PRIMJEDBA
> Krštenje beba je nasilje nad djecom!
---------------------
POTVRDAN ODGOVOR I DODATNO OBJAŠNJENJE
Još gora stvar je što mnogi ljudi u krštavanju dece vide neku magiju kojom se oslobađaju od svoje odgovornosti nad decom, misleći da će samim tim činom ona biti bolja i blagoslovenija.
I inače je to postala svrha vjerskih obreda - umirivanje savjesti pred nekim grijehom. Ljudi se osjenjuju krstom misleći da će da od njih odu demoni zbog obreda, a ne pokajanja.
I vjerski praznici su postali pokriće i izgovor za svako moguće zlo, jer naš čovjek misli da ako se nekom grehom odaje pod formom pobožnosti, da onda to više nije grijeh. Uzmimo dan zaljubljenih, na primer. On legalizuje neodgovorno prepuštanje osećanju zaljubljenosti. Ili Prvi april, dan šale. On legalizuje duh laži i prevare, obavijen šalom kao metodom za umirenje savjesti. A šta možemo reći za Božić?
Svakako da je to dan kada se posebno ljudi odaju hedonizmu: "O Božiću se objesti i pobljuvati nije nikakve sramote" piše Vuk Karadžić, pa objašnjava kako se nikome, pa čak ni ženama ne zamera ako se toga dana u piću preteraju: "Ako sam se opila, Božić mi je došao" (Vuk Posl., 107).
Slično i Dositej Obradović kritikuje funkciju posta u ono vreme, pa objašnjava kako čovjek ubije drugog čovjeka, pa se najede posnog pasulja i misli da je time riješio svoj problem sa savješću. Paljenje badnjaka za Božić, totalno banalizuje i uništava svaki ozbiljan pristup bavljenju uzrocima zašto je bilo potrebno da se Isus rodi, isto kao što isto i farbanje jaja za uskrs, totalno čini neozbiljnim razmišljanje o razlozima Isusove žrtve na krstu i značaju vaskrsenja. Tim paganskim elementima stvara se tako neozbiljna atmosfera da ako samo neko proba da razgovara ozbiljno na te teme, deluje kao da je "pao sa Marsa" ili kao da je fanatik. Duhovna kriza u kojoj se naš narod nalazi je takva da bi trebalo oglasiti opšti post, preispitivanje i pokajanje: