Marina Cvetajeva

Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Marina Cvetajeva ( 1892-1941) je ćerka poznatog istoričara umetnosti, profesora Moskovskog univerziteta, direktora Muzeja Rumjanceva i osnivača Muzeja likovnih umetnosti-I.V.Cvetajeva. Školovala se u Moskvi i u inostranstvu (Lozana, Frajburg, Pariz ), a stihove je od ranog detinjstva pisala na ruskom, nemačkom i francuskom. Od majke, koju je rano izgubila, nasledila je ljubav prema muzici, prirodi, stihovima, Nemačkoj ( majka je bila nemačko-poljskog porekla).

Prvu knjigu, Večernji album objavila je još kao učenica, 1910.godine, i ona je naišla na dobar prijem kod istaknutih pesnika i kritičara, Brjusova, Gumiljova, Vološina. Udala se 1912.godine za Sergeja Efrona i te iste godine objavila drugu knjigu, Čudesni fenjer, a uskoro i treću, Iz dveju knjiga, 1913.godine. Nije pripadala školama i pravcima svoje epohe, mada je "obožavala" Bloka, koga je samo dva puta videla, visoko cenila Majakovskog kao prvog revolucionarnog pesnika, bila u bliskoj, ali kratkoj vezi s Mandeljštamom, koji joj je pisao stihove ( 1916), divila se Pasternaku i Rilkeu. Bila je ne samo pesnikinja što je-"tragom sluha narodnog i prirodnog, hodom po sluhu"- išla samo njoj svojstvenim putem već i, po gotovo opštem mišljenju, izuzetno samosvojna i privlačna žena, buntovnička priroda velikog temperamenta, talenta i volje.

Sovjetski Savez napustila je 1922.godine, pridruživši se mužu u Berlinu, da bi uskoro prešla u Prag i nakon tri godine u Pariz. Cvetajeva je u emigraciji teško živela i brzo je došla u sukob sa ruskim emigrantskim krugovima.

Pisala je da u poeziji ima nešto što je važnije od smisla : zvučanje. Po tome je ona bila-i sama znala da jeste-revolucionarni pesnik. Posle 1928.godine Cvetajeva ne objavljuje svoje knjige i pred njom se zatvaraju vrata velikih glasila, a njene pesme, poeme, tragedije u stihovima ostaju u malotiražnim časopisima i almanasima. Objavila je knjigu pesama Vrste, a zatim i : Stihove Bloku, Rastanak, Veština, Posle Rusije...

Svojevremeno je poezija Cvetajeve uticala na kasniju poeziji Belog ( ali je i rani Beli uticao na Cvetajevu), a posle rata na niz modernih ruskih pesnika ( Voznesenski, Gorbanjevska)

Cvetajeva se vraća u Sovjetski Savez, u leto 1939.godine. Izvršila je samoubistvo ( objesila se) 31.avgusta 1941.godine.

BORIS PASTERNAK: "Milsim da najtotalnija od svih revizija i najznačajnije od svih priznanja očekuju Cvetajevu."


Izvori podataka iz Antologije ruskog pesništva koju je priredio Aleksandar Petrov

* * *

Istinu znam! Bivše istine- na stranu!
Neka čovek ćoveka na zemlji na glođe!
Gledajte-veče! Gle-skoro i noć banu!
O čemu-pesnici, ljubavnici i vođe?

Već vetar leže i zemlja u rosi bdi.
Skoro će mećava zvezda u nebu stati.
Pod zemljom ćemo uskoro usnuti i mi
Što na njoj ne dadosmo jedno drugom spati.

3.oktobar 1915.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Ako je duša rođena krilata...


Ako je duša rođena krilata-
Šta će joj kuća-šta će palata!
Dzingis-kan šta je za nju, i horda šta!
Na svetu imam neprijatelja dva,
To su blizanci nerazdvojno sliti:
Glad gladnih-i sitost sitih.
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Iz ciklusa Nesanica

U ogromno gradu noć je - teška
Iz sanjiva doma idem bez - smeška
I ljudi misle : žena ili ćerka
A ja samo pamtim: noć je teška
Julski vetar mi mete put
i negde muzike u oknu - prut
Do zore vetar postaće - žut
Kroz tanke zidove grud u - grud
Eno crne topole u oknu - blesak
I zvon s tvrđave, u ruci - cvet
I korak za tobom što nije - klet
I ta senka moja, a mene - nije
Svetiljke kao zlatan đerdan
Noćnog listića ukus - slan
Skinite sa sebe što nosi dan
Shvatite, ljudi, ja sam vaš - san.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
***

Oteću te od svih zemalja, od svih nebesa,
Zato što šuma zipka mi je, šuma je i za lijesa.
Zato što mi na zemlji stoji tek jedan noga,
Zato što ću te opjevati ljepše od bilo koga.

Oteću te od svih vremena, svih noćnih tmača,
Od svih zlatnih zastava, od svakog mača,
Baciću ključeve, psa otjerati sa trijema,
jer psa vjernjeg no ja u zemnoj noći nema.

Oteću te od svih drugih - od jedne nikada
Nećeš biti ničiji ženik, ni ja ničija mlada.
Na posljednjem sporu - umukni! - uzeti hoću
Tebe od onog s kim se Jakov borio noću.
Ali dok ti prste ne skrstim na prsima -
O prokletstva! - ti sebi ostati imaš,
U eter su naciljana dva tvoja krila,
jer svijet tvoja je zipka, svijet je i mogila!
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Kao desna i leva ruka

Kao desna i leva ruka
Tvoja je duša mojoj duši bliska.

Mi smo sklopljeni, blaženo i nežno,
Kao desno i levo krilo.

Al vihor se diže, ponor se otvori
Od desnog do levog krila.




***

Moji stihovi, pisani zarana,
Kad nisam znala ni da sam poeta,
Survani kao brisci iz fontana,
Kao iskre raketa,

Što svako kao vrag mali se provrti
U svetište gdje su i san i tamjani,
Moji stihovi o mladosti i smrti
- Nikada čitani -

Rasuti diljem prašnih magazina
(Gdje ne tražiše, niti traže vas)
Stihovi moji , kao skupa vina,
Vaš će doći čas.
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Baba

Tvrdoća duguljastog ovala.
Crna haljina ko zvono pada.
Čija su usta vam cjelivala
Nadmene usne, babo mlada?

Ruke, koje su sred dvorca mnoga
Šopenove valcere svirale...
Sa strana tog lica ledenoga
Lokne u vidu spirale.

Pogleda prav, taman, zahtjevan jako,
Pogled što se braniti želi.
Mlade žene ne gledaju tako.
Mlada babo, ko ste vi, je li?

Koliko mogućeg odnijeste -
I nemoguće - u tmice
Zemlje što nezasitljiva jeste,
S dvadeset ljeta Poljkinjice?

Dan bješe nevin, a vetar svjež,
Tamne zvijezde zgasle začas.
Babo! Da ovaj žestoki metež
U srcu mome -nije od vas?
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
S.E.

Ja njegov prsten nosim sa izazovom -
U Vječnosti - žena - a ne na papiru -
Previše usko lice je njegovo
Slično rapiru.

Usta, uglovima nadole, šutljiva,
I veličajnost bolna u obrvi.
U njegovom licu tragično se sliva
Drevnost dviju krvi.

Vitak je kao grana vitkost prva.
Dvs su mu oka -divno beskorisna!-
Pod raširenim krilima obrva
Kao dva ambisa.

U njegovom liu viteštvu sam vjerna.
Vama, što bez straha živjeste i mrijeste!-
Takvima što u sudbinska vremena -
N stratište idu - skladajući verse.
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
***

Lakoumnosti! Ti mili grijehu,
Mili saputniče i dušmane mili!
Od tebe se oči iskre u smijehu,
Tvoja je mazurka u svakoj mi žili.

Ti nauči me da ne čuvam burmu,
Ma s kim će život me vjenčati.
S kraja u početak nesumice jurnut
I prije početka okončati.

Biti ko stabiljka i biti ko nado,
U životu gdje ćeš premalo moći...
-Liječiti se od tuge čokoladom,
Prolazniku se smijati u oči!
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
***

Ne slušah zapovijedi, nisam na pričesti bila.
Očito, dok nad mnom opelo ne odrade -
Griješiću - ko što griješim, ko što sam griješila
Strasno, sa svih pet čula koji mi Višnji dade.

Druzi! Sukrivci! Vi čiji nagovori su vreli!
Suprestupnici! Vi najnježniji od učitelja!
Junoše, djeve, stabla,sazvježđa, oblaci bijeli -
Na Strašnom sudu skupa odvratićemo: Zemlja!
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Mojim pesmama pisanim izrana
Kad nisam ni znala jesam li poeta
Pesmama što liče na mlazove fontana
Na iskre raketa
Što se pokraše kao đavoli zlosti
U svetilište tamjana i snova
Mojim pesmama o smrti i mladosti
Punim nepročitanih stihova!
Razbacanim po podrumima i prašini
Gde ih niko ne čita i ne prelistava
Mojim pesmama kao starim vinima
Doći će dan slavlja.

Maj 1913

*****

Nocas sam sama sred noćne jave -
Bez sna i bez doma - duše sive! -
Noćas imam sve ključeve i brave
Od kapija ove prestonice divne!
Nesanica me izbaci na put studeni -
O kako si mi divan, tamni moj Kremlju! -
Noćas ja, evo, ljubim u grudi
Ovu okruglu, ratničku zemlju!
Podiže se ne kosa, već krzno meko
Teški vetrovi u dušu se svale
Noćas žalim sve ljude planetom
Bilo da ih vole, bilo da ih žale

1 avgust 1916
 
Natrag
Top