Odakle nedelja u kršćanstvu ?
- Začetnik teme spedy12
- Datum pokretanja
Član
- Učlanjen(a)
- 31.12.2011
- Poruka
- 1.534
Ma jok bre da izbrisemo sve stihove u toj glavi amoze i galatima 2 glavu takodje!!!
[SUP]14[/SUP] A kad ja videh da ne idu pravo k istini jevanđelja, rekoh Petru pred svima: Kad ti koji si Jevrejin neznabožački a ne jevrejski živiš, zašto neznabošce nagoniš da žive jevrejski?
[SUP]15[/SUP] Mi koji smo rođeni Jevreji, a ne grešnici iz neznabožaca,
[SUP]16[/SUP] Pa doznavši da se čovek neće opravdati delima zakona, nego samo verom Isusa Hrista, i mi verovasmo Hrista Isusa da se opravdamo verom Hristovom, a ne delima zakona: jer se delima zakona nikakvo telo neće opravdati.
[SUP]19[/SUP] Jer ja zakonom zakonu umreh da Bogu živim; s Hristom se razapeh.
Rim. 3:19http://wwwyu.com/biblija/45rim003.htm#19, Rim. 6:14, Rim. 8:2, Rim. 14:7, 1 Kor. 10:31, 1 Sol. 5:10, Jev. 9:14, 1 Pet. 4:1, 1 Pet. 4:6
[SUP]20[/SUP] A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u telu, živim verom Sina Božjeg, kome omileh, i predade sebe za mene.
[SUP]21[/SUP] Ne odbacujem blagodati Božje; jer ako pravda kroz zakon dolazi, to Hristos uzalud umre.
Pozdrav od Gere.
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 25.12.2012
- Poruka
- 1.901
U susret nedjelji
pozdrav i poštovanje članovima foruma
u zadnje vrijeme jako se puno govori o nedjelji kao dan Gospodnji, mediji pišu svoje ali nitko ne prilaže niti jedan jedini argument iz Božje rijeći Biblije da je to dan Gospodnji
i dalje se ljudi pitaju, odakle nedjelja ustvari potiče
pripremio sam jedan tekst koji jasno pokazuje odakle ustvari nedjelja potiče, i tko stoji iza svega
Protestanti danas gledaju na katolicizam mnogo povoljnije nego u prošlosti. U zemljama gdje je katolicizam u manjini, i gdje katolici zauzimaju pomirljiv stav da bi zadobili utjecaj, primjećuje se sve veća ravnodušnost u pogledu nauka koje rastavljaju protestantske crkve od papske hijerarhije. Sve više prevladava mišljenje da nema razlike o važnim pitanjima kao što se smatralo, i da samo malo popuštanja od strane protestanata može dovesti do boljih odnosa sa Rimom. Bilo je vrijeme kada su protestanti visoko cijenili slobodu savjesti, koja je bila skupo plaćena. Učili su svoju djecu da se gnušaju papstva i smatrali su svaku težnju za prijateljstvom sa Rimom nevjerstvom prema Bogu. Ali, koliko su drukčija osjećanja koja se sada ispoljavaju!
Branioci papstva tvrde da je katolička crkva oklevetana, i protestantski svijet je sklon da prihvati ovo tvrđenje. Mnogi smatraju da je nepravedno što se današnja rimska crkva procjenjuje po strahotama i bezumnosti, koje su obilježavale njenu vlast za vrijeme vijekova neznanja i tame. Oni opravdavaju njenu strašnu okrutnost prikazujući je kao rezultat divljaštva onog vremena i tvrde da je utjecaj moderne prosvjećenosti promijenio njena osjećanja.
Zar su ovi ljudi zaboravili zahtjev Rima na nepogrešivost, koji je ova ponosita vlast isticala u toku osam stotina godina? Daleko od toga da napusti svoj zahtjev, ona ga, – u devetnaestom vijeku – ističe sa još većom odlučnošću nego ikada ranije. Rim tvrdi da katolička crkva »nije nikada pogriješila niti će, prema Svetom pismu, ikada pogriješiti«! Kako se ona onda može odreći načela koji su u toku prošlih vijekova njome upravljala?
Papska crkva neće nikada odstupiti od svoga zahtjeva na nepogrešivost.
Ustav Sjedinjenih Država garantira slobodu savjesti. To je nešto najdragocjenije i najvažnije. Papa Pije IX je rekao u svojoj poslanici od 15.
kolovoza 1854. godine: ’Besmislena i pogrešna učenja i prazno naklapanje o odbrani slobode savjesti je krajnje pogubna zabluda, – kuga koja njaviše prijeti jednoj državi.’ Isti papa u svojoj poslanici od 8. prosinca 1864. godine izriče 308 J. L. Mosheim, Institutes of Ecclesiastical History, knj. III, centura 11, part. 2, gl. 2, sect. 9.
prokletstvo nad ’onima koji brane slobodu savjesti i vjere’, kao i nad svima onima koji podupiru mišljenje da crkva ne smije upotrebljavati silu.’
Miroljubivi ton Rima u Sjedinjenim Državama nikako ne znači promjenu duha. Rim je tolerantan kada je nemoćan. Biskup O’Konor kaže: ’Sloboda vjeroispovjesti samo se trpi dok se ne može drukčije postupati bez opasnosti po katolički svijet… Nadbiskup Sv. Luja rekao je jednom prilikom: ’Krivovjerstvo i nevjerovanje su zločini, i u kršćanskim zemljama, kao na primjer u Italiji i Španiji, gdje je čitavo stanovništvo katoličko i gdje je katolička religija bitni dio državnih zakona, oni se kažnjavaju kao svaki drugi prijestup…
Svaki kardinal, nadbiskup i biskup u katoličkoj crkvi polaže papi zakletvu vjernosti, koja sadrži ove riječi: ’Obećajem da ću progoniti svim svojim silama krivovjerce, otpadnike, i buntovnike protiv naše gore imenovanog gospodara (pape) ili njegovih pomenutih nasljednika i da ću im se najenergičnije suprotstavljati.
Katolicizam kao vjerski sistem nije ni danas bliži Kristovom evanđelju nego što je bio ma u kome ranijem odsjeku svoje historije. Protestantske su crkve u velikoj tami, jer bi inače primijetile znake vremena. Rimska crkva ima dalekosežne planove. Ona se služi svim sredstvima da proširi svoj utjecaj i poveća svoju silu; ona se priprema za žestoku i odlučnu borbu da ponovo zadobije prevlast u svijetu, da opet uvede progonstvo i da sruši sve što je protestantizam sagradio.
Iako je katolcizam osnovan na obmanama, prijevara nije sasvim gruba i nevješta. Bogosluženje rimske crkve, svojim ceremonijama, ostavlja najdublji utisak. Njen blistav raskoš i svečani obredi očaravaju čula i ušutkavaju glas razuma i svijesti. Oko je očarano.
Raskošni hramovi, veličanstvene procesije, zlatni oltari, dragim kamenjem
ukrašeni kovčezi sa relikvijama svetaca, odabrane slike, i umjetnički kipovi, – sve to probuđuje estetsko čuvstvo. I uho je očarano. Muzika je nenadmašiva. Kada zazvuče bogati tonovi orgulja, pomiješani sa melodijama mnogih glasova, i odjeknu kroz visoke kupole i kolonade veličanstvenih katedrala, duša se ispunjava strahom i poštovanjem.
Ovaj vanjski sjaj, raskoš i ceremonije, koje samo obmanjuju težnju duša opterećenih grijehom, dokaz su unutrašnje pokvarenosti. Kristovoj vjeri nije potrebna ovakva raskoš da bi joj služila kao preporuka. U svjetlosti koja sija sa križa, pravo kršćanstvo izgleda tako čisto i privlačno da nikakva vanjska ukrašavanja ne mogu povećati njegovu pravu vrijednost. Krotki i mirni duh, koji je pred Bogom mnogo cijenjen, jeste ona sveta ljepota.
Rimokatolička crkva koja je sjedinila mnogoboštvo sa kršćanstvom i slično mnogoboštvu pogrešno predstavila Božji karakter, pribjegavala je također okrutnim i strašnim postupcima. U vrijeme prevlasti papskog Rima postojala su razna sredstva za mučenje, pomoću kojih su ljudi bili prinuđavani da se slože sa njegovim naukama. Oni koji se nisu saglasili sa njegovim zahtjevima osuđeni su bili na lomaču ili progon. Bilo je mnogo pokolja o kojima se za neke neće nikada doznati, dok ne budu otkriveni na dan suda.
Proučavanje Biblije uz molitvu pokazalo bi protestantima pravi karakter papstva, i to bi učinilo da se zgražaju nad njim i da ga izbjegavaju. Ali mnogi se smatraju tako mudrima da ne osjećaju potrebu da ponizno traže od Boga da ih vodi u istinu. Iako se hvale svojom prosvjećenošću, ipak ne poznaju ni Svetog pisma ni sile Božje. Želeći da nečim umire svoju savjest, oni traže ono što je najmanje duhovno i što iziskuje najmanje poniženja. Ono što oni žele jeste da zaborave na Boga, ali da izgleda kao da ga se još sjećaju. Papstvo je vrlo pogodno da zadovolji želje takvih ljudi. Ono odgovara težnjama dviju grupa ljudi koji obuhvaćaju skoro cio svijet: onima koji žele da budu spaseni svojim ličnim zaslugama i onima koji hoće da budu spaseni u svojim grijesima! Tu je tajna njegove moći.
U pokretima koji se razvijaju u naše vrijeme u Sjedinjenim Državama, a koji nastoje da ustanove i crkveni običaji dobiju potporu države, protestanti idu stopama katolika. Šta više, oni otvaraju vrata vrata papstvu da bi ono u protestantskoj Americi ponovo zadobilo vrhovnu vlast, koju je izgubilo u Starom Svijetu. A to što ovome pokretu daje još veći značaj jeste činjenica da je njegov glavni cilj da nametne svetkovanje nedjelje, – običaj koji potječe od Rima i koji je, prema njegovom vlastitom tvrđenju, znak njegove moći. Duh papstva – duh prilagođavanja svjetskim običajima i poštovanja ljudskih predanja umjesto Božjih zapovijesti – prodire u protestantske crkve i goni ih da uzdižu nedjelju kao što je i papstvo radilo prije njih.
Carski edikti, opći sabori i crkvene naredbe poduprte od strane svjetovnih vlasti, bile su stepenice pomoću kojih je ovaj mnogobožački praznik podignut na svoj počasni položaj u kršćanskom svijetu. Prva javna naredba koja je nalagala svetkovanje nedjelje bio je Konstantinov zakon, od godine 321. poslije Krista.
Ovaj edikt je tražio od stanovnika gradova da se odmaraju u »časni dan sunca«, ali seljacima je dopušteno da obavljaju svoje poljske radove. Iako je ovo bilo prvenstveno mnogobožački zakon, car ga je sproveo poslije svoga formalnog prihvaćanja kršćanstva.
Pošto se carska naredba nije pokazala dovoljno jakom da zamijeni božanski autoritet, biskup Euzebije, koji je tražio naklonost knezova i bio veliki Konstantinov prijatelj i laskavac, tvrdio je da je Krist subotu prenio na nedjelju.
Kao dokaz za ovu novu nauku nije navedeno ni jedno jedino mjesto iz Biblije.
Sam Euzebije nehotice priznaje da je njegovo tvrđenje lažno i ukazuje na stvarne autore ove promjene: »Sve što je trebalo činiti u subotu«, kaže on, »mi smo prenijeli na dan Gospodnji. Ali ovaj dokaz u prilog nedjelje, ma koliko da je bio bez osnova, poslužio je ljudima da ih ohrabri da pogaze subotu Gospodnju. Svi koji su htjeli da ih svijet poštuje prihvatili su ovaj opće priznati praznik.
Sa učvršćenjem papstva učvrstio se i autoritet nedjelje. Neko vrijeme narod je obavljao zemljoradničke poslove u vrijeme kad nije prisustvovao bogosluženju, dok se subota još uvijek smatrala kao dan odmora. Ali postepeno se dešavala promjena. Svima koji su imali crkvene dužnosti bilo je zabranjeno da se nedjeljom bave građanskim sporovima. Uskoro je izdata zapovijest za ljude svih staleža pod prijetnjom novčane kazne za slobodne, a kaznom šibanja za robove, da se nedjeljom uzdržavaju od svakodnevnog posla. Kasnije je naređeno da se bogati kažnjavaju konfiskacijom polovine svoga imanja, a ako ostaju uporni u prestupanju nedjelje, da se proglase robovima.
Govorilo se o čudesima koja su se događala u korist te zapovijesti. Između ostalog govorilo se i to da se jednom seljaku, koji je u nedjelju htio da ore njivu, komad gvožđa čvrsto zabio u ruku kada je njim čistio plug, i morao ga je nositi svugdje sa sobom dvije godine, »na svoju veliku bol i sramotu.
Kasnije je papa naredio da svećenik u svojoj župi opominje one koji prestupaju nedjelju i da traži od njih da idu u crkvu da se mole, da ne bi navukli veliku nesreću na sebe i svoje susjede. Jedan crkveni sabor iznio je dokaz, koji se od toga vremena tako često navodio, čak i od strane protestanata, da nedjelja mora da bude taj dan odmora, jer ljudi koji su radili tog dana bili su pogođeni gromom. »Očigledno je«, govorili su biskupi, »da se Bog veoma gnjevi na one koji preziru taj dan,« Tada je upućen poziv da svećenici, propovjednici, kraljevi, knezovi i svi vjernici »ulože najveće napore i svu brigu da se ovome danu ponovo vrati čast i da ubuduće bude revnije svetkovan za dobro kršćanstva.
Pošto su se odluke crkvenih sabora pokazale nedovoljnim zatraženo je od svjetskih vlasti da izdaju naredbu koja će u narod utjerati strah i primorati ga da se nedjeljom uzdrži od rada.
Proročanstvo 13. glave Otkrivenja objavljuje da će sila koja je prikazana u simbolu zvijeri sa dva roga kao u jagnjeta učiniti da se »zemlja i koji žive na njoj«
poklone papstvu – koje je prikazano kao »ris«. Zvijer sa dva roga reći će onima
»što žive na zemlji«, »da načine ikonu zvijeri.« Dalje, ona će učiniti da »svi mali i veliki, bogati i siromašni, slobodnjaci i robovi« prime »žig zvijerin«. (Otkrivenje 13, 11–16.) zvijer »sa dva roga kao jagnjeta« predstavlja Sjedinjene Države, i da će se ovo proročanstvo ispuniti kada Sjedinjene države budu silom nametale svetkovanje nedjelje, što Rim smatra osobitim priznanjem svoje prevlasti. Ali u ovom poštovanju papstva Sjedinjene Države neće biti same.
Utjecaj Rima u zemljama koje su nekada priznavale njegovu vlast još nije uništen.
I proročanstvo proriče obnavljanje njegove vlasti: »I vidjeh jednu od glava njezinih kao ranjenu na smrt, i rana smrti njezine izliječi se. I čudi se sva zemlja iza zvijeri.«
Otkrivenje 13, 3. Zadobivanje smrtne kazne ukazuje na pad papstva 1798.
godine. Ukazujući na ovo vrijeme, prorok kaže: »I rana smrti njezine izliječi se, i čudi se sva zemlja zvijeri.« Pavle jasno tvrdi da će »čovjek bezakonja« postojati sve do drugog Kristovog dolaska. (2. Solunjanima 2, 3. 8.) On će nastaviti svoje varanje sve do samog posljednjeg vremena. Pisac Otkrivenja kaže: »I pokloniše joj se svi koji žive na zemlji, kojima imena nisu zapisana u životnoj knjizi Jagnjeta.« Otkrivenje 13, 8. Papstvu će biti ukazano poštovanje u Novom kao i u Starome svijetu uspostavljanjem svetkovanja nedjelje, jer se ona zasniva jedino na autoritetu rimske crkve.
Od sredine devetnaestog vijeka istraživači proročanstva u Sjedinjenim Državama objavljuju svijetu ovo svjedočastvo. U događajima koji se sada odigravaju jasno se vidi brzi napredak u ispunjavanju proročanstava. I protestantski učitelji ističu božanski autoritet nedjelje iako nemaju nikakav biblijski dokaz za to, kao ni papske vođe koje izmišljaju čudesa da bi zamijenile Božju zapovijest. Tvrđenje da će Božji sud pohoditi ljude zbog prestupanja nedjelje koja je postavljena na mjesto subote, ponovit će se. Već se pojavljuje pokret koji radi na tome da prisili ljude da svetkuju nedjelju. Taj pokret sve više raste.
Rimska crkva se naročito ističe svojim lukavstvom i prepredenošću
Tajno i neprimjetno učvršćuje on svoje snage da bi ostvario svoje ciljeve i izvršio napad kad dođe odlučni čas. Sve što on želi jeste da ima pogodniji položaj, a taj mu se već pruža. Mi ćemo uskoro vidjeti i osjetiti šta je namjera Rima.
Tko bude htio da vjeruje i da bude poslušan Božjim riječima, navući će time na sebe ruganje i progonstvo, ali če Bog Svemogući spasiti svojom snagom i moći svako svoje vjerno dijete.
pozdrav i poštovanje članovima foruma
u zadnje vrijeme jako se puno govori o nedjelji kao dan Gospodnji, mediji pišu svoje ali nitko ne prilaže niti jedan jedini argument iz Božje rijeći Biblije da je to dan Gospodnji
i dalje se ljudi pitaju, odakle nedjelja ustvari potiče
pripremio sam jedan tekst koji jasno pokazuje odakle ustvari nedjelja potiče, i tko stoji iza svega
Protestanti danas gledaju na katolicizam mnogo povoljnije nego u prošlosti. U zemljama gdje je katolicizam u manjini, i gdje katolici zauzimaju pomirljiv stav da bi zadobili utjecaj, primjećuje se sve veća ravnodušnost u pogledu nauka koje rastavljaju protestantske crkve od papske hijerarhije. Sve više prevladava mišljenje da nema razlike o važnim pitanjima kao što se smatralo, i da samo malo popuštanja od strane protestanata može dovesti do boljih odnosa sa Rimom. Bilo je vrijeme kada su protestanti visoko cijenili slobodu savjesti, koja je bila skupo plaćena. Učili su svoju djecu da se gnušaju papstva i smatrali su svaku težnju za prijateljstvom sa Rimom nevjerstvom prema Bogu. Ali, koliko su drukčija osjećanja koja se sada ispoljavaju!
Branioci papstva tvrde da je katolička crkva oklevetana, i protestantski svijet je sklon da prihvati ovo tvrđenje. Mnogi smatraju da je nepravedno što se današnja rimska crkva procjenjuje po strahotama i bezumnosti, koje su obilježavale njenu vlast za vrijeme vijekova neznanja i tame. Oni opravdavaju njenu strašnu okrutnost prikazujući je kao rezultat divljaštva onog vremena i tvrde da je utjecaj moderne prosvjećenosti promijenio njena osjećanja.
Zar su ovi ljudi zaboravili zahtjev Rima na nepogrešivost, koji je ova ponosita vlast isticala u toku osam stotina godina? Daleko od toga da napusti svoj zahtjev, ona ga, – u devetnaestom vijeku – ističe sa još većom odlučnošću nego ikada ranije. Rim tvrdi da katolička crkva »nije nikada pogriješila niti će, prema Svetom pismu, ikada pogriješiti«! Kako se ona onda može odreći načela koji su u toku prošlih vijekova njome upravljala?
Papska crkva neće nikada odstupiti od svoga zahtjeva na nepogrešivost.
Ustav Sjedinjenih Država garantira slobodu savjesti. To je nešto najdragocjenije i najvažnije. Papa Pije IX je rekao u svojoj poslanici od 15.
kolovoza 1854. godine: ’Besmislena i pogrešna učenja i prazno naklapanje o odbrani slobode savjesti je krajnje pogubna zabluda, – kuga koja njaviše prijeti jednoj državi.’ Isti papa u svojoj poslanici od 8. prosinca 1864. godine izriče 308 J. L. Mosheim, Institutes of Ecclesiastical History, knj. III, centura 11, part. 2, gl. 2, sect. 9.
prokletstvo nad ’onima koji brane slobodu savjesti i vjere’, kao i nad svima onima koji podupiru mišljenje da crkva ne smije upotrebljavati silu.’
Miroljubivi ton Rima u Sjedinjenim Državama nikako ne znači promjenu duha. Rim je tolerantan kada je nemoćan. Biskup O’Konor kaže: ’Sloboda vjeroispovjesti samo se trpi dok se ne može drukčije postupati bez opasnosti po katolički svijet… Nadbiskup Sv. Luja rekao je jednom prilikom: ’Krivovjerstvo i nevjerovanje su zločini, i u kršćanskim zemljama, kao na primjer u Italiji i Španiji, gdje je čitavo stanovništvo katoličko i gdje je katolička religija bitni dio državnih zakona, oni se kažnjavaju kao svaki drugi prijestup…
Svaki kardinal, nadbiskup i biskup u katoličkoj crkvi polaže papi zakletvu vjernosti, koja sadrži ove riječi: ’Obećajem da ću progoniti svim svojim silama krivovjerce, otpadnike, i buntovnike protiv naše gore imenovanog gospodara (pape) ili njegovih pomenutih nasljednika i da ću im se najenergičnije suprotstavljati.
Katolicizam kao vjerski sistem nije ni danas bliži Kristovom evanđelju nego što je bio ma u kome ranijem odsjeku svoje historije. Protestantske su crkve u velikoj tami, jer bi inače primijetile znake vremena. Rimska crkva ima dalekosežne planove. Ona se služi svim sredstvima da proširi svoj utjecaj i poveća svoju silu; ona se priprema za žestoku i odlučnu borbu da ponovo zadobije prevlast u svijetu, da opet uvede progonstvo i da sruši sve što je protestantizam sagradio.
Iako je katolcizam osnovan na obmanama, prijevara nije sasvim gruba i nevješta. Bogosluženje rimske crkve, svojim ceremonijama, ostavlja najdublji utisak. Njen blistav raskoš i svečani obredi očaravaju čula i ušutkavaju glas razuma i svijesti. Oko je očarano.
Raskošni hramovi, veličanstvene procesije, zlatni oltari, dragim kamenjem
ukrašeni kovčezi sa relikvijama svetaca, odabrane slike, i umjetnički kipovi, – sve to probuđuje estetsko čuvstvo. I uho je očarano. Muzika je nenadmašiva. Kada zazvuče bogati tonovi orgulja, pomiješani sa melodijama mnogih glasova, i odjeknu kroz visoke kupole i kolonade veličanstvenih katedrala, duša se ispunjava strahom i poštovanjem.
Ovaj vanjski sjaj, raskoš i ceremonije, koje samo obmanjuju težnju duša opterećenih grijehom, dokaz su unutrašnje pokvarenosti. Kristovoj vjeri nije potrebna ovakva raskoš da bi joj služila kao preporuka. U svjetlosti koja sija sa križa, pravo kršćanstvo izgleda tako čisto i privlačno da nikakva vanjska ukrašavanja ne mogu povećati njegovu pravu vrijednost. Krotki i mirni duh, koji je pred Bogom mnogo cijenjen, jeste ona sveta ljepota.
Rimokatolička crkva koja je sjedinila mnogoboštvo sa kršćanstvom i slično mnogoboštvu pogrešno predstavila Božji karakter, pribjegavala je također okrutnim i strašnim postupcima. U vrijeme prevlasti papskog Rima postojala su razna sredstva za mučenje, pomoću kojih su ljudi bili prinuđavani da se slože sa njegovim naukama. Oni koji se nisu saglasili sa njegovim zahtjevima osuđeni su bili na lomaču ili progon. Bilo je mnogo pokolja o kojima se za neke neće nikada doznati, dok ne budu otkriveni na dan suda.
Proučavanje Biblije uz molitvu pokazalo bi protestantima pravi karakter papstva, i to bi učinilo da se zgražaju nad njim i da ga izbjegavaju. Ali mnogi se smatraju tako mudrima da ne osjećaju potrebu da ponizno traže od Boga da ih vodi u istinu. Iako se hvale svojom prosvjećenošću, ipak ne poznaju ni Svetog pisma ni sile Božje. Želeći da nečim umire svoju savjest, oni traže ono što je najmanje duhovno i što iziskuje najmanje poniženja. Ono što oni žele jeste da zaborave na Boga, ali da izgleda kao da ga se još sjećaju. Papstvo je vrlo pogodno da zadovolji želje takvih ljudi. Ono odgovara težnjama dviju grupa ljudi koji obuhvaćaju skoro cio svijet: onima koji žele da budu spaseni svojim ličnim zaslugama i onima koji hoće da budu spaseni u svojim grijesima! Tu je tajna njegove moći.
U pokretima koji se razvijaju u naše vrijeme u Sjedinjenim Državama, a koji nastoje da ustanove i crkveni običaji dobiju potporu države, protestanti idu stopama katolika. Šta više, oni otvaraju vrata vrata papstvu da bi ono u protestantskoj Americi ponovo zadobilo vrhovnu vlast, koju je izgubilo u Starom Svijetu. A to što ovome pokretu daje još veći značaj jeste činjenica da je njegov glavni cilj da nametne svetkovanje nedjelje, – običaj koji potječe od Rima i koji je, prema njegovom vlastitom tvrđenju, znak njegove moći. Duh papstva – duh prilagođavanja svjetskim običajima i poštovanja ljudskih predanja umjesto Božjih zapovijesti – prodire u protestantske crkve i goni ih da uzdižu nedjelju kao što je i papstvo radilo prije njih.
Carski edikti, opći sabori i crkvene naredbe poduprte od strane svjetovnih vlasti, bile su stepenice pomoću kojih je ovaj mnogobožački praznik podignut na svoj počasni položaj u kršćanskom svijetu. Prva javna naredba koja je nalagala svetkovanje nedjelje bio je Konstantinov zakon, od godine 321. poslije Krista.
Ovaj edikt je tražio od stanovnika gradova da se odmaraju u »časni dan sunca«, ali seljacima je dopušteno da obavljaju svoje poljske radove. Iako je ovo bilo prvenstveno mnogobožački zakon, car ga je sproveo poslije svoga formalnog prihvaćanja kršćanstva.
Pošto se carska naredba nije pokazala dovoljno jakom da zamijeni božanski autoritet, biskup Euzebije, koji je tražio naklonost knezova i bio veliki Konstantinov prijatelj i laskavac, tvrdio je da je Krist subotu prenio na nedjelju.
Kao dokaz za ovu novu nauku nije navedeno ni jedno jedino mjesto iz Biblije.
Sam Euzebije nehotice priznaje da je njegovo tvrđenje lažno i ukazuje na stvarne autore ove promjene: »Sve što je trebalo činiti u subotu«, kaže on, »mi smo prenijeli na dan Gospodnji. Ali ovaj dokaz u prilog nedjelje, ma koliko da je bio bez osnova, poslužio je ljudima da ih ohrabri da pogaze subotu Gospodnju. Svi koji su htjeli da ih svijet poštuje prihvatili su ovaj opće priznati praznik.
Sa učvršćenjem papstva učvrstio se i autoritet nedjelje. Neko vrijeme narod je obavljao zemljoradničke poslove u vrijeme kad nije prisustvovao bogosluženju, dok se subota još uvijek smatrala kao dan odmora. Ali postepeno se dešavala promjena. Svima koji su imali crkvene dužnosti bilo je zabranjeno da se nedjeljom bave građanskim sporovima. Uskoro je izdata zapovijest za ljude svih staleža pod prijetnjom novčane kazne za slobodne, a kaznom šibanja za robove, da se nedjeljom uzdržavaju od svakodnevnog posla. Kasnije je naređeno da se bogati kažnjavaju konfiskacijom polovine svoga imanja, a ako ostaju uporni u prestupanju nedjelje, da se proglase robovima.
Govorilo se o čudesima koja su se događala u korist te zapovijesti. Između ostalog govorilo se i to da se jednom seljaku, koji je u nedjelju htio da ore njivu, komad gvožđa čvrsto zabio u ruku kada je njim čistio plug, i morao ga je nositi svugdje sa sobom dvije godine, »na svoju veliku bol i sramotu.
Kasnije je papa naredio da svećenik u svojoj župi opominje one koji prestupaju nedjelju i da traži od njih da idu u crkvu da se mole, da ne bi navukli veliku nesreću na sebe i svoje susjede. Jedan crkveni sabor iznio je dokaz, koji se od toga vremena tako često navodio, čak i od strane protestanata, da nedjelja mora da bude taj dan odmora, jer ljudi koji su radili tog dana bili su pogođeni gromom. »Očigledno je«, govorili su biskupi, »da se Bog veoma gnjevi na one koji preziru taj dan,« Tada je upućen poziv da svećenici, propovjednici, kraljevi, knezovi i svi vjernici »ulože najveće napore i svu brigu da se ovome danu ponovo vrati čast i da ubuduće bude revnije svetkovan za dobro kršćanstva.
Pošto su se odluke crkvenih sabora pokazale nedovoljnim zatraženo je od svjetskih vlasti da izdaju naredbu koja će u narod utjerati strah i primorati ga da se nedjeljom uzdrži od rada.
Proročanstvo 13. glave Otkrivenja objavljuje da će sila koja je prikazana u simbolu zvijeri sa dva roga kao u jagnjeta učiniti da se »zemlja i koji žive na njoj«
poklone papstvu – koje je prikazano kao »ris«. Zvijer sa dva roga reći će onima
»što žive na zemlji«, »da načine ikonu zvijeri.« Dalje, ona će učiniti da »svi mali i veliki, bogati i siromašni, slobodnjaci i robovi« prime »žig zvijerin«. (Otkrivenje 13, 11–16.) zvijer »sa dva roga kao jagnjeta« predstavlja Sjedinjene Države, i da će se ovo proročanstvo ispuniti kada Sjedinjene države budu silom nametale svetkovanje nedjelje, što Rim smatra osobitim priznanjem svoje prevlasti. Ali u ovom poštovanju papstva Sjedinjene Države neće biti same.
Utjecaj Rima u zemljama koje su nekada priznavale njegovu vlast još nije uništen.
I proročanstvo proriče obnavljanje njegove vlasti: »I vidjeh jednu od glava njezinih kao ranjenu na smrt, i rana smrti njezine izliječi se. I čudi se sva zemlja iza zvijeri.«
Otkrivenje 13, 3. Zadobivanje smrtne kazne ukazuje na pad papstva 1798.
godine. Ukazujući na ovo vrijeme, prorok kaže: »I rana smrti njezine izliječi se, i čudi se sva zemlja zvijeri.« Pavle jasno tvrdi da će »čovjek bezakonja« postojati sve do drugog Kristovog dolaska. (2. Solunjanima 2, 3. 8.) On će nastaviti svoje varanje sve do samog posljednjeg vremena. Pisac Otkrivenja kaže: »I pokloniše joj se svi koji žive na zemlji, kojima imena nisu zapisana u životnoj knjizi Jagnjeta.« Otkrivenje 13, 8. Papstvu će biti ukazano poštovanje u Novom kao i u Starome svijetu uspostavljanjem svetkovanja nedjelje, jer se ona zasniva jedino na autoritetu rimske crkve.
Od sredine devetnaestog vijeka istraživači proročanstva u Sjedinjenim Državama objavljuju svijetu ovo svjedočastvo. U događajima koji se sada odigravaju jasno se vidi brzi napredak u ispunjavanju proročanstava. I protestantski učitelji ističu božanski autoritet nedjelje iako nemaju nikakav biblijski dokaz za to, kao ni papske vođe koje izmišljaju čudesa da bi zamijenile Božju zapovijest. Tvrđenje da će Božji sud pohoditi ljude zbog prestupanja nedjelje koja je postavljena na mjesto subote, ponovit će se. Već se pojavljuje pokret koji radi na tome da prisili ljude da svetkuju nedjelju. Taj pokret sve više raste.
Rimska crkva se naročito ističe svojim lukavstvom i prepredenošću
Tajno i neprimjetno učvršćuje on svoje snage da bi ostvario svoje ciljeve i izvršio napad kad dođe odlučni čas. Sve što on želi jeste da ima pogodniji položaj, a taj mu se već pruža. Mi ćemo uskoro vidjeti i osjetiti šta je namjera Rima.
Tko bude htio da vjeruje i da bude poslušan Božjim riječima, navući će time na sebe ruganje i progonstvo, ali če Bog Svemogući spasiti svojom snagom i moći svako svoje vjerno dijete.
Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
@ spedy12
"Majstore", sve ovo si prepisao iz knjige Elen White, kao što je marljivo citiraš i u drugim postovima. Moraš navesti izvor tako da nam odmah bude jasno i da se ne zamaramo čitajući.
Da ne kažeš da sam izmislila, evo linka...tek da znaš da si opet "pročitan": 35. Namjere papstva | Ellen G. White
Urednik nek izbriše link, ako tako nalaže Pravilnik.
"Majstore", sve ovo si prepisao iz knjige Elen White, kao što je marljivo citiraš i u drugim postovima. Moraš navesti izvor tako da nam odmah bude jasno i da se ne zamaramo čitajući.
Da ne kažeš da sam izmislila, evo linka...tek da znaš da si opet "pročitan": 35. Namjere papstva | Ellen G. White
Urednik nek izbriše link, ako tako nalaže Pravilnik.
Član
- Učlanjen(a)
- 25.12.2012
- Poruka
- 1.901
ispričavam se svima radi mog propusta o autentičnosti spisa
običan sam čovjek i mogu pogriješiti, ljubazno molim imajte to u vidu
hvala
točno da je ellen g white otkrila papastvo i njegove namjere
još odavno, istina i da je gore njezin tekst
ali je još veča istina da ja uopče nisam pročitan, nego je papstvo ovim putem razotkriveno-odavno
samo nisu još svi ljudi imali prilike saznati pravu istinu,
mnogi još uopče nemaju pojma tko je papstvo i kuda to vodi
ako če netko ovim putem biti razotkriven, onda je to vaš pontifex maximus
jer ljudi kada pročitaju što piše u tekstu gore, neka slobodno uzmu Bibliju i sami če se uvjeriti uz pomoć Božju
šta je istina i gdje je istina
vrh drskosti i laži je upravo u tome da vaš augur šalje svojim vjernicima poslanice ,
u kojima ih poziva na svetkovanje nedelje koja je još od apostoskih dana
i koja je uz dekalog obavezna za sve građane
čak se i poziva na Sveto pismo
a za tu tvrdnju ne iznosi nijedan jedini dokaz
neka ljudi vide, čitaju da znaju događaje koji sljede
jer poznavanje Biblije, istina ih može spasiti
Bog neče dozvoliti da ljudima servirate nedelju, da žigošete ljude,
bez da ih upozori na posljedice
neče nikoga ostavit bespomočnog da shvati pravu istinu
običan sam čovjek i mogu pogriješiti, ljubazno molim imajte to u vidu
hvala
točno da je ellen g white otkrila papastvo i njegove namjere
još odavno, istina i da je gore njezin tekst
ali je još veča istina da ja uopče nisam pročitan, nego je papstvo ovim putem razotkriveno-odavno
samo nisu još svi ljudi imali prilike saznati pravu istinu,
mnogi još uopče nemaju pojma tko je papstvo i kuda to vodi
ako če netko ovim putem biti razotkriven, onda je to vaš pontifex maximus
jer ljudi kada pročitaju što piše u tekstu gore, neka slobodno uzmu Bibliju i sami če se uvjeriti uz pomoć Božju
šta je istina i gdje je istina
vrh drskosti i laži je upravo u tome da vaš augur šalje svojim vjernicima poslanice ,
u kojima ih poziva na svetkovanje nedelje koja je još od apostoskih dana
i koja je uz dekalog obavezna za sve građane
čak se i poziva na Sveto pismo
a za tu tvrdnju ne iznosi nijedan jedini dokaz
neka ljudi vide, čitaju da znaju događaje koji sljede
jer poznavanje Biblije, istina ih može spasiti
Bog neče dozvoliti da ljudima servirate nedelju, da žigošete ljude,
bez da ih upozori na posljedice
neče nikoga ostavit bespomočnog da shvati pravu istinu
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
@spedy
Haha, u nedostatku novih ideja, ponavljaš postove i teme. Već si zaboravio? O nedjelji si već otvorio temu,
evo ovdje: http://serbianforum.org/religija/363947-odakle-nedelja-u-krscanstvu.html
Da ti olakšam posao pljuvanja po Papi i Katoličkoj crkvi, predlažem ti da otvoriš svoju vlastitu temu, pa prakticiraj koliko ti drago.
Haha, u nedostatku novih ideja, ponavljaš postove i teme. Već si zaboravio? O nedjelji si već otvorio temu,
evo ovdje: http://serbianforum.org/religija/363947-odakle-nedelja-u-krscanstvu.html
Da ti olakšam posao pljuvanja po Papi i Katoličkoj crkvi, predlažem ti da otvoriš svoju vlastitu temu, pa prakticiraj koliko ti drago.
Član
- Učlanjen(a)
- 25.12.2012
- Poruka
- 1.901
vrhunac drskosti vašeg augura je tekst koji otvoreno laže ljudima:
"Zapovijed o svetkovanju nedjelje ne stoji uz ostale obredne propise nego u Dekalogu, među Deset zapovijedi koje označuju prave oslonce ljudskog života…"
Koja bogohulna drskost!? Pitam Vas gospodo, a i rimskoga biskupa, gdje to u Dekalogu, u Deset zapovijedi stoji zapovijed o svetkovanju nedjelje.
u Bibliji ili Svetom Pismu je zapisan dekalog ili Deset zapovijedi na dva mjesta
corpus delikti pišem ti na materinjem jeziku
(corpus delikti - dokaz zločina)
prvi put je zapisan u 2.knjizi Mojsijevoj *Izlazak* 20:2-17
a drugi put je zapisan u 5.knjizi Mojsijevoj *Ponovljeni zakon* 5:6-21
prilažem neoborivi argument koji govori čistu svetu istinu, da nedelja ne stoji nigdje u Bibliji niti je ikada bila niti če ikada biti
neka ljudi sami slobodno istražuju u Svetom Pismu , slobodno čitaju, proučavaju da nebi bili u neznaju povodom događaja, paklenih planova koji dolaze iz vatikana
evo i papine poslanice da nebi bilo da je spedy lažov
Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji
(Što u svojim mnogim propovijedima i poslanicama o svetkovanju nedjelje govori papa Ivan Pavao II.)
Približavanje trećeg tisućljeća potiče vjernike na razmišljanje o tijeku povijesti u svijetlu Kristovom i poziva ih na ponovno otkrivanje smisla nedjelje: njezine tajne, vrijednosti njezinog značaja za kršćanski i ljudski život… Upravo u tim zemljama čiji zakoni propisuju nedjelju kao blagdan danas razvoj socioloških i ekonomskih prilika doveo je do korjenitih promjena kolektivnog ponašanje i kao posljedicu toga, poimanja nedjelje… Čovjek stvoren na sliku Božju dobio je nalog da sebi podloži zemlju i sve što joj pripada, da svijetom vlada u pravednosti i svetosti i da se priznavanjem Boga kao Stvoritelja… svega njemu podredi sa svom stvarnošću… Zapovijed o svetkovanju nedjelje ne stoji uz ostale obredne propise nego u Dekalogu, među Deset zapovijedi koje označuju prave oslonce ljudskog života. Time Izrael a kasnije Crkva jasno pokazuju da ne promatraju ovu zapovijed kao puki propis već kao značajan i nezaobilazan izraz odnosa prema Bogu… Nedjelja jedan odmora jer ju je Bog 'blagoslovio' i 'posvetio', jer ju je odijelio od drugih dana da bude dan Gospodnji… Dan Gospodnji je odredio ritam dvijetisućljetne povijesti Crkve. Kako bi se moglo i zamisliti da neće i dalje označavati njezinu budućnost? Na pragu trećeg tisućljeća svetkovanje kršćanske nedjelje ostaje zbog svog značenja za temelje vjere važan element kršćanskog identiteta… Nedjelja kao dan kada čovjek sklapa mir s Bogom, samim sobom i svojim bližnjima… Vjernik pak mora zadovoljiti ovu potrebu tako da ne povrijedi osobne i zajedničke vjerske osjećaje. Stoga je prirodno da se kršćani zauzimaju za zakonodavstvo koje će uz posebne datosti našeg vremena izlaziti u susret njihovoj obvezi svetkovanja nedjelje. Obveza svakog kršćanina je organizirati nedjeljni odmor tako da mogu sudjelovati u euharistijskom slavlju… Gledano na taj način, počinak nedjeljom i blagdanom dobiva i jednu 'proročansku' dimenziju… Ukratko dan Gospodnji je tako posve autentično i dan čovječji… Nedjelja je dan koji čini samu bit kršćanskog života… Ne bojte se Kristu dati svoje vrijeme! Otvorimo svoje vrijeme za Krista da ga On prosvijetli i usmjeri.“ (Izvatci iz Apostolske poslanice o svetkovanju nedjelje) (Vjesnik, 23. Kolovoza 1998)
čime obraniti ovu *notornu* laž
evo zašto skrivate Bibliju od ljudi
koliko vidim ne plujem ja nikoga
nego njegova vlastita djela govore protiv njega
ako ovo nije neoborivi dokaz o njegovim lažima, onda je netko ne baš dobrog *sluha*
tvrdiš i dalje da mi nedostaju ideje i dokazi
ili je ovo šuster-mat
:???:
"Zapovijed o svetkovanju nedjelje ne stoji uz ostale obredne propise nego u Dekalogu, među Deset zapovijedi koje označuju prave oslonce ljudskog života…"
Koja bogohulna drskost!? Pitam Vas gospodo, a i rimskoga biskupa, gdje to u Dekalogu, u Deset zapovijedi stoji zapovijed o svetkovanju nedjelje.
u Bibliji ili Svetom Pismu je zapisan dekalog ili Deset zapovijedi na dva mjesta
corpus delikti pišem ti na materinjem jeziku
(corpus delikti - dokaz zločina)
prvi put je zapisan u 2.knjizi Mojsijevoj *Izlazak* 20:2-17
a drugi put je zapisan u 5.knjizi Mojsijevoj *Ponovljeni zakon* 5:6-21
prilažem neoborivi argument koji govori čistu svetu istinu, da nedelja ne stoji nigdje u Bibliji niti je ikada bila niti če ikada biti
neka ljudi sami slobodno istražuju u Svetom Pismu , slobodno čitaju, proučavaju da nebi bili u neznaju povodom događaja, paklenih planova koji dolaze iz vatikana
evo i papine poslanice da nebi bilo da je spedy lažov
Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji
(Što u svojim mnogim propovijedima i poslanicama o svetkovanju nedjelje govori papa Ivan Pavao II.)
Približavanje trećeg tisućljeća potiče vjernike na razmišljanje o tijeku povijesti u svijetlu Kristovom i poziva ih na ponovno otkrivanje smisla nedjelje: njezine tajne, vrijednosti njezinog značaja za kršćanski i ljudski život… Upravo u tim zemljama čiji zakoni propisuju nedjelju kao blagdan danas razvoj socioloških i ekonomskih prilika doveo je do korjenitih promjena kolektivnog ponašanje i kao posljedicu toga, poimanja nedjelje… Čovjek stvoren na sliku Božju dobio je nalog da sebi podloži zemlju i sve što joj pripada, da svijetom vlada u pravednosti i svetosti i da se priznavanjem Boga kao Stvoritelja… svega njemu podredi sa svom stvarnošću… Zapovijed o svetkovanju nedjelje ne stoji uz ostale obredne propise nego u Dekalogu, među Deset zapovijedi koje označuju prave oslonce ljudskog života. Time Izrael a kasnije Crkva jasno pokazuju da ne promatraju ovu zapovijed kao puki propis već kao značajan i nezaobilazan izraz odnosa prema Bogu… Nedjelja jedan odmora jer ju je Bog 'blagoslovio' i 'posvetio', jer ju je odijelio od drugih dana da bude dan Gospodnji… Dan Gospodnji je odredio ritam dvijetisućljetne povijesti Crkve. Kako bi se moglo i zamisliti da neće i dalje označavati njezinu budućnost? Na pragu trećeg tisućljeća svetkovanje kršćanske nedjelje ostaje zbog svog značenja za temelje vjere važan element kršćanskog identiteta… Nedjelja kao dan kada čovjek sklapa mir s Bogom, samim sobom i svojim bližnjima… Vjernik pak mora zadovoljiti ovu potrebu tako da ne povrijedi osobne i zajedničke vjerske osjećaje. Stoga je prirodno da se kršćani zauzimaju za zakonodavstvo koje će uz posebne datosti našeg vremena izlaziti u susret njihovoj obvezi svetkovanja nedjelje. Obveza svakog kršćanina je organizirati nedjeljni odmor tako da mogu sudjelovati u euharistijskom slavlju… Gledano na taj način, počinak nedjeljom i blagdanom dobiva i jednu 'proročansku' dimenziju… Ukratko dan Gospodnji je tako posve autentično i dan čovječji… Nedjelja je dan koji čini samu bit kršćanskog života… Ne bojte se Kristu dati svoje vrijeme! Otvorimo svoje vrijeme za Krista da ga On prosvijetli i usmjeri.“ (Izvatci iz Apostolske poslanice o svetkovanju nedjelje) (Vjesnik, 23. Kolovoza 1998)
čime obraniti ovu *notornu* laž
evo zašto skrivate Bibliju od ljudi
koliko vidim ne plujem ja nikoga
nego njegova vlastita djela govore protiv njega
ako ovo nije neoborivi dokaz o njegovim lažima, onda je netko ne baš dobrog *sluha*
tvrdiš i dalje da mi nedostaju ideje i dokazi
ili je ovo šuster-mat
:???:
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
Jao, spedy...wacko2 svi mi imamo Bibliju. Koliko puta ćeš još stavljati u postove 10. Božjih zapovijedi koje mi kršćani ionako znamo napamet?
Nego, slušaj, spedy, nemoj dangubiti ovdje. Uhvati se posla, zaposli prste i šalji mailove, SMS-ove, zovi, viči, kontaktiraj 2 milijarde ljudi na svijetu koji slave nedjelju kao Dan Gospodnji.
Nego, slušaj, spedy, nemoj dangubiti ovdje. Uhvati se posla, zaposli prste i šalji mailove, SMS-ove, zovi, viči, kontaktiraj 2 milijarde ljudi na svijetu koji slave nedjelju kao Dan Gospodnji.
Član
- Učlanjen(a)
- 28.12.2010
- Poruka
- 1.538
sto se mene tice mogu da slave i petak, ja slavim svaki dan kao boziji dan, za mene je svaki dan isti i time sam resio taj nebulozno glupi problem