„Rogeru Baconu, franjevcu koji je predavao na Oxfordu, divili su se zbog njegova rada na području matematike i optike, a smatraju ga pretečom suvremene znanstvene metode.“
„Sveti Albert Veliki (oko 1200. – 1280.) također zvan Albertus Magnus, školovao se u Padovi, a kasnije se pridružio redu dominikanaca. (...) U knjizi Dictionary of Scientific Biogaphy (Rječnik znanstvene biografije) piše da je bio 'poznavatelj svih grana znanosti i da je kao takav bio preteča suvremene znanosti u visokome Srednjem vijeku.'“
„Otac Nicolaus Steno (1638. 1686.) npr., luteranski obraćenik koji je kasnije postao katolički svećenik, zaslužan je za 'postavljanje većine načela suvremene geologije'“
„Upravo iz isusovačkoga reda, koji je osnovao ignacije Lojolski u XVI. stoljeću, izniknuo je veliki broj katoličkih svećenika koji su se bavili znanošću. Suvremeni povjesničar opisuje što su sve isusovci postigli do XVIII. stoljeća: Oni su pridonijeli razvoju sata s njihalom, pantografa, barometra, relektornoga teleskopa i mikroskopa, na različitim znanstvenim poljima poput magnetizma, optike i elektriciteta. Promatrali su, u nekim slučajevima prije nego što je itko drugi to činio, šarene pruge na Jupiterovoj površini, Andromedinu maglicu i Saturnove prstenove. Teoretizirali su o cirkulaciji krvi (neovisno o Harveyu), o teoretskoj mogućnosti letenja, o načinu na koji Mjesec utječe na plimu i oseku, o svjetlosti kao valovima. Karte zviježđa južne polutke, logika simbola, protupoplavne mjere na rijekama Po i Adige, uvođenje znakova plus i minus u talijansku matematiku – predstavljaju dio isusovačkih dostignuća, a istaknuti znastvenici poput Fermata, Huygensa, Leibniza i Newtona nisu jedini koji su rado surađivali s isusovcima.“
„Ponovno buđenje zanimanja za rad oca Ruđera Boškovića započelo je u drugoj polovici XX. stoljeća. Jedan suvremeni stručnjak govori da je onaj uvaženi svećenik dao 'prvi dosljedan opis atomske teorije', više od stotinu godina prije pojave suvremene atomske teorije. Danjašnji povjesničar znanosti oca Boškovića naziva 'istinskim tvorcem fundamentalne atomske fizike koju danas poznajemo.'“
„Tako su isusovci potvrdili...kamen temeljac Keplerove inačice Kopernikove teorije i 'srušili aristotelovsku fiziku na nebesima' promatranjima provedenima u crkvi San Petronio u srcu papinske države. To nije mala stvar. Zapravo, korištenje meridijana u bolonjskoj katedrali San Petronio, prema riječima poznatoga francuskoga astronoma iz XVIII stoljeća, Jeromea Lalandea, 'označilo je epohu u povijesti obnove znanosti'. Raniji izvor iz XVIII. stoljeća potvrđuje da će ovo postignuće 'biti slavljeno još dugo vremena zbog besmrtnosti veličine ljudskoga duha, koji je s tolikom preciznošću na zemlji mogao preslikati pravilno uređeno kretanje Sunca i zvijezda'. Tko je mogao naslutiti da će katoličke katedrale toliko puno pridonijeti razvoju znanosti?“
„Činjenica je, kao što to ističe J. L. Helibron s kalifornijskoga sveučilišta Berkeley, da je 'Rimokatolička crkva proučavanju astronomije pružila više financijske pomoći i društvene potpore tijekom više od šest stoljeća, od obnavljanja antičkih učenja tijekom kasnoga Srednjeg vijeka sve do prosvjetiteljstva, nego ijedna druga institucija, odnosno vjerojatno nego sve druge institucije.“
(Iz knjige Thomasa Woodsa,
Kako je Katolička Crkva izgradila Zapadnu civilizaciju)