„Krst je spasenje Crkve, pohvala onih koji su na njega polozili svoju nadu; Krst je izbavljanje naše od zala koja nas snalaze i početak darovanih nam blaga; Krst je izmirenje sa Bogom protivnika i obracanje ka Hristu gresnika.
Krst je znak Bozanske Ljubavi, nerazrusiva stena, nepobedivo oruzije, jasniji od sunca, znamenje našeg spasenja.
Krst je srusio neprijateljstvo između Boga i ljudi, izvrsio izmirenje, učinio zemlju nebom, sjedinio ljude sa andjelima, srusio tvrdjavu smrti, unistio moc djavola, unistio silu greha, izbavio zemlju od zablude, oborio demonske žrtvenike, iskorenio smrad zrtava, zasadio dobrodetelj, osnovao Crkve.
Krst je rasdrao napisane naše grehe... otvorio raj, uveo u njega pokajanog razbojnika i rod ljudski, koji je bio gotov da propadne” (Jovan Zlatousti)
Ko se boji da Hrista stavi na ono mesto koga je On dostojan, a vise bi voleo da na to mesto stavi krst, kojim je Hristos razapet?
Ocigledno onaj ko ima problema sa Onim ko je ne krstu razapet.
