- Učlanjen(a)
- 01.05.2019
- Poruka
- 668
U ranoj Hrišćanskoj Crkvi, kada su krštavane uglavnom odrasle osobe, oni koji su želeli da postanu Hrišćani, nazivani su katihumenima, a pripremani su za krštenje podukom koja je trajala od jedne do tri godine. Reč katihumen, oglašen, je grčkog porekla i potiče od reči katiheo, što u prevodu znači, predavanjem naučiti, poučiti, oglasiti.
Katihumeni su postepeno i oprezno uvođeni u Crkveni život. Prvo bi se obavio poseban čin egzorcizma, zatim učenje molitvi, tumačenje Svetog Pisma i Simvola Vere, a takođe i beseda odn. Svetog Predanja.
Ako bi se katihumen pokazao dostojnim primanja u Crkvu što je podrazomevalo i hrišćansku zajednicu uopšte, usledio bi čin krštenja. Oglašene za krštenje privodili su Episkopu, koji je u isto vreme bio i paroh i učitelj, osvedočeni hrišćani koji su jemčili da kandidati prilaze Svetom Krštenju sa čistim namerama. Ovi svedoci, ugledni i dokazani u veri, nazivali su se jemci (garanti,založnici) . Mogao je biti i jedan jemac a njegova , ili njihova, uloga je podrazumevala da su preuzeli moralnu odgovornost za katihumena u smislu uvodjenja u hrišćanski način života.Prijem katihumena bio je u početku Vaskršnjeg posta, ispit pred Episkopom na Veliki Petak, a krštenje na Liturgiji na Veliku Subotu.Krštenje se isprva, za vreme progona, uglavnom vršilo u potocima i rekama, a od Konstantina Velikog u posebnim bazenima sa vodom, koji su bili pri većim Crkvama (hramovima).
Sveti Justin mučenik (155 god.) prenosi da sveštenik najpre pita katihumena ili oglašenog da li pristaje da „odbaci đavola, svu njegovu pratnju i njegove anđele"; nakon čega on obredno izjavljuje tri puta: „Odričem ih se".
Nakon toga katihumen potpuno nag silazi u vodu.
Posle prizivanja Svetog Duha radi osvećenja vode, i samog čina osvećenja vode, osvećuje se ulje, koje se naziva uljem radovanja, radi pomazivanja onoga koji se krštava. Pominje ga Sveti Ipolit Rimski (235 god.) kao blagosloveno ulje kojim se pomazivala glava uz izgovaranje reči: "Dajem ti pomazivanje blagoslovenim uljem u ime Gospoda Boga, svemogućeg Oca, Isusa Hrista i Svetoga Duha." Pomazivanje uljem pominje Prepodobni Serapion (360 god.) Episkop Tmuitski (u južnom Egiptu), i daje u svom Evhologionu molitve prilikom pomazivanja katihumena i posle pomazivanja. Molitva prilikom pomazivanja uljem onih koji se krštavaju sačuvana je i u sedmoj knjizi "Apostolskih ustanova".
Sa ushićenjem, blagodarnošću i radošću sveštenik izliva osvećeno ulje u vodu, triput, u znaku krsta i svaki put govori: "Aliluja", a neofit tj. novajlija, početnik (grč.) je spreman da primi dar novog života u Svetoj Tajni Krštenja, prosvećenje, silu i snagu. Ispovedajući kao svedok svega toga, sveštenik govori: "Blagosloven je Bog koji prosvećuje i osvećuje svakog čoveka koji dolazi na svet (Jn 1,9), sada i uvek i u sve vekove", a učesnici sve ovo potvrđuju radosnim glasom: "Amin."
Prilikom pomazivanja prvo se znakom krsta pomaže čelo, prsa, leđa, uši, ruke i noge, a potom celo telo. Nekada je grančica masline, koju je golubica donela Noju, bila simbol izmirenja i oproštaja posle potopa, a u obredu Krštenja, pomazivanje onoga koji će se krstiti znak da će se on vodom i Duhom Svetim osloboditi robovanja grehu i izmiriti sa svojim Stvoriteljem.
Posle pomazivanja osvećenim jelejem (uljem), sveštenik krštava katihumena na taj način što ga triput pogružava u vodu govoreći pri prvom pogruženju: "Krštava se rab Božji (ime) u ime Oca - amin", pri drugom, "i Sina - amin", i pri trećem, "i Svetoga Duha - amin."
Pogruženjem novokršteni umire za ovaj svet i odmah se rađa Vaskrsenjem Hristovim za novi, večni život. Sveštenik nakon toga izgovara ime Gospodnje i prizivao Sveti Duh da siđe na preporođenog, koji oblači belu odoru što spominju svedočanstva o ovoj Svetoj Tajni iz III veka a simbolički predstavlja dobijanje nove ljudske prirode čiji život treba da bude čist i svetao, i prima med pomešan sa mlekom odn. hranu za novorođenče.
Posle izgovorene molitve prelazi se na čin Svete Tajne Miropomazanja. Novokršteni se na Svetoj Liturgiji prvi pričešćuje Svetim Darovima a belu odeću bi nastavio da nosi još izvesno vreme, obično do prve ispovesti nakon krštenja.
Treba napomenuti da ipak ovo nije bio jedini način na koje se krštenje obavljalo u ranom hrišćanstvu mada je suština ista. Dosta toga je zavisilo od okolnosti i uslova u kojima se krštenje vršilo.
Dok je na nekim mestima i u određenim okolnostima bila verovatna potpuna uronjenost, neki dokazi upućuju da je često praktikovano i krštenje delimičnim uranjanjem, potapanjem samo glave ili polivanjem vode preko glave, obično kada su oglašeni stajali u bazenu predvidjenom za krštenje. Da se pretpostaviti da su na taj način krštavane žene.
Tako u "Nauku dvanaestorice apostola" (Didahe) pisanom s kraja I veka upravo kao priručnik namenjen onima koji se pripremaju za krštenje, katihumenima, stoji
VII.
Što se tiče krštenja, to ćete činiti ovako: prvo ćete sve ovo izgovoriti, a onda krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga - u tekućoj vodi.
Ako nemaš tekuće vode, onda krsti u kakvoj drugoj vodi; ako ne možeš u hladnoj, onda u toploj.
Ako nemaš nijedne ni druge, onda triput izlij vodu na glavu; u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
A pre krštenja neka poste krštenik i krstitelj i drugi, ako koji mogu. Kršteniku naloži da posti jedan ili dva prethodna dana.
Nisu bila isključena ni grupna, porodična Krštenja kao ono o kojem se govori u Delima Apostolskim glava 16 -ta u kojem bi potpuno uranjanje celog tela bilo bilo malo verovatno
A oni rekoše: Veruj Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.
I kazaše mu reč Gospodnju, i svima koji su u domu njegovom.
I uze ih u onaj sat noći i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.
I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svim domom svojim što verova Boga.
ili u Delima apostolskim glava 2
41. Koji dakle rado primiše reč njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.
gde je takav postupak takodje malo verovatno ako se uzme u obzir da se to desilo u Jerusalimo gde se u to vreme teško mogla naći potrebna količina tekuće vode za potpuno uranjanje tolikog broja ljudi u tako kratkom vremenskom periodu.
Drugim rečima, važno je primena vode sa Rečju Božijom i sa silom Duha Svetoga, a ne sam, formalni postupak u kojem je voda upotrebljena na jedan od spomenutih načina.
Katihumeni su postepeno i oprezno uvođeni u Crkveni život. Prvo bi se obavio poseban čin egzorcizma, zatim učenje molitvi, tumačenje Svetog Pisma i Simvola Vere, a takođe i beseda odn. Svetog Predanja.
Ako bi se katihumen pokazao dostojnim primanja u Crkvu što je podrazomevalo i hrišćansku zajednicu uopšte, usledio bi čin krštenja. Oglašene za krštenje privodili su Episkopu, koji je u isto vreme bio i paroh i učitelj, osvedočeni hrišćani koji su jemčili da kandidati prilaze Svetom Krštenju sa čistim namerama. Ovi svedoci, ugledni i dokazani u veri, nazivali su se jemci (garanti,založnici) . Mogao je biti i jedan jemac a njegova , ili njihova, uloga je podrazumevala da su preuzeli moralnu odgovornost za katihumena u smislu uvodjenja u hrišćanski način života.Prijem katihumena bio je u početku Vaskršnjeg posta, ispit pred Episkopom na Veliki Petak, a krštenje na Liturgiji na Veliku Subotu.Krštenje se isprva, za vreme progona, uglavnom vršilo u potocima i rekama, a od Konstantina Velikog u posebnim bazenima sa vodom, koji su bili pri većim Crkvama (hramovima).
Sveti Justin mučenik (155 god.) prenosi da sveštenik najpre pita katihumena ili oglašenog da li pristaje da „odbaci đavola, svu njegovu pratnju i njegove anđele"; nakon čega on obredno izjavljuje tri puta: „Odričem ih se".
Nakon toga katihumen potpuno nag silazi u vodu.
Posle prizivanja Svetog Duha radi osvećenja vode, i samog čina osvećenja vode, osvećuje se ulje, koje se naziva uljem radovanja, radi pomazivanja onoga koji se krštava. Pominje ga Sveti Ipolit Rimski (235 god.) kao blagosloveno ulje kojim se pomazivala glava uz izgovaranje reči: "Dajem ti pomazivanje blagoslovenim uljem u ime Gospoda Boga, svemogućeg Oca, Isusa Hrista i Svetoga Duha." Pomazivanje uljem pominje Prepodobni Serapion (360 god.) Episkop Tmuitski (u južnom Egiptu), i daje u svom Evhologionu molitve prilikom pomazivanja katihumena i posle pomazivanja. Molitva prilikom pomazivanja uljem onih koji se krštavaju sačuvana je i u sedmoj knjizi "Apostolskih ustanova".
Sa ushićenjem, blagodarnošću i radošću sveštenik izliva osvećeno ulje u vodu, triput, u znaku krsta i svaki put govori: "Aliluja", a neofit tj. novajlija, početnik (grč.) je spreman da primi dar novog života u Svetoj Tajni Krštenja, prosvećenje, silu i snagu. Ispovedajući kao svedok svega toga, sveštenik govori: "Blagosloven je Bog koji prosvećuje i osvećuje svakog čoveka koji dolazi na svet (Jn 1,9), sada i uvek i u sve vekove", a učesnici sve ovo potvrđuju radosnim glasom: "Amin."
Prilikom pomazivanja prvo se znakom krsta pomaže čelo, prsa, leđa, uši, ruke i noge, a potom celo telo. Nekada je grančica masline, koju je golubica donela Noju, bila simbol izmirenja i oproštaja posle potopa, a u obredu Krštenja, pomazivanje onoga koji će se krstiti znak da će se on vodom i Duhom Svetim osloboditi robovanja grehu i izmiriti sa svojim Stvoriteljem.
Posle pomazivanja osvećenim jelejem (uljem), sveštenik krštava katihumena na taj način što ga triput pogružava u vodu govoreći pri prvom pogruženju: "Krštava se rab Božji (ime) u ime Oca - amin", pri drugom, "i Sina - amin", i pri trećem, "i Svetoga Duha - amin."
Pogruženjem novokršteni umire za ovaj svet i odmah se rađa Vaskrsenjem Hristovim za novi, večni život. Sveštenik nakon toga izgovara ime Gospodnje i prizivao Sveti Duh da siđe na preporođenog, koji oblači belu odoru što spominju svedočanstva o ovoj Svetoj Tajni iz III veka a simbolički predstavlja dobijanje nove ljudske prirode čiji život treba da bude čist i svetao, i prima med pomešan sa mlekom odn. hranu za novorođenče.
Posle izgovorene molitve prelazi se na čin Svete Tajne Miropomazanja. Novokršteni se na Svetoj Liturgiji prvi pričešćuje Svetim Darovima a belu odeću bi nastavio da nosi još izvesno vreme, obično do prve ispovesti nakon krštenja.
Treba napomenuti da ipak ovo nije bio jedini način na koje se krštenje obavljalo u ranom hrišćanstvu mada je suština ista. Dosta toga je zavisilo od okolnosti i uslova u kojima se krštenje vršilo.
Dok je na nekim mestima i u određenim okolnostima bila verovatna potpuna uronjenost, neki dokazi upućuju da je često praktikovano i krštenje delimičnim uranjanjem, potapanjem samo glave ili polivanjem vode preko glave, obično kada su oglašeni stajali u bazenu predvidjenom za krštenje. Da se pretpostaviti da su na taj način krštavane žene.
Tako u "Nauku dvanaestorice apostola" (Didahe) pisanom s kraja I veka upravo kao priručnik namenjen onima koji se pripremaju za krštenje, katihumenima, stoji
VII.
Što se tiče krštenja, to ćete činiti ovako: prvo ćete sve ovo izgovoriti, a onda krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga - u tekućoj vodi.
Ako nemaš tekuće vode, onda krsti u kakvoj drugoj vodi; ako ne možeš u hladnoj, onda u toploj.
Ako nemaš nijedne ni druge, onda triput izlij vodu na glavu; u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
A pre krštenja neka poste krštenik i krstitelj i drugi, ako koji mogu. Kršteniku naloži da posti jedan ili dva prethodna dana.
Nisu bila isključena ni grupna, porodična Krštenja kao ono o kojem se govori u Delima Apostolskim glava 16 -ta u kojem bi potpuno uranjanje celog tela bilo bilo malo verovatno
A oni rekoše: Veruj Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.
I kazaše mu reč Gospodnju, i svima koji su u domu njegovom.
I uze ih u onaj sat noći i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.
I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svim domom svojim što verova Boga.
ili u Delima apostolskim glava 2
41. Koji dakle rado primiše reč njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.
gde je takav postupak takodje malo verovatno ako se uzme u obzir da se to desilo u Jerusalimo gde se u to vreme teško mogla naći potrebna količina tekuće vode za potpuno uranjanje tolikog broja ljudi u tako kratkom vremenskom periodu.
Drugim rečima, važno je primena vode sa Rečju Božijom i sa silom Duha Svetoga, a ne sam, formalni postupak u kojem je voda upotrebljena na jedan od spomenutih načina.
Poslednja izmena: