LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Palme
Jedna od prvih asocijacija na neke "toplije" krajeve mnogim ljudima jesu palme. U tome ima logike, jer apsolutno najveći broj vrsta, od njih, oko 2500 izove porodice (Arecaceae, ranije Palmae)potičeiz oblastitropske ili toplije suptropske klime. Ipak, jedan maji broj je iz graničnog područja suptropske i umerene klime. Većina ovde prikazanih palmi je otuda. Neke vrste ili čitavi rodovi (Trachycarpus, Nannorrhops)vode poreklo iz planinskih oblasti suptropskog pojasa, dok su neke iz polupustinjskih predela (Washingtonia, Brachea, Jubaea)pa samim tim imaju pojačanu otpornost ka niskim temperaturama. Neke imaju originalno stanište delom i kroz područja sa umerenom klimom, kao neke vrste roda Sabal ili Rhapidophyllum. Posebno je zanimljiv rod Phoenix (urme), uglavnom iz toplijih područja suptropskog pojasa, kod koga sve vrste imaju manje-više jestive plodove, s tim da su samo od jedne u komercijalnoj upotrebi. Važno je naglasiti da palme nemaju klasično zimsko mirovanje, već samo znatno uspore svoj razvoj i koriste svaki malo duži period toplijeg vremena za aktivaciju. Iz tog razloga neke vrste koje su inače otporne na dosta niske temperature, stradaju od vrlo dugih perioda mraza na višim temperaturama. Koren skoro svake bilke je najosetljiviji organ, a kod palmi je to naročito izraženo, pa prilikom presađivanja pazite da se zemlja ne raspadne. Takođe, biljke koje su vam još uvek u saksiji ili kontejneru, ostavite da prezime u prostoriji gde nema mraza ili se javlja slab mraz u kraćem trajanju. Osnovni način razmnožavanja je putem semena, mada se pojedine, koje stvaraju izdanke iz korena ili stabla, mogu razmnožavati i deljenjem tih izdanaka. Uglavnom je moguće ukrštanje između vrsta istog roda. Sve imaju stablo, samo je kod nekih nevidljivo zato što je pod zemljom. Mnoge od njih su dvodome biljke, dakle, za plodove je potrbno imati i mušku i žensku biljku. Bitan pojam je tzv. terminalni pup, tj.vršni lisni pupoljak odakle se razvijaju svi listovi. Njegovim uništavanjem se znatno usporava razvoj, a neke čak i prestaju sa daljim stvaranjem listova. Palme se prema obliku listova i grana mogu podeliti u dve osnovne grupe (pri čemu postoje podgrupe svake od njih posebno ili kao kombinacuja osnovnih). To su LEPEZASTE (palmatni oblik listova,gde su segmenti raspoređeni kružno oko jedne tačke) i PERASTE (pinatni oblik,segmenti raspoređeni levo i desno oko središnjeg grebena lista). Osim ove dve grupe, među navedenim vrstama se sreće i KOSTALPALMATNI oblik, koji je neka kombinacija palmatnog i pinatnog oblika, mada se uzima kao podvrsta palmatnog (peteljka se pruža gotovo celom dužinom lista, pri čemu su segmenti više raspoređeni oko početnog dela tog "nastavka"). Kada su u pitanju, konkretno, na mraz otpornije palme, lepezaste su, generalno gledano, otpornija grupa.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Lepezaste palme



moz-screenshot.png



Brahea armata,syn.Erythea armata(Meksička plava palma) 1.-13C
2.Severozapadni Meksiko
3.Drvo,do 15m
4.Sunce
5.Neutralno,alkalno
6.Normalno
7.Malč,okviri,kavez,hemija,grejači
Brahea%20armata3.jpg

Potiče iz polupustinjskih,kamenitih predela na severu poluostrva Baha Kalifornija.Traži izuzetno dobro drenirano zemljište.Može da izdrži duge periode suše.Slično sukulentama,treba joj znatno smanjiti zalivanje u jesen,inače joj je otpornost znatno smanjena.Ukoliko se ispoštuje vodni režim,može izdržati i niže temperature(zabeleženo do-17C) uz znatna oštećenja listova.Stablo joj se kupasto sužava ka vrhu i ima izražene useke,pri vrhu i sa ostacima lisnih peteljki.Obično nema više od 30 listova u jednom trenutku.Plave su ili srebrnasto-plave boje(po mnogima to je palma sa najintezivnije plavom bojom listova na svetu),široki,sa 40-50 segmenata raspoređenih tako da formiraju krug."Naoružana"(armata,lat.-naoružana) je jakim,zakrivljenim bodljama na peteljkama,koje mogu da nanesu znatne povrede.Krem-beli dvopolni cvetovi vise na dugačkim drškama,skupljeni u cvasti duge oko 1m,ponekad i duže.Ima izuzetno osetljiv koren,tako da prilikom presađivanja treba paziti da se ne ošteti.Čak se savetuje da se sadi zajedno sa saksijom(ukoliko je prethodno bila u njoj),koja se izbuši ili polomi na pojedinim mestima da bi koren mogao da se probije i nastavi da raste,inače se,njen ionako spor rast,još više usporava.
B.armata sa cvetovima

Brahea%20decumbens.jpg

Brahea decumbens(Siera Madre plava palma)
1.Isto
2.Siera Madre planinski masiv
3.Grm,do 2m
4.5.6.7.Isto
Sreće se na planinama Siera Madre u severoistočnom Meksiku.Vrlo retka u kulturi,čak i u Americi.Samo kod vrlo starih primeraka vidljivo izuzetno nisko nadzemno stablo.Listovi,dok je mlada zeleni,a tek mnogo kasnije,postepeno dobijaju plavu boju.Verovatno otpornija na niske temperature od prethodne.
Brahea%20moorei.jpg
Brachea moorei(Patuljasta stenovita palma)
1.2.3.4.5.6.7.Isto
Sa planine Siera Madre Oriental,gde raste na obodima hrastovih šuma,na visinama 1500-2000m.Dobro podnosi i poluzasenu.Čak ni kod starih primeraka nema nadzemnog stabla.Listovi zeleni i takvi ostaju i kasnije,slabije razdeljeni u osnovi,mekši tako da se savijaju nakrajevima.Naličje bele do bledoplave boje.Cvetovi rastu uspravno,iz sredine,slično kao kod juka.Za nju se ponegde navodi da je najotpornija Brahea na mraz,mada,s druge strane,ima navoda da joj je minimum -10C.
[TABLE]
[TR]
[TD] [/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Chamaerops humilis(Mediteranska lepezasta palma,Hamaerops) 1.-13C
2.Iberijsko poluostrvo,severni Maroko
3.Niže drvo,do 8m,ponekad stvara žbunove od više stabala
4.Puno sunce-izrazito helofilna vrsta
5.Neutralno,vodopropustljivo
6.Normalno zalivanje,može da izdrži duge periode suše
7.Kavez,zaštitni okvir,malč,kalijum nitrat



Prilično otporna palma.Ukoliko je sadite na vrlo dobro dreniranom zemljištu,može da izdrži i nešto niže temperature.Po formi vrlo varijabilna.Autohtona i na Azurnoj obali,a izuzetno se često sreće u kulturi u celom mediteranskom i submediteranskom području,s tim da pojedinačnih primeraka ima i u centralnoj Evropi,pa čak i u južnoj Švedskoj.Listovi joj stradaju od leda,a terminalni pup dosta osetljiv na duže periode vlage.Lišće zeleno do tamno zeleno.Na stablu,koje se blago širi od podnožja ka vrhu,su primetni ostaci peteljki(više u gornjem delu),uglavnom pretvoreni u bodlje.Stvara izdanke iz korena.Cvetovi žuti(dvodoma biljka).Računa se kao jedna od dve evropske autohtone palme,uz Phoenix theophrastii,a definitivno je jedina koja se može naći na kontinentalnom delu.Na gornjoj slici je prikazan osnovni varijetet Chamaerops humilis var.humilis.Postoje još dva varijeteta,dosta ređa u kulturi.To su:
Chamaerops%20humilis%20var.cerifera.jpg

Chamaerops humilis var.cerifera(Plavi hamaerops,Atlas lepezasta palma)
Može da izdrži niže temperature od osnovnog varijeteta,-15C,a verovatno i niže.Potiče sa palninskog masiva Atlas,gde se penje do 2000m nadmorske visine i gde se može naći kako raste na izuzetno kamenitom tlu,ponekad,u prirodnoj bonsai formi.Dosta je niža,do 2m,ponekad nešto preko toga.Stablo kratko.Glavna odlika su joj plavo-srebrnasti listovi.Traži dobro drenirano zemljište i jaku zaštitu od vlage.Palma za alpinetum!







Chamaerops%20humilis%20var.vulcano.jpg

Chamaerops humilis var.vulcano(Vulkano lepezasta palma,Vulkano hamaerops)
Otporna,koliko i osnovni varijetet.Ide u visinu 3-4m.Izrazito zeleno lišće.Stvara malo deblje i trnovitije stablo u odnosu na druge hamaeropse.Potiče sa vulkanskih,Liparskih ostrva,severno od Sicilije.








[TABLE]
[TR]
[TD] [/TD]
[/TR]
[/TABLE]
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Livistona chinensis(Kineska livistona) 1.-11C
2.Istočna obala Kine,Tajvan
3.Niže drvo,do 10m
4.Sunce
5.Neutralno
6.Blago pojačano
7.,Malč,okviri,kavez,plastenik,hemija,grejači
Izuzetno dekorativna vrsta koju je teško održavati u našim uslovima.Dok je manja,može se dobro štititi,ali kad preraste(ukoliko uspe da to uradi),teško je napraviti okvir za nju,jer sem u visinu,ide znatno i u širinu.Njena otpornost je dovoljna da izdrži naše blaže gradske zime,ali teško izdržava duži period po izmrzavanju listova.Na stablu vidljivi useci,ali u blagim prelazima.Listovi,kostalpalmatni,zeleni do svetlo zeleni.Od sredine povijeni a pri osnovi nerazdeljeni,što su odlike roda Livistona.Cvetovi dvopolni.Postoje još dve vrste ovog roda,sa izvesnom otpornošću,ali nešto manjom od ove.To su:
Livistona%20australis.jpg

Livistona australis(Australijska livistona)
Potiče iz močvara i šuma jugoistočne Australije.Traži bogato i vlažno zemljište i jače zalivanje za vreme suša.Krošnja nešto ređa nego kod kineske.Stablo sa naglašenijim ostacima peteljki.Otporna do -8C.Često se može naći u našim cvećarama kao saksijska biljka.







Livistona%20decipiens.jpg
Livistona decipiens(Žalosna livistona) Tropska biljka
Potiče iz toplijih suptropskih i tropskih oblasti Kvinslenda,severoistočna Australija.Prilično slična prethodnoj,sem što ima jako povijene listove,gotovo od polovine,koji su plavo-zelene boje.Otporna do -7C.




 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424

Nannorrhops ritchiana.jpg
Nannorrhops ritchiana,syn.Chamaerops ritchiana(Mazari palma)1.-20C

2.Severni Avganistan,severni Pakistan,severni Iran
3.Grm ili niže drvo,3-6m
4.Sunce
5.Neutralno
6.Normalno
7.Malč,okviri,kavez,hemija
Iako se za T.takil često navodi da je najotpornija palma sa nadzemnim stablom,taj epitet verovatno pre pripada ovoj vrsti.Jedna od formi,ona iz severnog Avganistana,sigurno u svom prirodnom staništu trpi i niže temperature,budući da se sreće na planinama do oko 2000m,gde često,u toku zime,dolazi do upliva izuzetno hladnog vazduha iz centralnog Sibira.Zabeleženo je da je jedan primerak u kulturi,u Tenesiju,preživeo -27C uz potpunu defolijaciju.Mada,postoje indicije da je severnoiranska forma ipak najotpornija.Uglavnom raste kao visoki grm,ali ponekad formira stablo(čak i kao mlađa biljka),uglavnom dosta nakrivljeno,sa brojnim ostacima peteljki.Često raste grupama,što se može koristiti za sadnju živih ograda ili za zaštitu od vetra(ovo zadnje,ipak u samo od zone 8a,pa naviše) Listovi u mladosti više perasti,vremenom dobijaju kostalpalmatni oblik,sa segmentima dugim i preko pola metra koji "teško" padaju na dole.U zavisnosti od forme(još uvek nisu priznati varijeteti),boja listova je:plavo-zeleni(s.Pakistan,s.Avganistan) i zeleni(s.Iran).Dvodoma biljka sa cvetovima skupljenim u cvasti bele do prljavobele boje.Inače je monokarpna biljka,što znači da svaki pojedinačni izdanak ili "grana" cveta samo jednom i posle toga odumire,stvarajući posle toga novi izdanak.Odlično podnosi kako suše,tako i sneg.Postoji i tzv.Srebrna mazari palma,sa srebrno-plavim,ponekad,srebrno-belim listovima.Sreće se od južnog Pakistana,preko južnog Irana sve do Saudijske Arabije.Ima znatno manju otpornost(-11C).S obzirom da se dovoljno razlikuje od osnovne forme,postoje težnje da se klasifikuje kao posebna vrsta,mada je nejasno pod kojim od sledećih imena:N.arabica,N.naudiniana,N.stocksiana.Osim semenom,može se razmnožavati i deljenjem izdanaka.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Sabal minor(Mali sabal) Areal i u umerenom području 1.-20C
2.Jugoistok SAD
3Grm,2-2,5m
4.Polusenka,sunce,senka
5.Neutralno
6.Normalno.
7.Malč,okviri,hemija
Izuzetno zastupljena u kultivaciji u umerenim,pa i hladnijim područjima S.Amerike.U Evropi,kao i ostali sabali se dosta ređe sreće,mada je sigurno jedna od najtraženijih,budući da je izuzetno otporna.U prirodi se sreće od močvara severne Lujzijane i šuma Oklahome do obale Severne Karoline.Samo kod izuzrtno starih primeraka,gajenih u toplijim predelima se sreće kratko stablo.Listovi(uglavnom samo 4-5 komada po biljci) zeleni do plavo-zeleni,čvrsti,tu i tamo nepravino razdeljeni ili nerazdvojeni sa oko 30 segmenata.Cvetovi dvopolni,na dršci koja raste iz sredine.Moguća sadnja u podstojnoj etaži jer joj ne smeta ni potpuna senka,ali joj je tada rast znatno manji.Za sunčane položaje potrebno malo jače zalivanje.Zabeleženo je da su pojedinačni primerci izdržali i -30C u jugoistočnoj Kanadi,izmrzavajući do korena iz koga su se u proleće razvili novi izdanci.Postoji i Sabal lousiana,ranije navođen samo kao varijetet,koji se razlikuje po nešto većem broju tamnije zelenih listova,nešto bržem rastu i manjoj otpornosti(-17C).Sreće se u Lujzijani ,Alabami i na severnoj Floridi.
Serenoa%20repens.jpg
Serenoa repens,syn.Sabal serrulata(Testerasti palmeto)

1.2.3.4.5.6.7.Isto Areal i u umerenom području


Stanište joj je od obale Južne Karoline,gde raste na peščanim dinama,do vlažnih šuma istočne Lujzijane.Češće stvara nadzemno stablo u odnosu na prethodne.Listovi su joj zeleno-plavi sa bodljama na granama koje potsećaju na testeru.Više voli sunce od ostalih navedenih na ovoj strani i dosta slabije raste u potpunoj zaseni.Ima primenu u medicini,jer se njene bobice,inače jestive sirove,koriste u lečenju bolesti prostate i urinarnog trakta,a ima indicija i da sprečavaju pojavu raka.
Sabal%20etonia.jpg

Sabal etonia(Grmasti palmeto) Areal i umerenom području
1.-15C
2.Centralna Florida
3.Oko 3m
4.Neutralno,alkalno,kiselo
5.6.7.Isto
Raste na svim tipovima zemljišta,čak i na zagađenim i na jalovištima.Areal od centralne Floride do istočnog Teksasa.U starosti ponekad stvara nisko stablo.Listovi zeleni,zeleno-plavi do zeleno-žuti,kostalpalmatni,kao kod stablastih Sabala.

Rhapidophyllum%20hystrix.jpg

Rhaphidophyllum hystrix(Bodljikava palma)
1.-25C
2.Jugoistok SAD
3.4.5.6.7.Isto Areal i u umerenom području

NAJOTPORNIJA PALMA NA NISKE TEMPERATURE.Zabeleženo je više slučajeva da je izdržala i -30C,sa izvesnim oštećenjima,a čak ima podataka da je izdržala i niže temperature od toga,izmrzavajući do korena iz koga se u proleće obnovila.Može se naći od Misisipija do centralne Floride i na sever do Severne Karoline.Nikada ne stvara nadzemno stablo,mada je kod starijih primeraka vidljivo nešto što potseća na stablo a to su,ustvari,ostaci odumrlih listova,zgusnuto nagomilani pri tlu.Između njih su primetne jake i oštre bodlje braon ili crne boje,dužine 10-25cm.Obično ima oko 12 listova,koji su zeleni,sa segmentima tu i tamo nepravilno razdeljenim.Uglavnom stoje uspravno,mada se ponekad,ukoliko raste u potpunoj zaseni,prostiru i po tlu u borbi za svetlom.Za razliku od sabala,ova palma je dvopolna sa cvetovima koji takođe rastu na visokoj dršci.Zbog svojih oštrih bodlji koristi se i kao živa ograda.Ukoliko želite palmu u dvorištu,a mislite da je kod vas suviše hladno za bilo koju drugu vrstu,ovo je idealno rešenje.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Phoenix canariensis(Kanarska urma) 1.-11C
2.Kanarska ostrva
3.Drvo,15-20m
4.Sunce
5.Neutralno
6.Normalno
7.Malč,okviri,kavez,hemija,grejači
Vrlo česta u kulturi u svim suptropskim i tropskim područjima.Sreće se na svim Kanarskim ostrvima,s tim da se na istočnim,suvljim,na vulkanskim padinama penje i do 1500m u visinu.Voli povećanu vazdušnu vlažnost, mada joj ne smeta ni izrazito suv vazduh.Ne stvara izdanke iz korena.Stablo sa izraženim usecima u obliku izduženog,često nepravilnog romboida,pri vrhu sa zadebljanjem od ostataka peteljki koje se završavaju oštrim bodljama.Listovi zeleni,dugi 3-6m,zavisno od forme,sa gusto raspoređenim segmentima u V rasporedu.Ponekad stvara "krošnju" ispod krošnje od nešto kraćih listova.Cvetovi na ženskim biljkama narandžasto-crveni.Plodovi jestivi,po izgledu slični pravim urmama,ali neukusni.Lokalno satnovništvo na ostrvu La Gomera sakuplja sok,zasecanjem terminalnog pupa(ne oštećujući ga previše i ne ubijajući biljku),i od njega spravlja med.Zabeleženo je da je izdržala niže temperature,do -15C.
Phoenix%20canariensis2.jpg

P.canariensis sa "potkrošnjom"






Phoenix%20dactylifera.jpg

Phoenix dactylifera(Prava urma,Urma palma)
1.-10C
2.Severna Afrika
3.Visoko drvo,20-30m
4.5.6.7.Isto
Poznata u stotinjak formi i kultivara,danas raširena po svim suptropskim predelima,prvenstveno iz komercijalnih razloga.Gaji se i u tropskim predelima,ali tamo plodovi ne sazrevaju dobro zbog velike vlage.Stablo nešto uže nego kod prethodne,stvara svake godine bočne izdanke pri osnovi ali i naviše,koji je usporavaju u rastu.Ukoliko se skidaju(koriste se za razmnožavanje,ukorenjivanjem),stablo dostiže maksimalnu visinu.Na samom stablu primetni izraženi useci,pravilno raspoređeni,formirajući horizontalne romboide.Pri vrhu ostaci peteljki pretvoreni u bodlje,koje se nalaze i na bazi samih peteljki.Krošnja nešto ređa sa listovima dugim 5-6m,zeleno-plavim ili zeleno-sivim.Segmenti u V rasporedu.Plodovi sa jako puno šećera,veoma važni u ishrani lokalnog stanovništva.Ponegde se može naći podatak da je ova vrsta otpornija od prethodne,što treba uzeti s rezervom,jer ona svoju otpornost iskazuje u uslovima dosta suve klime. Postoji i varijetet atlantica,koji se u zadnje vreme izdvaja kao posebna vrsta,jer se veruje da je prirodni hibrid između P.dactylifera i P.reclinata(Senegalska urma).Raste na Zelenortskim ostrvima i na planinskom vencu Atlas u Maroku(do 2100m),s tim da je ova druga forma otpornija.
Ove dve vrste,uz P.robelenii(Pigmejska urma),se najčešće koriste i kao saksijske palme od svih tako gajenih palmi kod nas.Velika je greška to što ih ljudi često drže na senovitim mestima,čak i leti,budući da su one izraziti heliofiti(sem P.robelenii).Posledica toga je da one stvore izuzetno duge listove,dok je stablo vrlo slabo razvijeno.Takve biljke nemojte ni pokušavati da sadite napolju jer im je otpornost znatno smanjena.
Phoenix%20theophrastii.jpg

Phoenix theophrastii(Kritska urma)
1.-13C
2.Krit,jugozapadna Turska
3.Drvo,7-12m
4.5.6.7.Isto
Jedina palma,osim Chamaerops humilis koja se smatra autohtonom u Evropi(istina postoji P.dactylifera forma iberica,sa jugoistoka Španije,koju neki autori izdvajaju kao posebnu vrstu,ali je to ipak samo jedan kultivar prave urme,nastao pre nekih 1000 godina).Za ovu vrstu važi legenda da su je na Krit doneli arapski gusari,iskrcavši se kratkotrajno na plažu Vai(Locus classicus),tako što su za njima ostale semenke od urmi koje su jeli.Kako bilo,ona se razlikuje dovoljno od prethodne da se može izdvojiti kao posebna vrsta.Nižeg je rasta,stablo manje masivno,sa usecima oblika vertikalnih rombioda ili rombova.Stvara izdanke pri osnovi.Krošnja gušća nego kod prethodne,ali ne toliko kao kod prve.Peteljke sa bodljama čitavom visinom.Listovi zeleno-sivi ili zeleno-srebrni,sa krućim segmentima koji se završavaju bodljama.Plodovi jestivi,ne toliko ukusni kao prave urme i nešto manji.Sem u svom arealu,retka u kulturi,tek tu i tamo u istočnom Mediteranu,mada se interesovanje za nju pojačava zadnjih godina pošto je izašla na glas kao najotporniji feniks.Za tursku formu(poznatu i kao "Golkoy-Burdun",po lokaciji sa grupom) se tvrdi da može izdržati i niže temperature
P.theophrastii2.jpg
Specifičan raspored useka kod P.theophrastii





 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Sabal palmetto(Palmeto,kupus palma) 1.-15C
2.Jugoistok SAD
3.Drvo,oko 15m,nekad do 20m
4.Sunce,poluzasena
5.Neutralno,kiselo,alkalno
6.Normalno
7.Malč,okviri,kavez,hemija,grejači



Zvanična državna biljka Floride,na čijem grbu je prikazana,kao i na zastavi Južne Karoline.Sreće se od Južne Floride do obalnog područja Severne Karoline.Ima je i na Kubi i Bahamima.Može da izdrži i niže temperature(-20C) zahvaljujući sposobnosti da preživi duže periode bez lišća.Štaviše,prilikom presađivanja odraslih primeraka iz prirode u kulturu,svi listovi,sem terminalnog pupa se seku do osnova peteljki,a takođe se skrati i koren.Uz pojačano navodnjavanje i đubrenje brzo izrastu novi.Braon do svetlobraon stablo sa slabo izraženim usecima razvija se tek posle deset godina,a onda prilično brzo raste.Listovi zeleni do žuto-zeleni,kostalpalmatni,sa glatkim peteljkama.Cvetovi dvopolni.Izdržava dobro i poluzasenu,s tim da joj je onda stablo niže,a krošnja šira.Što se tiče zemljišta,ova palma ne bira,raste dobro i na kiselim i alkalnim,peskovitim i humusnim.Odlično podnosi i slana zemljišta.Pupoljci listova se čak i danas koriste u ishrani lokalnog stanovništva za salate i za kuvanje.Ipak,na taj način se ona teško oštećuje.
Sabal%20mexicana.jpg

Sabal mexicana,syn.Sabal texana(Meksički palmeto,teksaški palmeto)
1.-13C
2.Severoistočni Meksiko,južni Teksas
3.4.5.6.7.Isto
Gotovo jednako često se nalazi pod oba naziva,s tim da se kod američkih autora češće sreće kao S.texana.Areal joj je dosta širok,od pacifičke obale Meksika,do obalnog dela južnog Teksasa i dalje na jug,kroz tropske oblasti,karipskom obalom Meksika sve do Hondurasa,El Salvadora i Gvatemale.Otpornost se računa kao manja od prethodne,mada su pojedinačni primerci u Teksasu preživeli na -19C uz jača oštećenja.Glavne razlike u izgledu su,kod stabla to da ima nešto izraženije useke sa više ostataka peteljki pri vrhu i sive je do svetlosive boje.Krošnja manje bujna sa nešto užim listovima tamnozelene(ako je na polusenovitoj poziciji) do svetlozelene boje(ako je na sunčanoj poziciji).Cveta već kao vrlo mlada,čak i kad stablo još nije razvijeno.


Sabal%20rosei.jpg
Sabal rosei(Ljanos palmeto)
1.-13C
2.Severozapadni i zapadni Meksiko
3.4.5.6.7.Isto
Sreće se u priobalnom području,od severozapada,gde raste u predelima niže elevacije obraslim travom,do tropskih predela zapadnog Meksika.Generalno se računa iste otpornosti kao prethodna,mada verovatno slabije podnosi dugotrajne mrazeve.Ima uže stablo na kome se ističu urezi spiralno poređani.Listovi tamnozeleni.Dosta je retka u kulturi izvan svog areala.


Sabal%20uresana.jpg

Sabal uresana(Sonora palmeto)
1.-13C
2.Severni Meksiko
3.4.5.6.7.Isto
Potiče iz polupustinjskih i kamenitih planinskih predela severnog Meksika(Locus classicus-pustinja Sonora) i južne Arizone.Izuzetno dekorativna i velika je šteta da je vrlo retka u kulturi,s obzirom da je odavno poznata kao vrsta.Stablo deblje nego kod prethodnih,sa jako izraženim ostacima peteljki.Listovi plavo-zeleni,izrazito kostalpalmatni.Odlično podnosi čak i duge periode suše.Pretpostavlja se da,ukoliko se sadi na suvom i dobro dreniranom zemljištu,može da izdrži i dosta niže temperature.





Sabal%20x%20texensis.jpg
Sabal x texensis(Brazoria palmeto)
1.-17C
2.Južni Teksas
3.Drvo,oko 3m
4.Poluzasena,sunce
5.6.7.Isto
Prirodni hibrid između S.minor i S.mexicana.Sreće se u priobalnom području južnog Teksasa(Locus classicus-Brazoria okrug blizu Hjustona).Stvara nadzemno stablo svetlo braon boje sa izraženim ostacima peteljki.Listovi zeleni do tamnozeleni,lepezasti,s tim da pojedini dobijaju čudan polu-kostalpalmatni oblik.Cveta tek po stvaranju stabla.Traži manje svetla i toplote za uspešan rast od prethodnih.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Sabal palmetto(Palmeto,kupus palma) 1.-15C
2.Jugoistok SAD
3.Drvo,oko 15m,nekad do 20m
4.Sunce,poluzasena
5.Neutralno,kiselo,alkalno
6.Normalno
7.Malč,okviri,kavez,hemija,grejači



Zvanična državna biljka Floride,na čijem grbu je prikazana,kao i na zastavi Južne Karoline.Sreće se od Južne Floride do obalnog područja Severne Karoline.Ima je i na Kubi i Bahamima.Može da izdrži i niže temperature(-20C) zahvaljujući sposobnosti da preživi duže periode bez lišća.Štaviše,prilikom presađivanja odraslih primeraka iz prirode u kulturu,svi listovi,sem terminalnog pupa se seku do osnova peteljki,a takođe se skrati i koren.Uz pojačano navodnjavanje i đubrenje brzo izrastu novi.Braon do svetlobraon stablo sa slabo izraženim usecima razvija se tek posle deset godina,a onda prilično brzo raste.Listovi zeleni do žuto-zeleni,kostalpalmatni,sa glatkim peteljkama.Cvetovi dvopolni.Izdržava dobro i poluzasenu,s tim da joj je onda stablo niže,a krošnja šira.Što se tiče zemljišta,ova palma ne bira,raste dobro i na kiselim i alkalnim,peskovitim i humusnim.Odlično podnosi i slana zemljišta.Pupoljci listova se čak i danas koriste u ishrani lokalnog stanovništva za salate i za kuvanje.Ipak,na taj način se ona teško oštećuje.
Sabal%20mexicana.jpg

Sabal mexicana,syn.Sabal texana(Meksički palmeto,teksaški palmeto)
1.-13C
2.Severoistočni Meksiko,južni Teksas
3.4.5.6.7.Isto
Gotovo jednako često se nalazi pod oba naziva,s tim da se kod američkih autora češće sreće kao S.texana.Areal joj je dosta širok,od pacifičke obale Meksika,do obalnog dela južnog Teksasa i dalje na jug,kroz tropske oblasti,karipskom obalom Meksika sve do Hondurasa,El Salvadora i Gvatemale.Otpornost se računa kao manja od prethodne,mada su pojedinačni primerci u Teksasu preživeli na -19C uz jača oštećenja.Glavne razlike u izgledu su,kod stabla to da ima nešto izraženije useke sa više ostataka peteljki pri vrhu i sive je do svetlosive boje.Krošnja manje bujna sa nešto užim listovima tamnozelene(ako je na polusenovitoj poziciji) do svetlozelene boje(ako je na sunčanoj poziciji).Cveta već kao vrlo mlada,čak i kad stablo još nije razvijeno.


Sabal%20rosei.jpg
Sabal rosei(Ljanos palmeto)
1.-13C
2.Severozapadni i zapadni Meksiko
3.4.5.6.7.Isto
Sreće se u priobalnom području,od severozapada,gde raste u predelima niže elevacije obraslim travom,do tropskih predela zapadnog Meksika.Generalno se računa iste otpornosti kao prethodna,mada verovatno slabije podnosi dugotrajne mrazeve.Ima uže stablo na kome se ističu urezi spiralno poređani.Listovi tamnozeleni.Dosta je retka u kulturi izvan svog areala.


Sabal%20uresana.jpg

Sabal uresana(Sonora palmeto)
1.-13C
2.Severni Meksiko
3.4.5.6.7.Isto
Potiče iz polupustinjskih i kamenitih planinskih predela severnog Meksika(Locus classicus-pustinja Sonora) i južne Arizone.Izuzetno dekorativna i velika je šteta da je vrlo retka u kulturi,s obzirom da je odavno poznata kao vrsta.Stablo deblje nego kod prethodnih,sa jako izraženim ostacima peteljki.Listovi plavo-zeleni,izrazito kostalpalmatni.Odlično podnosi čak i duge periode suše.Pretpostavlja se da,ukoliko se sadi na suvom i dobro dreniranom zemljištu,može da izdrži i dosta niže temperature.





Sabal%20x%20texensis.jpg
Sabal x texensis(Brazoria palmeto)
1.-17C
2.Južni Teksas
3.Drvo,oko 3m
4.Poluzasena,sunce
5.6.7.Isto
Prirodni hibrid između S.minor i S.mexicana.Sreće se u priobalnom području južnog Teksasa(Locus classicus-Brazoria okrug blizu Hjustona).Stvara nadzemno stablo svetlo braon boje sa izraženim ostacima peteljki.Listovi zeleni do tamnozeleni,lepezasti,s tim da pojedini dobijaju čudan polu-kostalpalmatni oblik.Cveta tek po stvaranju stabla.Traži manje svetla i toplote za uspešan rast od prethodnih.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Washingtonia filifera(Končasta vašingtonija,Kalifornijska lepezasta palma) 1.-12C
2.Jugozapad SAD
3.Drvo,18-20m
4.Sunce
5.Neutralno,alkalno
6.Normalno
7.Malč,okviri,kavez,hemija,grejači
Jedna od najčešće sađenih palmi u suptropskim područjima.Potiče iz polupustinjskih predela južne Kalifornije i jugozapadne Arizone(Kanjon reke Kolorado).Na temperaturama oko -8 počinju oštećenja listova,ali ona može da izdrži i nešto niže temperature(-15C) zahvaljujući sposobnosti da preživi duge periode bez lišća.Stablo sa slabo izraženim usecima,pri osnovi nešto malo šire nego pri vrhu.Listovi zeleni do svetlo zeleni,svi,sem vršnih vise.Peteljke zelene,u mladosti gole,kasnije tu i tamo sa bodljama.Segmenti relativno meki,od polovine se prelamaju,po obodu im se odvajaju pamučasti konci koji ostaju na njima sve do odumiranja listova.Jednodoma biljka sa belim cvetovima koji vise u cvastima na drškama dugim do 1,5m.Plodovi sitne tamnobraon bobice,jestive,po ukusu potsećaju na prave urme.Otporna na sušu,ali znatno brže raste uz redovno navodnjavanje.Odgovaraju joj zemljišta i sa vrednostima do ph10.Koren joj nije toliko osetljiv,tako da se lako presađuje.


Washingtonia%20robusta.jpg

Washingtonia robusta,syn.Washingtonia gracilis(Meksička pamučna palma,Nebeska četka)
1.-9C
2.Severozapadni Meksiko
3.Visoko drvo,oko 30m
4.Sunce
5.Isto
6.Normalno
7.Isto
Potiče sa severa poluostrva Baha Kalifornija.Razlikuje se od prethodne,sem po visini i manjoj otpornosti(mada neki rasadnici tvrde da imaju primerke otporne do-14C),i po listovima,koji na naličiju baze imaju svetlo zlatnu do braon pegu.Peteljke sa narandžastim ili braon bodljama od mladosti.Sami listovi kompaktnije sakupljeni u krošnji,tvrđi,tek na krajevima savijeni sa koncima koji posle izvesnog vremena otpadaju."Suknjica" od odumrlih listova često značajno veća.Stablo nešto uže,pri samoj osnovi jače prošireno.Zadnjih godina češća u evropskim rasadnicima od W.filifera,a može se naći i hibrid filifera x robusta.
Washingtonia%20robusta2.jpg
W.robusta sa "suknjicom"



 
Natrag
Top