Molimo te, Bože...
- Začetnik teme Isabeleta
- Datum pokretanja
VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
RANI I POZNI DAŽD U PRIZMI ISUSOVE PRIČE O SEJAČU
Mnogi se danas sigurno sećaju filmskog ostvarenja iz šezdesetih godina prošlog veka pod naslovom "pevajmo na kiši" u kome je u jednoj od scena prikazan čovek koji radosno peva i igra na ulici u sred velikog pljuska.
Ova scena iz pomentog filma - uvek me lično podseti na biblijsku sliku kiše ili dažda - koji u reči Božjoj simbolično predstavlja izlivanje sile Svetoga Duha, i na ono što svi ljudi treba da dožive u svom ličnom duhovnom iskustvu.
Sama kiša u opštem zemaljskom smislu - predstavlja ključni faktor za održavanje života na planeti zemlji.
U poljoprivredi služi kao jedno od najbitnijih sredstava za rast i razvitak poljoprivrednih kultura koje služe za čovekovu ishranu, a koje klijaju iz semena posejanog u zemlju.
U bibliji je upravo kroz zemaljski čin sejanja semena, kao i proces klijanja i rasta, i donošenja ploda i zrelosti biljke, i na kraju berbe ili pak žetve - simbolično prikazana duhovna realnost, na koju je ukazao sam Gospod Isus Hristos u priči o sejaču i dobrom semenu.
Ova priča glasi:
"I on im kaziva mnogo u pričama govoreći: gle, iziđe sijač da sije.I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih;
A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje.I kad obasja sunce, povenuše, i budući da nemahu žila, posahnuše.
A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.
A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset.
Ko ima uši da čuje neka čuje......
Vi pak čujte priču o sijaču.
Svakome koji sluša riječ o carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano.
A na kamenu posijano to je koji sluša riječ i odmah s radosti primi je,
Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju riječi radi, odmah udari natrag.
A posijano u trnju to je koji sluša riječ, no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva zaguše riječ, i bez roda ostane.
A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset" ( jevanđelje po Mateju 13. 3 - 23 ).
Ovde vidimo da Hristos putem ove simbolične priče o sejaču i posejanom semenu, koje po njegovim rečima predstavlja reč Božju koja je posejana u ljudsko srce - upućuje na iskustvo različitih tipova ljudi koji dolaze u dodir sa rečju Božjom.
I dok na jednu grupu reč Božja ima dalekosežan uticaj koji dovodi da to seme reči Božje posejano u srcu donese rod, na drugu grupu seme reči Božje ostaje bez roda iz različih razloga pomenutih u ovoj Hristovoj priči.
Što se tiče samog pojma kiše ili dažda, i u zemaljskom i u biblijskom smislu postoje takozvani "rani i pozni dažd"
U zemaljskom smislu - semenu koje je posejano u zemlju potrebna je kiša ili rani dažd da bi se pokrenuo proces klinjanja, kao i rasta i razvitka biljke, a potom i pozni dažd koji će dovesti do rađanja roda i zrelosti, i na kraju spremnosti za berbu ili žetvu.
Isto tako i u duhovnom smislu - semenu reči Božje koje je posejano u ljudsko srce potreban je rani dažd koji predstavlja izlivanje Svetog Duha, koji pokreće čoveka na pokajanje, i odluku da se preda Bogu i obrati, što dovodi do novorođenja Svetim Duhom, i posvećenja ili duhovnog uzrastanja.
Nakon nekog vremena dolazi i pozni dažd koji dovodi do duhovne zrelosti, i spremnosti za ulazak u carstvo nebesko.
Hristov drugi dolazak u slavi je u bibliji simbolično prikazan kao dan žetve, a on kao žetela sa srpom u ruci koji sakuplja žito u žitnicu, što simbolično predstavlja spasene i njihov ulazak u carstvo nebesko.
"I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeđaše kao sin čovječij, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar.
I drugi anđeo iziđe iz crkve vičući velikijem glasom onome što sjedi na oblaku: zamahni srpom svojijem i žnji, jer dođe vrijeme da se žnje, jer se osuši žito zemaljsko.
I onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja" ( otkrivenje 14. 14 - 16 ).
U skladu sa zemaljskim iskustvom semena iz koga nastaje biljka koja uz pomoć ranog i poznog dažda doživljava etape u svom razvitku, od klijanja, rasta i razvitka, i rađanja roda i zrelosti, i na kraju berbe ili pak žetve - identičan proces u duhovnom smislu treba da doživi i čovek u čijem srcu je posejana reč Božja - uz pomoć ranog i poznog dažda.
Božja reč poziva da se molimo za ispunjenje biblijskih uslova kako bi u ličnom iskustvu doživeli pravovremeno izlivanje Duha Svetoga u vidu ranog i poznog dažda.
"Trpite dakle, braćo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, težak čeka plemenitoga roda iz zemlje, i rado trpi dok ne primi dažd rani i pozni.
Trpite dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodnji približi" ( Jakovu poslanica 5. 7 - 8 ).
"I vi, sinovi Sionski, radujte se i veselite se u Gospodu Bogu svojem, jer će vam dati dažd na vrijeme, i spustiće vam dažd rani i pozni na vrijeme" ( knjiga proroka Joila 2. 23 ).
Kada je u pitanju iskustvo crkve kao Hristovog tela na zemlji, Bog daje crkvi određeno vreme milosti u kome obilato izliva silu Svetoga Duha u vidu ranog dažda - koji vodi ka pokajanju, predanju i obraćenju, i posvećenju, i očekuje od crkve da duhovno uzraste i rodi duhovne rodove - kako bi potom izlio i pozni dažd koji bi narod Božji doveo do stanja duhovne zrelosti, i pripremio ga za misiju objave jevanđelja svetu - koja treba da se obavi neposredno pred sam kraj istorije sveta, u vreme neposredno pre Hristovog drugog dolaska u slavi.
Ako Božji narod propusti priliku da u ovom datom vremenu milosti ispuni uslove da primi rani dažd - on neće biti u mogućnosti da primi ni pozni dažd koji bi ga doveo do duhovne zrelosti i spremnosti za misiju objave jevanđelja svetu, već će se iz tog razloga svrstati u grupu onih ljudi iz Hristove priče o sejaču u čijem srcu seme nije donelo roda.
I takvi će na kraju na sudu Božjem biti kao nerodna smokva iz Isusove priče - za koju je Gospodar zapovedio da se poseče.
"Kaza im pak ovu priču: jedan čovjek imadijaše smokvu usađenu u svome vinogradu, i dođe da traži roda na njoj, i ne nađe.
Onda reče vinogradaru: evo treća godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, zašto zemlji da smeta?
A on odgovarajući reče mu: gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem;
Pa da ako rodi: ako li ne, posjeći ćeš je na godinu" ( jevanđelje po Luci 13. 6 - 9 ).
Bez kiše koja u simboličnom smislu predstavlja silu Svetoga Duha - mi smo beživotne biljke ili suva drveta bez roda.
Samo uz obilato izlivanje kiše koja predstavlja Svetog Duha - mi možemo roditi rod, održati se u veri i posvećenju, i na kraju se naći u Božjem carstvu slave.
Amin!
Mnogi se danas sigurno sećaju filmskog ostvarenja iz šezdesetih godina prošlog veka pod naslovom "pevajmo na kiši" u kome je u jednoj od scena prikazan čovek koji radosno peva i igra na ulici u sred velikog pljuska.
Ova scena iz pomentog filma - uvek me lično podseti na biblijsku sliku kiše ili dažda - koji u reči Božjoj simbolično predstavlja izlivanje sile Svetoga Duha, i na ono što svi ljudi treba da dožive u svom ličnom duhovnom iskustvu.
Sama kiša u opštem zemaljskom smislu - predstavlja ključni faktor za održavanje života na planeti zemlji.
U poljoprivredi služi kao jedno od najbitnijih sredstava za rast i razvitak poljoprivrednih kultura koje služe za čovekovu ishranu, a koje klijaju iz semena posejanog u zemlju.
U bibliji je upravo kroz zemaljski čin sejanja semena, kao i proces klijanja i rasta, i donošenja ploda i zrelosti biljke, i na kraju berbe ili pak žetve - simbolično prikazana duhovna realnost, na koju je ukazao sam Gospod Isus Hristos u priči o sejaču i dobrom semenu.
Ova priča glasi:
"I on im kaziva mnogo u pričama govoreći: gle, iziđe sijač da sije.I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih;
A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje.I kad obasja sunce, povenuše, i budući da nemahu žila, posahnuše.
A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.
A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset.
Ko ima uši da čuje neka čuje......
Vi pak čujte priču o sijaču.
Svakome koji sluša riječ o carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano.
A na kamenu posijano to je koji sluša riječ i odmah s radosti primi je,
Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju riječi radi, odmah udari natrag.
A posijano u trnju to je koji sluša riječ, no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva zaguše riječ, i bez roda ostane.
A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset" ( jevanđelje po Mateju 13. 3 - 23 ).
Ovde vidimo da Hristos putem ove simbolične priče o sejaču i posejanom semenu, koje po njegovim rečima predstavlja reč Božju koja je posejana u ljudsko srce - upućuje na iskustvo različitih tipova ljudi koji dolaze u dodir sa rečju Božjom.
I dok na jednu grupu reč Božja ima dalekosežan uticaj koji dovodi da to seme reči Božje posejano u srcu donese rod, na drugu grupu seme reči Božje ostaje bez roda iz različih razloga pomenutih u ovoj Hristovoj priči.
Što se tiče samog pojma kiše ili dažda, i u zemaljskom i u biblijskom smislu postoje takozvani "rani i pozni dažd"
U zemaljskom smislu - semenu koje je posejano u zemlju potrebna je kiša ili rani dažd da bi se pokrenuo proces klinjanja, kao i rasta i razvitka biljke, a potom i pozni dažd koji će dovesti do rađanja roda i zrelosti, i na kraju spremnosti za berbu ili žetvu.
Isto tako i u duhovnom smislu - semenu reči Božje koje je posejano u ljudsko srce potreban je rani dažd koji predstavlja izlivanje Svetog Duha, koji pokreće čoveka na pokajanje, i odluku da se preda Bogu i obrati, što dovodi do novorođenja Svetim Duhom, i posvećenja ili duhovnog uzrastanja.
Nakon nekog vremena dolazi i pozni dažd koji dovodi do duhovne zrelosti, i spremnosti za ulazak u carstvo nebesko.
Hristov drugi dolazak u slavi je u bibliji simbolično prikazan kao dan žetve, a on kao žetela sa srpom u ruci koji sakuplja žito u žitnicu, što simbolično predstavlja spasene i njihov ulazak u carstvo nebesko.
"I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeđaše kao sin čovječij, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar.
I drugi anđeo iziđe iz crkve vičući velikijem glasom onome što sjedi na oblaku: zamahni srpom svojijem i žnji, jer dođe vrijeme da se žnje, jer se osuši žito zemaljsko.
I onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja" ( otkrivenje 14. 14 - 16 ).
U skladu sa zemaljskim iskustvom semena iz koga nastaje biljka koja uz pomoć ranog i poznog dažda doživljava etape u svom razvitku, od klijanja, rasta i razvitka, i rađanja roda i zrelosti, i na kraju berbe ili pak žetve - identičan proces u duhovnom smislu treba da doživi i čovek u čijem srcu je posejana reč Božja - uz pomoć ranog i poznog dažda.
Božja reč poziva da se molimo za ispunjenje biblijskih uslova kako bi u ličnom iskustvu doživeli pravovremeno izlivanje Duha Svetoga u vidu ranog i poznog dažda.
"Trpite dakle, braćo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, težak čeka plemenitoga roda iz zemlje, i rado trpi dok ne primi dažd rani i pozni.
Trpite dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodnji približi" ( Jakovu poslanica 5. 7 - 8 ).
"I vi, sinovi Sionski, radujte se i veselite se u Gospodu Bogu svojem, jer će vam dati dažd na vrijeme, i spustiće vam dažd rani i pozni na vrijeme" ( knjiga proroka Joila 2. 23 ).
Kada je u pitanju iskustvo crkve kao Hristovog tela na zemlji, Bog daje crkvi određeno vreme milosti u kome obilato izliva silu Svetoga Duha u vidu ranog dažda - koji vodi ka pokajanju, predanju i obraćenju, i posvećenju, i očekuje od crkve da duhovno uzraste i rodi duhovne rodove - kako bi potom izlio i pozni dažd koji bi narod Božji doveo do stanja duhovne zrelosti, i pripremio ga za misiju objave jevanđelja svetu - koja treba da se obavi neposredno pred sam kraj istorije sveta, u vreme neposredno pre Hristovog drugog dolaska u slavi.
Ako Božji narod propusti priliku da u ovom datom vremenu milosti ispuni uslove da primi rani dažd - on neće biti u mogućnosti da primi ni pozni dažd koji bi ga doveo do duhovne zrelosti i spremnosti za misiju objave jevanđelja svetu, već će se iz tog razloga svrstati u grupu onih ljudi iz Hristove priče o sejaču u čijem srcu seme nije donelo roda.
I takvi će na kraju na sudu Božjem biti kao nerodna smokva iz Isusove priče - za koju je Gospodar zapovedio da se poseče.
"Kaza im pak ovu priču: jedan čovjek imadijaše smokvu usađenu u svome vinogradu, i dođe da traži roda na njoj, i ne nađe.
Onda reče vinogradaru: evo treća godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, zašto zemlji da smeta?
A on odgovarajući reče mu: gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem;
Pa da ako rodi: ako li ne, posjeći ćeš je na godinu" ( jevanđelje po Luci 13. 6 - 9 ).
Bez kiše koja u simboličnom smislu predstavlja silu Svetoga Duha - mi smo beživotne biljke ili suva drveta bez roda.
Samo uz obilato izlivanje kiše koja predstavlja Svetog Duha - mi možemo roditi rod, održati se u veri i posvećenju, i na kraju se naći u Božjem carstvu slave.
Amin!
Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
Nikada prije nisam čula za ovog čovjeka. Baš ti hvala. Jako mi se dopao, dobar pjevač i divna osoba. Prenosi Božji duh po svojim pjesmama i interpretaciji. Očito živi to što pjeva.