Lekovito bilje

[crvendac_011]

Najljekovitije biljke svijeta: stolisnik

Najljekovitije biljke svijeta: stolisnik



Mnogobrojne vrste biljaka imaju izuzetno ljekovita svojstva. Neke od njih su rijetke i teško dostupne, ali neke su nam nadohvat ruke.
Nalazimo ih posvuda u prirodi, pa je prava šteta ne iskoristiti njihove blagodati.
Jedna od izrazito rasprostranjenih biljaka, koja je svakome od nas na dohvat ruke je stolisnik.
Stolisnik (Achillea millefolium) je u narodu poznat i kao hajdučka trava, hajdučica, sporiš, paprac, kunica, kunji rep, mjesečina.
Većina ovih naziva potječe iz davne povijesti a neki od njih simboliziraju upotrebu ove skromne ali izuzetno korisne biljke.
Tako priče iz davne prošlosti govore da su hajduci oko vrata nosili vijenac ispleten od stolisnika te su njime liječili i ublažavali ozljede, prema čemu je i nastao naziv hajdučka trava.
Osim ljekovitih svojstava ovoj biljci su se u prošlosti pripisivala i magična svojstva.
Postojalo je vjerovanje da stolisnik štiti od zlih sila i da će svežanj stolisnika postavljen na kućna vrata uoči ivanjske noći zaštititi članove kućanstva od bolesti – otuda i potječe naziv ivanjsko cvijeće.

Ljekovito djelovanje stolisnika

Stolisnik uspješno ublažava mnoge zdravstvene tegobe.
Može se koristiti u obliku čaja, kapsula, kao oblog ili kao kupka.
Ima protuupalno djelovanje te je odlična pomoć kod oteklina i upala.
Nanošenje stolisnika na svježu ranu uspješno zaustavlja krvarenje i ubrzava proces zgrušavanja.
Konzumacija ove biljke pozitivno djeluje na urinarni i probavni sustav.
Pomaže u liječenju infekcija mokraćnog mjehura, ublažava grčeve želuca i trbuha, pomaže kod pomanjkanja apetita i nadutosti.
Biljka stolisnik je prijatelj žena jer blagotvorno djeluje na ženske tegobe; olakšava bolne menstruacije, ublažava menstrualne grčeve, smanjuje prekomjerno menstrualno krvarenje i regulira neredovite menstruacije.
Stolisnik potiče znojenje i uspješno snižava povišenu tjelesnu temperaturu uzrokovanu gripom i prehladom.
Ova biljka pomaže u snižavanju krvnog tlaka, uspješno liječi proširene vene i hemoroide.
Odlična je pomoć za pročišćavanje krvi i za cirkulaciju kao i za liječenje krvavog kašlja i za zaustavljanje krvarenja iz nosa.
Stolisnik se pokazao vrlo uspješan u liječenju početnog stadija dijabetesa.

Krema od stolisnika

U četvrtinu šalice maslinovog ulja stavite komadić čistog pčelinjeg voska (1 žličicu).
Mješavinu zagrijavajte, povremeno miješajući, u lončiću koji ste stavili u drugi lonac napunjen vodom, sve dok se vosak ne otopi.
Rashladite smjesu. Kada se smjesa počinje zadržavati na žlici dodajte nekoliko kapi vašeg eteričnog ulja stolisnika i lagano promiješajte.
Kremu čuvajte u čvrsto zatvorenoj posudi.

Čaj od stolisnika

• 1 litra kipuće vode
• 20 g cvjetova stolisnika

Kipućom vodom prelijte stolisnik i ostavite da odstoji. Procijedite i pijte na sljedeći način:
- protiv želučanih bolova - jednu šalicu, dva puta na dan, prije obroka
- protiv želučanih i crijevnih grčeva - jedna šalica, tri puta na dan
- protiv neredovitih menstruacija - jedna šalica, tri do četiri puta na dan, dva dana prije ciklusa

Eterično ulje stolisnika

Eterično ulje stolisnika je tamno-plave boje, za razliku od većine eteričnih ulja koja su žute ili zlatne boje.
Vrlo se često koristi za masaže i u aromaterapiji.
Ovo ulje ublažava alergijske reakcije izazvane raznim alergenima, smiruje upale, otklanja grčeve. Koristi se za njegu suhe i osjetljive kože.

Napitak od stolisnika

• 2,5 dcl bijelog vina
• 1 žlica stolisnika

U bijelom vinu kuhajte žlicu stolisnika desetak minuta. Nakon toga tekućinu procijedite. Pijte dvaput dnevno po jednu šalicu.
Ovaj napitak odličan je za jačanje apetita. Također pomaže u liječenju krvave stolice kao i mokraćnih, bubrežnih i žučnih kamenaca.

Kupka od stolisnika

• 1 litra vode
• 100 g stolisnika

Stolisnik prelijte vrelom vodom, pokrijte posudu i ostavite pripravak da odstoji oko 20 minuta, a zatim procijedite i dodajte u kupku.
Ova kupka odlična je za liječenje hemoroida i za ublažavanje ginekoloških problema.

Ljekovito djelovanje stolisnika

• pomaže kod upala i oteklina
• zaustavlja krvarenje i ubrzava zgrušavanje krvi
• liječi infekcije mokraćnog mjehura
• regulira probavu
• potiče apetit
• ublažava menstrualne tegobe
• uspješno liječi žgaravicu
• otklanja vrtoglavice i mučnine
• ublažava reumu i prehladu
• suzbija povišenu temperaturu
• pomaže u snižavanju krvnog tlaka
• olakšava migrenu
• liječi proširene vene i hemeroide
• ublažava tegobe menopauze

Berba stolisnika

Stolisnik je izgledom zaista lijepa biljka. Cvijet ove biljke je bijele ili ružičaste boje.
Visina stabljike je od 30 do 70 centimetara. Listovi mladih biljaka su svijetlozelene boje, a što je biljka starija listovi postaju tamniji.
Njegovo ime, millefolium, u prijevodu s latinskog znači "tisuću listova", što se odnosi na lišće ove biljke čiji su listovi sitni a mnogobrojni.
Ova biljka je samonikla, otporna je na hladnoću, vrućinu, sušu i vlagu i raste u prirodi bez nekih velikih zahtjeva.
Možete ju pronaći na livadama, proplancima, u voćnjacima, kamenjarima, uz putove i staze pa čak i u zapuštenim dvorištima.
Uputite se u prirodu, uberite ovu biljku i iskoristite njene ljekovite moći za ublažavanje mnogih zdravstvenih tegoba.

Važno je napomenuti da prilikom branja stolisnika (ali i svih drugih biljaka) svakako morate biti na oprezu jer se može pronaći čak i na zagađenim površinama pokraj prometnica.
Stolisnik cvijeta od početka lipnja pa sve do kasne jeseni.
Cvjetove stolisnika najbolje je brati za vrijeme jakog sunca jer je tada najveća koncentracija eteričnih ulja pa je i ljekovitost snažnija.
Ako se bere za sušenje tada je savršeno vrijeme za berbu kraj ljeta i početak jeseni.
Za sušenje se beru cvjetovi ili čitava stabljika ali do najviše 30 centimetara duljine, jer preostali, donji dio stabljike nema puno ljekovitih svojstava.
Sušiti se može tako da se cvjetni grozdovi povežu koncem u male snopove koji se potom objese na suhom i tamnom mjestu.
Za nekoliko dana oni će biti suhi i tada ih možete pospremiti.

Izvor: Alternativa za Vas

 

[crvendac_011]

Najljekovitije biljke svijeta - tamjan

Najljekovitije biljke svijeta - tamjan



Tamjan je aromatična smola koja se dobiva iz drveta Boswellia koje raste diljem Azije i Afrike. Većini nas je poznat iz crkvenih obreda kađenja koje se obavlja tako da se komadić bijele aromatične smole stavi na žeravicu.
Tamjan je jedan od najstarijih mirisa.
Njime se trgovalo još prije 5000 godina na Arabijskom poluotoku i u sjevernoj Africi, gdje je bio vrijedan poput zlata.
Put tamjana koji vodi od južne Arabije do Sredozemlja jedan je od najstarijih trgovačkih putova na svijetu.
Zbog svojih svojstava u Egiptu je korišten za balzamiranje mumija.
Tamjan se od davnina koristi u obredima rimokatoličke i pravoslavne crkve zbog vjerovanja da tjera zle duhove.
Tamjan ima svoju primjenu ne samo u aromaterapiji, kozmetici, masaži i religijskom obredima, već i u liječenju.

Ljekovitost tamjana

U ayurvedskoj medicini Indijski tamjan (boswellia serrata) koristi se već tisućama godina za liječenje artritisa, zacjeljivanje rana, jačanje ženskog hormonalnog sustava i zaštitu od patogenih mikroorganizma.
Prema ayurvedi, svakodnevno kađenje tamjana u kući donosi dobro zdravlje svim ukućanima.
Tamjan se iz davnina koristi na Bliskom istoku za održavanje zdravlja usne šupljine. Tamošnji ljudi imaju običaj žvakati smolu tamjana, koja poboljšava zdravlje zubi i desni - zbog svojih antimikrobnih svojstava tamjan sprječava infekcije.

Na Zapadu, tamjan je najviše poznat po svojim antiupalnim svojstvima.
Aktivni ljekoviti sastojci tamjana su seskviterpeni ugljikovodici, monoterpeni, diterpeni i bosvelijske kiseline.
Bosvelijske kiseline su najvažniji sastojak tamjana. Imaju snažno antiupalno djelovanje i učinkovito ublažavaju bol uzrokovanu artritisom, ali za razliku od konvencionalnih lijekova ne uzrokuju nuspojave.
Tamjan poboljšava cirkulaciju i dotok krvi kroz žile oštećene upalom što dodatno pomaže zglobovima ugroženim artritisom. Njegovo moćno antiupalno djelovanje pomaže i kod Chronove bolesti i cisti.
Neka istraživanja su pokazala da tamjan može pomoći i u liječenju nekolikih vrsta karcinoma - malignih melanoma, raka mjehura i tumora na mozgu.
Potvrđeno je da ekstrakt tamjana, tamjanov acetat, smanjuje neurološka oštećenja, olakšava depresiju i napetost, sprječava bolesti krvnih žila i smanjuje loš kolesterol.

U aromaterapiji se tamjan koristi za olakšanje stresa, napetosti, histerije i depresije.
Masaža i kupka s uljem od tamjana uvelike pomažu kod menstrualnih bolova i upale mjehura.
Terapija uljem tamjana povoljno djeluje na dišni sustav i olakšava bronhitis, astmu, sinusitis, česte prehlade i alergije.
Nakapajte na ruku par kapi ulja i udiše ih nekoliko puta dnevno ili inhalirajte tinkturu tamjana (1 žličica na litru vruće vode).

Zanimljivo: Smatra se da tamjan može zaustaviti hrkanje - u ovu svrhu potrebno je uljem tamjana namazati vrat, prsa i područje oko nosa.

Ova biljka je izuzetna i za njegu kože - pomaže kod akni, ožiljaka, strija, bora i rana.
Kroz tisućljeća upotrebe tamjana nisu primijećene neke značajnije nuspojave.
Novija toksikološka istraživanja su potvrdila da su ekstrakti tamjana sigurni kako za vanjsku tako i za unutrašnju primjenu.
Nemojte koristiti tamjan ako pijete lijekove za razrjeđivanje krvi, patite od visokog tlaka, ako ste trudni ili dojite.
Ne smije se koristiti čisto ulje tamjana, potrebno ga je razrijediti u baznom ulju ili vodi.

Pripravci od tamjana

Tamjan i proizvodi od njega se danas uvoze iz Indije. Za liječenje se koristi smola tamjana koja se skuplja tokom čitave godine.
Od smole se pripremaju tinkture, ulja, kreme i dodaci prehrani na bazi tamjana.
Jestivi tamjan mora biti proziran bez crnih ili smeđih točkica. Najčešće je lagano žućkast s primjesom zelenkaste boje, a žvače se poput žvakaće.

Za unutarnju primjenu možete koristiti i tamjan u kapsulama.
Tinkturu bosvelije možete kupiti ili napraviti sami tako da smolu tamjana prelijete 80-postotnim alkoholom.
Za kađenje se koristi smola ili mirisni štapići od tamjana.
Tamjan i njegove pripravke potražite u biljnim ljekarnama i trgovinama zdrave hrane.

Tamjan je nekoć dat malom Isusu kao poklon. To je poklon koji ne bismo trebali odbacivati. Tisućljetna tradicija korištenja tamjana sama govori u njegovu korist.

Izvor: Alternativa za Vas

 

[crvendac_011]

Timijan - nezamjenjiva biljka u svakoj kućnoj ljekarni

Timijan - nezamjenjiva biljka u svakoj kućnoj ljekarni



Timijan je biljka koju bi svi trebali imati u kućnoj ljekarni i kuhinji.

Njegove ljekovitost i hranjivost poznate su od davnina.

Timijan je mala biljka intenzivnog okusa i mirisa. Voli južnije krajeve i treba joj mnogo sunca da bi procvjetala.

Smatra se da je ova biljka podrijetlom s Mediterana, a danas je rasprostranjena po cijelom svijetu.

Rod timijan obuhvaća mnoge vrste, od kojih se obični timijan najčešće koristi u liječenju.

Latinski mu je naziv Thymus vulgaris, a poznat je i pod nazivima prava majčina dušica, vrtna majčina dušica, babja dušica i vrisak.

Ljekovito djelovanje timijana

Timijan je jedan od jeftinijih i svakome dostupnih lijekova.

U njegovom su sastavu između ostalog borneol, karvakrol, timol, saponini, tanin, glikozidi, vitamini A, C, D, B-kompleks, magnezij, fosfor, kalij i cink.

Tradicionalno se upotrebljava za liječenje anemije, groznice, probavnih smetnji, zadaha i - mamurluka.

Smatra se da je učinkovit protiv svih vrsta grčeva i da ublažava tegobe tijekom PMS-a.

Timijan je blagotvoran po želudac zbog toga se često koristi u pripremi jela.

Preporučljiv je za djecu, jer tjera parazite, pogotovo gliste, a uz to jača dječji organizam.

Timijan snaži pluća i čisti ih od sluzi. Djeluje protiv svih vrsta grčeva, kašlja, bronhitisa, astme i otežanog disanja.

Umiruje živce, ali ne uspavljuje. Uzmite ga ako patite od napetosti, uzrujanosti, nesanice, noćnih mora i glavobolja.

Timijanov čaj pomaže kod kašlja i bronhitisa i djeluje antiseptički pa ga grgljajte kod upale grla. Pijte ga u vrijeme prehlada kao preventivu.

Za pripremu čaja stavite jednu grančicu timijana u šalicu vruće vode.

Timijan djeluje kao:

- antireumatik
- antiseptik
- antikoagulans
- baktericid
- afrodizijak
- tonik
- stimulant
- relaksant
- antiparazitik
- prirodni konzervans i insekticid

Vanjska primjena

Kao vanjsko sredstvo možete ga koristiti za dezinfekciju rana, kod čireva i opekotina, za liječenje uganuća, modrica, reume te zubobolje.

Znanstvenici tvrde da je tinktura timijana vrlo djelotvorna za liječenje akni.

Pokazala se učinkovitom i u uništavanju bakterija, a pritom ne izaziva neugodno peckanje i žarenje.

Može se primjenjivati u obliku zavoja, obloga i losiona. Na manje rane stavite mješavinu meda i timijana da bi spriječili infekciju.

Kupelji s timijanom preporučuju se za rahitičnu djecu, kod slabih živaca, reume, oteklina i iščašenja.

Eterična ulja timijana

Postoji više vrsta eteričnih ulja timijana koja se razlikuju po kemijskom sastavu i djelovanju.

Svima im je zajednička velika ljekovitost.

Kemotip timol (vrsta ulja u kojem prevladava timol) ima moćno antiseptično djelovanje. Odstranjuje viruse i bakterije. Kapsule s timolom vrlo su djelotvorne kod urinarnih i dišnih infekcija. Zbog jakog djelovanja može iritirati kožu i sluznicu pa se koristi razrijeđeno.

Kemotip linalol ima jako antimikrobno i antigljivično djelovanje. Koristi se kod dišnih i urinarnih infekcija te problema s aknama. Puno je blaži od timola.

Kemotip geraniol učinkovit je protiv gljivica roda Candida, Trychophyton i Microsporum te plijesni Aspergillus. Koristi se u liječenju gljivičnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta te kao pomoć tijekom porođaja.

Kemotip tujenol-4 rabi se protiv klamidije, reumatskih oboljenja i opće slabosti organizma.

Kemotip p-cimen ima moćno analgetičko i protuupalno djelovanje pa je odlično sredstvo za reumatoidni artritis i bolove u mišićima.

Prirodni repellent od timijana

Od timijana možete pripremiti vlastito sredstvo za tjeranje insekata.
Sve što vam je potrebno je:

• 60 ml vode
• 60 ml maslinovog ili ricinusovog ulja
• 10 kapi tinkture eukaliptusa
• 15 kapi tinkture timijana

Miješajte vodu i ulje dok ne postane kremasto. Zatim dodajte biljne tinkture. Repellent čuvajte na tamnom mjestu u dobro zatvorenoj posudi. Koristite ga kao zaštitu od insekata u prirodi.

Primjena u kuhinji

Timijan se idealno slaže s češnjakom, rajčicom, maslinama i vinom i tako čini idealnu podlogu za mediteransku kuhinju.

Koristi se i u pripremi juha, salata, jela od povrća, marinada i umaka. Ne smeta mu dugo kuhanje.

Međutim, nemojte pretjerati - timijan ima jak miris i gorko-ljutkasti okus.

Sadnja i uzgoj

Za uzgoj timijana kod kuće izaberite lagano, vapnenasto i kamenito tlo, jer ne podnosi vlagu.

Posadite ga na sunčanom i zaštićenom od vjetra mjestu. Berite ga ljeti i ostavite nekoliko stabljika za sjeme.

Izvor: Alternativa za Vas

 

[crvendac_011]

20 primjena aloe vere koje će vas iznenaditi

Postoji mnogo načina upotrebe aloe vere od kojih tijelo i um mogu imati velike koristi.
Ovu biljku su stari Egipćani nazivali "biljka besmrtnosti", a kod Amerikanaca je poznata kao "Wand of the Heaven" (nebeski štapić).


Aloe vera ima jedinstveni sastav i ljekovita svojstva koja sve više iznenađuju znanstvenike.


Čarobna formula aloe vere je sočan i proziran gel koji se nalazi u njenim velikim zelenim listovima.


Ovaj gel sadrži preko 200 korisnih aktivnih tvari poput antrakinona, aminokiselina, enzima, lignina, sterola, saponina, vitamina i minerala.


Neki sastojci aloe vere još nisu poznati znanosti.


Praktična primjena aloe vere u svakodnevnom životu

1. Smanjuje bol i svrbež izazvan ubodom insekata
Nanošenje rashlađenog gela na mjesto ugriza opušta i smiruje bolno mjesto.


2. Minimizira oštećenje tkiva uzrokovano ozeblinama
Aloe gelom ili sokom iscijeđenim iz listova biljke tretirajte oštećeno tkivo dva puta dnevno.


3. Pomaže kod kožnih osipa i alergijskih reakcija
Ako niste u mogućnosti nabaviti gel možete koristiti i ekstrakt aloe. Primjenjujte ga najmanje tri puta dnevno na području zahvaćenom osipom.


4. Suzbija virus herpesa
Nanesite losion aloe vere na ranicu herpesa i ostavite da se osuši. Tako ćete ublažiti posljedice izbijanja herpesa.


5. Smanjuje probleme s aknama i pojavu dosadnih prištića
Nanesite čisti gel neposredno nakon pranja i čišćenja kože.


6. Olakšava simptome psorijaze, dermatitisa i ekcema
Aloe je pravi nektar za kožu. Ona djeluje umirujuće, čisti kožu od nečistoća, dezinficira i ubrzava zacjeljivanje.


7. Čisti organizam iznutra i izvana
Losion, gel i šampon mogu se primijeniti lokalno za čišćenje i njegu kože i kose. Oralno uzimanje aloe vere potpomaže detoksikaciji probavnog trakta i krvi.


8. Smanjuje pigmentaciju i tamne mrlje na koži
Imate li problema s neujednačenim tenom, redovito primjenjujte aloe vera gel ili kremu na problematična područja.


9. Masaža kože pilingom od aloe vere
Napravite vlastiti prirodni piling za tijelo! Promiješajte dvije žlice aloe vera gela, žličicu soka limuna i dvije žlice smeđeg šećera. Dobro umasirajte u kožu, a zatim operite mlakom vodom.


10. Pripravak za opekline koji možete napraviti sami
Pomiješajte ulje pšeničnih klica i aloe gel te njime tretirajte opečeno područje.


11. Recept protiv sunčevih opeklina
Pomiješajte 1 žlicu slanutkovog brašna, 1 žlicu praha narančine kore, 1 žlicu skute i 1 žlicu aloe gela. Mješavinu aplicirajte na kožu i isperite nakon 30 min.


12. Vrhunska njega kože
Aloe gel i sok hidratiziraju i omekšavaju kožu. Nanesite ga na lice i nakon 20 minuta isperite običnom vodom.


13. Zaštita od ožiljaka i strija
Pomiješajte 2 šalice morske soli, 1 šalicu kokosovog ulja, 1 šalicu aloe vere i 2 šalice meda. Smjesu nanesite na tijelo i ostavite da djeluje pola sata. Nakon toga isperite.


14. Pomlađivanje kože
Ako se redovito primjenjuje, ova biljka pridonosi mladenačkom izgledu, ublažava starenje kože i pojavu bora.


15. Njega kože nakon brijanja
Gel aloe vere je odličan pripravak za njegu kože nakon brijanja.


16. Brži rast i bolji izgled kose
Aloe vera ubrzava rast kose i daje joj svilenkasti sjaj. Masirajte vlasište preparatima na bazi aloe vere, a zatim dobro isperite kosu.


17. Pomaže protiv astme
Udisanje pare lišća aloe vere kuhanog u vodi dokazano ublažava astmu.


18. Smanjuje razinu šećera u krvi
Sokovi aloe vere smanjuju razinu šećera u krvi što je vrlo korisno za dijabetičare.


19. Prirodno njeguje zubi
Korištenje paste za zube na bazi aloe vere održava zube zdravima te jača desni.


20. Čudotvorno ljekovito svojstvo za cijeli organizam!
Kod unutrašnje primjene, aloe vera ublažava probavne smetnje, žgaravicu, čireve, hemeroide, urinarne infekcije, kolitis, probleme s prostatom, reumu i artritis.


"Postoje četiri biljke koje su neophodne za čovjeka: pšenica, grožđe, maslina i aloe. Prva hrani, druga pruža radost srcu, treća osigurava harmoniju, a četvrta čini čovjeka zdravim." - Kristofor Kolumbo

Izvor: Alternativa za Vas

 

[ljepotaporoka]

Komorač
Engleski naziv: fennel; Latinski naziv: Foeniculum vulgare Mill.; Regionalni naziv: koromač, morač, slatki kopar, janež, slatki aniš;

Najbolje od komorača dobit ćete ukoliko ga poslužite svježeg. Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s povrćem i voćem u raznim miješanim i složenim salatama: s avokadom i narančama, artičokama i parmezanom, mandarinama i narom ili s pršutom i kruškama.


Opis i podrijetlo
Komorač je otporna samonikla divlja ili uzgojena dvogodišnja biljka s odebljalim korijenom, iz kojeg u prvoj godini izrastu listovi, a u drugoj godini i do 2 metra visoka stabljika s listovima i cvjetovima. Stabljika je okrugla, modro-zelene boje i u gornjem dijelu razgranjena, a listovi su sastavljeni od mnoštva sitnih listića. Komorač pripada porodici štitarki, jer su žuti cvjetovi skupljeni u štitaste cvatove. U svakom plodu ima stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljima. Sjemenke su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom, a se koriste kao začin.

Umjesto zelene salate probajte u omiljeni sendvič staviti svježe narezani komorač ili ga prelijte s jogurtom s dodatkom svježe narezane metvice.

Ova biljka potječe iz Sredozemlja i najviše joj odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, južnoj Francuskoj i u sjevernoafričkim zemljama. U Hrvatskoj raste po kamenjarima Primorja i Dalmacije.

U antici i u azijskom prostoru komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu, kao i zbog ljekovitih svojstava. Rimljani su uživali jesti njegove listove, korijenje i sjemenke u salatama i kruhu. U srednjem vijeku koristili su ga za rastjerivanje kukaca. Vjerovalo se da plaši vještice, pa su ga za Ivanjske noći vješali na ulazna vrata. Često su ga stavljali u ključanice da nikakvo zlo noću ne uđe u kuću. Srodne vrste komoraču su anis, celer i kim.

Energetska i nutritivna vrijednost
Energetska vrijednost 100 g svježeg korijena komorača iznosi
31 kcal / 130 kJ. Od toga 1,2% čine proteini, 0,2 % masti i 7,3% ugljikohidrati. Sadrži 3,1 g dijetalnih vlakana, kao i još dvanaest važnih elemenata u tragovima i četrnaest aminokiselina u idealnom sastavu.

Od minerala izvrstan je izvor kalija (414 mg), dobar je izvor mangana (0,2 mg, što čini 10% RDA), a od vitamina izvrstan je izvor
vitamina C (12 mg, što čini 20% RDA).

Energetska vrijednost sjemena komorača iznosi 345 kcal / 1443 kJ. Od toga je 16% proteina, 15% masti, 52% ugljikohidrata, a bogat je dijetalnim vlaknima (40 mg) i fitosterolima (66 mg).

Od minerala izvrstan je izvor mangana (6,5 mg, što čini 310% RDA), željeza (18,5 mg, što čini 130% RDA), magnezija (385 mg, što čini 130% RDA), kalcija (1 200 mg, što čini 120% RDA), bakra (1,1 mg, što čini 120% RDA), fosfora (487 mg, što čini 61% RDA) i cinka (3,7 mg, što čini 37% RDA).

Od vitamina izvrstan je izvor vitamina C (21 mg, što čini 35% RDA) i vitamina B kompleksa: niacina (6 mg, što čini 38% RDA), tiamina (0,4 mg, što čini 34% RDA), piridoksina (0,5 mg, što čini 28% RDA) i riboflavina (0,4 mg, što čini 27% RDA).

DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA
ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA
RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)

Ljekovitost
Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga, kao prirodni lijek kod probavnih tegoba i prehlada, proslavili benediktinci.

U ukupnom kvalitetnom nutritivnom sadržaju osobito se ističu flavonoidi rutini i kvercitin, te raznovrsni kempferol glikozidi, koji imaju snažno antioksidativno djelovanje. Vrlo zanimljiv je i anetehol, sastavni dio hlapljivih komponenti eteričnog ulja. Istraživanja su pokazala da smanjuje upale i pomaže u sprječavanju razvoja raka. Eksperimentima na životinjama utvrđeno je da eterično ulje ima sposobnost zaštite jetre od štetnog toksičnog djelovanja.

U antici i u azijskom prostoru komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu, kao i zbog ljekovitih svojstava.Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom.

Odličan je izvor dijetetskih vlakana koja pomažu u pravilnoj funkciji crijeva, i na taj način sudjeluje u sprječavanju razvoja raka debelog crijeva. Vlaknaste tvari vežu na sebe otrovne i masne tvari u crijevima, odstranjujući tako otrove iz tijela te smanjujući razinu kolesterola i masnoće u krvi. Dijetetska vlakna održavaju zdravlje srca jer vežu žučne soli u debelom crijevu i izlučuju ih iz tijela. Za ponovnu proizvodnju žučnih soli troši se kolesterol, čime se smanjuje njegova količina u krvi i rizik od njegovog štetnog djelovanja. Vlakna povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2. Imaju visoki kapacitet vezanja vode, bubre i usporavaju probavu, što daje osjećaj sitosti. Iz tog se razloga hrana bogata dijetetskim vlaknima preporuča tijekom redukcijskih dijeta.

Komorač je izvrstan izvor kalija, koji pomaže kod snižavanja visokog tlaka, jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na srčani ili moždani udar.

U pučkoj medicini ljekovitim dijelovima biljke smatraju se korijen, koji se skuplja od polovine ožujka do kraja travnja, i nadzemni dio biljke, lišće, koje se može skidati tijekom cijelog ljeta.

Sjemenke i korijen komorača sastavni su dijelovi čajeva za čišćenje organizma, što se pripisuje eteričnom ulju koje suzbija nadutost, smiruje grčeve želuca i crijeva i djeluje protiv vrenja. Čisto eterično ulje dobiva se destilacijom iz sjemenki, a preporuča se uzimanje sa šećerom ili u vodi za liječenje bolova u grlu i promuklosti. Također se preporučuje i za vanjsku primjenu, kao sastavni dio antireumatskih sredstava za masažu.

Komorač pojačava rad stanica, jača imunitet, zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama, pospješuje izlučivanje mlijeka, utječe na živčani sustav i dobro raspoloženje, odstranjuje sluz kod kašlja i hunjavice, djeluje lagano smirujuće i opuštajuće. Zbog visokog sadržaja beta-karotena, može se preventivno koristiti kao djelotvorno sredstvo protiv raka. Više od dva puta tjedno komorač ne bi smjele konzumirati osobe koje su sklone proljevu.

Prije se koristio kuhan u vinu kod bolesti bubrega i mjehura, za izlučivanje kamenca, a smatralo se da je dobar za jetru, slezenu i kod bolesti grušanja krvi. Vino se preporučalo piti i za proširene vene, a usitnjeno sjeme komorača, pomiješano s toplim mlijekom, davalo se djeci koja se nisu hranila majčinim mlijekom.

Od sjemenki komorača dobiva se eterično ulje, a iz plodova se radi ljekoviti čaj za želudac i crijeva, koji uz to djeluje i lagano umirujuće, pa je idealan za djecu.

Pravi ljekoviti koktel možete pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem i ovu ukusnu i mirisnu salatu pojedete kao predjelo.

Kupovanje i čuvanje
Bijela ili blijedozelena i čvrsta lukovica, sa suptilnim mirisom na anis, bez znakova oštećenja i truljenja, znak je dobre kvalitete komorača. Stabljike koje se nadovezuju na lukovicu trebaju biti ravne i bliske jedne drugoj, a listovi svježi i zeleni. Prilikom kupnje birajte manje lukovice koje su čvršće i manje vlaknate. Izbjegavajte komorač koji ima cvjetove na stabljikama jer je to znak da je prezreo.

Komorač čuvajte u odjeljku hladnjaka za povrće do četiri dana, iako ga je najbolje pripremiti istoga dana nakon kupnje jer stajanjem gubi na aromi. Nakon blanširanja komorač se može zamrznuti, no ovim postupcima on dosta gubi na svojoj aromi.

Osušene sjemenke komorača čuvajte u čvrsto zatvorenoj posudi na hladnom i suhom mjestu do šest mjeseci. Čuvanje u hladnjaku produžit će njihovu trajnost.

Priprema jela s komoračem
Svi dijelovi komorača, lukovica, stabljike i listovi, upotrebljavaju se u pripremi jela. Nožem odrežite stabljike i dno lukovice, a maknite i vanjske listove lukovice. Kratko isperite pod tekućom vodom, a zatim komorač narežite prema potrebi. Nožem lukovicu prepolovite i režite je po dužini na kriške za pirjanje ili na tanke ploške u obliku polumjeseca za salate. Svaku polovicu možete narezati i na kockice. Stabljike koristite u pripremi temeljaca, dok listovi daju osobitu aromu ribi pečenoj u foliji, a mogu se iskoristiti i za ukrašavanje jela.

Najbolje od komorača dobit ćete poslužite li ga svježeg. Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s povrćem i voćem u raznim miješanim i složenim salatama. Evo nekoliko zanimljivih kombinacija salata s komoračem, koje vrijedi kušati: s avokadom i narančama, artičokama i parmezanom, s jabukama, rikulom, mandarinama i narom, s pršutom i kruškama, pečenom piletinom, radičem, lukom, pinjolima i svježim smokvama.

Pravi ljekoviti koktel možete pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem, pa ovu ukusnu i mirisnu salatu pojedete kao predjelo.Umjesto zelene salate ili rajčice u omiljeni sendvič možete staviti svježe narezani komorač ili ga prelijte s jogurtom s dodatkom svježe narezane metvice.

Za toplo predjelo ili mali obrok možete u francuskom stilu pripremiti omlet s komoračem, rajčicom i maslinama ili quiche s nadjevom od poriluka i komorača s dodatkom parmezana i sjemenki maka. Oba jela poslužite uz zelenu salatu. U istoj grupi toplih predjela za talijansku kuhinju to su tjestenina i rižoto. Bijeli umak za tjesteninu možete pripremiti s komoračem, lukom i pancetom u vrhnju, a crveni umak možete pripremiti na bazi rajčica, luka, komorača, crvene paprike i inćuna. Izvrstan rižoto dobit ćete kombinacijom komorača i repova račića.

Od lukovice komorača možete pripremiti krem juhu, a ostale pire ili krem juhe od komorača možete pripremiti u kombinaciji s mrkvom, špinatom, rajčicom ili patlidžanom. Stabljike komorača koristite za pripremu bistrih juha, povrtnih složenaca ili variva.

Komorač možete pirjati s drugim povrćem, peći uz dodatak maslinova ulja, začina i krušnih mrvica ili gratinirati.

S komoračem možete pripremati i mesna jela od piletine, svinjetine i teletine. Ujedno za perad, poput piletine i puretine, možete pripremiti zanimljive nadjeve. Za piletinu nadjev od kuhanog komorača, češnjaka, timijana, ružmarina i mažurana, a za puretinu nadjev od pirjanog komorača, pršuta, pinjola, peršina, mažurana i limunove korice.

Ova namirnica izvrsno se slaže s dimljenim lososom i školjkama. Pirjani komorač možete pripremiti sa sipom, u kombinaciji s pirjanim paprikama uz pečene odreske tune ili s kuhanom rižom, paprikama i pinjolima kao dio nadjeva za pastrve.

Svježe listove komorača možete koristiti za pripremu umaka na bazi majoneze, salatnih preljeva i nadjeva, dok sjemenke komorača koristite kod pripreme kruha, slanih kolača i mesnih jela.

Od komorača se u Makedoniji i Grčkoj rade tipična nacionalna žestoka alkoholna pića, a i u našim se krajevima često dodaje u travaricu.
http://www.coolinarika.com/namirnica/komorac/
Izvor: Coolinarika.com

 

[crvendac_011]

Od kojih bolesti vas čuva čuvarkuća

Otpornost čuvarkuće najbolje opisuje njeno latinsko ime Sempervivum, što u prijevodu znači “uvijek živuća”.
To je višegodišnja biljka iz porodice tustikovki, poznata i pod nazivima cmilić, možek, netres, pod silu živ, treset, uhovnik, ušna, vazdaživ i žednjak.

Karakteriziraju je debeli mesnati listovi puni vode te cvjetovi zvjezdastog oblika.

Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluotoka, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza.

Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego ljekovita biljka.

Neki od vas možda je se sjećaju i kao biljku s kojom su vam u djetinjstvu liječili uhobolju.

Sastav i ljekovito djelovanje čuvarkuće

Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu.

Moderna su istraživanja potvrdila da posjeduje vrlo vrijedne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate.

U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava.

Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.

Najbolji prirodni lijek za uhobolju

Čuvarkuća je stari narodni lijek za uhobolju, oštećenja bubnjića i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak skrućene smole (cerumena) u uhu i općenito smanjuje bol.

Mnogi su se uvjerili da djeluje bolje nego kapi iz ljekarne, a čak je i neki pedijatri preporučuju za djecu.

Da bi se njome liječili dovoljno je istisnuti 2 do 3 ml soka iz lista, ukapati u uho, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri van iz uha.

Izvanredan lijek za kožne bolesti i rane

Čuvarkuća ima slično djelovanje aloe veri, koja je poznata u liječenju različitih kožnih tegoba.

Ova se biljka smatra jednim od najsigurnijih lijekova za širok spektar kožnih bolesti.

Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje.

Čuvarkućom možete tretirati:
- crveni vjetar (erysipelas)
- kurje oči
- pjegice
- rane i čireve
- herpes zoster
- upale oka i uha
- zloćudne kožne bolesti
- tvrdu kožu na tabanima
- opekotine, ubode i ugrize

Problematično mjesto jednostavno premažite sokom čuvarkuće ili stavite oblog od prerezanog lista.

Sok čuvarkuće

Sok čuvarkuće sadrži polisaharide i antibakterijske spojeve koji se učinkovito bore protiv bakterija.

Pomaže i kod živčanih smetnji, strahova i padavice, te protiv crijevnih parazita.

Može se piti ili grgljati u slučaju bronhitisa, gnojne upale zuba, uha i grla.

Preporučuje se kod zloćudnog tumora maternice i usne šupljine.

Pijte tri žličice soka na dan ili pojedite nekoliko listova ove biljke.

Čuvarkuća u medu

Ova smjesa uspješno liječi miome i ciste na maternici te probleme sa štitnjačom.

Djeluje detoksikacijski te se preporučuje nakon neumjerenosti u jelu i piću.

Pomiješana s vrućom vodom, smjesa čuvarkuće i meda snizuje temperaturu.

Sameljite 750 g listova čuvarkuće i pomiješajte ih s kilogramom meda.

Uzimajte jednu žlicu ujutro natašte i tijekom dana jednu do dvije žlice.

Čaj od čuvarkuće

Čaj od čuvarkuće izvrstan je kod obilnih menstruacija, menstrualnih grčeva, proljeva i čireva.

Kuhajte 10 g svježe ili 12 g osušene čuvarkuće 15 minuta u 250 ml vode.

Procijedite i pustite da se ohladi. Ujutro natašte popije šalicu čaja, a nakon toga svaki sat po jednu žlicu čaja.

Uzgoj čuvarkuće

Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih podanaka. To je vrlo otporna biljka koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom.

Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Kamo god da je posadite nećete pogriješiti. Imat ćete lijep ukras, a uz to i lijek nadohvat ruke.

Zanimljivo je da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja. To je logična posljedica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uvjetima.

Bere se od ožujka do listopada, a ako je u tegli onda i tijekom čitave godine.

Trudnice i dojilje trebaju izbjegavati čuvarkuću.

Izvor: Alternativa za Vas

 

[crvendac_011]

Adaptogeni - super-biljke za brz oporavak organizma i zaštitu od stresa

Ako nekom prosječnom liječniku postavite pitanje što su to adaptogeni, mnogi će po riječi prepoznati smisao, no mehanizme i pravu narav tih biljaka najvjerojatnije neće znati.

To nije čudno, jer se pojam „adaptogen“ pojavljuje tek sredinom 20. stoljeća, dok je aktivnije u upotrebi u zadnjih 15 godina.

Prvi koji je upotrebio tu riječ je poznati znanstvenik N.V. Lazarev, kada je bio začuđen djelovanjem novog prirodnog spoja, koji je povećavao otpornost organizma na stresne utjecaje.

Definicija riječi „adaptogen“ podrazumijeva nekoliko stvari:

• adaptogen povećava otpornost organizma na širok spektar „neprijateljskih“ stanja organizma, u što spadaju fizički, kemijski ili biološki faktori
  
• adaptogen ima ulogu normalizacije organizma, odnosno ispravljanja poremećaja uzrokovanih stresnim stanjima i agensima
  
• adaptogen mora imati neštetno djelovanje na organizam (ako se uzima u propisanom obliku i propisanim dozama), bez obzira na to što djeluje na širok spektar poremećaja.

Iza svih ovih visokointelektualnih definicija stoji grupa biljaka koja je, ukratko, zadužena za normalizaciju rada organizma nakon stresnih stanja ili prevenciju da do tih stanja uopće ne dođe.

Mehanizam djelovanja adaptogena

Mnogi misle da su adaptogeni zapravo stimulansi – djelomično to i jesu.

Po svom sastavu se razlikuju od klasičnih stimulativnih supstanci, no glavna razlika je zapravo u djelovanju, što je prikazano na grafikonu.

Stimulansi uglavnom rade na kratkotrajnom poboljšanju metabolizma stanica ili pojačanog prijenosa signala, koji možemo usporediti s pojačanim ubrizgavanjem kod motora - kratkotrajno podižu učinak, ali nakon toga zabilježavaju nagli pad potencijala i produžuju termin oporavka.

Adaptogeni podižu potencijal tijela time što djeluju na povećanoj sintezi RNA u stanicama, te kao posljedicu nemamo nagli pad potencijala, nego blago spuštanje na uobičajeni tempo tijela.

Adaptogene biljke i njihove aktivne supstance

Ovdje ćemo nabrojiti neke adaptogene biljke, koje su zvanično priznate od strane znanosti temeljem istraživanja i znanstvenih radova.

Namjena autora teksta ovaj put nije da se pišu doze niti načini primjene, jer bi tekst bio predug i odveo bi nas predaleko.

Nadam se da će ovaj tekst biti uvod u još tekstova za svaki adaptogen posebno, gdje će biti detaljnije opisana svaka od biljaka, njeni ekstrakti i doziranje.

Ružičasti žednjak (Rhodiola rosea)

Započinjem s ovim adaptogenom, jer je najsigurniji za upotrebu od svih navedenih, a ima najistaknutije adaptogene osobine.

Ima razna imena: zlatni korijen, arktički korijen ili jednostavno rodiola. Postao je poznat na našim područjima nakon što su je počeli koristiti mnogi sportaši i ljubitelji ekstremnih aktivnosti.

Ovi posljednji su ga koristili zbog primijećenog blagotvornog djelovanja na mučnine izazvane visinama i ekstremnim uvjetima.

Pripravak koji se radi iz korijena je prilično kompleksan i sadrži mnoge flavonoide, fenole i fenolne glikozide, koji imaju povoljan učinak na organizam, kao što su salidrozid i rozavin.

Narodna medicina je potvrdila njegov utjecaj na depresije, stimulaciju živčanog sustava, povoljno djelovanje na umore i psihofizičke napore.

U drevnoj medicinskoj dokumentaciji se spominje još u antičko doba. U posljednje vrijeme čuje se da je rodiola, u kombinaciji sa guaranom, postala često korištena biljka kod studenata u fazama učenja.

Upravo zbog malog broja kontraindikacija i interakcija, rodiola predstavlja zanimljiv izbor u ekstremnim situacijama ili pripremama organizma.

Ružičasti žednjak odnosno rodiola vrlo je vrijedna biljka s nesumnjivim potencijalom u adaptogenom smislu.

Ipak, dobro je naglasiti da se radi o endemičnoj vrsti, te savjetujem da je ne berete ako naiđete na nju u prirodi – ekstrakti na tržištu imaju sasvim dovoljno aktivnih supstanci i beru se na područjima gdje rodiole ima puno više – čuvajmo naše primjerke.

Kineski/korejski ginseng (Panax ginseng) - Japanski ginseng (Panax japonicus) - Američki ginseng (Panax quinquefolius)

Ginseng je jedna od najpoznatijih adaptogenih biljaka, ekstrakti se dobivaju iz gore navedene tri vrste ginsenga, iako ih ima preko 10 vrsta.

Samonikli ginseng je zapravo jako rijedak, zbog toga se u posljednje vrijeme koriste kultivirane biljke (P. notoginseng/P. pseudoginseng).

Zato je dobro da uvijek pogledate i latinski naziv na pakovanjima ekstrakata. Bitno je napomenuti da je njemačka Komisija E priznala ginseng kao tonik protiv slabosti i umora, koristan za rekonvalescenciju i oporavak fizičkih i mentalnih sposobnosti i koncentracije.

U literaturi se spominje i kao stimulans, što ginseng zapravo i jest, no ima i adaptogena svojstva.

Snaga ginsenga stoji u triterpenskim glikozidima, nazvanim ginsenkozidi. Ima ih preko 25 vrsta i njihovo djelovanje na tijelo je svestrano.

Istraživanjima je potvrđeno njihovo stimulativno anti-alergijsko djelovanje, koje se očituje u mehanizmu stimuliranja tijela u proizvodnji kortikosteroida putem adenohipofize i povećavanju adaptogenog potencijala tijela.

Takvi „naši“ kortikosteroidi su puno zdraviji i manje štetni od steroida proizvedenih nekim drugim putem.

Osim toga, ginseng se spominje kao sredstvo u borbi protiv raka, te mikroorganizama, a ima i svojstva zaštite od rendgenskog zračenja i ostalih patogenih utjecaja na organizam.

Pošto se radi i o stimulativnom sredstvu, potreban je oprez kod doza i načina uzimanja ginsenga.

Sibirski ginseng – eleuterokok (Eleutherococcus senticosus)

Iako dijeli ime s pravim ginsengom, on mu nije srodan ni po rodu, ni po vrsti, no po djelovanju nisu daleko.

I ovdje imamo grupu aktivnih supstanci, koje se nazivaju eleuterozidi. Uz to, tu su prisutni fenilpropanoidi, lignani i neki polisaharidi.

Eleuterokok se masovno koristi na području bivšeg Sovjetskog saveza za iste bolesti za koje se koristi i pravi ginseng.

Uglavnom je to rekonvalescencija i oporavak od napornih fizičkih i mentalnih stanja. Tako ga opisuje i njemačka Komisija E.

Na njemu su se radila brojna istraživanja, koja su pokazala značajan potencijal u borbi protiv infekcija, gdje je utvrđeno povećanje razine T-limfocita u krvi (imunomodulacija), zatim smanjenje razine šećera u krvi (hipoglikemijsko djelovanje).

Također se tradicionalno koristio i kod smanjenja masnoće i triglicerida u krvi. Neki autori spominju i potencijalno antioksidativno i antitumorsko djelovanje, no trebat će još istraživanja na tu temu.

Za većinu ovih opisanih djelovanja nije u potpunosti poznat biokemijski i farmakološki mehanizam.

Kako se čini da je eleuterokok nešto moćniji od svog „imenjaka“ - pravog ginsenga, isto tako pokazuje i mnoge nove interakcije i kontraindikacije.

Zabranjena je njegova upotreba kod visokog tlaka, uzimanje zajedno s drugim drugim stimulansima (čak i kavom) i lijekovima za određena psihička stanja, moguća je interakcija s mnogim kardiološkim i antikoagulantnim lijekovima, a poseban oprez se preporučuje osobama koje uzimaju lijekove za smanjenje šećera u krvi.

Eleuterokok je vrlo moćan adaptogen, ali u vezi njegovog korištenja savjetujte se sa stručnjakom alternativne medicine, posebice ako uzimate druge lijekove.

Ashwaganda – indijski ginseng (Withania somnifera)

Ashwagandha je snažna biljka-adaptogen koja raste u sjeverno-istočnom djelu Indije.

Istraživanja su pokazala preko 30 aktivnih supstanci, u koje spadaju alkaloidi, steroidni laktoni i terpenoidi, te željezo kao nutrijent. Iz tog se vidi da ashwagandi predstoji zanimljiva naučna „karijera“.

Ayurvedska medicina je veliki „potrošač“ ove biljke, uglavnom za koštano-mišićne poremećaje, reumatske promjene, protiv stresa, te za oporavak nakon bolesti ili kao prevencija.

Efekt je uočen i kod napora, te sportskih natjecanja, pa su ga koristili u iste svrhe kao i gore navedeni eleuterokok.

Znanstvena istraživanja spominju protuupalna, antioksidacijska i imunomodulatorna djelovanja, te još neka druga, koja su u fazi istraživanja.

Bitan je i efekt koji ashwaganda ima na živčani sustav i povećanje rezistencije na stres, zbog čega se i našla na ovom popisu.

Ne preporučuje se korištenje ove biljke u trudnoći, jer ima blago abortivno svojstvo.

Ostali manje poznati adaptogeni

Šisandra /Wu-Wei-Zi/ (Schizandra chinensis) je poznata u kineskoj tradicionalnoj medicini kao biljka koja štiti od stresa i ubrzava oporavak organizma.

Koristi se sušeni plod, koji se obrađuje na poseban način. Aktivne supstance su više vrsta šizandrina i šizandrola, koje imaju hepatoprotektivno i protuupalno djelovanje.

Debela tikvina (Bryonia alba) je potencijalni adaptogen, a koristi se pripravak od suhog korijena biljke. Aktivne supstance su terpenoidi kukurbitacini, steroidi i neki oblici masnih kiselina.

Kao i ostali adaptogeni, koristi se prvenstveno za fiziološku adaptaciju organizma na stres, te njegovu prevenciju. Nažalost, upotreba ove biljke može imati ozbiljne posljedice, pa je potreban veliki oprez, prvo zbog posebne obrade korijena (koji je toksičan u prirodnom, svježem obliku) pa do doziranja.

Dakle, debela tikvina ipak nije prvi izbor za adaptogen. Zanimljivo je da se pripravci debele tikvine koriste u homeopatiji za neka oboljenja.

Mačja kandža/nokat (Uncaria tomentosa) je efikasna biljka koja djeluje kao imunomodulator, no zapažena su i neka druga svojstva poput protuupalnog i djelovanja na krvožilni sustav. Ima i potencijalno antikancerogeno djelovanje, što je primijećeno u nekim austrijskim istraživačkim krugovima.

Pripravak mačje kandže se također radi od korijena. Od aktivnih supstanci poznati su alkaloidi, triterpenske molekule, steroli i proantocijanidini. Narodna medicina bilježi upotrebu kod reume, poremećaja probave, nekih oblika gastritisa i za zbrinjavanje rana. Također, ima djelovanje na menstrualni ciklus, pa se koristi i kao kontraceptiv. Ova biljka se ne preporučuje trudnicama i dojiljama.

Što reći na kraju...

...osim da su adaptogeni izrazito korisna i zanimljiva grupa biljaka, koja može imati mjesta u našem životu, posebno ako smo izloženi stresu i značajnim psihofizičkim naporima.

Moja osobna iskustva sa adaptogenima su dobra, posebno sa rodiolom koju i sam koristim.

Mislim da vrijeme adaptogena tek dolazi, a podaci o porastu potrošnje u zapadnim zemljama podupiru ovu tvrdnju.

Adaptogeni spadaju u grupu ljekovitih supstanci koje nas štite – zato razmislite o zaštiti od nepovoljnih utjecaja iz svijeta. Naravno, uvijek uz konzultaciju stručne osobe.

Autor: Goran Smirčić. fitoaromaterapeut
Izvor: Alternativa za Vas

 

[crvendac_011]

Najljekovitije biljke svijeta: Preslica

Moćan lijek, eliksir ljepote i sredstvo za čišćenje.

Sve se to odnosi na naočigled običnu i lako dostupnu biljka koju mnogi iz zablude smatraju štetnim korovom.

Poljska preslica (lat. Equisetum arvense) možda vam je poznatija pod nazivima rastavić, voščenka, konjski rep, hvošč ili cinkrot.

Stoljetna tradicija zabilježila je njene mnoge ljekovite primjene, koje variraju od naroda do naroda, ovisno o podneblju u kojem raste.

Nije samo prirodan lijek, nego je i sredstvo za pranje posuđa, pjeskarenje i poliranje, a koriste je i za čišćenje arheoloških izložaka.
To svojstvo zahvaljuje iglicama obloženim silikatima.

Preslica je jedna od onih nevjerojatnih biljaka koje liječe skoro sve bolesti.

Može se koristiti od glave do pete, iznutra i izvana, za ljepotu i zdravlje.

Jača kosti, kosu, kožu i nokte

Preslica sadrži visokovrijedne silicijeve spojeve, mangan, kalcij, željezo, flavonoide, fitosterole, glikozide, fenolne i akonitične kiseline.

Sposobna je apsorbirati jedinstvene minerale iz tla poput silicijevog dioksida, koje nije lako naći u drugim biljkama.

Zbog velikog udjela minerala i drugih nutrijenata preslicu nazivaju i biljkom koja remineralizira organizam.

Preporučuje se za obnavljanje koštanih tkiva nakon traume ili tjelesne dekalcifikacije.

Jedna talijanska studija ustanovila je da se ženama s osteoporozom koje su uzimale 270 mg ekstrakta preslice tijekom godine dana poboljšala gustoća kostiju.

Druge studije sugeriraju da silicijevi spojevi iz preslice pomažu apsorpciju kalcija, poboljšavaju fleksibilnost kostiju i zacjeljivanje lomova.

Preslica pomaže kod stegnutih ligamenata i iščašenih zglobova jačanjem vezivnog tkiva i hrskavice.

Zbog antiupalne aktivnosti korisna je i kod reumatoidnog artritisa.

U ovu svrhu, švicarski herbalist Abbe Kuenzle preporučuje svakodnevno ispijanje šalice čaja od preslice tijekom godine dana.

Zahvaljujući njemu, bol od reumatizma i gihta će nestati.

Za liječenje ovih tegoba možete uzimati i SIPF ekstrakt preslice u kombinaciji s kalcijem i B – kompleksom.

Oslobađa tijelo viška vode

Preslica slovi za jedan od najjačih biljnih diuretika, jer može pojačati eliminaciju vode iz organizma i do 30 posto.

Njemačka komisija E odobrila je njeno korištenje kao prirodnog diuretika kod edema.

To je ujedno i stežuća (adstringentna) biljka, tako da je izvanredna za zdravlje urinarnog trakta. Pomaže kod upala, krvarenja, cističnih ulceracija, cistitisa i infekcija.

Smatra se posebno učinkovitom u slučaju upale ili benignog povećanja prostate.

Koristi se i za otapanje, smanjivanje i tjeranje bubrežnih kamenaca.

Preporučuje se i kao pomoć kod celulita i mršavljenja. U svrhu mršavljenja koristi se u obliku čaja.

Zaustavlja krvarenje i ubrzava zarastanje

Najnovije studije potvrđuju ono što narod već odavno zna: da koagulirajuća i hemostatska aktivnost preslice pomaže u smanjivanju unutarnjih i vanjskih krvarenja, kao i obilnih menstruacija.

Preslica se koristi kod krvarenja iz usta, nosa, crijeva i maternice.

Pomaže kod proljeva, sporozarastajućih rana, promrzlina i konjunktivitisa.

Antiupalni spojevi preslice pomažu u smanjivanju upale i neugode uzrokovane upaljenim ranama, ozljedama ili menstrualnim grčevima.

Za liječenje krvarenja pijte čaj od preslice i stavljajte obloge od svježe ili suhe biljke.

U narodu preslica se koristi i kod:

• gubitka pamćenja
• hemeroida
• menopauze
• gingivitisa i tonzilitisa
• dijabetesa
• upala dišnih organa
• anemije
• raka kostiju, mjehura, bubrega i prostate

Prirodno sredstvo za ljepši izgled

Preslica proljepšava i pomlađuje kožu, liječi tvrdokorne kožne tegobe i jača nokte.

Spada među poznatije biljke za njegu i liječenje vlasišta. Jača korijen kose, uklanja perut, potiče rast kose i pomaže kod alopecije (gubitka kose).

Za vanjsku njegu kose pomiješajte četiri kapi tinkture preslice s dvije žlice maslinova ulja i masirajte glavu 10 minuta. Ponavljate postupak četiri puta tjedno.

Primjena i doziranje

Čaj

Žličicu biljke kuhajte pet minuta u 2,5 dcl vode, zatim procijedite i pijte u gutljajima. Pijte 2-4 šalice na dan.

Tinktura

10 g svježe preslice namočite u pravu rakiju ili etilni alkohol.

Četrnaest dana ostavite na suncu ili na toplom mjestu. Svaki dan protresite.

Nakon 14 dana, procijedite tinkturu. Uzimajte 1-4 ml razrijeđeno u 100 ml vode, tri puta na dan.

Tonik protiv bora

Kuhajte jušnu žlicu suhe preslice u 1,5 dcl vode 10 minuta i procijedite. Tonik koristite navečer prije stavljanja kreme za lice.

Preslica se koristi i u obliku kupki i obloga za mnoge tegobe, čak i zloćudne tumore.

Pripravke možete kupiti u ljekarnama, od travara i u trgovinama zdrave hrane.

Uz uzimanje pripravaka od preslice pijte mnogo tekućine.

Zabranjeno je uzimati preslicu kod upale bubrega.

Berba preslice

Poljska preslica izgledom podsjeća na malu jelku, a naraste do 30 cm u visinu.

Ima staništa na pjeskovitim poljima i livadama, ali valja biti oprezan tijekom berbe, jer postoje njeni otrovni dvojnici. Također je nemojte brati na zagađenim poljima.

U ožujku i travnju beru se samo neplodne zelene stabljike tako da se prirežu do zemlje i osuše u hladu. Nakon sušenja mora zadržati zelenu boju.

Ekološko sredstvo za vrt od preslice

Preslica se koristi protiv biljnih bolesti kao što su plijesan i hrđa te protiv raznih vrsta grinja i crvenog pauka.

Jedan kilogram svježe preslice (ili 150 grama osušene) potopite u deset litara vode i ostavite dvanaest sati.

Drugi dan preslicu izvadite i skuhajte u manjem djelu vode u kojoj se namakala tako da polako vrije 30 minuta.

Ostavite poklopljeno da se ohladi i zatim dodajte preostalu vodu u kojoj se namakala.

Razrijedite jednu litru tog čaja u pet litara vode. Redovito prskajte biljke ovom otopinom.

Izvor: Alternativa za Vas

 

[crvendac_011]

Berite maslačak: Čudotvoran cvet leči rak, hepatitis, holesterol, jetru...

Početak aprila idealno je vreme da naberete maslačak. Ako vam to i ne deluje kao dobra ideja, posle čitanja ovog teksta, sigurno ćete se predomisliti!

Celu biljku najlakše je ubrati tako što pod njen koren zavučete nož i izvučete biljku s korenom, jer su svi delovi ove samonikle biljke veoma lekoviti.


Lišće maslačka odlično je rešenje za salatu. Dobro se slaže sa kuvanim jajima i krompirom, a po bogatstvu vitamina prevazilazi spanać i paradajz. Osim što ima svojstva diuretika, podstiče stvaranje žuči, čisti jetru, pomaže kod alergija i smanjuje holesterol, pa se preporučuje i kao dodatak u ishrani trudnicama i ženama u postmenopauzi.


Zanimljivo je i da maslačak sadrži više karotena od šargarepe, i bogat je izvor različitih minerala i vitamina.


Stabljike maslačka pospešuju rastvaranje žuči, regulišu metabolizam, te pročišćavaju krv i želudac. Narodna medicina ih preporučuje protiv dijabetesa, a mleko iz stabljike poznato je kao lek za uklanjanje bradavica. Iako neki veruju da je "mleko" maslačka otrovno, to nije tačno i istina je potpuno suprotna - veoma je lekovito.


Od cvetova ove biljke dobija se sirup, koji ponekad nazivaju i medom. Taj sirup čisti i jača krv i probavu, a pomaže i kod kašlja. Sada vam je jasno zašto je maslačak višestruko korisna biljka. Evo i recepta za sirup od maslačka, koji je odličan za uklanjanje simptoma prehlade, kašlja, bronhitisa... Dobar je i za decu, pa ne treba strahovati od toga da ga dajete i vašim mališanima.


Priprema sirupa od maslačka


Uberite oko 400 žutih cvetova maslačka. Prelijte ih s 3 litre hladne vode i ubacite na kriške narezana 4 limuna i 4 narandže. Ostavite 24 sata. Nakon toga kroz gazu procedite tako da ne ostanu mrvice i prebacite tečnost u lonac.


Dodajte dva kilograma šećera i, uz često mešanje, kuvajte otprilike sat i po nakon što tečnost proključa. Trebalo bi da dobijete gušći sirup. Zatim smanjite vatru i dobijeni vrući sirup prelijte u tople staklene tegle.


Koren maslačka leči rak


Da je ova biljka veoma lekovita, nedavno su otkrili i naučnici, koji su obelodanili da se korenom maslačka može izlečiti čak i rak.


Ako želimo da čuvamo koren maslačka, potrebno ga je osušiti. Pre sušenja, korenje treba pažljivo oguliti i izrezati na jednake manje komadiće. Nakon toga se koren maslačka suši na svežem vazduihu tako što ćete ga raširite na nekoj podlozi, na suvom i hladnom mestu s dobrim protokom vazduha.


Koren će se osušiti u razdoblju od 3 do 14 dana, a prepoznaćete da je osušen kada postane krh pod prstima. Suvi koren maslačka zadržava lekovita svojstva i do godinu dana, uz čuvanje u staklenoj tegli na suvom i tamnom mestu.


Koren maslačka čisti jetru, žuč, bubrege i limfu, te podstiče bubrege da izbacuju toksine kroz urin. Ovaj koren se koristi i za lečenje mnogih bolesti, poput zatvora, ali i čisti kožu od akni, edema i slično, leči artritis, reumu, hepatitis, kamen u žuči...


Koren maslačka je izrazito dobar za ženska oboljenja, posebno u prevenciji i lečenju različitih bolesti dojki, poput ciste, karcinoma, raznih tumora, nateknutih grudi i problema s dojenjem i majčinim mlekom.


Da bi se iskoristio puni potencijal korena maslačka, najbolje je skuvati čaj od istog.


Recept je sledeći:


Pomešajte 30 grama suvog korena maslačka sa 60 grama svežeg, pa smesu prelijte sa 2,5 decilitara vode u koju ćete dodati prsohvat soli. Pustite da tečnost provri, prekrijte posudu i lagano kuvajte 20 minuta. Potom procedite, i pijte po tri šoljice "čaja" dnevno.

Izvor: Zenskikutak.rs

 

[crvendac_011]

Čudotvorna moć nevena

Odličan je u borbi protiv kožnih bolesti, poput akni, bradavica i ekcema, a koristi se i protiv opekotina, rana i promrzlina

U Nepalu ga zovu cvet sa stotinu latica, u Engleskoj merino zlato, kod nas je poznat kao neven - ali, iza jednostavnog imena, krije se biljka sa višestrukom primenom, od lekovite, preko estetske, do kulinarske.

U lečenju se najčešće koristi cvet jarkonarandžaste boje, i to u sušenom obliku. Od njega se spravljaju čajevi, ulja i masti u čiju su se lekovitost uverili još stari Grci i Rimljani. Odličan je u borbi protiv kožnih bolesti, poput akni, bradavica i ekcema, a koristi se i protiv opekotina, rana i promrzlina. Pošto podstiče znojenje, upotrebljava se protiv povišene temperature i groznice. Zahvaljujući provitaminu A, blagotvorno deluje na oči, pa se preporučuje i kod konjunktivitisa. Deluje protivupalno, otklanja tegobe u digestivnom traktu, normalizuje rad jetre i lučenje žuči, a dokazana je i njegova moć u zaustavljanju blažih dijareja, zbog čega je idealan u letnjem periodu.

Pored lekovitosti, neven je poznat i po lepoti. Cveta od maja do novembra, lako se gaji u bašti ili saksiji, a ima moć da rasteruje insekte i druge štetočine. Cvetovi su jestivi, mada ne i naročito ukusni, a zbog jarke boje se koristi za dekoraciju salata.

(Večernje novosti)