i vjernika.
Racionalni ateisti i teološki obrazovani vjernici, ako ništa drugo, mogu normalno razgovarati i voditi rasprave sa razumjevanjem i tolerisanjem razlika u promišljenju i poimanju života i svijeta. Racionalni ateista mora razumijeti vjernika, mora razumjeti njegovu potrebu za vjerom kao determinantom kojom sebe određuje u svijetu u kome živi i samo sa vjerom nalazi smisao toga življenja.
Vjernik takođe mora razumjeti ateistu, njegovu potrebu da smisao svoga bitisanja traži u slobodnom i racionalnom promišljanju, lišenom bilo kakvih dogmi i unaprijed postavljenih istina.
Kada se stvari ovako sagledaju, onda zaista jadno izgledaju primitivna vrijeđanja, insinuacije, podvale…, i nadasve nepotrebna mržnja koju pojednici ispoljvaju u odnosima između vjernika i ateista.
Prije svega, ovo što sam komentarisao nije Elisabetino razmišljanje. Drugo, ako pozicije teizma i ateizma svedemo samo na pitanje afirmacije ili negacije Boga, onda tvoja dilema ima smisla. Međutim, ako tom odnosu pristupimo na drugačiji način, a to je uvijek moguće kod racionalnih ljudi, onda stvari stoje drugačije. Evo, recimo, teme za zanimljivu raspravu između teista i ateista: "Religija i ateizam prolaze iz istih izvora, smještenih u čovjekovu potrebu da sebe situira u svijetu u kojem živi, odredi svoje ideje vodilje, odluči o tome koje će vrednote preferirati. Dok to jedni čine upirući pogled u transcendenciju, dotle se drugi više oslanjaju na ljudsku autonomnost. Svi međutim nastoje svoje prisustvo učiniti značajnijim i smislenijim."
Da, to je tačno, a i rečeno je već samo na drugačiji način. Nema dileme da kreacionizam kao pseudonauka nikada neće naći zajednički jezik sa pravom naukom, ali traganja za smislom bitisanja i čovjekove pozicije u tome smislu, kao što vidimo, raznolika su, ne samo u pristupu nego i u načinu na koji ljudi poimaju sebe i svijet u kome su se našli. Dakle, riječ je o tome, trebaju li i mogu li ljudi, sa tako različitim pogledima i shvatanjima života i svijeta, raspravljati o tim razlikama? Ja mislim da trebaji i da mogu.Ako smem da se ukljucim u vasu diskusiju, druze urednice... Mislim da su religija i nauka iz istih izvora, znaci potreba da se razume mesto u poretku, poreklo mesta i poretka, vrednosti i ideje i tako dalje a mislim da je ateizam samo reakcija na religiju odnosno odbitak predloga religije, nista vise od toga.
Da, to je tačno, a i rečeno je već samo na drugačiji način. Nema dileme da kreacionizam kao pseudonauka nikada neće naći zajednički jezik sa pravom naukom, ali traganja za smislom bitisanja i čovjekove pozicije u tome smislu, kao što vidimo, raznolika su, ne samo u pristupu nego i u načinu na koji ljudi poimaju sebe i svijet u kome su se našli. Dakle, riječ je o tome, trebaju li i mogu li ljudi, sa tako različitim pogledima i shvatanjima života i svijeta, raspravljati o tim razlikama? Ja mislim da trebaji i da mogu.
Mozda i nije, ali si tako poceo svoj post pozivajuci se na Isabeletu. Juravaka pise:Jurivaka je napisao(la):Prije svega, ovo što sam komentarisao nije Elisabetino razmišljanje.
Mislim da iz mog teksta nisi mogao da zakljcis da sam do te mere simplificirao taj, inace, veoma komplikovan i isprepletan odnos. Zaista, cudi me da si dosao do takvog zakljucka.Jurivaka je napisao(la):Drugo, ako pozicije teizma i ateizma svedemo samo na pitanje afirmacije ili negacije Boga, onda tvoja dilema ima smisla.
Ne razumem. Kako i zasto stvari stoje drugacije? Ocigledno da se radi o dve strane iste medalje, i to sam detaljno obrazlozio, a sada bih trebalo da razmisljam o tim “drugacijim stvarima”.Jurivaka je napisao(la):Međutim, ako tom odnosu pristupimo na drugačiji način, a to je uvijek moguće kod racionalnih ljudi, onda stvari stoje drugačije.
Jurivaka, iskreno govoreci, vise me interesuju propovedi Isabelete, nego stavovi bezboznika ili pravoslavnih fundamentalista. Pitanje je, zasto njeni stavovi? Zato sto ona prilicno sofisticirano propoveda katolicki fundamentalizam pod “firmom” razumnog dijaloga u kome se propagiraju iskljucivo vatikanski, tj. jezuitski dogmatski stavovi. Kao sto sam kritican u odnosu na pravoslavnu iskljucivost, ni malo manje nisam kritican prema jezuitskom sirenju vatikanskog ekumenizma, tj. katolicizma, koji je, zbog svojih suptilnih i zakamufliranih pretenzija, sustinski mnogo opasniji od istocne ortodoksije.Jurivaka je napisao(la):Religija i ateizam prolaze iz istih izvora, smještenih u čovjekovu potrebu da sebe situira u svijetu u kojem živi, odredi svoje ideje vodilje, odluči o tome koje će vrednote preferirati. Dok to jedni čine upirući pogled u transcendenciju, dotle se drugi više oslanjaju na ljudsku autonomnost. Svi međutim nastoje svoje prisustvo učiniti značajnijim i smislenijim.
Jurivaka, iskreno govoreci, vise me interesuju propovedi Isabelete, nego stavovi bezboznika ili pravoslavnih fundamentalista. Pitanje je, zasto njeni stavovi? Zato sto ona prilicno sofisticirano propoveda katolicki fundamentalizam pod “firmom” razumnog dijaloga u kome se propagiraju iskljucivo vatikanski, tj. jezuitski dogmatski stavovi. Kao sto sam kritican u odnosu na pravoslavnu iskljucivost, ni malo manje nisam kritican prema jezuitskom sirenju vatikanskog ekumenizma, tj. katolicizma, koji je, zbog svojih suptilnih i zakamufliranih pretenzija, sustinski mnogo opasniji od istocne ortodoksije.
Ja sam mislio da si ti ateista. Ovakvi rezoni su mi dobro poznati, a oni su svojstveni vjerskim fundamentalistima svih vrsta. Čudi me da tebe tangira pitanje ekumenizma.Kao sto sam kritican u odnosu na pravoslavnu iskljucivost, ni malo manje nisam kritican prema jezuitskom sirenju vatikanskog ekumenizma, tj. katolicizma, koji je, zbog svojih suptilnih i zakamufliranih pretenzija, sustinski mnogo opasniji od istocne ortodoksije.
Koleginica je, po mojoj skromnoj proceni, veoma obrazovana i pametna osoba, ali je istovremeno i dobar i nenametljiv propagator katolicanstva. Ko nije poznavao makar jednog katolickog svestenika, nema taj dojam.Hipoteticki, recimo da je Isabeleta iz specijalnog reda devojaka jezuita (odavno to tvrdim) i recimo da propoveda finu apologetiku i katolicku dogmu (da se ogradim jos jednom, mislim da nema skrivene namere), zasto bi to bilo drustveno opasnije od recimo fundamentalnog pravoslavlja ili protestantizma? I jos nesto, zasto si kritican prema ekumenizmu?
Hvala, pocastvovan sam svojim novim kvalifikativima.Ja sam mislio da si ti ateista. Ovakvi rezoni su mi dobro poznati, a oni su svojstveni vjerskim fundamentalistima svih vrsta.
Ne bi trebalo da te cudi imajuci u vidu gore citiran zakljucak.Čudi me da tebe tangira pitanje ekumenizma.