SVASTA PO MALO
Katolička i protestantske crkve u SAD-u potpisale značajan sporazum o krštenju
Izvor: Religion News Service, Januar 2013
Ves Granberg-Majkaelson
Generalni sekretar u penziji Reformisane crkve u SAD
Vođe Katoličke i Reformisane crkve potpisale su sporazum da priznaju sakramente krštenja jedni drugih, što predstavlja javni korak ka jedinstvu.
„Krštenje uspostavlja vezu jedinstva koja postoji među svima koji su deo Hristovog tela, i prema tome, ono je sakramentalna osnova za naš trud da idemo napred ka vidljivom jedinstvu,“ piše u „Sporazumu o međusobnom priznanju krštenja.“
Dokument je potpisan posle sedam godina diskusije, na bogosluženju 29. januara u katedrali Svete Marije u Ostinu u Teksasu, SAD, i tako je otvoren godišnji sastanak „Hrišćanske crkve zajedno u SAD“, ekumenske mreže stvorene 2001. godine.
Potpisnici su predstavljali Hrišćansku reformisanu crkvu u Severnoj Americi, Prezbiterijansku crkvu SAD, Reformisanu crkvu u Americi, Rimokatoličku crkvu i Ujedinjenu Hristovu crkvu.
Ako većina Reformisanih veroispovesti već priznaje Katoličko krštenje, izjava stavlja službeni pečat na međusobno priznanje krštenja od strane svake crkvene grupe. Dokument poziva da slanje pozivnica na međusobne proslave krštenja i svedočenje o pojedinačnim krštenjima, kada crkva za to traži dokumentaciju.
Dokument navodi da su voda i spominjanje Trojstva – „Otac, Sin i Sveti Duh“ – uslovi za međusobno priznanje krštenja.
„Ovaj ekumenski korak, ovo međusobno priznanje krštenja, deo je našeg odgovora na Isusovu molitvu da budemo jedno,“ rekao je katolički biskup Džo Vaskez.
Sporazum, koji se primenjuje isključivo na crkve u Sjedinjenim državama, neuobičajen je na drugim mestima.
Ves Granberg-Majkaelson, generalni sekretar u penziji Reformisane crkve u Americi i stručnjak za ekumenske odnose, kaže da takvi sporazumi takođe postoje u Australiji i Nemačkoj.
On je potpisivanje sporazuma nazvao „značajnim korakom u isceljenju i pomirenju, koji bi mogao da otvori put za rešavanje drugih problema u kojima smo bolno podeljeni. To je ekumensko dostignuće koje je retko u ovo vreme, i vredno je proslavljanja“.
Nemački biskupi uhvaćeni u velikom skandalu sa pornografijom
Izvor: LifeSiteNews
31. Oktobar 2011.
Nemački katolički časopis PUR reagovao je tekstom: "Biskupi kao porno producenti?"
Deset godina nakon što su bili upozoreni od strane katoličkih vernika, uključujući i dosije od 70 strana koji je poslat svim nemačkim glavnim biskupima, svi značajni mediji preneli su vest o skandalu sa nemačkim biskupima koji su vlasnici izdavačke kuće koja prodaje veliki broj pornografskih izdanja.
Prošle sedmice značajni mediji izneli su činjenicu da su nemački biskupi jedini vlasnici jedne od najprofitabilnijih izdavačkih kuća u Nemačkoj. Ogromna kompanija, uz mnoge verske i etičke knjige prodaje takođe i 2500 pornografskin naslova i drugih knjiga koje vređaju hrišćanske principe.
Portparol biskupa obećao je brzu akciju u cilju ispravljanja nepravilnosti. Međutim, skandal je pojačan time što su verni katolici, koji su godinama više puta na to upozoravali, tretirani uz ćutanje ili čak prezirom.
Weltbild je druga po veličini kompanija za prodaju knjiga u Nemačkoj. Nalazi se u potpunosti u vlasništvu nemačkih biskupa i ima obrt od 1,7 milijardi evra. Njenih 2500 pornografskih naslova, čije korice su isuviše eksplicitne da bi se ovde pokazale, uključuju perverzne seksualne fantazije svake vrste. Weltbild takođe prodaje knjige koje promovišu satanizam, okultizam, ezoteriju i antihrišćansku ateističku propagandu. Uz to, biskupi su takođe vlasnici 50% druge kompanije – Ver-lagsgruppe Droemer Knaur – koja u stvari proizvodi pornografske romane.
Nemačka katolička aktivistkinja Gabrijele Kubi, koja je godinama ukazivala biskupima na različite mane u nemačkoj Katoličkoj crkvi, izjavila je za LifeSiteNews da je najgora stvar u ovom skandalu licemerstvo. Svaki od ovih biskupa dobio je 70 stranica dokumentacije 2008. godine sa detaljnim informacijama da izdavačka kuća prodaje pornografske naslove. Ona je naznačila da je većina biskupa to ignorisala, a čak ih nisu ni udostojili nikakvog odgovora. Ona je optužila Nadbiskupiju u Minhenu da je na upozorenja odgovorila “arogantno i prkosno”.
Na pitanja glavnih medija, crkveni zvaničnici su izjavili da se radi o problemu filtriranja koji je rezultirao previdom, dodajući da će se pozabaviti time, dok je katolički magazin PUR reagovao tekstom “Biskupi kao porno producenti?”.
Katolici nude 50 miliona dolara za Kristalnu katedralu
Izvor: Religion News Service, 2011
Rimokatolička dijeceza Orindž u Kaliforniji ponudila je 50 miliona dolara za kupovinu Kristalne katedrale, čuvene Protestantske mega crkve koja pokušava da se oporavi od krize izazvane bankrotom.
Dijeceza – jedanaesta po veličini u SAD – trenutno nema katedralu. Ponuda, koja obuhvata trenutni depozit od 250,000 dolara i drugu isplatu od 750,000, mogla bi da isplati sve kreditore do kraja godine, rekao je biskup Tod Braun u izjavi od 22. jula.
Braun je Službu Kristalne katedrale, koju je osnovao Robert H. Šuler, nazvao “vrednim religioznim resursom” i izjavio je da se nada da će nastaviti s radom po planu dijeceze.
“Dr Šuler je izgradio ovu službu od skromnog krova i ta stalna vera u Božje proviđenje održaće njihovu zajednicu u ovoj sadašnjoj krizi,” kaže on. “Naša ponuda će ovom svetioniku vere omogućiti da utiče na druge kao važno mesto za bogosluženje.”
Orindž kaunti redžister izveštava da je katedrala takođe primila ponude od obližnjeg Univerziteta Čapman; jednog preduzetnika iz Njuport Biča u Kaliforniji i Internacionalne crkve “Dom mog Oca” iz Norka u Kaliforniji.
Rimokatolička crkva suočena s najvećom krizom u istoriji: Sve manje vernika i sveštenika, sve više skandala
Izvor: Deutsche Welle
“U svetu se danas vodi bitka između onih koji veruju previše i onih koji veruju premalo”, primetio je Teri Egelton nedavno u govoru održanom pred pripadnicima engleskog klera. Pokret “novog ateizma” predvođen uticajnim intelektualcima poput Ričarda Dokinsa i Kristofera Hičensa u svetu stiče sve više pristalica, što su crkvenjaci počeli i te kako da osećaju.
Najnovije istraživanje nemačkog časopisa Der Špigel pokazalo je da se Crkva suočava s velikom krizom: samo 45 posto građana Nemačke izjašnjava se kao vernici. Najbrojniji, sa 30 posto, su rimokatolici.
Pedofilski skandali “ubijaju” Crkvu
Dojče Vele u svojoj analizi Der Špigelovog istraživanja ističe da je središnji problem Katoličke crkve učestali pedofilski skandali. Gotovo svake nedelje u uglednim svetskim medijima može se pročitati novo skandalozno otkriće o sveštenicima zlostavljačima dece. Vatikan se i dalje brani tvrdnjama da se radi o izolovanim slučajevima sveštenika koji su “zastranili”, ali sa svakim novim incidentom poverenje vernika u crkvene institucije drastično opada.
Samo u Nemačkoj je u 2010. godini više od 180.000 ljudi napustilo Katoličku crkvu. Većina njih su od vere digli ruke upravo zbog perverznih potreba koje kler zadovoljava zlostavljanjem najslabijih i najizloženijih. Biskupska konferencija priznaje da se Crkva nalazi u najvećoj krizi još od Drugog svetskog rata.
“Javnost nije spremna da sve proguta”
“Nije samo reč o onima koji povremeno odlaze u crkvu, već i o onima koji nisu spremni sve da progutaju”, slikovito, ali i sasvim prikladno, izrazila se Karin Kortman, potpredsednica Centralnog odbora nemačkih katolika. Ta organizacija planira, u saradnji s Biskupskom konferencijom, da predloži neke reforme koje bi Crkvu modernizovale i prilagodile zahtevima savremenog, svetovnog društva.
Jedan od primera reformi koje se predlažu jeste da razvedeni, pa ponovo oženjeni imaju pravo na pričest, što do sada nije bio slučaj. Ali, samo izlaženje u susret vernicima koji su napustili ustaljene crkvene dogme neće biti dovoljno da se vrati izgubljeno poverenje javnosti, upozorava Dojče Vele. U javnosti se, naime, kao jedan od najvažnijih problema Katoličke crkve ističe celibat.
Crkva u krizi zbog sve manjeg broja sveštenika
Kada bi se Crkva odrekla celibata, ili ga barem “ublažila”, nema sumnje da bi se broj pedofilskih skandala drastično smanjio. Zbog toga čak i konzervativni političari, poput članova nemačke Hrišćansko-demokratske unije, upozoravaju da bi trebalo razmotriti odrednice celibata kojem je sveštenstvo prisiljeno da se podvrgava.
Ali, celibat je samo jedan od problema, ističe Matijas Demig, student teologije koji ne namerava po završetku studija da postane sveštenik. “Veliki je izazov živeti sam. Celibat je problem, ali ne najvažniji. Najvažniji problem je to što sveštenik danas mora biti najprije menadžer, a tek onda pastir”, kaže Deming.
Njega i mnoge druge proučavaoce teologije od svešteničkog je poziva odbila upravo izmena društvene uloge sveštenstva. I tu se najbolje vidi da je Crkva uletela u zatvoreni krug: uporedo s brojem vernika, pada i broj sveštenika. A svoj raniji uticaj kler ne može vratiti bez povećanja broja sveštenika. A broj sveštenika se ne može povećati jer crkvene dogme i učestali skandali odbijaju od Crkve sve veći broj građana. Rešenje za Crkvenu krizu ne samo da se ne nazire, već se ona i produbljuje.
Koliko Hrvatska stvarno ima rimokatoličkih vjernika i koliko to košta?
Neposredno pred popis stanovništva, u Hrvatskoj je pokrenuta građanska inicijativa za sekularnost hrvatske države ”Nisam vjernik”. Cilj akcije je potaknuti ljude koji se na popisima izjašnjavaju kao rimokatolici iz čisto tradicionalnih razloga da prestanu s takvom praksom.
Isto tako, organizatori ističu kako im je želja potaknuti one koji ne vjeruju u nekog boga da se na popisu izjasne kao nevjernici jer se nemaju čega sramiti. I na kraju, kako se ističe na internetskoj stranici
www.nisam-vjernik.org, drugim ateistima i agnosticima pokazati da nisu sami. Organizatori su reagirali i na napade iz Katoličke crkve da je njihova kampanja kršćanofobna. “Ovo je proistinska inicijativa namijenjena otkrivanju broja pravog, istinskog broja vjernika u Republici Hrvatskoj te poticanje onih koji ne vjeruju da izađu iz ormara, jer se nemaju čega sramiti ako ne vjeruju u nadnaravna bića. Nitko ti ne pokušava osporiti ustavno pravo da vjeruješ i prakticiraš svoju vjeru, a jednako tako nitko nevjernike ne bi smio stavljati u ‘kulturološku katoličku kutiju’ iz tradicionalnih razloga. Želimo da i jedni i drugi označe točnu kućicu na sljedećem popisu stanovništva“, objašnjavaju organizatori akcije “Nisam vjernik“.Posebno ih smeta što napuhani broj katolika u Hrvatskoj ima ozbiljne posljedice za sve građane Hrvatske u financijskom i zakonodavnom smislu. Naime, taj postotak je jedan od glavnih argumenata u ugovoru Hrvatske i Vatikana o izdašnom financiranju Katoličke crkve. U spomenutom ugovoru piše: “Mjerodavne vlasti Katoličke crkve i Republike Hrvatske pri određivanju spomenutoga novčanog iznosa imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.” (ugovor Svete Stolice i Republike Hrvatske, 2:6:6)
Odgovor crkve
Nije trebalo dugo da pojedini katolički aktivisti i vrh Crkve optuže ovu inicijativu protukršćanskom. Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić tako je, na predstavljanju palače Hrvatske biskupske konferencije na Ksaveru (koja, podsjećamo, košta 16,5 milijuna eura), rekao da su “podmetanja oko popisa stanovništva i pozivi da se ljudi ne izjašnjavaju kao vjernici smišljene zavjere da se u Hrvatskoj namjerno smanji broj katolika.” Organizatori akcije ”Nisam vjernik” odgovorili su kako njihove namjere nisu protukršćanske već istinoljubive. Ne slažu se s kardinalovim odabirom riječi, no naglašavaju da je akcija pokrenuta s ciljem da se namjerno smanji broj katolika – na stvarni broj.
Prijedlog za razmišljanje
Evidentno je da je u hrvatskoj javnosti vidljiv trend nacionalnog osvješćivanja koji prije svega u ovoj ekonomskoj krizi s pravom propituje, koliko nas sve to košta? Koliko košta pojedince koji daju porez ali i kao društvo koji od tog istog poreza nekome dijeli „šakom i kapom“, uglavnom bez ikakvog prava na bilo kakav nadzor. Nije li možda sazrijelo vrijeme da preuzmemo njemački model? Svatko onaj koji se na popisu stanovništva izjasni pripadnikom crkve neka država po tom modelu uvede crkveni porez iz kojeg će crkva dobivati svoja materijalna sredstva. Dakako u tom slučaju veliko je pitanje koliko bi vjernika uopće preostalo? Zar ne bismo tada imali jasnu situaciju a onaj tko je vjernik dobrovoljno će davati za crkvu za koju smatra da joj treba davati. Ili, nismo li mi pak bogatiji i od jedne Njemačke pa nam niti ovako, to nije problem?