Vidi ovako. Ljudi su različiti. Ja sam u djetinjstvu bila okružena masom drugarica i drugova, u osnovnoj i srednjoj školi, jedna od omiljenih drugarica u razredu, jer sam voljela uvijek da se šalim i zezam, ( kao i dan danas ). Ipak, bila sam usamljena u svom svijetu, svojim razmišljanjima, načinom ispoljavanja emocija i ponašanjem. Uvijek sam mrzjela malograđanštinu i čim imaš " drugačije " ponašanje od većine, odmah si izopšten od društva, jer nisi kao ostali, za mene roboti, koji se često povode za tuđim mišljenjem, mišljenjem većine, okoline i mentaliteta ljudi među kojima živiš. Ja sam uvijek bila " crna ovca ". E, to je mene ojačalo. Prijatelji i masa su ti potrebni dok si mlađi, dok izgrađuješ svoju ličnost i formiraš sopstvene stavove. Tada ti je potrebna i afirmacija porodice, prijatelja, mase. Ako si naučen da se sam oslanjaš na sebe, na svoje iskustvo, svoje stavove, nije ti potreban niko da bi sam sebe dokazao. I nije ti potrebno nikakvo dokazivanje. Ja sam sebe izgradila kao ličnost, formirala svoje stavove, otuda i moja sigurnost u sebe, svoj odabir i razmišljanja i ponašanja. Evo, ovo ti je još jedno gledište koje možeš razmotriti. Svašta sam u životu prošla i to me ojačalo i ispunilo i zato mi je potrebno vrlo malo da bih bila srećna i malo ljudi i malo riječi i svega. Odmah shvatam poentu i izvlačim dobit.