Posle se čudimo što ih je 50.000. Pa za to neka zahvale baš Sola Scriptura i tretiranju Biblije kao nečega što ona nije.
Ovu laz Darth je ponovio na forumu, najmanje 50 puta. Iako je dobio mnogo dokaza da to nioje istina, on nastavlja, jer ni ne zna sta je istina.
Od 30 000 protestantskih denominacija, koja je istinska Božja Crkva?
S ciljem suprotstavljanja protestantizmu i Sola Scripturi, Rimokatolici će često sarkastično postaviti pitanje da ako mi slijedimo samo ono što kaže Biblija, a ne crkvena tradicija, koja onda od 30 000 i više, protestantskih denominacija ima najtočniju interpretaciju?
Rasprava se u suštini sastoji u tome da, otkad je Reformacija rezultirala tisućama denominacija/divizija unutar kršćanstva, što zasigurno nije bila Božja volja,
Sola Scriptura mora biti nevažeća te je
Bog morao odrediti nepogrešivog interpretatora Pisma; i to je Rimokatolička Crkva, prva prava, istinska Božja Crkva.
Argument o
30 000 denominacija pada u vodu u nekoliko točaka. Kao prvo, ne postoji 30 000 protestantskih denominacija. Čak i u okviru najliberalnije definicije toga što predstavlja denominaciju,
ne postoji ni približno 30 000 protestantskih denominacija.
Jedini način na koji bismo mogli nabrojati 30 000 istih je da svako manje odcjepljenje promatramo kao potpuno drugačiju denominaciju. Nadalje, velika većina protestantskih kršćana pripada jednoj od tek nekoliko najčešćih protestantskih denominacija; npr: Baptistima, Luteranima, Metodistima, Presbiterijancima, Pentekostalcima itd. Nesumnjivo je žalosno što postoji mnogo denominacija, ali
argument o 30 000 protestantskih denominacija je ekstremno preuveličavanje realnosti divizija unutar protestantizma.
Drugo,
čak da izvorno i postoji 30 000 protestantskih denominacija, jedna stvar s kojom se slažu sve protestantske denominacije je da Rimokatolička Crkva nije jedina „prava Božja crkva“.
Protestantske denominacije su jednoglasne u odbacivanju papinstva, vrhovne vlasti Rima, molitve svecima/Mariji, klanjanja svecima/Mariji, pretvorbe, čistilišta, i većine drugih rimokatoličkih dogmi.
Sola Scriptura vodila je sve protestantske denominacije do istog zaključka –Biblija ne uči mnoge stvari koje Rimokatolici prakticiraju, tj. vjeruju u iste.
Nadalje, neovisno o neslaganju sa Rimokatoličanstvom, protestantske divizije se više slažu, nego što se ne slažu oko određenih stvari. Većina istih formirana je zbog neesencijalne doktrine, što je sporedna stvar, oko koje kršćani ni ne raspravljaju. Kao primjer, Pentekostalci su se odvojili od ostalih denominacija prvenstveno iz razloga vezanih uz govor u jezicima. Dok govor u jezicima može biti važan predmet rasprave u kršćanskom životu, nema šanse da bi isti mogao određivati autentičnost vjere u Krista.
Treće,
ne postoji nepogrešiv interpretator Pisma, a ne postoji niti potreba za takvim.
Ne postoji nepogrešiva denominacija ili crkva. Čak i nakon priznavanja Krista kao Spasitelja, svi smo i dalje „zaraženi“ grijehom. Svi činimo pogreške.
Niti jedna denominacija/crkva nema apsolutno točnu doktrinu za pojedine probleme. Ključ je ovo – sve su važnosti vjere jasno sadržane u Božjoj Riječi. Mi ne trebamo nepogrešivog interpretatora ili pak 2000 godina
dugu crkvenu tradiciju da bismo se uvjerili da postoji samo jedan Bog koji postoji u 3 Osobe, da je Isus umro za naše grijehe i uskrsnuo od mrtvih, da je Isus jedan jedini put do spasenja, da spasenje primamo milošću putem vjere, da postoji vječni raj koji čeka sve one koji vjeruju u Krista i vječni pakao za one koji Ga odbacuju.
Glavne istine koje čovjek mora znati i razumijeti su apsolutno i potpuno jasno izrečene u Pismu. Čak i što se tiče onog neesencijalnog, da se Sola Scriptura dosljedno primjenjuje, i dalje bi postojala jednoglasnost. Problem je u tome što je jako teško savršeno i potpuno primijeniti
Sola Scripturu kad naša odstupanja, pogreške, preferencije i tradicije često stoje na putu.
Činjenica da postoji mnogo različitih denominacija nije argument protiv Sola Scripture. To je samo dokaz da svi mi propuštamo istinski dopustiti Božjoj Riječi da potpuno oblikuje naša uvjerenja, prakticiranja i tradiciju.
Izvor:
Gotquestions.org; Prijevod: Suzana Z.
Izvor:
https://www.novizivot.net/od-30-000-protestantskih-denominacija-koja-je-istinska-bozja-crkva/
Darth, hoces li i dalje ponavljati onu besmislicu da postoji 50,000 protestanskih denominacija?
----------------------------------------
Autor: A.Pehlić
Bivši protestant, a danas rimokatolik i benediktinski trećoredac Scott Eric Alt, predavač književnosti i kompozicije, osvrnuo se na “
mit” Katoličke crkve kako protestanti imaju više od 33.000 denominacija.
“Ne postoji 33.000 protestantski denominacija. Brojka čak nije niti približno točna. To je mit koji je prihvaćen silom ponavljanja, citiranja i recitiranja na bazi inercije. Brojka je temeljena na labavoj definiciji denominacije.”
PROBLEM S TERMINOM “DENOMINACIJA”
“Svjetsko kršćanstvo sastoji se od 6 najvažnijih eklezijalno-kulturalnih blokova, podjeljenih u 300 glavnih eklezijalnih tradicija, sastavljenih [sic] od preko 33000 zasebnih denominacija u 238 zemalja.”
Stoga, brojka od 33.000 predstavlja globalno kršćanstvo a ne samo protestantizam. Scott Eric Alt nadalje samostalno dijeli tu brojku u sljedeće kategorije:
– Neovisne crkve: 22.000 denominacija
– Protestanti: 9000 denominacija
– Marginalne zajednice: 1600 denominacija
– Pravoslavni: 781 denominacija
– Katolici: 242 denominacije
– Anglikanci: 168 denominacija
U “neovisne” i “marginalne” zajednice autor stavlja sljedeće zajednice: mormoni, jehovini svjedoci, masoni, unitarijanci, zajednice temeljene na “evanđelju prosperiteta”, “samo Isus” pentekostalna grupa, cionisti, teozofi, neovisni nestorijanci, okultisti, spiritisti, i slične grupe. Također tvrdi da se ove i slične grupe jednostavno ne može nazivati protestantima, a onaj koji tvrdi da to jesu protestanti, taj zasigurno ne razumije teologiju protestantizma. Protestanti i katolici imaju dogovor u kristologiji, odnosno slažu se tko Krist jest, no ove grupe imaju svoje vlastite ideje.
Nadalje autor tvrdi da na temelju brojke od 33.000 denominacija globalnog kršćanstva postoji 242 denominacije katolika (naročito ako se računaju obredi).
Posebno je zanimljivo
kod baptističkih zajednica gdje je svaka crkva neovisna o drugoj bez obzira što
imaju istu doktrinu. Slično je i s nekim drugim zajednicama kongregacionalnog ustroja. Po tome je svaka takva crkva neovisna denominacija.
TEOLOŠKA PODJELA
Bez obzira na enciklopedijsku podjelu koju autor razlaže i tumači, valja napomenuti i teološku podjelu kršćanstva koju autor nije naveo. To je podjela na kršćanske tradicije. Kršćanskih tradicija, na temelju eklezijalnih, povijesnih, i teoloških okvira ima samo četiri:
– KATOLIČKA TRADICIJA (istočni i zapadni obredi, starokatolici)
– PRAVOSLAVNA TRADICIJA (istočni i zapadni obredi, autokefalne crkve, autonomne crkve, pravoslavne crkve kojima nije priznata niti autokefalija niti autonomija, stare istočne predkalcedonske crkve)
– PROTESTANTSKA TRADICIJA (evangelici, reformirani, anglikanci, valdenzi, husiti, metodisti)
– ANABAPTISTIČKA TRADICIJA (sve one crkve koje odbijaju krštenje djece, odnosno “prekrštavaju” one koji su kršteni kao djeca)
- NATIONAL CATHOLIC REGISTER
Postoji, evo vidi:
