Marina Cvetajeva

Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
***

I strašne snivam snove:
Zaprega crvena
Za njom-pogurene-moje
Vidim sinove
Zlatokosog popeva
Dečaka-majke
Jauču-na ulazu
Na zastavi
Purpurnom mašući rukom bez prstiju
Jauče bogalj-ko krpa modra
Gori beznogi kostur hrom
I crvena-do-neba-prašina
Uzdiže se devetim vihorom
Točkovi zarđali škripe
Konj juri izjogunjen
Svi prozori zastavama kipte
Jedan je samo potuljen
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Ja sam stranica

Ja sam stranica tvoga pera.
Bela stranica.
Ja sve primam.
Ja sam čuvar tvoga dobra.
Ja uvek stostruko vraćam.

Ja sam selo i crna zemlja.
Ti si moje sunce i moja kiša.
Ti si Bog i Gospodin, a ja -
Crna zemlja i bela hartija.
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Iz ciklusa Nesanica

Ode...ali ja znam čitavom sobom
da mi jedno bez drugog nemamo kud
i znam, ja sam večito s tobom
i ja ću preprečiti svaki tvoj put.

Ti svuda ideš sa mojom slikom,
ja sam tvoj dom i tvoja cesta,
u tvom je srcu mene toliko
da tu za drugu nema mesta.

I ma koliko ženskih očiju sreo
ti ćeš u svakom videti moje,
na celom svetu ja sam tvoj deo
i sve druge ne postoje.

I glas mačiji slušaj
i, ma kada, svaki će tebi kao moj doći
dotaći ću te granama parka
i gledaću te očima noći.

I kad se kući vratiš kasno
misli će mene da te sete,
postaću zvezda oku jasnom,
ma, dim ću ti postati od cigarete.

Preko stotina i stotina milja
srcem ću ti u srce tući
ući ću ti kroz prozor vetrom smilja
zatvoriš li prozor, kao vihor ću ti ući.

U sav u tvoj dom, u tvoj mir, u tvoj vid,
ispreturaću ti sve hartije
sav stan, ma sav život može biti
ne smeš me nikad zaboraviti. Ne smeš!
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
* * *

Ruke su mi date-da obje pružam svima-
Da ne zadržim ni jednu, usne-da ime dam sveg čega ima,
Oči-da ne vidim, visoke nad njima povije-
Nježno da se čudim ljubavi, i neljubavi još nježnije.
A ono, teže od kremaljskih, zvona tamo
Što po grudima hoda i hoda neprestano-
To mi ne da-ko zna?-ne znam-biti može-biti ima-
Da budem na ruskoj zemlji predugo u gostima.
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Nesanica

5.

Danas sam gost nebeski
U tvom kraju.
Videla sam kako bdi šuma
I njive snivaju.

Negde u noći potkovice su
Travu rovale.
Teško uzdahnu krava
Iz tihe štale.

Ispričaću ti s tugom,
S nežnošću svom,
O gusanu-čuvaru
I jatu zaspalom.

Ruke nestale u psećoj dlaci.
Pas beše beo.
Zatim je oko šest
Osvit počeo.

20.jul 1916.
 
Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
IZ CIKLUSA "ŽICE”

5.
Crni mag nisam! Poput bijele knjige,
Donske daljine vid mi izoštriše. A ti,
Ma gdje se obreo, ima da te stignem,
Da te istradam – i da te natrag vratim.

Jer sa svoje gordosti – kao sa kedra –
Osmatram svijet – plove lađe, pratim
Lutanje odbljesaka... Morska ću njedra
Da izvratim – i sa dna da te vratim.

Pa prepati me. Nema gdje me nije:
Zore i rude – ja sam, hljeb i uzdah, stog
Ja jesam, i ja biću, i ja ću da dobijem
Usne – ko što će dušu dobiti Bog.

Kroz disanje – u času hropca tvoga –
I kroz ogradu arhangelskoga
Suda – o bodljike ću usta modra
Sva da iskrvavim i vratim te s odra!

Predaj se! – Ovo uopšte nije skaska!
Predaj se! – Strijela, iza opisivanja kruga...
Predaj se! Još niko ne nađe spasa
Od onog koji uhvati i bez ruka.

Kroz disanje... Prsa su uzletjela,
Kapci ne vide, liskun oko usana...
Ja ću te, kao vidovnjakinja – Samuela
Prevarom izvući – i vratiti se sama:

Jer druga je s tobom, a boriti nam se nije
Na Sudnji Dan... Lelujam se i trajem, usto.
Ja jesam, i ja biću, i ja ću dobijem
Dušu – ko usne što će dobiti usta

Upokojenica...

25. mart 1923.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
O Marini.....Ruska Stampa 2003

O Marini.....Ruska Stampa 2003


Moskva - Obicna fasada skriva dom ruske pesnikinje koja je uvek bila i ostala jedinstvena. Unutra, neocekivani niz stepenica, pasaza i soba pretrpanih knjigama na ruskom, nemackom i italijanskom cine dom Marine Cvetajeve, pesnikinje danas obozavane u Rusiji a zaboravljene u inostranstvu. “Bez sumnje Marina Cvetajeva je jedna od najvecih pesnikinja 20. veka,” kaze agenciji Rojters Elena Feinstajn, jedna od malobrojnih engleskih prevodioca Cvetajeve. Cvetajeva je napisala 2.000 pesama koje obuhvataju period revolucije i vise od deset godina egzila u Berlinu, Parizu i Pragu. Njenom delu divili su se pisci poput Borisa Pasternaka i Rajnera Marije Rilkea. Pesnik Osip Mandeljshtam bio je jedan od njenih ljubavnika. Ali, njeni stihovi, mnogi otvorene izjave ljubavi i zelje, nisu bili pozeljni u Staljinovom Sovjetskom Savezu. Kompleksne rime i ritmovi kao i idiosinkrazijski recnik plase prevodioce. Kada je izvrsila samoubistvo 1941 u zabacenom gradu u Tatarstanu, stotinama kilometara udaljenom od Moskve, Cvetajeva je bila bez para, usamljena i gotovo zaboravljena. Jedna od velikih pesnikinja “Srebrnog doba Rusije” - zajedno sa Mandeljshtamom, Pasternakom i Anom Ahmatovom - predugo je bila zapostavljana. “Umrla je pre nego sto je njeno delo priznato. U Rusiji su na nju nepoverljivo gledali kao na emigranta, a na Zapadu nije bila poznata. Ljudi je danas vole na Zapadu samo ako uspeju da je otkriju,” kaze Fenistajn. Kuca koja je bila dom Cvetajeve od 1914. do 1922. godine sada je njen muzej i nalazi se u nekada boemskoj cetvrti Moskve - Arbatu. Pre revolucije kuca je bila ispunjena umetnicima, glumcima i piscima koji su se divili mladoj zeni koja je naglo postala slavna u 18. godini sa objavljivanjem prve knjige pesama. “Bila je nepodesna za vodjenje domacinstva i sebicna. Uvek je stavljala poeziju na prvo mesto a kucu je zapostavljala,” kaze Feinstajn. Zivot Marine Cvetajeve uzdrman je iz temelja revolucijom 1917. Njen suprug Sergej borio se protiv revolucionara, Cvetajeva je ostala bez novca i njihova dvogodisnja kcerka je umrla od gladi 1920. Cvetajeva je tada otisla u dug egzil. Godinama posle smrti Cvetajeve, njeni sledbenici odlucili su da ponovo uspostave njen ugled. Posle nekoliko decenija zabrana njena poezija je napokon objavljena u Rusiji 1961 za vreme Nikite Hrushchova. Muzej i biblioteka Cvetajeve otvoreni su pre deset godina a dnevno ih obidje na desetine posetilaca. Poezija Marine Cvetajeve nasla je svoje mesto u ruskoj pop kulturi kroz pesme Ale Pugacove, pop dive koja peva pesme Cvetajeve - “Ogledalo” koje govori o vezi sa Sofijom Parnok i “Rekvijem” o smrtnosti. “Danas ona ima novu publiku, staru i mladu. Ona je jedna od nasih najvecih pesnikinja,” kaze kustos muzeja. “Ona je najstrastvenija i najmuzikalnija od svih pesnika,” rekao je jedan stariji posetilac. Brojni ljubitelji dela Marine Cvetajeve zele da ona dobije vecu publiku izvan Rusije. Ovaj zadatak dodatno komplikuje slozenost njenih stihova. Samo je deo njene poezije preveden u inostranstvu. “Najteze je sto ona izmislja reci, sto se moze na ruskom. Ona veoma slobodno izmislja”, rekla je Feinstajn ciji mali opus stihova Cvetajeve neki smatraju najboljim engleskim prevodom. “Tu su i pauze i ritam koji tece i koje je tesko uhvatiti ako zelite da zadrzite rimu i znacenje,” dodala je ona. Za one koji otkriju Cvetajevu, Feinstajn kaze, citirajuci njene stihove: “Ona duboko grize. Morate pocupati njene korene da bi ste se je otarasili”.



Stihovi posvećeni Bloku (3)

Ti odlaziš na sunčev zapad,
sjaj ćeš večernji videti blag.
Ti odlaziš na sunčev zapad,
sneg će tvoj zavejati trag.

Kraj prozora ćeš mojih - bez strasti -
proći kroz nemi snežni kraj,
ti, moj pravednik božji, prekrasni,
ti, moje duše tihi sjaj.

Na tvoju dušu - nemam prava!
Neizmenljiv tvoj je hod.
U ruku, bledu od milovanja,
neću zabiti čavao svoj.

Neću pružati ruke ni zvati,
nećeš od mene čuti krik.
Pokloniću se samo, već kad ti
promine voštani, sveti lik.

I, dok polako pahulje lete,
u prečisti ću kleknuti sneg,
i u tvoje ću ime sveto
predvečernji poljubiti sneg -

onde gde sred grobne tišine
tvoj uzvišeni prođe hod,
tihi sjaju - pun veličine -
svedržitelju bića mog.

 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Objavljena nepoznata beležnica Marine Cvetajeve

[h=2]Objavljena nepoznata beležnica Marine Cvetajeve
[/h]Novosti


Nepoznatu beležnicu poznate ruske pesnikinje nedavno je objavio švajcarski izdavač „Editions des Syrtes“.Skice neobjavljenih pesama, proze, eseja, pisama...




NEPOZNATU beležnicu poznate ruske pesnikinje Marine Cvetajeve (1892 - 1941) nedavno je objavio švajcarski izdavač „Editions des Syrtes“. Nazvao ju je „Crvena sveska“, jer su korice crvene boje.

Cvetajeva je imala nekoliko sličnih školskih svezaka i do sada su potpuno ili delimično objavljene sve. „Crvena sveska“ je poslednje takvo izdanje.

Beleške iz sveske pisane su tokom 17 godina njene emigracije, provedene u Pragu, Berlinu i Parizu. Notes sadrži koncepte za pesme, prozna dela, eseje o ruskim književnim klasicima i njenim savremenicima: Majakovskom i Pasternaku. Najveći deo napisan je uoči njenog povratka u SSSR, 1939, gde više nije pisala ni stihove, niti vodila beleške. „Crvena sveska“ je, međutim, ostala u Parizu kod pisca i publiciste Marka Slonjima, koji se smatra važnom ličnošću ruske književne emigracije.

Poslednji vlasnik „Sveske“, francuski slavista Žorž Niva u intervjuu „Glasu Rusije“ ispričao je da mu je Slonjim svojevremeno predao beležnicu. Niva nije slučajno dobio ovu beležnicu, jer su Rusija i ruska književnost za ovog počasnog profesora mnogih evropskih univerziteta bili ne samo predmet istraživanja, već i ljubav za ceo život. Poznavao je Cvetajevu i Brodskog, bio je prijatelj Pasternaka i prevodio Solženjicinova dela.

Profesor Niva otkriva da su Cvetajeva i Slonjim imali romansu. To je bila jedna od pesnikinjinih ljubavnih afera, koje su, manje-više, poznate javnosti.

- „Crvena sveska“ ne otkriva skrivene strane pesnikinjinog života. U njoj se nalaze i skice neposlatih pisama. Ne zna se kome ih je Marina pisala, budući da nisu identifikovane ličnosti na koje su naslovljena. Možda su te osobe izmišljene - kaže Niva i dodaje da posle švajcarskog sledi i rusko izdanje.

Sve do šezdesetih, poezija Marije Cvetajeve nije bila omiljena u zvaničnim krugovima SSSR, jer se bavila temama ženske seksualnosti i emocija. Danas se njene knjige štampaju širom sveta.

Cvetajeva je rođena u čuvenoj moskovskoj aristokratskoj porodici. Pohađala je škole u Švajcarskoj, Nemačkoj i Francuskoj, a stihove je počela da piše još u ranom detinjstvu. Imala je 19 godina kada je upoznala svog budućeg supruga - carskog oficira Sergeja Efrona. Njihova ljubav je bila strasna i intenzivna, ali to je nije sprečilo da povremeno ulazi u afere sa drugim muškarcima.

Posle Oktobarske revolucije, Efron se pridružio beloj armiji, a Marina se vratila u Moskvu. Nadala se da će biti zajedno sa mužem. U Moskvi je vladala strašna glad sa kojom se Cvetajeva teško borila. Posle smrti mlađe ćerke Irine, sa starijom Arijadnom beži u Berlin gde se ponovo sreće sa suprugom. Odlaze u Prag u kome se Cvetajeva zaljubljuje u bivšeg vojnog oficira Konstantina Rodzeviča. Veza sa njim i raskid poslužili su joj kao inspiracija za neka dela. U isto vreme, Cvetajeva se dopisuje sa Pasternakom i Rilkeom. Sa Pasternakom se nije lično upoznala skoro dvadeset godina, ali održali su prijateljstvo sve do njenog povratka u Rusiju.

Sa Efronom iz Praga odlazi u Pariz, gde su živeli narednih 14 godina u velikoj bedi. Sa sinom rođenim u emigraciji odlazi u Staljinovu Rusiju 1939. godine. Ponovo beda, sovjetski pisci odbijaju da joj pomognu... Preživljava prevodeći poeziju.

A onda se događa nova tragedija: ispostavilo se da je verenik njene ćerke Arijadne bio agent koji je špijunirao njihovu porodicu. Efron i Arijadna su uhapšeni zbog špijunaže. Efron je ubijen 1941, a Arijadna je zauvek nestala.

Pogođena smrću muža i nestankom kćeri, Cvetajeva se obesila 31. avgusta 1941. godine. Izvršila je samoubistvo u zabačenom gradu, stotinama kilometara od Moskve. Bila je bez para, usamljena i gotovo zaboravljena...

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Marina Cvetajeva - Prorok u suknji

Marina Cvetajeva - Prorok u suknji

Pre 120 godina rođena je velika ruska pesnikinjA Marina Cvetajeva. Bunt, sloboda, poezija kao postojanje u vanvremenskoj kategoriji jeste ono što je uznosi izvan i iznad tokova ruske poezije 20. veka

1.jpg

MARINA Cvetajeva pesnik bila je jednaka Cvetajevoj čoveku: između reči i dela, između umetnosti i postojanja za nju nije stajala ni zapeta, čak ni povlaka. Cvetajeva je tu stavljala znak jednakosti, zapisao je nobelovac Josif Brodski o jednoj od talentom najraskošnijih, a sudbinom najtragičnijih figura ruske poezije 20. veka.
Minulog oktobra navršilo se 120 godina od rođenja one čiji su stihovi pisani još dok i nije znala da je poeta i da su "briznuli kao voda nad fontanom, iskre vatrometa". Odrasla je u porodici profesora univerziteta i osnivača Muzeja lepih umetnosti Ivana Vladimiroviča Cvetajeva i pijanistkinje Marije Mejn, od koje je nasledila umetnički i poetski dar, a vetrovi Crvenog oktobra odveli su je u patnju i deleko od Rusije, gde joj je bio "dom svaki tuđ, a hram pust".

- Lična tragedija (smrt trogodišnje kćerke Irine od gladi u prihvatilištu 1920, emigracija, hapšenje kćerke Arijadne i muža Sergeja 1939, gladovanje sa maloletnim sinom Georgijem, evakuacija 1941. u Jelabugu i samoubistvo) pre može da posluži upoznavanju čitaoca sa biografijom Cvetajeve nego sa njenim stvaralaštvom - objašnjava Kornelija Ičin, profesor ruske književnosti na Filološkom fakultetu. - Ona nikada ne uvodi biografiju u poeziju, ali zato osećanje tragizma, potragu za smislom, borbu za pravdu u poeziji podiže do tragičkog osećanja sveta biblijskih razmera. Zato je Brodski zove "Jovom u suknji".

Naša sagovornica podseća da su neprilagođenost svakodnevici i emigracije i sovjetske Rusije, otuđenost od emigrantskih i sovjetskih književnih krugova, beleg "saradnika NKVD-a" na mužu Sergeju Efronu u emigraciji, odnosno "bivšeg belogardejca" u Sovjetskom Savezu, učinili da Cvetajeva živi na rubu egzistencije:
- Ali za nju nije to predstavljalo pitanje "biti ili ne biti", već stvaralaštvo, poezija. Do odlaska u emigraciju 1922. Cvetajeva piše liriku, poeme, drame, po dolasku u Prag nastaju "Poema Planine" i "Poema Kraja", u Parizu piše uglavnom prozu posvećenu Puškinu, Belom, Kuzminu, Pasternaku, Vološinu, Sofiji Parnok, u SSSR-u ona ne piše. Za nju je sama nemogućnost stvaranja - smrt. Pred povratak u Rusiju 1939. govorila je će se ubiti, ukoliko ne bude mogla da živi, tj. da piše, predosećajući da će u zemlji Sovjeta biti osuđena na nestvaranje.
Kao i za većinu pesnika prve četvrtine 20. veka koji su u Aleksandru Bloku videli vesnika novog vremena, i Cvetajeva je kao stvaralac višestruko upućena na njega, a svoju ushićenost Blokom ona pretače u ciklus pesama koji mu posvećuje.
- Na početku stvaralaštva nesumnjivo joj je blizak krug ruskih pesnika-simbolista - nastavlja sagovornica. - Nju privlače stihijski duh Vološina, kao i izglačan, ali provokativni stih Brjusova. U traganju za sopstvenim izrazom ona spaja stihiju zvuka i buntovnički princip. Istovremeno, Cvetajeva se identifikuje s književnim junacima - Ivanom Karamazovom, koji "vraća ulaznicu Bogu" ili Pugačovom iz Puškinove "Kapetanove kćeri". Bunt, sloboda, poezija kao postojanje u vanvremenskoj kategoriji jeste ono što Cvetajevu nosi izvan i iznad svih tokova ruske poezije 20. veka.
U bogatoj literarnoj baštini je i njena prepiska sa savremenicima, u kojoj se izdvaja trojna korespodencija sa Pasternakom (traje do njenog tragičnog kraja) i Rilkeom (od maja do decembra 1926).

2.jpg

- Troje pesnika predstavljaju "leguru" ruske i nemačke kulture - kaže Ičin. - Rilke pod uticajem Lu Salome boravi u Rusiji u dva navrata 1899. i 1900. godine (njegov romantičarski zanos je naziva zemljom-bajkom, duhovnom domovinom, zemljom nezavršenog Boga), uči ruski jezik, piše stihove na ruskom, prevodi ruske autore. S druge strane, Boris Pasternak kao dečak pamti Rilkea iz 1900 (jedini susret, u vozu), koga već poznaje otac, Leonid Pasternak, koji će potom naslikati pesnikov portret. Za Pasternaka je nemački drugi maternji jezik, on želi da se posveti filozofiji, izučavajući je kod neokantovca Hermana Koena u Marburgu. Pasternaka i Cvetajevu povezuje očaranost nemačkom književnošću i kulturom, sticanje znanja u Nemačkoj (Cvetajeva pohađa gimnaziju u Frajburgu), najzad, poreklo (majka Cvetajeve je poljsko-nemačkog porekla, a majka Pasternaka Rozalija Kaufman je jevrejsko-nemačkog porekla). I Cvetajeva i Pasternak vode dijalog s Rilkeom u poeziji (primer je pesma "Magdalena", odgovor i Cvetajeve i Pasternaka na istoimene stihove Rilkea), on je nužni, neophodni sabesednik. Za Cvetajevu u emigraciji 1926. - jedini, da čak isključuje Pasternaka iz prepiske s Rilkeom, smatra naša sagovornica i dodaje:

- Rilke je za Cvetajevu živa poezija. Prepiska Cvetajeve i Rilkea utiče na oboje: Rilke doživljava poslednji uzlet u pismima i stihovima, Cvetajeva piše poemu-rekvijem "Novogodišnje" posvećenu Rilkeu.

Među savremenicima, Cvetajevu često porede i sa Anom Ahmatovom, ali češće da bi se istakle razlike, nego sličnosti između dve karijatide svoga vremena.
- Zvuk u poeziji Ahmatove ide iz dubine, u poeziji Cvetajeve - iz visine - smatra profesorka Ičin. - Stih Cvetajeve je ritmički bogat, neočekivan, promenljiv, njen rad na jeziku vodi ka svojevrsnom zaumu, daje neponovljivost zvučanja, prenosi napetost bitisanja, ona je svojim pesničkim eksperimentom najbliža Hlebnjikovu i Vedenskom. Stih Ahmatove je ravnomeran, svečan, okamenjen, njena intonacija je carska - ona upija pesničku tradiciju iz dubine vekova, za nju je poezija jedan veličanstveni citat. U stihovima Ahmatove vlada načelo spokoja, oni obiluju religioznim motivima, nimalo slučajno pesnik Nedobrov još 1916. naziva Ahmatovu muzom plača. U delu Cvetajeve dominira demonski princip, pobuna, opsednutost, reč je o bogotražiteljstvu bludnog sina koji u potrazi za istinom vrši nad sobom Strašni sud svakoga časa.
Njihov jedini susret u dva dana dogodio se uoči rata, u junu 1941. u Moskvi:
- Ahmatova je susret s Cvetajevom doživela kao neuspeh i nerazumevanje: pošto je izgovorila početak "Poeme bez junaka" na kojoj je radila celog života, u potrazi za jedinstvenom, neponovljivom strukturom, čula je prekor Cvetajeve, čiji se smisao sastojao u tome da nije primereno 1941. godine pisati o Arlekinu, Kolombini i Pjerou. Zašto je Ahmatova odabrala da pročita Cvetajevoj deo iz poeme posvećene Srebrnom dobu (čiji nestanak vezuje za 1913. godinu, a ne ciklus "Rekvijem" posvećen hapšenju muža Nikolaja Punjina i sina Lava Gumiljova, koji piše između 1935. i 1940) ostaje da nagađamo. Da li zato što je Cvetajevu vezivala pre svega za Srebrno doba ili zato što je želela da je poštedi dodatnog potresa, znajući za njenu istovetnu ličnu dramu, ili, pak, zato da ne prizove nesreću (kako je govorila u stihovima), pa da "Rekvijem" prozvuči nad samom Cvetajevom?

PESNIK BUDUĆNOSTI
- CVETAJEVA je izvršila jedan od najdramatičnijih uticaja na pokolenje ruskih pesnika šezdesetih godina. Otkrivanje njene poezije preokrenulo je razvoj ruskog stiha. Otkrivanje tragične sudbine Cvetajeve sa nepotkupljivim odnosom prema stvaralaštvu, slobodi i istini lišilo je nova pokolenja mnogih zabluda i vratilo shvatanje stvaranja kao ravnoznačnog životu. Ona je u svom vremenu bila pesnik budućnosti. Od nje su učili Bela Ahmadulina, Andrej Voznesenski, Josif Brodski, Jelena Švarc, Natalija Gorbanjevska, delom Viktor Sosnora. Danas tradiciju Cvetajeve nastavljaju ruska pesnikinja Vera Pavlova, francuski pesnik Danijel Levers, kod nas - Zlata Kocić.

MUNJA I GROM
U SUŠTINI, Ahmatova i Cvetajeva se odražavaju jedna u drugoj kao dva bezdana. One posvećuju jedna drugoj pesme, gotovo istovremeno pišu o Puškinu (Cvetajeva - esej, Ahmatova - studije), obe stvaraju portrete savremenika (Cvetajeva - u esejima, Ahmatova - u stihovima). Pa ipak, u stvaralačkoj biti je sve različito: one su kao kontrapunkt, kao ogledalo i prostor iza ogledala, kao munja i grom - kaže Kornelija Ičin.

Izvor: Večernje novosti




 
Natrag
Top