Krštenje

Član
Učlanjen(a)
27.11.2009
Poruka
381
O cemu vi pricate, cccc. Pa sam BOG je ubijao one koji mu se nisu klanjali, il mu je jednostavno bio los dan, pa se morao izivljavati i zajebavati posten narod. Ubijao je bre bog decu, zivotinje, zene, nerodjenu decu, najveci sadista koji je ikada igde bio opisan, pa zasto bi oni koji ga prate, bili drugaciji. Najverovatnije neko tu nije procitao bibliju od korica do korica, ili je bio neki los prevod.
 
Član
Učlanjen(a)
25.08.2010
Poruka
2.919
Odlutali ste od teme. Uobičajeno. Suština rasprave na ovoj temi bi trebala da bude kontraverzno Isusovo krštenje od strane Jovana Krstitelja. Zašto i da li je kntraverzno? Svakako da jeste, ako imamo na umu funkciju toga čina i ono što on u doktrinarnom smislu vjere znači. Da li je, sa tog stanovišta, zamislivo da obični smrtnik krsti Boga? Da li je zamislivo da se Bog krsti da bi skinuo grijehe sa sebe? Da li je zamislivo da Bog ima grijehe?

Исус Христ се није крстио да "скине" грехе са себе, већ да отпочне мисију Спасења силаском Духа Светог и да би присутни препознали дуго очекиваног Спаситеља. Да би Га препознали (по знацима записаним у Старом завету), морало је да се испуни пророчанство силаска Духа у обличју голуба. Ту нема никакве контраверзе.

1. Ево слуге мог, кога подупирем, изабраника мог, који је мио души мојој; метнућу Дух свој на Њега, суд народима јављаће.
2. Неће викати ни подизати, нити ће се чути глас Његов по улицама.
3. Трску стучену неће преломити, и свештило које се пуши неће угасити; јављаће суд по истини.
4. Неће Му досадити, нити ће се уморити, докле не постави суд на земљи, и острва ће чекати науку Његову.
7. Да отвориш очи слепима, да изведеш сужње из затвора и из тамнице који седе у тами.
12. Нека дају славу Господу, и хвалу Његову нека јављају по острвима.(Исаија 42)

Заправо, читава ова глава говори како ће се Месија понашати, како ће проповедати, како ће слепи прогледати...

Јован је знао да није достојан да му одреши ремена на обући. Зато Му и рече:

Ти треба мене да крстиш, а Ти ли долазиш к мени?


Јован Крститељ је сматран за светог човека, великог пророка, сами свештеници и фарисеји су зазирали од њега. Не зато што је он силан, већ што га је народ пратио, долазио да се крштава и слуша његове речи. Сигурно да би и њега гонили, нису смели због свег народа. Али његова сврха је управо да најави Оног кога чекају Јевреји, а и читав свет. Он је приправио пут Господњи.

Оно што се десило на Јордану је отпочињање службе, ткз. ПОМАЗАЊЕ. Јер Исус Христ и јесте Божији Помазаник. То је чин који даје (прво)свештенику знак за отпочињање службе. И старозаветни краљеви су тако отпочињали службу. Након нашег крштења, долази чин (миро)помазања, где то уље представља потврду за добијање дарова Духа Светога. Дакле, то је чиста свештеничка служба (чин), коју човек треба мало бар да проучи.

24. Седамдесет је недеља одређено твом народу и твом граду светом да се сврши преступ и да нестане греха и да се очисти безакоње и да се доведе вечна правда, и да се запечати утвара и пророштво, и да се помаже Свети над светима. (Данило 9)

30. Помажи и Арона и синове његове, и осветићеш их да ми буду свештеници.
31. А синовима Израиљевим кажи и реци: Ово нека ми буде уље светог помазања од колена до колена вашег.
32. Тело човечје нека се не маже њим, нити правите такво уље какво је оно; свето је, нека вам буде свето. (2.Мојсијева 30)


Христос или христ (грч. Χριστός) грчка је реч која значи помазаник, онај који је помазан (миропомазање). Реч христос је дослован превод хебрејске речи машијах (хеб. מָשִׁיחַ — помазаник) која се најчешће транслитерује као месија.


38. Исуса из Назарета како Га помаза Бог Духом Светим и силом, који прође чинећи добро и исцељујући све које ђаво беше надвладао; јер Бог беше с њим. (Дела 10)

Заправо, при чину миропомазања, након крштења, ми као хришћани добијамо обележје уљем које симболично представља знак (ПЕЧАТ) Светог Духа, тј. Њега самог. Ко је истински поверовао, након крштења почиње просвећење, јер он сам при крштењу одбаци овај свет и кнеза овога света. Ако је фиктивно, крштење нема никаквог значаја, јер крштени нити верује, нити прихвати Исуса за Христа (Спаситеља), те тако обави чин само ради традиције без искрене вере и посвећења.

Odgovori koji su do sada dati na ova pitanja, vrlo su bledunjavi i površni. Nije pravi odgovor da je Isus od tog trenutka (čina krštenja) počeo javno djelovati, a isto tako nije odgovor da je time htio dati primjer drugima. Primjer nije bio potreban, jer je Jovan Krstitelj i prije nego što je krstio Isusa, uveliko obavljao taj čin nad masama pristalica nove vjere, s jedne, a s druge strane, pošto je razumno pretpostaviti da je Isus bio bezgrešan, onda je samim činom bespotrebnog krštenja, uveliko relativizovao njegov značaj, jer ispada da sam taj čin može značiti spiranje svih grijehova, ali i ne mora.

Као што сам Јован рече:

25. И запиташе га говорећи му: Зашто, дакле, крштаваш кад ти ниси Христос ни Илија ни пророк? 26. Одговори им Јован говорећи: Ја крштавам водом а међу вама стоји кога ви не знате.
27. Он је Онај што ће доћи за мном, који беше преда мном; коме ја нисам достојан одрешити ремен на обући Његовој.
33. И ја Га не знадох; него Онај који ме посла да крстим водом Он ми рече: На кога видиш да силази Дух и стоји на Њему то је Онај који ће крстити Духом Светим.

Да би као садашњи безбожни знали која је разлика у питању, људи морају постати верни. То већ није домен онога који учи или крштава људе, већ самог човека који почиње да верује (или одбацује) Христа.

Да се крсти водом може сваки чо
век, било да верује или не. Томе смо сведоци сви. А онај који поверује у Сина Божијег свим срцем и у Њега се узда, он ће бити крштен Духом Светим и добиће дарове Духа Светога, а то су јеванђеоске врлине. Тачније, то су оне врлине које можете видети код побожних људи. Оне су реалне и истините, шта год говорили о хришћанима, а и о самом Богу.

Они који носе одела хришћанска, устима се представљају да су хришћани (побожни), а немају хришћанске врлине (дарове Духа Светога), они су вуцу у јагњећој кожи и користе име Божије за своје замисли, своје зле намере. Њима највише сметају они прави верници, јер свако може упоредити и видети разлику.
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
ZA JURIVAKU
BESPREDMETNOJE REZONOVATI DA BI ISUS bio predstavljen sve vreme za Mesiju a da je on sam toga vrlo bio svestan i sada daon ne zna da njemu ne treba krštenje pa se prevario!
Ne znam kako si ti shvatio da sam ja tako rezonovao? Uopšte nije poenta u tome. Ako je Isus bio Božiji sin, odnosno, ako je bio Bog, ne postavlja se pitanje da li je to znao ili nije, niti se takvo pitanje može postavljati. Dakle, poenta je u samom činu krštenja kome je on, kao Bog, pristupio i kontraverze koje proizilaze iz toga njegovog postupka, a koje sam već naglasio.
 
Član
Učlanjen(a)
19.07.2010
Poruka
1.691
Ne znam kako si ti shvatio da sam ja tako rezonovao? Uopšte nije poenta u tome. Ako je Isus bio Božiji sin, odnosno, ako je bio Bog, ne postavlja se pitanje da li je to znao ili nije, niti se takvo pitanje može postavljati. Dakle, poenta je u samom činu krštenja kome je on, kao Bog, pristupio i kontraverze koje proizilaze iz toga njegovog postupka, a koje sam već naglasio.
upravo otome je i reč. ako u tome stoji kontraverza onda on nije došao kao čovek. kontraverza bi bila samo u slučaju vere u trojstvo! tu si u pravu. ako sa te tačke postavljaš jedno rezonsko pitanje,onda će ovde trojičari imati preznojavanje kako da ti odgovore. što se mene tiče ja verujem da je Jedinik sveti Bog došao u telu. bio je čovek i Bog. kaočovek on je morao ispuniti svaku jed u reč koju je učio kaoput istina i život i morao je učiniti krštenje radi ispunjenja pravednosti,nas radi,kao čovek,kao Bog njemu krštenje nije potrebovalo,to si u pravu,kao čovek morao je izaći na krst i umreti kao čovek,kao Bog on ne može umreti.
upravo je samo Božja žrtva mogla pokriti naš greh. ne anđelska arhanđelska,već samo Božja. u tom kontekstu on je došao kao obećanol seme Hristos. šteta je štoovde na forumu niko nema više snage da pažljivo uđe u video i sasluša suštinu,i to sa molitvom da mu Bog dade otvoren um da razume. mi živimo 2000 god od Isusa i tolikose toga izmestilo po pitanju istine jevanđelja da je množina prihvativ lažne dogme ojačala u tim duhovima da se to počelo upražnjavati kao istina,slučaj trojstva. nigde ga nema u Bibliji ,izbi oči da u delima apostola svi su kršteni u ime Isusa Hrista.čak dačovek ne zna mnogo oko toga on bi trebao po logici da se nađe i sam kršten tako.ako u opšte nekom jevanđelje nešto znači i spas njegove duše.
 
Član
Učlanjen(a)
05.11.2010
Poruka
1.246
Čime li inspirisan, ne znam, možda velikom vodom koja opet dolazi, mada nisam u područiju gde voda plavi teško mi je gledati nevolje koje zna da nanese velika voda. E kad smo već kod vode nekako mi dođe da razmotrim jedan stih na koji nisam obraćao pažnju jer sam smatrao da je dobro protumačen. Preko tog stiha sam prelazio ko zna koliko puta ne dovodeći u pitanje zvanična tumačenja koja se uglavnom poklapaju navodeći da taj stih govori o krštenju ili kropljenju vodom kao uslov za spasenje. Malo se zaustavih i gle, taj stih uopšte ne govori o krštenju već o nečem drugom. Neću reći , eureka , ali predlažem skupštini na razmatranje stih Jovan 3.5.

Jovan 3.5. Odgovori Isus : zaista zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i duhom ne može ući u carstvo Božije.


Da li je ovde Isus rekao da u carstvo Božije ne može ući niko ako se ne krsti vodom potapanjem kako rade JS ili kropljenjem kako obično rade pravoslavci ? Prvo što mi je zapalo za oko je da ovde Isus uopšte ne spominje krštenje nego ponovno rođenje ili vaskrsenje inače stih bi glasio, parafraziram : ako se ko ne krsti vodom i duhom ne može ući u carstvo nebesko. Da li neko u Jovan 3.5. vidi reć " krštenje " ? Ja vidim reč "rođenje " . Ovo je velika razlika. Ako je tako onda je ovde Isus govorio o dve vrste ponovnog rođenja jedno " vodom " drugo " duhom" . Mi smo 95 % sačinjeni od vode dakle materijalni smo. Sa razlogom postavljam pitanje da li je Isus ovde govorio o dve vrste uskrsenja jedno koje je materijalne i drugo koje je duhovne prirode. Ovakav koncept se poklapa sa sadržajem koji sledi nakon ovog stiha Jovan 3.6. Što je rođeno od tela telo je a što je rođeno od duha duh je. Dakle nastavlja da govori o materijalnom i duhovnom obliku života. Svemu tome može da se doda i stih iz Isaije koji "rosu" dovodi u vezu sa vaskrsenjem.

Isaije 26.19. Oživeće mrtvi tvoji, i moje će mrtvo telo ustati. Probudite se i pevajte koji stanujete u prahu, jer je tvoja rosa rosa na travi i zemlja će izmetnuti mrtvace.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.301
PRIMJEDBA
> Krštenje beba je nasilje nad djecom!

---------------------
POTVRDAN ODGOVOR I DODATNO OBJAŠNJENJE

Još gora stvar je što mnogi ljudi u krštavanju dece vide neku magiju kojom se oslobađaju od svoje odgovornosti nad decom, misleći da će samim tim činom ona biti bolja i blagoslovenija.

I inače je to postala svrha vjerskih obreda - umirivanje savjesti pred nekim grijehom. Ljudi se osjenjuju krstom misleći da će da od njih odu demoni zbog obreda, a ne pokajanja.


I vjerski praznici su postali pokriće i izgovor za svako moguće zlo, jer naš čovjek misli da ako se nekom grehom odaje pod formom pobožnosti, da onda to više nije grijeh. Uzmimo dan zaljubljenih, na primer. On legalizuje neodgovorno prepuštanje osećanju zaljubljenosti. Ili Prvi april, dan šale. On legalizuje duh laži i prevare, obavijen šalom kao metodom za umirenje savjesti. A šta možemo reći za Božić?

Svakako da je to dan kada se posebno ljudi odaju hedonizmu: "O Božiću se objesti i pobljuvati nije nikakve sramote" piše Vuk Karadžić, pa objašnjava kako se nikome, pa čak ni ženama ne zamera ako se toga dana u piću preteraju: "Ako sam se opila, Božić mi je došao" (Vuk Posl., 107).

Slično i Dositej Obradović kritikuje funkciju posta u ono vreme, pa objašnjava kako čovjek ubije drugog čovjeka, pa se najede posnog pasulja i misli da je time riješio svoj problem sa savješću. Paljenje badnjaka za Božić, totalno banalizuje i uništava svaki ozbiljan pristup bavljenju uzrocima zašto je bilo potrebno da se Isus rodi, isto kao što isto i farbanje jaja za uskrs, totalno čini neozbiljnim razmišljanje o razlozima Isusove žrtve na krstu i značaju vaskrsenja. Tim paganskim elementima stvara se tako neozbiljna atmosfera da ako samo neko proba da razgovara ozbiljno na te teme, deluje kao da je "pao sa Marsa" ili kao da je fanatik. Duhovna kriza u kojoj se naš narod nalazi je takva da bi trebalo oglasiti opšti post, preispitivanje i pokajanje:
 
Natrag
Top