Opravdanje verom - kako nas Bog spasava

[Laodikeja]

Opravdanje verom je usko povezano sa pojmom istine, pa ovo pitanje treba podrobno razmotriti.

Šta je istina, kako je pronaći, i koji su njeni izvori, da li je pojam istine uopšte bitan za čoveka i njegov život, u svetu gde je sve relativno, i u kome su trka za novcem, slavom, i svetovnim uživanjima - osnovni motivi i smisao života?

Mnogi umni ljudi različitih profila i zanimanja su tokom istorije postavljali ova pitanja u nekakvom svom traganju za istinom, koja bi im dala odgovore na suštinska pitanja ljudskog života i postojanja.

Da li savremena nauka može dati odgovore na ova pitanja.
Nauka ima mnoge pozitivne stvari koje su u prošlosti dovodile do raznih otkrića, posebno na polju medicine, otkrića u svetu prirode, proučavanjem čoveka i njegove psihe, kao i na polju elektronike.

Ipak, na mnoga pitanja nauka nema odgovore, posebno kada je reč o poreklu i svrsi života.
Tako su kroz istoriju nastale različite teorije o postanku i svrsi i smislu života, od kojih je najpoznatija teorija evolucije - kao proizvod ateističke filozofije, po kojoj je život nastao slučajno, putem velikog kosmičkog praska, i evolutivnih procesa transformacije živih bića iz nižih ka višim oblicima postojanja tokom dugog perioda istorije planete zemlje, što po samoj prirodi stvari isključuje misao o svrsi i smislu života, jer po ovoj teoriji smisao je u istorijskom razvitku materije, koja se propadanjem ili smrću pretvara u ništavilo, što predstavlja kontinuirani proces rađanja i umiranja bez ikakve suštinske svrhe i smisla, a što sa druge strane negira postojanje Boga - tvorca koji je sve planski stvorio i organizovao, sa čime se slažu i ateistički pisci, ravnodušno priznajući - da je iz takvog ateističkog pogleda na svet život sam po sebi besmisao, i kontradiktornost, i da nije vredan da ga čovek živi - ako će na kraju sve nestati u ništavilu iz koga je nastalo.

Pitanja na koja nauka nema odgovore, a koja predstavljaju osnov traganja za istinom glase: "ko smo, odakle smo, i zašto smo ovde, odnosno - šta je svrha i smisao ljudskog života?

Ova, ali i mnoga druga suštinski važna pitanja, čiji odgovori predstavljaju istinu o svim stvarima koje se tiču čoveka, i svrhe i smisla ljudskog života, kao i svega postojećeg - mogu se po samoj logici stvari jedino pronaći ako se potraže na izvoru istine, a to je sam Bog - tvorac sveta i čoveka, kao i njegova reč, u kojoj je on otkrio ljudima ove pomenute istine.

Ovo je osnovni odgovor na gore postavljena pitanja: "šta je istina, kako je pronaći, i koji su njeni izvori?" na šta upućuje i sama reč Božja, u tekstu Jevanđelja po Jovanu gde Gospod Isus Hristos u jednom svom obraćanju Bogu Ocu kaže: "posveti ih istinom svojom, reč je tvoja istina" ( Jevanđelje po Jovanu 17. 17 )

Na drugom mestu obraćajući se jednoj grupi ljudi - Isus Hristos kaže: "Ako vi ostanete na mojoj besedi, zaista ćete biti učenici moji.
I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti" ( Jevanđelje po Jovanu 8- 31 )

To znači, da osim ove činjenice da se u reči Božjoj nalazi istina kao odgovor na sva pitanja ljudskog života i postojanja, ta Božanska istina onakva kakva je zapisana u reči Božjoj - ima i spasonosni karakter, i onoga ko je pronađe oslobađa i izbavlja, kako iz vlasti neznanja, tako i od greha i smrti. jer Gospod Isus Hristos napominje: "Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život" ( Jevanđelje po Jovanu 5. 24 )

Ipak, i ako je biblija kao reč Božja jedinstvena - svet je danas podeljen po pitanju istine koja se u njoj nalazi, i svi ti pojedinci ili različite verske grupacije - za sebe tvrde da poseuju biblijsku istinu, i ako se njihova mišljenja međusobno razlikuju po mnogim pitanjima zapisanim u reči Božjoj.

Pitanje koje se u ovom slučaju postavlja je - kako pronaći one koji imaju celovitu spasonosnu biblijsku istinu?

Istina postoji u reči Božjoj, i ona je jedna, što znači da se ona može pronaći - pa time i oni koji je poseduju.

Odgovor na ovo pitanje je jednostavan, a on glasi: "istina je vidljiva proučavanjem biblije u kontekstu, odnosno - sagledavanjem celine biblijskog učenja, po metodi "literarnog, istorijskog, i naučnog konteksta"
Jedino primenom ovog metoda istraživanja je moguće pronaći celovitu istinu zapisanu u reči Božjoj.

To znači, da mnogi od ovih pojedinaca i pomenutih verskih grupacija koje tvrde da imaju istinu, i ako za to nemaju čvrste biblijske argumente - ne primenjuju ovaj metod u otkrivanju istine u kontekstu, već se njihova metodologija zasniva na površnom sagledavanju istine, vađenjem pojedinačnih biblijskih tekstova van konteksta, pri čemu se veštački stvara ljudska dogma, koja se lako razotkriva kao lažna, u ovom opisanom kontekstu ili celini.

Takođe, neki od ovih pojedinaca ili grupacija - istinu zapisanu u reči Božjoj sagledavaju kroz ljudske tradicije podnevlja u kome su nastale, i njom je tumače, ili tvrdnjom - da one imaju vlast da menaju istinu, i da istina koja je važila u ranijim periodima za jednu grupu ljudi - ne važi i danas.

Biblija razotkriva ovakve pokušaje prekrajanja istine zapisane u reči Božjoj, i stvaranja ljudske dogme principom vađenja pojedinačnih tekstova, ili pak ukudanja istine, i podmetanja ljudske tradicije kao alternative Božanskoj istini.

Hristos i apostoli su predvideli da će se tokom novozavetne istorije pojaviti oni koji će propovedati lažna učenja i nauke zasnovane na ljudskim filozofijama:

"Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
Jer ja ovo znam da će po odlasku mom ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada;
I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom" ( dela apostolska 20. 28 - 30 )

"Kako dakle primiste Hrista Isusa Gospoda onako živite u Njemu,
Ukorenjeni i nazidani u Njemu i utvrđeni verom kao što naučiste, izobilujući u njoj zahvalnošću.
Braćo! Čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prevarom, po kazivanju čovečijem, po nauci sveta, a ne po Hristu.
Jer u Njemu živi svaka punina Božanstva telesno"( Kološanima poslanica. 2 6 - 9 )

"Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem:
Propovijedaj riječ, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i učenjem;
Jer će doći vrijeme kad zdrave nauke neće slušati, nego će po svojijem željama nakupiti sebi učitelje, kao što ih uši svrbe,
I odvratiće uši od istine, i okrenuće se ka gatalicama.
A ti budi trijezan u svačemu, trpi zlo, učini djelo jevanđelista, službu svoju svrši" ( 2 poslanica Timotiju 4. 1 - 5 )

Sa druge strane biblija upućuje na reč Božju kao na jedini izvor istine:

"I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju, ako na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima.
I ovo znajte najprije da nijedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju;
Jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi" ( 2 poslanica Petrova 1. 19 - 21 )

"Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povjereno, znajući od koga si se naučio,
I budući da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa.
Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen" ( 2 poslanica Timotijeva 3. 16 - 17 )

Biblija je pisana kao savršena struktura koja samu sebe tumači u kontekstu, ili po principu uporednih tekstova.
Upoređenjem tekstova koji govore o različitim temama u bibliji - dolazi se do tematske spoznaje istine po svim pitanjima.
U tom cilju - bibliju treba proučavati po temama, pritom zapisivati sve tekstove pojedinačnih tema, a potom upoređivanjem sagledati šta biblija govori o svakoj od tih tema, koje predstavljaju istine biblije.

Takođe, dobro poznavanje istorije i nauke - može biti od velike koristi, ali ne mora biti nužno, jer istorija i nauka potvrđuju ono što je zapisano u reči Božjoj.
Sve što je čoveku potrebno za lično spasenje - nalazi se u samoj bibliji.

U rečima Gospoda Isusa Hrista - spasonosna istina zapisana u njegovoj reči je prikazana kao blago veliko, ili kao biser, koje kada čovek pronađe - ide i prodaje sve što ima da bi to blago ili biser pridobio za sebe.

"Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši čovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono.Još je carstvo nebesko kao čovek trgovac koji traži dobar biser,
Pa kad na?e jedno mnogoceno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga" ( Jevanđelje po Mateju 13. 44 - 46 )

Vrednost istine je neizmerna jer ona oslobađa, spasava, daje mudrost, i vodi čoveka Bogu - izvoru svake istine, u kome se nalaze istinski smisao i životna sreća.

Drugi, i jednan od najvažnijih metoda otkrivanja istine - je putem ostvarivanja lične zajednice sa Bogom, u kojoj sam Bog upućuje čoveka na istinu, i daje mu Božansko prosvetljenje da tu istinu razume, i da je prihvati, jer je to i obećanje koje je dao sam Gospod Isus Hristos:

"A utješitelj Duh sveti, kojega će otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh" ( Jevanđelje po Jovanu 14. 26 ).

"I vi pomazanje što primiste od njega, u vama stoji, i ne trebujete da vas ko uči; nego kako vas to samo pomazanje uči u svemu, i istinito je, i nije laž, i kao što vas nauči ostanite u njemu" ( 1 poslanica Jovanova 2. 27 ).

To znači, da je u otkrivanju istine bitna i intelektualna spoznaja putem reči Božje u opisanom kontekstu, ali i duhovna spoznaja, u kojoj sam Bog Duhom Svetim otkriva tajne svoje reči čoveku koji istražuje istinu sa ciljem da je spozna, i praktično primeni u ličnom životu.

Jedino takvo otkrivanje istine Božanskim metodama, je svrsishodno i celovito.

U bibliji - reči Božjoj se nalaze različite teme, koje predstavljaju pojedinačne istine koje daju odgovore na mnoga pitanja.

Neke od ovih istina su sledeće:

- Istina o Bogu.
- O stvaranju sveta i čoveka.
- Poreklu zla na planeti zemlji.
- Božjem planu spasenja čoveka.
- Smislu čovekovog života.
- Zagrobnom životu i stanju čoveka nakon smrti.
- Hristovom drugom dolasku i budućnosti planete zemlje nakon tog događaja.. itd..

Na kraju, utvrđivanje u biblijskoj istini, i njena iskustvena primena u ličnom životu putem lične zajednice sa Bogom u cilju izgradnje karaktera i postizanja spremnosti za Hristov drugi dolazak u slavi i ulazak u carstvo nebesko, i objava te istine ljudima koji je ne poznaju - je osnovni smisao i svrha života na ovoj zemlji, na šta upućuje i reč Božja:

"Glavno je svemu što si čuo: Boga se boj, i zapovijesti njegove drži, jer to je sve čovjeku.
Jer će svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla" ( knjiga propovednikova 12. 13 - 14 )

"Blago onima koji tvore zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad" ( Otkrivenje Jovanovo 22. 14 )

"Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povjereno, znajući od koga si se naučio,
I budući da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa.
Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen" ( 2 poslanica Timotijeva 3. 16 - 17 )

"I reče im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanđelje svakome stvorenju.
Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne vjeruje osudiće se" ( Jevanđelje po Marku 16. 15 - 16 )

"Propovedaj reč, nastoj u dobro vreme i u nevreme, pokaraj, zapreti, umoli sa svakim snošenjem i učenjem" ( 2 Timotijeva poslanica 4. 2 )

Neka Gospod učini, da uz njegovu pomoć - mnogi ovu istinu pronađu, i da ona donese istinsku radost, i jedan novi smisao u njihovim životima, i učvrsti ih i veri i zajednici sa Bogom.

Amin!

 

[tripo 41]

Opravdanje verom je usko povezano sa pojmom istine, pa ovo pitanje treba podrobno razmotriti.

Njih to uopšte ne zanima, oni čitaju sa predubijeđenjem da nađu nauku svoje crkve u Bibliji.

To im je dakle motiv i želja. Ostalo njih ne zanima.

 

[Laodikeja]

Njih to uopšte ne zanima, oni čitaju sa predubijeđenjem da nađu nauku svoje crkve u Bibliji.

To im je dakle motiv i želja. Ostalo njih ne zanima.

Nažalost - tako je.

Zato će biti iznenađeni, ili pak razočarani kada Bog bude objavio svoju istinu onakvu kakva je u njemu i njegovoj reči, i tada će shvatiti gorku istinu - da su sve vreme bili u zabludi, i samoobmani.

Ali, daće Bog da tada pored svih unutrašnjih borbi prihvate ovu istinu, jer ona neće doći od čoveka, već direktno iz Božjih usta.

 

[Laodikeja]

Jedna od istina zapisanih u Svetoj Božjoj reči Bibliji koja se tiče našeg ličnog spasenja - je istina o svetosti i savršenstvu.

Da li je moguće postići duhovno savršenstvo ili svetost - koje biblija postavlja kao ideal kome svaki čovek treba da teži, da bi na kraju mogao da se nađe među onima koji će naslediti carstvo nebesko?

Sagledavajući biblijsku istinu o spasenju u kontekstu prvobitnog greha - savršenstvo ili svetost predstavlja našu nasušnu potrebu.

Biblija otkriva da je Bog u početku stvorio savršen svet bez greha, i prve ljude kao sveta bezgrešna bića, koji bi takvi i ostali da se nisu neposlušnošću okrenuli od Boga i doživeli duhovni pad, čime su greh pa time i smrt kao posledica greha - ušli u svet koji je Bog stvorio, zavladavši kako prvim ljudima - tako i njihovim potomcima nakon njih, koji su se prirodno rađali sa ovom klicom greha i smrti u svom biću:

"Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma" ( 1 knjiga Mojsijeva 1. 31 ).

"Zato kao što kroz jednoga čovjeka ( Adama ) dođe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagriješiše" ( Rimljanima poslanica 5. 12 )

"Jer je plata za greh smrt" ( Rimljanima poslanica 6. 23 )

Bog je iz tog razloga stvorio plan spasenja, kako bi ljudski rod spasio od greha i smrti kao njegove posledice, i vratio mu izgubljeno savršenstvo koje su prvi ljudi izgubili svojim padom, a taj plan podrazumeva - da Gospod Isus Hristos dođe na ovaj svet, da živi savršeno pravednim životom bez greha, i da umre umesto čoveka - preuzevši njegov greh na sebe, i da svojim primerom savršeno svetog života pokaže - da čovek može živeti savršeno pravedno bez greha, i postići stanje svetosti i savršenstva:

"Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni" ( Jovan 3. 16 )

"Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Hristu svi oživeti" ( 1 Korinćanima 15. 22 )

"Jer kad za greh jednog carova smrt kroz jednog, koliko će većma oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravde u životu carovati kroz jednog Isusa Hrista!
Zato, dakle, kao što za greh jednog dođe osuđenje na sve ljude, tako i pravdom jednog dođe na sve ljude opravdanje života.
Jer kao što neposlušanjem jednog čoveka postaše mnogi grešni, tako će i poslušanjem jednog biti mnogi pravedni" ( Rimljanima poslanica 5. 17 - 19 )

Smisao Božjeg plana spasenja je upravo taj - da čovek prihvatajući Hrista kao spasitelja, i iskustvenim sprovođenjem njegovog plana spasenja u lični život, uz Božju pomoć dovede sebe u ovo stanje svetosti i savršenstva:

"Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti,
Znajući da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane" ( Jakovu poslanica 1. 2 - 4 )

"Jer bi volja očina da se u nj useli sva punina,
I kroza nj da primiri sve sa sobom, umirivši krvlju krsta njegova, kroz nj sve, bilo na zemlji ili na nebu.
I vas koji ste nekad bili odlučeni i neprijatelji kroz pomisli u zlijem djelima,
A sad vas primiri u tijelu mesa njegova smrću njegovom, da vas svete i bez mane i bez krivice izvede preda se;
Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i tvrdi, i nepokretni od nada jevanđelja, koje čuste, koje je propovijedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja Pavle postadoh sluga" ( Kološanima poslanica 1. 19 - 23 )

"I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanđeliste, a jedne pastire i učitelje,
Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova;
Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;
Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži čovječijoj, putem prijevare;
Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos.
Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i čini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi" ( Efescima poslanica 4. 11 - 16 )

"Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski" ( Jevanđelje po Mateju 5. 48 )

U jednom delu Hrišćanskog sveta postoji tvrdnja - da čovek nikada ne može iskustveno postići ovo stanje svetosti i savršenstva, i da to nije ni nužno, odnosno - da će grešiti kroz ceo život čak i ako poveruje u Hrista i prihvati ga za spasitelja.

U kontekstu onoga što biblija govori p Božjem planu spasenja i Hristu kao spasitelju, kao i o uslovima spasenja - može se zaključiti da je ovo pogrešna tvrdnja, i da sa sobom nosi sve pogubne posledice jednog takvog stava, jer ruši ceo Božji plan spasenja, i obesmišljava Hristovu smrt na krstu, kao i njegovu posredničku službu u nebeskoj Svetinji u korist čoveka i njegovog spasenja, jer ako će čovek grešiti i ako je prethodno poverovao u Hrista - onda je pojam greha večna neobrisiva kategorija, a biblijski pojmovi spasenja i očišćenja od greha relativizovani, jer zašto bi Bog u tom slučaju i stvarao plan spasenja od nečega što se ne može nikada pobediti.

Ovakav stav je posledica ne razumevanja samog Božjeg plana spasenja, i prave prirode obraćenja i posvećenja, a da bi se on dokazao - često se pominje slučaj razbojnika na krstu - koji je zajedno sa Isusom razapet na Golgoti.

Ovaj čovek je u trenutku dok je visio razapet na krstu iskazao veru u Isusa kao spasitelja, i Isus mu je obećao da će biti sa njim u carstvu nebeskom.

Ovaj slučaj moramo sagledati u kontekstu celokupnog plana spasenja, i u činjenici - da razbojnik nije imao priliku da veru koju je iskazao prema Isusu pokaže na delu, odnosno - da putem posvećenja i života u zajednici sa Bogom uzraste u veri, u savršenog čoveka u visini mere rasta Hristova - jer je visio prikovan klinovima za krst, i umirao u samrtnim mukama.

Ipak, Hristos je prihvatio veru ovog čoveka - uračunavši mu zasluge svoje žrtve i prolivene krvi prinesene za ljudske grehe, i ono što je u ovom slučaju najbitnije - pripisavši mu zasluge svoje pravde, odnosno - svog pravednog života, i on je proglašen pravednim pred Bogom, ne svojom pravdom koju nije mogao pokazati zbog okolnosti u kojoj se nalazio, već pravdom Hristovom.

Razlika između razbojnika na krstu i svih drugih ljudi je u tome - što svi ljudi imaju odgovornost pred Bogom da veru pokažu na delu, da sprovođenjem Božjeg plana spasenja u ličnom životu i iskustvu, pokajanjem i odricanjem od greha, predanjem Bogu i obraćenjem, i putem promene koju Bog vrši u čovekovom biću ( što se u bibliji naziva "novorođenje Duhom Svetim" ), poslušnošću izgrade sebe karakterno za carstvo nebesko, u savršenog čoveka u visinu mere rasta Hristova.

Još jedna bitna pojedinost na koju nužno treba ukazati je ta - da će se spaseni koji naslede carstvo nebesko, kroz čitavu večnost duhovno razvijati i usavršavati, sticati nova saznanja, i sve veću spoznaju i shvatanje Božje ljubavi i plana spasenja, što znači - da se naše duhovno uzrastanje ne završava na ovoj zemlji.

Ovo seodnosi na pomenuti slučaj razbojnika na krstu, ali i na sve one koji verom prihvate Isusa za spasitelja i krenu putem posvećenja, aktivno se spremajući za nebeski život u Božjem savršenom carstvu ljubavi.

U biblijskoj knjizi 1 poslanica Jovanova 1 i 3 poglavlje - Apostol Jovan na jedan sistematski način pravi liniju između ove dve realnosti, stanja čoveka u grehu PRE obraćenja, i stanja NAKON njegovog obraćenja.

"I ovo je obećanje koje čusmo od njega i javljamo vama, da je Bog vidjelo, i tame u njemu nema nikakve.
Ako rečemo da imamo zajednicu s njim a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine.
Ako li u vidjelu hodimo, kao što je on sam u vidjelu, imamo zajednicu jedan s drugijem, i krv Isusa Hrista, sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.
Ako rečemo da grijeha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama.
Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde" ( 1 poslanica Jovanova 1. 5 - 9 )

"Vidite kakvu nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato svijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna.
Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta ćemo biti; nego znamo da kad se pokaže, bićemo kao i on, jer ćemo ga vidjeti kao što jest.
I svaki koji ovaj nad ima na njega, čisti se, kao i on što je čist.
Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini: i grijeh je bezakonje.
I znate da se on javi da grijehe naše uzme; i grijeha u njemu nema.
Koji god u njemu stoji ne griješi; koji god griješi ne vidje ga niti ga pozna.
Dječice! niko da vas ne vara: koji pravdu tvori pravednik je, kao što je on pravedan;
Koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Zato se javi sin Božij da raskopa djela đavolja.
Koji je god rođen od Boga ne čini grijeha, jer njegovo sjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jer je rođen od Boga.
Po tom se poznaju djeca Božija i djeca đavolja: koji god ne tvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubi brata svojega" ( 1 Jovanova poslanica 3. 1 - 9 )

Iz ovog konteksta uočava se jedna osnovna istina koja predstavlja biblijsko učenje o svetosti i savršenstvu, a to je - da se mi ljudi rađamo na ovoj zemlji sa urođenom sklonošću ka grehu, i da niko ne može sam po sebi reći "ja nisam grešan" a da pri tome nije krenuo putem vere u Hrista primenom Božjeg plana spasenja u ličnom životu.

Po bibliji - čovek koji je verom prihvatio Gospoda Isusa Hrista za spasitelja, ostvario ličnu prisnu zajednicu sa njim, i primenio Božji plan spasenja u ličnom životu - dopustivši Bogu da on izvrši promenu u njegovom biću i da ga očisti od greha - taj čovek ne greši, ali pod uslovom da ne kida tu zajednicu sa Hristom, već da svakodnevno raste u veri i posvećenju putem molitve i proučavanja Božje reči, i stalnim gledanjem u Hrista i predanjem sebe i svoje volje u njegove ruke, dok ne dostigne stanje savršenstva u visinu mere rasta Hristova:

"I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanđeliste, a jedne pastire i učitelje,
Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova;
Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;
Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži čovječijoj, putem prijevare;
Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos" ( Efescima poslanica 4. 11 - 15 )

Amin!

 

[mire000]

Da li je moguće postići duhovno savršenstvo ili svetost - koje biblija postavlja kao ideal kome svaki čovek treba da teži, da bi na kraju mogao da se nađe među onima koji će naslediti carstvo nebesko?

Ma u pravu si ti! Bas je potrebno postici svetost! I onaj zlocinac na krstu je postao "zivi svetac", toliko se usavrsio u tih 5 minuta, da mu je Bog dozvolio ulazak u raj!

BEZ SAVRSENOSTI NEMA ULASKA U RAJ!
TO UCI LAODIKEJINO LAZNO EVANDJELJE!!!

___________________________________________

A nase ucenje je:

Spasenje je APSOLUTNI DAR, i dobija se besplatno, bez dela, bez zasluga. To se ne moze zaraditi, niti se treba zaradjivati! To se daje BESPLATNO, zato se i zove "opravdanje verom" I BESPLATNI JE DAR!

Zlocinac na krstu se "opravdao verom" a ne "delima"! I nista mu za spasenje nije bilo potrebno osim vere u Hrista, nikakvo drzanje zapovesti i zakon, jer Hristos je to odrzao umesto njega!

Medjutim, iako covek ne mora drzati zakon da bi se spasao, on je poslusan svom Ocu, OVAJ PUT NE IZ MORANJA (DA BI ZARADIO ZIVOT) VEC IZ LJUBAVI, ZATO STO JE VEC SPASEN MILOSCU BOZJOM!

Tako on vise ne gresi, i ne zeli vise da povredjuje srce svog Oca, jer ga voli za ono sto je on ucinio, i zato drzi sve njegove zapovesti. On to cini iz ljubavi prema njemu, tj. prema onome koji mu je darovao zivot.

To je smisao evandjelja, to je ucio Apostol Pavle, a ne ovo sto vi pisete!

I prestanite sa tim glupostima i sa praznim filozofijama koje nikome ne koriste, jer vi o duhovnosti ocigledno ne znate NISTA!

Vama je spasenje "visa matematika" jer ne razumete da se mi "ljubavlju spasavamo"!!!

 

[tripo 41]

A nase ucenje je:

Spasenje je APSOLUTNI DAR, i dobija se besplatno, bez dela, bez zasluga. To se ne moze zaraditi, niti se treba zaradjivati! To se daje BESPLATNO, zato se i zove "opravdanje verom" I BESPLATNI JE DAR!

Formalno da. Istinski se opravdavate ljubljenjem ikona itd.

Zlocinac na krstu se "opravdao verom" a ne "delima"! I nista mu za spasenje nije bilo potrebno osim vere u Hrista, nikakvo drzanje zapovesti i zakon, jer Hristos je to odrzao umesto njega!

Pa kako će da se vidi vjera ako ne po djelima. Šta ćeš imati vjeru i ubijati, pljačkati.

Vidiš da je zakon potreban da bude mjerilo vjere.

Kakve besmislica Hristos držao umjesto njega, pa što stoji da bludnicima itd. nema spasenja.

Vi ste promijenili Božja mjerila moralnosti.

Medjutim, iako covek ne mora drzati zakon da bi se spasao,

To se misli na one koji smatraju da su svojim djelima zaslužili spasenje. Svakako da trebaju da drže zakon.

on je poslusan svom Ocu, OVAJ PUT NE IZ MORANJA (DA BI ZARADIO ZIVOT) VEC IZ LJUBAVI, ZATO STO JE VEC SPASEN MILOSCU BOZJOM!

Ovo je kontradiktorno sa ovim gore što si dao.

Zlocinac na krstu se "opravdao verom" a ne "delima"! I nista mu za spasenje nije bilo potrebno osim vere u Hrista, nikakvo drzanje zapovesti i zakon, jer Hristos je to odrzao umesto njega!

On je bio na krstu, a pokajanje jeste dokaz da je ipak držao zakon čim je očišćen od grijeha.

I prestanite sa tim glupostima i sa praznim filozofijama koje nikome ne koriste, jer vi o duhovnosti ocigledno ne znate NISTA!

A vi znate o duhovnosti, puni idola, predmeta za obožavanje, jedenja nečiste hrane, pušenja itd.

Baš ste vi našli da pričate o moralnosti i duhovnosti.

Djela su mjerilo, a ne šuplja priča koju svako ima.

Države korumpirane.

 

[Laodikeja]

Mire, a ko je napisao da se spasenje zarađuje po nekakvim zaslugama???

Ti nisi uopšte shvatio smisao jevanđelja i plana spasenja.

Naravno da je spasenje Božji dar i dobija se besplatno, ali to znači "da mi nismo ničim zaslužili da Isus preuzme naše grehe na sebe, jer kad smo sagrešili, mi smo trebali da budemo izgubljeni bez mogućnosti da budemo spaseni"

Hristos je dragovoljno umro umesto nas preuzevši naše grehe pa time i smrt na sebe, a to nije morao učiniti, već je to uradio iz ljubavi prema nama.

Dakle, spasenje je isključivo dar Božje milosti.

E sad moj Mire, tako spaseni čovek od prošlih greha - ne treba da kaže "AH JA SAM SPASEN, I NE MORAM NIŠTA DA ČINIM, VEĆ IDEM NA MORE DA SE KUPAM, I DA UŽIVAM U JELU I PIĆU"

Po tebi DA, ali po bibliji NE, jer biblija poziva na posvećen život u zajednici sa Bogom, na pobedu nad grehom i slabostima tela, a to se postiže naporom u samoodricanju od sebe samoga.

Što se tiče razbojnika na krstu, upravo sam dodao jednu ispravku - dodavši objašnjenje u vezi ovog biblijskog slučaja, pa ga ovde iznosim:

""Ovakav stav je posledica ne razumevanja samog Božjeg plana spasenja, i prave prirode obraćenja i posvećenja, a da bi se on dokazao - često se pominje slučaj razbojnika na krstu - koji je zajedno sa Isusom razapet na Golgoti.

Ovaj čovek je u trenutku dok je visio razapet na krstu iskazao veru u Isusa kao spasitelja, i Isus mu je obećao da će biti sa njim u carstvu nebeskom.

Ovaj slučaj moramo sagledati u kontekstu celokupnog plana spasenja, i u činjenici - da razbojnik nije imao priliku da veru koju je iskazao prema Isusu pokaže na delu, odnosno - da putem posvećenja i života u zajednici sa Bogom uzraste u veri, u savršenog čoveka u visini mere rasta Hristova - jer je visio prikovan klinovima za krst, i umirao u samrtnim mukama.

Ipak, Hristos je prihvatio veru ovog čoveka - uračunavši mu zasluge svoje žrtve i prolivene krvi prinesene za ljudske grehe, i ono što je u ovom slučaju najbitnije - pripisavši mu zasluge svoje pravde, odnosno - svog pravednog života, i on je proglašen pravednim pred Bogom, ne svojom pravdom koju nije mogao pokazati zbog okolnosti u kojoj se nalazio, već pravdom Hristovom.

Razlika između razbojnika na krstu i svih drugih ljudi je u tome - što svi ljudi imaju odgovornost pred Bogom da veru pokažu na delu, da sprovođenjem Božjeg plana spasenja u ličnom životu i iskustvu, pokajanjem i odricanjem od greha, predanjem Bogu i obraćenjem, i putem promene koju Bog vrši u čovekovom biću ( što se u bibliji naziva "novorođenje Duhom Svetim" ), poslušnošću izgrade sebe karakterno za carstvo nebesko, u savršenog čoveka u visinu mere rasta Hristova.

Još jedna bitna pojedinost na koju nužno treba ukazati je ta - da će se spaseni koji naslede carstvo nebesko, kroz čitavu večnost duhovno razvijati i usavršavati, sticati nova saznanja, i sve veću spoznaju i shvatanje Božje ljubavi i plana spasenja, što znači - da se naše duhovno uzrastanje ne završava na ovoj zemlji.

Ovo seodnosi na pomenuti slučaj razbojnika na krstu, ali i na sve one koji verom prihvate Isusa za spasitelja i krenu putem posvećenja, aktivno se spremajući za nebeski život u Božjem savršenom carstvu ljubavi""

 

[tripo 41]

Mire, a ko je napisao da se spasenje zarađuje po nekakvim zaslugama???

On tako piše jer bi se oni spasili držanjem zakona da ga uopšte drže. To je njihovo mišljenje, pa svoju zabludu drugima pripisuju drugima.

Oni da ga drže smatrali bi da su zaradili spasenje svojim djelima, a to i uči PC zato se podvižavaju, djela čine javno.

Oni misle da će ih Bog zbog toga spasiti. Samo formalno iznose neke činjenice koje su u Bibliji.

Zato se jadni trude, poste, klanjaju se ikonama, podvižavaju.

 

[mire000]

Formalno da. Istinski se opravdavate ljubljenjem ikona itd.

Ma kako da ne, sve si ti u pravu, ti znas sta nam je u srcu..

Pa kako će da se vidi vjera ako ne po djelima. Šta ćeš imati vjeru i ubijati, pljačkati.

A ko je rekao da ces ubijati i pljackati?
Citas li ti napisano?

Ponavljate ko papagaji nauceno!

Vidiš da je zakon potreban da bude mjerilo vjere.

Zakon nije merilo vere vec srce!
Jer srcem se veruje a ne zakonom, pricas gluposti!

Avram je samo verom opravdan, a ne delima, znaci da sama dela ne znace nista, i zakon ne znaci nista niti je on merilo icega, jer ga mozes i formalno drzati! Nego je bitno sta pokrece tvoje srce, a to je ljubav i spremnost da se zrtvujes iz ljubavi!

To je Bogu bitno a ne suvoparno drzanje slova! A i to slovo je dato zato sto je covek izgubio kompas, jer mu je savest postala neosetljiva, pa su mu bila potrebna spoljasnja pravila, a coveku koji ima ljubav u srcu ta spoljasnja pravila i ne trebaju, jer zakon nije spolja nego je u srcu!

Vi nemate taj zakon u srcu jer mu smisao ne razumete, on nije deo vas samih, zato se drzite slova, sve vam je spoljasnje iako tvrdite suprotno!

Kakve besmislica Hristos držao umjesto njega, pa što stoji da bludnicima itd. nema spasenja.

Nema im spasenja ako nemaju ljubavi. Iz ljubavi se drze zapovesti a ne iz "moranja"! Niko zakon ne mora drzati da bi se spasao, jer je Hristos to odrzao umesto nas, ni zlocinac na krstu nije odrzao, ali je verom opravdan, zbog dobrog srca, jer da je poziveo jos, on bi iz ljubavi i zahvalnosti prema Hristu drzao te zapovesti. Zato je dobio zivot jer mu je srce pravo!

Ti ne razunes smisao evandjelja!

Pavle kaze "hocemo li gresiti posto nismo pod zakonom vec pod blagodacu? Boze sacuvaj!"

Ne zahteva se vise drzanje zakona da bi neko bio spasen, jer Hristos je to odrzao umesto nas, jer mi nismo u stanju odrzati to savrseno. Spsenje je ''dar''!

I bas zato sto smo spaseni, mi gledamo da obradujemo njegovo srce i da mu budemo u svemu ugodni pa zato drzimo te zapovesti.

Ne mozemo se mi spasti drzanjem tih zapovesti nikako, vec se spasavamo ljubavlju i verom!

Avramu se "vera uracunala u pravednost", da je do zakona pravda ne bi mu se vera racunala!

To sto Laodikeja pise o "savrsenstvu" je prevarno evandjelje koje coveka navodi da posle nekog vremena kaze - "savladao sam sve grehe i vise nemam greha" - "hvala ti Boze sto nisam kao drugi ljudi". Time postajes otvoreni farisej!

To je sotonsko ucenje!

Zar ne vidis da je farisej ''zahvaljivao Bogu na svojoj pravdi" nije on rekao da je "sam postigao tu pravdu", vec ''uz Bozju pomoc" kao i vi!

Tako vi radite isto sto i fariseji kad tvrdite da ste "postigli savrsenost"!

To se misli na one koji smatraju da su svojim djelima zaslužili spasenje. Svakako da trebaju da drže zakon.

Fariseji su verovali isto kao i vi da su "uz Bozju pomoc postali savrseni"!

Niko nije rekao da ne trebate drzati zakon. Ali on se drzi iz ljubavi a ne iz moranja. Ne moze se drzanjem zakona zasluziti spasenje, i bas zato vi i jeste fariseji jer verujete isto kao i oni!

Vi verujete da cete "uz Bozju pomoc postati savrseni" i da cete se "delima zakona spasti"!

To je farisejska nauka!

Mi se spasavamo samo miloscu Bozjom i spasenje je dar, a nikakve nase zasluge ili dela, jer niko ne moze zasluziti zivot!

Ovo je kontradiktorno sa ovim gore što si dao.

To kaze Pavle, da mi ne moramo drzati zakon da bismo se spasli, jer ima ko ga je odrzao umesto nas.

Ali opet, bez ljubavi nema spasenja. A onaj ko voli, on u svemu gleda da ugodi toj voljenoj osobi!

Zato je nelogicno i neprirodno da osoba koja voli Boga ne drzi njegove zapovesti.
I zato se takva osoba nece ni spasti, jer je bez ljubavi!

On je bio na krstu, a pokajanje jeste dokaz da je ipak držao zakon čim je očišćen od grijeha.

Daj ne lupetaj, dana jednog nije drzao zakon jer je bio zlocinac!

Citaj sta Pavle pise kako se zakonom ne spasavamo vec Hristovom zrtvom, i da mi ne moramo drzati zakon da bi se spasli, vec iz ljubavi smo poslusni. Svo vreme o tome prica!

Postoji ono sto se kaze: "blago coveku kome Bog ne prima greha"! Nekima Bog ne uracunava greha, a to smo mi koji u Hrista verujemo i postupamo po ljubavi!

Mi se spasavano iz ljubavi , jer volimo Boga iako smo nesavrseni trudimo se da on bude sa nama zadovoljan. Bog nas zbog te nase ljubavi voli i uracunava nam "Hristovu pravdu"!

Kad bi to zavisilo od "nase pravde" ne bi se zvala ''data" ili "uracunata pravda" tj. Hristova pravda!

A vi znate o duhovnosti, puni idola, predmeta za obožavanje, jedenja nečiste hrane, pušenja itd.

Baš ste vi našli da pričate o moralnosti i duhovnosti.

Djela su mjerilo, a ne šuplja priča koju svako ima.

Države korumpirane.

Rekoh da nemas pojma o duhovnosti sve formalno gledas spolja, jer si farisej. Ti bi i zlocinca osudio na krstu, jer spolja nije imao niceg dobrog.

A ovamo gledas na ljude nevernike umesto na vernike kakvi su..

On tako piše jer bi se oni spasili držanjem zakona da ga uopšte drže. To je njihovo mišljenje, pa svoju zabludu drugima pripisuju drugima.

Oni da ga drže smatrali bi da su zaradili spasenje svojim djelima, a to i uči PC zato se podvižavaju, djela čine javno.

Oni misle da će ih Bog zbog toga spasiti. Samo formalno iznose neke činjenice koje su u Bibliji.

Zato se jadni trude, poste, klanjaju se ikonama, podvižavaju.

Ti nemas pojma sa zivotom, samo podmuklo osudjujes..

Mire, a ko je napisao da se spasenje zarađuje po nekakvim zaslugama???

Pa nisi ti napisao, ali ti u to verujes!

Ti pises o "savrsenstvu", a to je prevarno evandjelje koje coveka navodi da posle nekog vremena kaze - "savladao sam sve grehe i vise nemam greha" - "hvala ti Boze sto nisam kao drugi ljudi". Time postajes otvoreni farisej!

To je sotonsko ucenje!

Jer onda vise nisi svestan svoje gresnosti i obuzima te ponos!

"A farisej stajase i govorase: 'hvala ti Boze sto ja nisam kao ostali ljudi..."

Zar ne vidis da je farisej kao i ti ''zahvaljivao Bogu na svojoj pravdi" nije on rekao da je "sam postigao tu pravdu bez Hrista", vec ''uz Bozju pomoc" kao i ti!

Tako i vi tvrdite, isto ono sto i fariseji kad kazete da ste "postigli savrsenost"!

A ko se usavrsio taj vise nista ne potrebuje, i takav gubi Hrista jer ne uvidja svoju gresnost! On ne cuje Bozji glas! To je nesto najopasnije za coveka!

Cisto farisejstvo!

E sad moj Mire, tako spaseni čovek od prošlih greha - ne treba da kaže "AH JA SAM SPASEN, I NE MORAM NIŠTA DA ČINIM, VEĆ IDEM NA MORE DA SE KUPAM, I DA UŽIVAM U JELU I PIĆU"

Po tebi DA, ali po bibliji NE, jer biblija poziva na posvećen život u zajednici sa Bogom

Prestani da govoris lazi, jer mi ne kazemo da onaj koji je spasen treba da nastavi da gresi, imas to kod Pavla:

"Zar da gresimo posto nismo vise pod zakonom nego pod blagodacu? Boze sacuvaj!"

Mi ne nastavljamo nadalje da zivimo u grehu, vec zivimo posvecenim zivotom, ali ne zato sto je to neophodno za spasenje, vec zato sto smo zahvalni Bogu na njegovom daru i zato sto ga volimo, pa iz ljubavi zelimo da ga obradujemo i budemo poslusni svom Ocu!

Onaj koji voli nikada .. ali nikada, nece izneveriti!

Zar je to tesko razumeti?

Vi ste Laodikeja od jednostavnog evandjelja napravili komplikaciju, a to nista nije komplikovano, niti je spasenje neka termodinamika ili levitacija! Nego ste vi od toga napravili nesto tesko , i tako zbunjujete ljude..

 

[Laodikeja]

Upravo je kod tebe sve komplikovano i izvrnuto, i ti zbunjuješ ljude svojom filozofijom suprotnom učenju pisma, i još uz to pripisuješ drugima ono što nikada nisu napisali niti rekli.
Na kraju si i kontradiktoran, jer u jednom trenutku govoriš jedno, a potom sebe u drugoj izjavi demantuješ.

Dakle, biblijsko učenje je - da se čovek na ovoj zemlji sprema za carstvo nebesko, a to spremanje podrazumeva proces posvećenja Duhom Svetim koji je neophodan radi očišćenja čoveka od greha, i da bi se na kraju našao u carstvo nebeskom.

Nikada Bog neće u svoje carstvo pustiti grešnog čoveka koji nije na ovoj zemlji putem posvećenja obavio ovu duhovnu pripremu - a ti upravo to učiš, i to je posledica tvoje svesnosti da ne poseduješ ovu silu Duha koji bi delovala u tebi i očistila te od greha da pobedis sebe, a to je zato - jer si odbacio istinu i doveo sam sebe u stanje indoktrinacije.
Tvoj stav se zasniva na tvom ličnom razmišljanju "kad ja nemam ovu silu Duha, niti ona proizvodi efekte očišćenja od greha u mom biću - onda je to ne moguće i ne potrebno"
Stvaraš dogmu na osnovu svog ličnog iskustva, odnosno ne iskustva.

Ti si moj Mire potpuno odbacio učenje biblije, i stvorio neko svoje iskrivljeno učenje sebi na stetu.

Po tebi u bibliji ne postoji pojam svetosti i savršenstva, i biblija iznosi ne istine kada o tome govori.

Hajde kazi iskreno, da li nas Bog poziva na savršenstvo, da li govori o duhovnom uzrastanju na dostizanju tog savršenstva?

Evo od mene pomoć, ali nemoj da kažeš da su to moje reči, jer ovo je čista reč Božja.

"Odbacite dakle svaku pakost i svaku prevaru i licemerje i zavist i sva opadanja,
I budite željni razumnog i pravog mleka, kao novorođena deca, da o njemu uzrastete za spasenje" ( 1 Petrova poslanica 2. 1 )

"Dokle dostignemo svi u jedinstvo vere i poznanje Sina Božijeg, u čoveka savršenog, u meru rasta visine Hristove;
Da ne budemo više mala deca, koju ljulja i zanosi svaki vetar nauke, u laži čovečijoj, putem prevare;
Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u Onome koji je glava, Hristos.
Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i čini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi." ( Efescima 4. 13 - 15 )

"Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi,
Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen" ( 2 Timotiju poslanica 3. 16 - 17 )

Sve ostale tekstove o savršenstvu sam već prilagao, ali evo ponovo radi svedočanstva tebi, da se urazumiš i odbaciš neistinu.

A sve ovo iznosim iz čiste ljubavi prema tebi i staranja za tvoje duhovno dobro, jer nije sramota biti u neistini ako je čovek toga nesvestan, već je sramota u njoj ostati i ne želeti prihvatiti istinu.

BUDITE SVETI:

"Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svojega uma budite trijezni, i zacijelo se nadajte blagodati koja će vam se prinijeti kad dođe Isus Hristos.
Kao poslušna djeca, ne vladajući se po prvijem željama u svojemu neznanju,
Nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju.
Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet" ( 1 poslanica Petrova 1. 13 - 16 )

SVETI I BEZ MANE:

"Jer bi volja očina da se u nj useli sva punina,
I kroza nj da primiri sve sa sobom, umirivši krvlju krsta njegova, kroz nj sve, bilo na zemlji ili na nebu.
I vas koji ste nekad bili odlučeni i neprijatelji kroz pomisli u zlijem djelima,
A sad vas primiri u tijelu mesa njegova smrću njegovom, da vas svete i bez mane i bez krivice izvede preda se;
Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i tvrdi, i nepokretni od nada jevanđelja, koje čuste, koje je propovijedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja Pavle postadoh sluga" ( Kološanima poslanica 1. 19 - 23 )

ČISTI, PRAVEDNI I BEZ GREHA - KAO ISUS:

Vidite kakvu nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato svijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna.
Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta ćemo biti; nego znamo da kad se pokaže, bićemo kao i on, jer ćemo ga vidjeti kao što jest.
I svaki koji ovaj nad ima na njega, čisti se, kao i on što je čist.
Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini: i grijeh je bezakonje.
I znate da se on javi da grijehe naše uzme; i grijeha u njemu nema.
Koji god u njemu stoji ne griješi; koji god griješi ne vidje ga niti ga pozna.
Dječice! niko da vas ne vara: koji pravdu tvori pravednik je, kao što je on pravedan;
Koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Zato se javi sin Božij da raskopa djela đavolja.
Koji je god rođen od Boga ne čini grijeha, jer njegovo sjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jer je rođen od Boga" ( 1 poslanica Jovanova 3. 1 - 9 )

SAVRŠEN ČOVEK BOŽJI:

"Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi,
Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen" ( 2 Timotiju poslanica 3. 16 - 17 )

SAVRŠENI U LJUBAVI:

"I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji.
Tijem se ljubav u nama savršuje da imamo slobodu na dan sudni; jer kao što je on i mi smo na svijetu ovom.
U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer strah ima muku. A ko se boji nije savršen u ljubavi" ( 1 poslanica Jovanova 4. 16 - 18 )

SAVRŠENI UMOM:

"Braćo! Ne budite deca umom, nego pakošću detinjite, a umom budite savršeni" ( 1 poslanica Korinćanima 14. 20 )

SAVRŠENI U REČIMA:

"Jer svi pogrešujemo mnogo puta. Ali ko u riječi ne pogrješuje, onaj je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo" ( Jakovu poslanica 3. 2 )

SAVRŠENI I BEZ IKAKVE MANE:

"Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti,
Znajući da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane" ( Jakovu poslanica 1. 2 - 4 )

SAVRŠENI KAO BOG OTAC:

"Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski" ( jevanđelje po Mateju 5. 48 )

JEDNAKI OBLIČJU SINA BOŽJEGA:

"A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju.
Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki obličju sina njegova, da bi on bio prvorođeni među mnogom braćom" ( Rimljanima poslanica 8 28 - 29 )

MOLITVA APOSTOLA ZA SAVRŠENSTVO:

"Jer se radujemo kad mi slabimo, a vi jačate. A zato se i molimo Bogu, za vaše savršenstvo" ( 2 poslanica Korinćanima 13. 9 )

SAVRŠENI U VISINI MERE RASTA HRISTOVA:

"I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanđeliste, a jedne pastire i učitelje,
Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova;
Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;
Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži čovječijoj, putem prijevare;
Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos.
Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i čini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi" ( Efescima poslanica 4. 11 - 16 )

GLAVNO OBELEŽJE SVETIH:

"Ovde je trpljenje svetih, koji drže zapovesti Božije i veru Isusovu" ( otkrivenje Jovanovo 14. 12 )