Krštenje u ranoj Hrišćanskoj Crkvi

Učlanjen(a)
01.05.2019
Poruka
668
U ranoj Hrišćanskoj Crkvi, kada su krštavane uglavnom odrasle osobe, oni koji su želeli da postanu Hrišćani, nazivani su katihumenima, a pripremani su za krštenje podukom koja je trajala od jedne do tri godine. Reč katihumen, oglašen, je grčkog porekla i potiče od reči katiheo, što u prevodu znači, predavanjem naučiti, poučiti, oglasiti.
Katihumeni su postepeno i oprezno uvođeni u Crkveni život. Prvo bi se obavio poseban čin egzorcizma, zatim učenje molitvi, tumačenje Svetog Pisma i Simvola Vere, a takođe i beseda odn. Svetog Predanja.
Ako bi se katihumen pokazao dostojnim primanja u Crkvu što je podrazomevalo i hrišćansku zajednicu uopšte, usledio bi čin krštenja. Oglašene za krštenje privodili su Episkopu, koji je u isto vreme bio i paroh i učitelj, osvedočeni hrišćani koji su jemčili da kandidati prilaze Svetom Krštenju sa čistim namerama. Ovi svedoci, ugledni i dokazani u veri, nazivali su se jemci (garanti,založnici) . Mogao je biti i jedan jemac a njegova , ili njihova, uloga je podrazumevala da su preuzeli moralnu odgovornost za katihumena u smislu uvodjenja u hrišćanski način života.Prijem katihumena bio je u početku Vaskršnjeg posta, ispit pred Episkopom na Veliki Petak, a krštenje na Liturgiji na Veliku Subotu.Krštenje se isprva, za vreme progona, uglavnom vršilo u potocima i rekama, a od Konstantina Velikog u posebnim bazenima sa vodom, koji su bili pri većim Crkvama (hramovima).

Sveti Justin mučenik (155 god.) prenosi da sveštenik najpre pita katihumena ili oglašenog da li pristaje da „odbaci đavola, svu njegovu pratnju i njegove anđele"; nakon čega on obredno izjavljuje tri puta: „Odričem ih se".
Nakon toga katihumen potpuno nag silazi u vodu.
Posle prizivanja Svetog Duha radi osvećenja vode, i samog čina osvećenja vode, osvećuje se ulje, koje se naziva uljem radovanja, radi pomazivanja onoga koji se krštava. Pominje ga Sveti Ipolit Rimski (235 god.) kao blagosloveno ulje kojim se pomazivala glava uz izgovaranje reči: "Dajem ti pomazivanje blagoslovenim uljem u ime Gospoda Boga, svemogućeg Oca, Isusa Hrista i Svetoga Duha." Pomazivanje uljem pominje Prepodobni Serapion (360 god.) Episkop Tmuitski (u južnom Egiptu), i daje u svom Evhologionu molitve prilikom pomazivanja katihumena i posle pomazivanja. Molitva prilikom pomazivanja uljem onih koji se krštavaju sačuvana je i u sedmoj knjizi "Apostolskih ustanova".
Sa ushićenjem, blagodarnošću i radošću sveštenik izliva osvećeno ulje u vodu, triput, u znaku krsta i svaki put govori: "Aliluja", a neofit tj. novajlija, početnik (grč.) je spreman da primi dar novog života u Svetoj Tajni Krštenja, prosvećenje, silu i snagu. Ispovedajući kao svedok svega toga, sveštenik govori: "Blagosloven je Bog koji prosvećuje i osvećuje svakog čoveka koji dolazi na svet (Jn 1,9), sada i uvek i u sve vekove", a učesnici sve ovo potvrđuju radosnim glasom: "Amin."
Prilikom pomazivanja prvo se znakom krsta pomaže čelo, prsa, leđa, uši, ruke i noge, a potom celo telo. Nekada je grančica masline, koju je golubica donela Noju, bila simbol izmirenja i oproštaja posle potopa, a u obredu Krštenja, pomazivanje onoga koji će se krstiti znak da će se on vodom i Duhom Svetim osloboditi robovanja grehu i izmiriti sa svojim Stvoriteljem.
Posle pomazivanja osvećenim jelejem (uljem), sveštenik krštava katihumena na taj način što ga triput pogružava u vodu govoreći pri prvom pogruženju: "Krštava se rab Božji (ime) u ime Oca - amin", pri drugom, "i Sina - amin", i pri trećem, "i Svetoga Duha - amin."
Pogruženjem novokršteni umire za ovaj svet i odmah se rađa Vaskrsenjem Hristovim za novi, večni život. Sveštenik nakon toga izgovara ime Gospodnje i prizivao Sveti Duh da siđe na preporođenog, koji oblači belu odoru što spominju svedočanstva o ovoj Svetoj Tajni iz III veka a simbolički predstavlja dobijanje nove ljudske prirode čiji život treba da bude čist i svetao, i prima med pomešan sa mlekom odn. hranu za novorođenče.
Posle izgovorene molitve prelazi se na čin Svete Tajne Miropomazanja. Novokršteni se na Svetoj Liturgiji prvi pričešćuje Svetim Darovima a belu odeću bi nastavio da nosi još izvesno vreme, obično do prve ispovesti nakon krštenja.
Treba napomenuti da ipak ovo nije bio jedini način na koje se krštenje obavljalo u ranom hrišćanstvu mada je suština ista. Dosta toga je zavisilo od okolnosti i uslova u kojima se krštenje vršilo.
Dok je na nekim mestima i u određenim okolnostima bila verovatna potpuna uronjenost, neki dokazi upućuju da je često praktikovano i krštenje delimičnim uranjanjem, potapanjem samo glave ili polivanjem vode preko glave, obično kada su oglašeni stajali u bazenu predvidjenom za krštenje. Da se pretpostaviti da su na taj način krštavane žene.
Tako u "Nauku dvanaestorice apostola" (Didahe) pisanom s kraja I veka upravo kao priručnik namenjen onima koji se pripremaju za krštenje, katihumenima, stoji
VII.
Što se tiče krštenja, to ćete činiti ovako: prvo ćete sve ovo izgovoriti, a onda krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga - u tekućoj vodi.

Ako nemaš tekuće vode, onda krsti u kakvoj drugoj vodi; ako ne možeš u hladnoj, onda u toploj.

Ako nemaš nijedne ni druge, onda triput izlij vodu na glavu; u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

A pre krštenja neka poste krštenik i krstitelj i drugi, ako koji mogu. Kršteniku naloži da posti jedan ili dva prethodna dana.


Nisu bila isključena ni grupna, porodična Krštenja kao ono o kojem se govori u Delima Apostolskim glava 16 -ta u kojem bi potpuno uranjanje celog tela bilo bilo malo verovatno

A oni rekoše: Veruj Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.
I kazaše mu reč Gospodnju, i svima koji su u domu njegovom.
I uze ih u onaj sat noći i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.
I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svim domom svojim što verova Boga.


ili u Delima apostolskim glava 2

41. Koji dakle rado primiše reč njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.


gde je takav postupak takodje malo verovatno ako se uzme u obzir da se to desilo u Jerusalimo gde se u to vreme teško mogla naći potrebna količina tekuće vode za potpuno uranjanje tolikog broja ljudi u tako kratkom vremenskom periodu.
Drugim rečima, važno je primena vode sa Rečju Božijom i sa silom Duha Svetoga, a ne sam, formalni postupak u kojem je voda upotrebljena na jedan od spomenutih načina.
 
Poslednja izmena:
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Tekst sa moje internet stranice "VELIKE ISTINE BIBLIJE BLOGSPOT"


KRŠTENJE

Krštenje predstavlja vidljivi čin čovekove odluke da napusti službu grehu, da se okrene ka Bogu, i da od tog trenutka živi jednim novim životom u zajednici sa njim.

Ono simbolično predstavlja pranje od greha, i smrt starom grešnom čoveku i životu koji je čovek do tada vodio u grehu - i vaskrsenje u novom životu, koji čovek prima od Hrista koji se putem vere nastanjuje u ljudskom srcu.

Da bi neko bio kršten on mora ispuniti uslove koji su u bibliji precizno definisani.

Na prvom mestu on mora biti upoznat sa Božjom rečju i planom spasenja koji je u njoj otkriven, kao i uslovima pod kojima može dobiti večno spasenje koje Bog daje svima koji ove uslove ispune, da prihvati ovaj plan spasenja u svim tačkama, i da počne praktično da primenjuju principe Božje reči u svom životu.

Ovo obuhvata veru u Isusa Hrista kao ličnog spasitelja i prihvatanje njegove žrtve kao otkup za lične grehe - koje ne podrazumeva samo formalno ispovedanje, već potpuno predanje sebe Bogu i napuštanje svega što nije u skladu sa njegovom voljom, dopuštanje da on svojim Svetim Duhom u čoveku izvrši duboku unutrašnju promenu, i da mu da silu da od tog trenutka živi jednim novim posvećenim životom bez greha i u stalnoj neprekidnoj zajednici sa Bogom, u kojoj čovek raste i rađa duhovne rodove.

Ovi biblijski uslovi su sledeći:

1. upoznavanje sa rečju Božjom i planom spasenja i sprovođenje u lični život.

2.vera u Hrista

3. pokajanje i napuštanje greha i svega što nije u skladu sa Božjom voljom i život u zajednici sa Bogom.


Ovi navedeni uslovi pokazuju - da kandidati koji žele da obave ovaj čin krštenja moraju biti odrasle osobe koje imaju slobodnu volju da ove navedene uslove prihvate, i primene ih iskustveno u svom životu.

ISUSOVA ZAPOVEST O POUČAVANJU I KRŠTAVANJU SVIH NARODA - VERA I POKAJANJE KAO USLOV ZA PRIMANJE SVETOG DUHA:

"Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime Oca i Sina i Svetog Duha,
Učeći ih da sve drže što sam vam zapovedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka. Amin!"
( jevanđelje po Mateju 28. 19 - 20 )

"I reče im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanđelje svakome stvorenju.
Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne vjeruje osudiće se"
( jevanđelje po Marku 16. 15 - 16 )

"A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta ćemo činiti, ljudi braćo?
A Petar im reče: Pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje greha; i primićete dar Svetog Duha;
Jer je za vas obećanje i za decu vašu, i za sve daleke koje će god dozvati Gospod Bog naš"
( dela apostolska 2. 37 - 39 )

"A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od pisma ovog, pripovedi mu jevanđelje Isusovo.
Kako iđahu putem dođoše na nekakvu vodu; i reče uškopljenik: Evo vode, šta brani meni da se krstim?
A Filip mu reče: Ako veruješ od svega srca svog, možeš. A on odgovarajući reče: Verujem da je Isus Hristos Sin Božji.
I zapovedi da stanu kola, i siđoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga.
A kad iziđoše iz vode, Duh Sveti pade na uškopljenika, a anđeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vide uškopljenik; nego otide putem svojim radujući se"
( dela apostolska 8. 35 - 39 )

KRŠTENJE - PRANJE OD GREHA:

"I sad šta oklevaš? Ustani i krsti se, i operi se od greha svojih, prizvavši ime Gospoda Isusa" ( dela apostolska 22. 16 )

"Da pristupamo s istinim srcem u punoj veri, očišćeni u srcima od zle savesti, i umiveni po telu vodom čistom;
Da se držimo tvrdo priznanja nade: jer je veran onaj koji je obećao"
( Jevrejima poslanica 10. 22 - 23 )

KRŠTENJE - DUHOVNO NOVOROĐENJE VODOM I DUHOM:

"Bijaše pak čovjek među farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski.
Ovaj dođe k Isusu noću i reče mu: Ravi! znamo da si ti učitelj od Boga došao; jer niko ne može čudesa ovijeh činiti koja ti činiš ako nije Bog s njim.
Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega.
Reče Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?
Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije.
Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.
Ne čudi se što ti rekoh; valja vam se nanovo roditi.
Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovjek koji je rođen od Duha"
( jevanđelje po Jovanu 3. 1 - 8 )

ISUSOV PRIMER - POKAJANJE KAO USLOV, ISUS KRŠTAVA DUHOM SVETIM I OGNJEM:

"У оно пак доба дође Јован крститељ, и учаше у пустињи Јудејској.
И говораше: покајте се, јер се приближи царство небеско...
Тада излажаше к њему Јерусалим и сва Јудеја, и сва околина Јорданска.
И он их кршћаваше у Јордану, и исповиједаху гријехе своје.
А кад видје (Јован) многе фарисеје и садукеје гдје иду да их крсти, рече им: породи аспидини! ко каза вама да бјежите од гњева који иде?
Родите дакле род достојан покајања...
Ја дакле кршћавам вас водом за покајање; а онај који иде за мном, јачи је од мене; ја нијесам достојан њему обуће понијети; он ће вас крстити Духом светијем и огњем...
Тада дође Исус из Галилеје на Јордан к Јовану да се крсти.
А Јован брањаше му говорећи: ти треба мене да крстиш, а ти ли долазиш к мени?
А Исус одговори и рече му: остави сад, јер тако нам треба испунити сваку правду. Тада Јован остави га.
И крстивши се Исус изиђе одмах из воде; и гле, отворише му се небеса, и видје Духа Божијега гдје силази као голуб и дође на њега.

И гле, глас с неба који говори: ово је син мој љубазни који је по мојој вољи" ( jevanđelje po Jovanu 3 poglavlje )
 
Učlanjen(a)
12.08.2014
Poruka
18
Da se pozabavimo malo semantikom, značenjem nekog od često, mnogo često navedenih izraza. Da uzmemo u obzir osim teološkog značenja, i čistu gramatiku. Koje značenje, na primer, može imati izraz "krstiti se u ime Isusa Hrista"? Ili: "Krštavam te u ime Isusa Hrista."? Ovo drugo, recimo, u verskom, teološkom smislu, znači da neko ko ima ovlašćenje od Hrista lično može da primi u okrilje crkve činom krštenja novog vernika. Drugo značenje bi moglo biti da neko krsti novog vernika IMENOM Isusa Hrista. Znači, osim svog svetovnog imena, dobija i ime Isusa Hrista. Drugim rečima, krštenjem umire jedan a uskrsava drugi, novi čovek Hrist lično. Po krštenju svi nosimo ne samo ime Hrista nego i Hrist živi u nama. Kako apostol Pavle i kaže, sa Hristom umiremo i sa Hristom uskrsavamo. Il, opet Pavle: Živim, ali ne više ja, nego Hrist živi u meni. A ovo kažem ja: Hrist je novi čovek, i uvek se svakim krštenjem obnavlja. Ako je stari, onaj pre krštenja, onda nema ni vaskrsenja. Što se pripreme za krštenje tiče, procedura koju je naveo kolega u gornjem postu više liči na pripremu za pristupanje nekom kultu, nego na krštenje u ime Isusa Hrista. Koju je Pavle pripremu imao? Poznavao je Zakon, i po Zakonu bacao hrišćane u tamnicu. Kada mu se javio Hrist, shvatio je da greši. I ne samo to, nego i njegovo razumevanje Zakona se ispravilo. A bio je najinteligentniji čovek posle Hrista koji je hodao zemljom. Znači pre nego što je čuo živog Hrista, njegova inteligencija je služila grehu, iako je 100% bio uveren pre toga da služi Bogu po Zakonu. Nakon viđenja Hrista počeo je d služi Bogu po veri. Zapravo ne ni po veri, jer on je video i čuo Hrista dakle znao je šta propoveda i ko govori njegovim jezikom i iz njegovih usta. Inače, ne bi njegove poslanice bile ubrojane u Božju reč. pozdrav
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Zapravo ne ni po veri, jer on je video i čuo Hrista dakle znao je šta propoveda i ko govori njegovim jezikom i iz njegovih usta. Inače, ne bi njegove poslanice bile ubrojane u Božju reč. pozdrav

Nego po čemu se krštavamo ako ne i po veri? Da ne govorim da Isus kaže: idite po celom svetu i učinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca, Sina, I Svetoga Duha. Dakle ne izdvaja svoje ime. Drugo, ako idemo da se krstimo, a da pri tome ne verujemo,, šta mi to onda činimo? Na koji način postajemo "deca Božija" i Isusovi učenici? jer ako ne verujemo u Njega, onda je krštenje samo simbol (što mnogi ovde kao i za ostale sakramente naglašavaju. Krštenjem ne samo da postajemo deca Božija, nego ulazimo u večnost. Bez krštenja ne možemo sebe zvati Hrišćanima.

No, postavlja se pitanje. Ko po tebi krštava? Sam Bog, njegovi apostoli i naslednici apostola? ili to može bilo ko ko veruje da je Bog zaključan u Bibliji, držeći istu uranja nekoga u vodu i kaže "Krštavam te u ime Isusa"?

Što se pripreme za krštenje tiče, procedura koju je naveo kolega u gornjem postu više liči na pripremu za pristupanje nekom kultu, nego na krštenje u ime Isusa Hrista.


Izvini, možeš li nam reći na koji post si mislio? Onaj Servisuov? ili onaj Laodikejin? Ako je ovaj prvi, to što si sada rekao povlači sa sobom jedno maleno pitanje: na koje ne moraš, ali bi ipak trebao odgovoriti: kojoj crkvi pripadaš?

Jer ni pravoslavna - Crkva Istoka, ni katolička - Crkva zapada, ne krštavaju u ime, samo u Isusovo ime, i traže od odraslih kandidata za krštenje pripremu. Ako si mislio na Serviusov post, označio si Crkvu kao kult, ali ako si mislio na Laodikejin, nisi mnogo pogrešio, jer on zaista i pripada zajednici koja ima mnoge kultističke elemente.

Uzgred, da ti možda i ovo ne liči na ulazak u kult?

"Непосредно пред своје вазнесење на небо, Христос је рекао да ученици остану у Јерусалиму, „да чекају обећање Оца, које чусте, рече, од мене; јер је Јован крстио водом, а ви ћете се крстити Духом Светим не за дого послије овијех дана“ (Дела апостолска 1, 4-5) . И заиста, само после десет дана, на јеврејски празник Сеница (пдесетница) , окупљени у једној соби на Сиону у Јерусалиму, апостоли су осетили „као хујање силнога вјетра, и напуни се дом гдје они сјеђаху; и показаше им се раздијељени језици као огњени, и сиђе по један на свакога од њих. И испунише се сви Духа Светога“ (Дела апостолска 2, 2-4) . Дакле, апостоли су крштени Духом Светим и огњем, како је то прорекао и Свети Јован Крститељ. А њима, крштеним Духом Светим и огњем, Христос је заповедио да све друге људе, који поверују у Христа, крсте „водом и Духом“, по Његовим речима: „Ако се ко не роди водом и Духом, не може ући у Царство Божије“ (Јован 3, 5) . И још је рекао Христос апостолима: „Идите, дакле, и научите све народе крстећи их у име Оца и Сина и Светога Духа, учећи их да држе све што сам вам заповиједио“ (Матеј 28, 19-20) . Свети апостоли су ову заповест почели да примењују већ на дан Педесетнице, кад су примили Духа Светога. Петар је тада одржао беседу окупљеном народу о Христу, позвао народ на покајање и крштење и већ тога дана крштено је око 3000 људи, жена и деце. И све оне који су поверовали у Христа, исповедили Га као Сина Божјег и равном Богу Оцу и Духу Светом, апостоли су крштавали водом, а полажући руке на њих низводили су на њих благодат Светога Духа. Апостол Павле није био међу дванаесторицом, који су крштени Духом Светим и огњем, па је над њим, као и осталим који су поверовали, извршено крштење водом и Духом, од већ опуномоћене особе, у овом случају свештеника Ананаије из Дамаска. " sa sajta https://svetosavlje.org/krstenje-apostola/
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
12.08.2014
Poruka
18
@DarthShone Mislio sam na Laodiceijn post. U pravi si. Krštava se pre svega po veri. Ovo što sam napisao o krštenju u ime Isusa Hrista, to nije doktrina nijedne crkve. Recimo da je to moj teološki ogled bez doktrinarne krutosti. Kršten sam u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, mada malo je falilo da budem i katolik.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
@DarthShone Mislio sam na Laodiceijn post. U pravi si. Krštava se pre svega po veri. Ovo što sam napisao o krštenju u ime Isusa Hrista, to nije doktrina nijedne crkve. Recimo da je to moj teološki ogled bez doktrinarne krutosti. Kršten sam u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, mada malo je falilo da budem i katolik.

Hvala ti na odgovoru. Izvini što sam te progrešno razumeo. Pomislio sam da je kritika upućena Serviusu.
 
Učlanjen(a)
01.05.2019
Poruka
668
Možda sam zaslužio kritiku jer nisam bio jasan - ono gore je samo jedan prikaz Crkvene prakse II i III veka uslovljene istorijskim i društvenim prilikama i odnosima tog vremena a koji nije bio čak ni opšteprihvaćen niti kanonski obavezan.
Možemo ga tumačiti na različite načine, kritikovati ili nalaziti nešto poželjno u njemu - ali ipak je sve to samo forma.
Mnogo je bitnija sama suština krštenja jer je to najbitnija stvar u životu hrišćanina jer krštenje je zalog večnog života.
A kako je bilo nekada tako je i sada, Crkva niti je htela niti je mogla da promeni bilo šta, i dalje krštava U IME OCA, SINA I DUHA SVETOGA.

Hrišćaninom se ne postaje rodjenjem ili po naslednom pravu, hrišćaninom se postaje sa Krštenjem.

Krštenjem osoba postaje član Crkve, ulazi u Crkvu Hristovu, krštenje je zalog Crkvenosti tj. omogućava novokrštenom učešće u crkvenom životu.

Hrišćanska Crkva insistira da se deca krste najkasnije do 8 dana starosti jer ne želi da deca budu lišena Carstva Božijeg ako preminu pre no što su krštena.

Hrišćanska Crkva nema pravo da odbije da krsti bilo koga, bilo kojih godina, bez obzira da li su mu roditelji kršteni ili ne.

Hrišćanska Crkva će, ako su takve okolnosti, krštavati u tajnosti bez obzira na zabranu ili protivljenje bilo kojeg ljudskog autoriteta i bez obzira na zaprećene kazne.

Ukoliko okolnosti tako zahtevaju (rat, nesreće,bolest i sl.) krštenje može izvesti BILO KOJA KRŠTENA OSOBA bez obzira da li se radi o muškarcu, ženi ili detetu čak i bez vode izgovarajući sledeće

+
"Krštava se sluga Božiji (ime) u ime Oca Amin, i Sina Amin i Svetoga Duha Amin, sada i uvek i kroz sve vekove. Amin!"
+


A tako je bilo i u vreme apostola i njihovih učenika .
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Možda sam zaslužio kritiku jer nisam bio jasan - ono gore je samo jedan prikaz Crkvene prakse II i III veka uslovljene istorijskim i društvenim prilikama i odnosima tog vremena a koji nije bio čak ni opšteprihvaćen niti kanonski obavezan.
Možemo ga tumačiti na različite načine, kritikovati ili nalaziti nešto poželjno u njemu - ali ipak je sve to samo forma.
Mnogo je bitnija sama suština krštenja jer je to najbitnija stvar u životu hrišćanina jer krštenje je zalog večnog života.
A kako je bilo nekada tako je i sada, Crkva niti je htela niti je mogla da promeni bilo šta, i dalje krštava U IME OCA, SINA I DUHA SVETOGA.

Ne, nisi zaslužio kritiku. Postavio si tumačenje i opis krštenja kakvo je ono od samih početaka Crkve. Ujedno, ja sam pogrešio pomislivši da se klik.erov post odnosi na tebe.

Naravno da Crkva i dalje krštava u ime Oca -Sina - Duha svetoga, dakle krštava u ime Trojice-Trojstva.
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.409
U I veku nase ere ,krstavale su se samo poucene i odrasle osobe .Postupak krstenja je bio potapanjem celog tela pod vodu i u ime Oca,sina i svetog duha.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Jedno su nasa gledista i obicaji crkve, a drugo biblijsko ucenje.

Ako nam je milija crkva od Hrista, onda slusajmo crkvu a ne Hrista, ali na nasu odgovornost.
 
Natrag
Top