Jednog dana čovjek uđe u restoran u pratnji ogromnog noja… Konobarica ih upita što žele naručiti…
- Hamburger, pomfrit i kolu, a onda se okrene prema noju:
– A ti?
– Ja ću isto ! – odgovori noj.
Nakon nekog vremena konobarica se vrati s narudžbom…
–To bi bilo 28,55 kuna – reče.
Tip posegnu u džep i izvuče točno toliki iznos. Sljedećeg dana tip s nojem opet uđe u restoran i ponovno naruči:
- Hamburger, pomfrit i kolu – a onda se okrenu prema noju:
- A ti? – Ja ću isto ! – odgovori noj. Nakon nekog vremena konobarica se vrati s narudžbom…
- To bi bilo 28,55 kuna – reče. Tip posegnu u džep i izvuče točno toliki iznos. I tako je sve preraslo u rutinu… Prođe nekoliko dana… Čovjek i noj, kao i obično, uđoše u restoran:
- Uobičajeno? – upita konobarica.
- Ne, danas je petak ! uzet ću lignje, salatu i pivo – reče tip… – Ja ću isto ! – odgovori noj. Ubrzo, konobarica se vrati s narudžbom. – To bi bilo 43,20 kuna – reče. Tip posegnu u džep i izvuče točno toliki iznos… Ovoga puta konobarica nije mogla odoljeti radoznalosti…
– Oprostite, ali kako to da uvijek u džepu imate točno toliko novaca koliko iznosi račun? – Prije nekoliko godina čistio sam tavan i našao staru lampu… protrljao sam je i iz nje je izašao duh i rekao da će mi ispuniti dvije želje… moja prva želja bila je da u džepu uvijek imam točno onoliko novca koliko mi treba da bih platio račun… i, želja se ostvarila… svaki put kad nešto kupujem, u džepu se pojavi točno onoliko novca koliko mi treba… – Pa to je izvanredno ! – uzviknu konobarica
– Većina ljudi tražila bi milijune, ali vi ćete ovako biti bogati do kraja života !
- Upravo tako ! zatražim li litru mlijeka ili najskuplji automobil, uvijek ću to moći platiti…
- A zašto vas uvijek prati noj? Čovjek duboko uzdahnu i reče:
- E, tu je kvaka… moja druga želja bila je da uz mene do kraja života bude pilence dugih nogu i velike guze, koje će se uvijek složiti sa svime što kažem…