Kakva je veza između Luthera, Adventista sedmog dana i Hitlera?

Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.330
I to znači da si ti lagao da su katolici bili protiv Hitlera, naravno ne mislim bukvalno da je svaki pojedinac bio za.

Sta sam ja lagao? Sta pricas ti? Katolicke novine u nemackoj su tada pisale protiv nacistickog rezima i protiv hitlera, a papa je izdao encikliku kojom osudjuje nacizam! Pa je hitler pokrenuo KIRCHEN KAMPF (borbu protiv crkve), zabranio je katolicku partiju, novine i katolicke skole, zatvarao je svestenike u logore!

Na kraju Papa nije imao drugog izbora vec da sklopi konkordat. Konkordat je i sklopljen zato, jer su se katolici suocili sa pretnjom svom opstanku..

U tom smislu, oni jesu podrzali hitlera, ali pod pretnjom smrcu!

S druge strane, svo vreme su cinili sve da spasu pojedince.. Tako Stepinac spasava srpsku decu u tim uslovima, dok se pretvara da radi za naciste.. Zato mu neki pravoslavni svestenici i zahvaljuju.. Drugi su spasavali jevreje, to je ono sto je Slap pisao da su milioni jevreja spaseni zahvaljujuci delovanju katolicke crkve.

To znaci da katolici nikada stvarno nisu podrzali hitlera, vec su se pretvarali da rade za rezim..

Ti ocigledno nisi citao istoriju, vec propagandu..
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.330
A što je napravila vaša sekta kada se našla u ovakvoj situaciji? Napravila je upravo suprotno ovome - umjesto da prihvati progon radi Krista, napravila je kompromis sa đavlom da bi opstala.

Hitler je zauzeo sve crkve, objasnio sam gore i medju adventiste je postavio svoje Pastore.. U istoriji je poznata njegova borba protiv crkve (KIRCHEN KAMPF). Procitaj ako nisi..

Nisu ni adventisti bili na strani hitlera, a nisu ni katolici! To je laz!

Dakle, ovo je slucaj i sa pojedinim Adventistickim crkvama u Nemackoj, koje su pravile kompromis da bi opstale.Naime, to je bilo najteze vreme za crkvu, i mnoge crkve su pravile kompromis, jer nacisti su progonili sve one koji se nisu slagali sa njihovom zvanicnom politikom.

Upravo to sam gore objasnio! Niti je katolicka crkva stala na stranu hitlera, niti su adventisti stali na stranu hitlera! Nego je on u sve crkve ubacio svoje ljude i preuzeo ih!

Tako da to nisu nikakvi dokazi protiv Adventista.

Nisu ovo dokazi ni protiv katolika, jer je Papa prethodno osudio nacizam svojom enciklikom, katolicke novine u nemackoj su pisale protiv hitlera.. I tek kada je on pokrenuo KRICHEN KAMPF (borbu protiv crkve), i poceo da zabranjuje katolicke novine i skole, nakon sto je poceo da hapsi svestenike, tek onda je sklopljen konkordat! Pre toga nije!

I pored toga, katolici su tajnim kanalima spasili milione jevreja i brojnu srpsku decu.. Sto samo pokazuje, da nikada nisu stvarno stali na stranu hitlera!
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.400
Hitler je zauzeo sve crkve, objasnio sam gore i medju adventiste je postavio svoje Pastore.. U istoriji je poznata njegova borba protiv crkve (KIRCHEN KAMPF). Procitaj ako nisi..

Nisu ni adventisti bili na strani hitlera, a nisu ni katolici! To je laz!

Adventisti Hitlera podržavaju od njegova dolaska na vlast, a ne samo za vrijeme rata. Nastavit ću s još nekoliko ovakvih kraćih članaka o odnosu ASD i nacističke Njemačke, pa ćeš doboti još kompletniji uvid u činjenice iz toga doba.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Stvarnoslap.

Tvojim poslednjim komentarom si jos jednom dokazao da si lazov i izvrtac, jer ja sam lepo obrazlozio "da su to cinile pojedine crkve i to u Hitlerovskoj Nemackoj, a ne globalna Adventisticka crkva koja postoji u oko 250 zemalja sveta, na celu Generalne konferencije sa sedistem u Americi.

Takodje, da te crkve to sigurno nisu radile pod patronatom Generalne konferencije, vec samoinicijativno, sto znaci da se one i ne mogu smatrati Bozjim narodom, ili oni rukovodioci tih crkava koje su pravile kompromis.

Dakle, lazan si svedok.

Za razliku od toga - Rimokatolicka crkva je bila nacisticki i fasisticki saradnik u zlocinima nad Jevrejima, Romima, Srbima..., a najveci dokaz su Nemacki i ustaski logori, gde su i sami svestenici i casne sestre ubijali nevine ljude, zene, i decu, za sta postoje i javna priznanja svestenika, i svedocenja prezivelih logorasa.

---------------------

Evo mog predhodnog komentara:

Ovo je isti slucaj sa danasnjim Adventistickim crkvama iz severno Americke divizije, koja prima homoseksualce kao propovednike.
Predsednik Adventisticke crkve Ted Wilson je na jednoj konferenciji osudio ovakave pojave, i izjavio "da oni koji cine suprotno temeljima crkve na kojima je izgradjena - ne moze se nazvati Adventistom"

Dakle, ovo je slucaj i sa pojedinim Adventistickim crkvama u Nemackoj, koje su pravile kompromis da bi opstale.
Naime, to je bilo najteze vreme za crkvu, i mnoge crkve su pravile kompromis, jer nacisti su progonili sve one koji se nisu slagali sa njihovom zvanicnom politikom.

Tako da to nisu nikakvi dokazi protiv Adventista.

Naime, postoji jedna knjiga pod naslovom "U DOLINI SMRTI - Rasel Hazel Mudi" koja govori o Nemackom Adventisti koji je pod pretnjom morao da se prikljuci Nemackoj vojsci.

Molio se Bogu da ne nosi oruzje, i Bog mu je dao da radi neke formalne administrativne poslove.

Jednom je saznao od predpostavljenih da Nemci planiraju da odu u jedno Jevrejsko selo i pobiju stanovnike.

Neposredno pre toga on je otrcao u to selo i rekao da dolaze Nemci.
Neki seljani su pobegli, ali neki su mu se rugali.

Bog mu je dao mnoga iskustva, isceljenje..itd..

Takodje, sve vreme je i propovedao.

Jednom je bio pozvan kod predpostavljenih da iznese svoja verska uverenja.

Svedocio im je, a izmedju ostalog rekao im je na osnovu prorocanstva 'da Hitler nikako ne moze da dobije rat, i o Hristovom dolasku"

Na kraju kada su izlazili - jedan od visih cinova mu je nasamo rekao ' da posto Hitler nece dobiti rat - da pripremi galone goriva za povratak u Nemacku"

Posle rata su ostali prijatelji, i cesto razgovarali o religiji.

Amin!
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.400
Stvarnoslap.

Dakle, lazan si svedok.

Za razliku od toga - Rimokatolicka crkva je bila nacisticki i fasisticki saradnik u zlocinima nad Jevrejima, Romima, Srbima...,

Evo činjenica iz 'pera' samih adventista:

Adventisti sedmog dana i nacistička Njemačka

Uz „Confessing Church“ koja je digla svoj glas u znak prosvjeda kada je država prekoračila svoje granice, jedino se Katolička crkva gotovo sama usprotivila zakonima Nacističke stranke o 'ubijanju iz milosrđa'. Godine 1939. zakoni su stupili na snagu “kako bi se riješili nedostojnog života”. Vlada je tajno odobrila ove direktive, ali su nekako postale javne. Poznato je da se u tom trenutku nadbiskup Van Galen usprotivio politici, osuđujući je u propovijedi koja je distribuirana diljem Njemačke. On nije bio sam u ovom križarskom ratu, jer je i nadbiskup Worm Guttenberg također otvoreno osudio eutanaziju. Nacistički režim, želeći pod svaku cijenu održati mir, odstupio je od te politike. Prosvjednici u ovom slučaju nisu pogubljeni, stavljeni su u kućni pritvor, međutim, kad su njihovi župnici prosvjedovali, oni su oslobođeni, a nadbiskupi su vraćeni u svoje biskupije (Ericksen 2007).

Kada je politika eugenike ozakonjena, adventističke publikacije napadale su protivnike „Eugeničkih zakona“ i ušutkivale ih. Sterilizacija je bila samo prvi korak u ovom rasnom napadu, a sljedeći korak uključivao je eliminaciju onih za koje se smatralo da su opasni elementi za njemački genetski fond. Oni koji su se protivili eutanaziji bili su katolici i luterani, dok su adventisti bili nijemi (Blaich).
-------------------------
Dakle, činjenice su ovakve. Jedino se Katolička crkva u Njemačkoj (a i u ostatku Europe) suprotstavila vlastima i zakonima nacističke Njemačke, i samom Hitleru.

a najveci dokaz su Nemacki i ustaski logori, gde su i sami svestenici i casne sestre ubijali nevine ljude, zene, i decu, za sta postoje i javna priznanja svestenika, i svedocenja prezivelih logorasa.

Ovakve idiotarije i gadarije i gnjidarije i svinjarije, ne možeš više podmetnuti ni luđacima u ludnicama. "Puše" ih jedino sekte i sektaši, baš kakvi su ovdje subotari, koje je sotona unajmio da nasrću na Kristovu crkvu. Vi sektaši ste nabolji pokazatelj ostvarenja Isusova proroštva - "Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane" (Mt 10,25)
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.465
Stvarnoslap.

Tvojim poslednjim komentarom si jos jednom dokazao da si lazov i izvrtac, jer ja sam lepo obrazlozio "da su to cinile pojedine crkve i to u Hitlerovskoj Nemackoj, a ne globalna Adventisticka crkva koja postoji u oko 250 zemalja sveta, na celu Generalne konferencije sa sedistem u Americi.

Takodje, da te crkve to sigurno nisu radile pod patronatom Generalne konferencije, vec samoinicijativno, sto znaci da se one i ne mogu smatrati Bozjim narodom, ili oni rukovodioci tih crkava koje su pravile kompromis.

Dakle, lazan si svedok.

Za razliku od toga - Rimokatolicka crkva je bila nacisticki i fasisticki saradnik u zlocinima nad Jevrejima, Romima, Srbima..., a najveci dokaz su Nemacki i ustaski logori, gde su i sami svestenici i casne sestre ubijali nevine ljude, zene, i decu, za sta postoje i javna priznanja svestenika, i svedocenja prezivelih logorasa.

---------------------

Evo mog predhodnog komentara:

Ovo je isti slucaj sa danasnjim Adventistickim crkvama iz severno Americke divizije, koja prima homoseksualce kao propovednike.
Predsednik Adventisticke crkve Ted Wilson je na jednoj konferenciji osudio ovakave pojave, i izjavio "da oni koji cine suprotno temeljima crkve na kojima je izgradjena - ne moze se nazvati Adventistom"

Dakle, ovo je slucaj i sa pojedinim Adventistickim crkvama u Nemackoj, koje su pravile kompromis da bi opstale.
Naime, to je bilo najteze vreme za crkvu, i mnoge crkve su pravile kompromis, jer nacisti su progonili sve one koji se nisu slagali sa njihovom zvanicnom politikom.

Tako da to nisu nikakvi dokazi protiv Adventista.

Naime, postoji jedna knjiga pod naslovom "U DOLINI SMRTI - Rasel Hazel Mudi" koja govori o Nemackom Adventisti koji je pod pretnjom morao da se prikljuci Nemackoj vojsci.

Molio se Bogu da ne nosi oruzje, i Bog mu je dao da radi neke formalne administrativne poslove.

Jednom je saznao od predpostavljenih da Nemci planiraju da odu u jedno Jevrejsko selo i pobiju stanovnike.

Neposredno pre toga on je otrcao u to selo i rekao da dolaze Nemci.
Neki seljani su pobegli, ali neki su mu se rugali.

Bog mu je dao mnoga iskustva, isceljenje..itd..

Takodje, sve vreme je i propovedao.

Jednom je bio pozvan kod predpostavljenih da iznese svoja verska uverenja.

Svedocio im je, a izmedju ostalog rekao im je na osnovu prorocanstva 'da Hitler nikako ne moze da dobije rat, i o Hristovom dolasku"

Na kraju kada su izlazili - jedan od visih cinova mu je nasamo rekao ' da posto Hitler nece dobiti rat - da pripremi galone goriva za povratak u Nemacku"

Posle rata su ostali prijatelji, i cesto razgovarali o religiji.

Amin!

Divno iskustvo. Bogu hvala za takvo iskustvo. Amin.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107

Kako je Katolička crkva pomogla Hitleru​

Od 1933. nije bilo poželjno biti nearijevac – čovek kome babe i dede nisu kršteni u Katoličkoj crkvi. Od 1935. je bilo pogubno biti Jevrej u Nemačkoj. Crkva je svesrdno pomogla nacistima, iako nije bila u lakoj poziciji.
Potraga po crkvenim knjigama počela je već u aprilu 1933. godine – nacisti su zahtevali ne samo od državnih službenika, nego i od lekara, advokata, pisaca i novinara dokaz o arijevskom poreklu. Arhivar Hans Ote istraživao je pomoć crkve u proganjanju Jevreja:
„Takozvani nearijevci prvo su bili ograničeni u izboru poziva, a od 1935. godine bili su obeleženi kao građani drugog reda. Ko je to želeo da izbegne, morao je da donese dokaz o arijevstvu –dokument da su roditelji njegovih roditelja kršteni“.
Takav dokaz mogla je da obezbedi samo crkva zahvaljujući starim crkvenim knjigama, državne matične knjige uvedene su tek sredinom sedamdesetih godina 19. veka.
Po Berlinu „traženi“ Jevreji
Flash-Galerie 65 Jahre Befreiung Auschwitz

Crkva na određeni način učestvovala u holokaustu​

Sveštenici i crkveni arhivari početkom tridesetih godina učestvovali su u izolaciji Jevreja više nego prilježno, kaže berlinski istoričar Manfred Gailus: „Mnoge crkve, čiji položaj u nacionalsocijalizmu nije bio lak, bile su srećne što su ponovo dobile na značaju, nadajući se priznanju od strane države“.
Posebno su bili vredni u Berlinu i Meklenburgu gde se sistematski tragalo za jevrejskim precima i gde su pravljene takozvane „jevrejske kartoteke“. Gailus kaže: „Tu su napisani milioni kartica, unazad do 18. veka, kako bi se utvrdilo gde i kada je u Berlinu bilo prelazaka iz jevrejstva u hrišćanstvo“.
Nearijevci su preklinjali za pomoć
Čak i u crkvama koje su bile kritički raspoložene prema nacizmu Gailus nije otkrio sveštenika koji je pokušao da zaštiti od nacističkih progona hrišćane sa jevrejskim korenima. „Znam za sveštenike koje su ljudi molili da ih zaštite, ali ovi to nisu učinili uz obrazloženje: ja sam službenik crkve i mogu da izdam potvrdu samo o onome što piše u crkvenim knjigama“.
Posle 1945. gotovo i da nije bilo rasprave o pomoći crkve u progonu Jevreja i arhivar Ote primećuje: „Rasprava je vrlo brzo utihnula i posle toga to više nije bila tema. Kao da je svima bilo neprijatno zbog dokaza o arijevstvu“.
A neki od rasističkih teologa ubrzo su vraćeni u službu uz cinično obrazloženje da svojim delovanjem nisu naneli štetu crkvi.

-----------------

Katolička crkva i nacizam u Evropi​



Katolička crkva je aktivno podupirala napredak fašizma u Europi. U Portugalu je podupirala Salazara. Kardinal Cereira (diktatorov prijatelj) je izjavio kako Salazar ima Božansku misiju vladanja Portugalom. U Austriji je Crkva poduprla Dolfusov i Šušnigov austrofašizam. Primas Inicer je bio glavna podrška režimu. Kasnije je podupirao i nacistički Anšlus.
U katoličkoj Poljskoj Crkva je stala na stranu Pilsudskog (i njegovih naslednika). Poljski režim je anektirao delove Ukrajine i Belorusije i promovisao nasilnu akulturaciju dveju nacija. Ukrajinski i Beloruski jezik su u pravoslavnoj crkvi bili zabranjeni. Mnogi su pravoslavci (čak i sveštenici) bili zatvarani i pogubljeni. Pravoslavne su crkve uništili moćni Poljski katolici. Ta je represija trajala skoro dvadeset godina (zaustavljena je tek invazijom na Poljsku 1939.). Vatikan je sve prećutno odobravao. Ta progon Ukrajinske manjine poslužio je kasnije Ukrajinskoj pobunjeničkoj armiji (UPA) kao navodni razlog za masakr nad 100000 Poljaka u Voliniji.
U Italiji je Crkva s Musolinijem potpisala sporazum koji je katolicizam promovisao u državnu religiju. Žrtvovala je dobar deo svojih vlastitih udruženja (uključujući i don Sturzovu Narodnu stranku, s ciljem pomaganja Musoliniju da učvrsti svoju diktaturu): sve je, osim Katoličke akcije, valjalo biti integrisano u fašističke organizacije. Vatikan je obećao da Katolička akcija neće ogresti u antifašističke akcije. Mussolinija je papa, nakon što je ovaj potpisao Lateranski ugovor, okvalifikovao kao ‘čoveka koga vodi Božje proviđenje’. Diktator 1932. od pape prima Zlatnu ostrugu, jedno od najviših odlikovanja koje dodeljuje Država Vatikanskog Grada. Vatikan je takođe podržao i Italijansku invaziju na Abesiniju, i to pod izgovorom da su italijanski vojnici nosioci hrišćanskih vrednosti. Ti “dobri” ‘Hristovi ratnici’ počinili su nebrojene grozote nad abesinskim ‘varvarima’ kao što je, na primer, upotreba bojnog otrova iperita.
Foto: kontra-punkt.info
U Nemačkoj je, u martu 1933., katolička stranka Zentrum, na čijem je čelu bio sveštenik (Ludvig Kaas), glasala za to da Hitler dobije odrešene ruke (Zakon o punomoćju, koji je prošao u parlamentu, dao je neograničenu moć izvršnoj vlasti): Hitler je tako dobio većinu od dve trećine, koja mu je bila potrebna za diktaturu. Hrišćanskim je dobročinstvom Zentrum (a i Vatikan) pristao zatvarati oči pred nacističkim zločinima. Kasnije je Crkva počela pregovarati s Nemačkom oko sporazuma: u tom je scenariju žrtvovan Zentrum, tada jedina značajna stranka koju nacisti nisu zabranili. Zapravo im je ona pomogla da se dokopaju vlasti. 5. jula 1933. Zentrum je ukinut Vatikanskom molbom (čiji je sekretar bio Paceli, budući Pio XII), čime su širom otvorena vrata Hitlerovom NSDAP-u, koji je postao jedina stranka (Nemačka je, zbog važnih glasova Zentruma, potpisala sporazum s Vatikanom; sve u svemu, bio je to čisti klijentelizam).
Hitler se u Main Kampfu, knjizi u kojoj je najavio svoj politički program, deklarisao kao katolik. Takođe je tvrdio kako je uveren da je ‘Božje oruđe’. Katolička crkva nikad nije u svoj Indeks unela Mein Kampf (za razliku od dela Rusoa, Sartra, Paskala i Voltere), čak ni pre nego što je Hitler došao na vlast. Možemo zaključiti kako Hitlerove ideje Crkvi nisu bile neugodne. On je to prepoznao pa je javnim Nemačkim školama nametnuo svakodnevnu molitvu Isusu, a frazu ‘Bog s nama’ dao prišiti na odore Nemačke vojske. Podupirala ga je i protestantska crkva, a na njihovo je čelo postavio naci-protestantski pokret zvan “Nemački Hrišćani (Deutche Christen) koga je vodio pastor Ludvvig Miler. Miler i ostali vernici (katolici i protestanti) su postali članovi Hitlerovog NSDAP-a. Biskup Aloiz Hudal (član NSDAP-a) izdaje knjigu koja pomiruje razne aspekte katolicizma i nacizma. Brani arijevsku viziju hrišćanstva. Hudala Vatikan nikad nije osudio. Hudal je kasnije pomagao nacistima da pobegnu iz Europe.
Foto: kontra-punkt.info
U Španiji su vojnici pokušali izvesti državni udar, ali to se pretvorilo u građanski rat. Crkva ih je pomagala, sveštenici i biskupi su blagosiljali Frankove topove, raskošno i uz Te Deum (ranohrišćanski napev, op. prev.) slavili njegove pobede protiv legitimne republikanske vlade (koja je bila privela kraju privilegije klera). Rat je odneo blizu milion života, a Franko je streljao sve zarobljenike. Pokazao je da je prepoznao pomoć svojih svetih saveznika imenujući razne članove Opus Deia u svoju vladu. Uticaj Opus Dei-a je rastao s Frankovom diktaturom, sve do tačke kad je više od polovice ministara bilo iz redova ove časne katoličke institucije. Franko je zabranio sve religije osim, očigledno, katoličke. Vatikan nikad nije osudio taj progon.
U Slovačkoj (koja je bila nacistička marioneta) je samilosni otac Jozef Tiso preuzeo vlast te podsticao nasilni progon opozicije, cigana i jevreja (deo je tih žrtava bio deportovan u Aušvic). Vatikan nikad nije ekskomunicirao tog “primernog” sveštenika (za razliku od sveštenika koji su branili upotrebu kondoma, abortus, okončavanje klerikalnog celibata, itd.) Tiso je pomogao Hitleru da zauzme katoličku Poljsku. Vatikan nije osudio dvojicu diktatora, iako je imao saznanja da je zauzimanje Poljske temelj za buduću invaziju na SSSR (koga je Crkva mrzila). Papa je doslovce izdao Poljsku.
U Francuskoj (Vihy) Crkva je deklamovala: “Peten je Francuska”. Više je preferirala višijevsku parolu rad-porodica-domovina nego republikansku sloboda-jednakost-bratstvo, koja ju je uvek plašila. Peten je suspendovao svetovnost države, usvojenu 1905., i obnovio privilegije klera. U zamenu je kler zatvarao oči pred zločinima Petenovog režima.
U Belgiji je katolička crkva podržala fašistički pokret Reksizam (ime potiče od Christus Rex), na čelu koga je bio pobožni Leon Degrele. Na njega su kasnije uticale Hitlerove ideje. Tokom Drugog svetskog rata Degrele se okreće službenom nacizmu i vodi SS Valonie, čiji su članovi bili i kapelani. Otac Karnel Veršaev je postao kapelan SS Langemark (oformljena od flamanskih Belgijanaca). Ta su dva “primerna” katolika pobegla iz Belgije (kolaboracionisti su ih osudili), pa su van zemlje proživeli ostatke svojih života.
Foto: kontra-punkt.info
U Hrvatskoj je Crkva u potpunosti (i aktivno) podupirala zločine Ante Pavelića. Oko milion je ljudi (Srba, Roma, Jevreja, Hrvata antifašista, itd.) brutalno ubijeno. Strašni su ustaški zločini šokirali čak i naciste, Pavelićeve saveznike. Sveštenici su učestvovali u ustaškom genocidu. Pobožni su oci takođe promovisali nasilno preobraćenje Srba u katolicizam, pod pretnjama mučenjem i smrću. Mnoge su pravoslavne crkve uništene, a pravoslavni je sveštenstvo trpelo strašnu svirepost pobožnih Ustaša. Pavelićev je režim stvorio strašni koncentracioni logor Jasenovac, u čijoj je upravi bio i sadistički franjevac Filipović (‘Đavolji brat’). Čuvari su u Jasenovcu hladnokrvno ubijali žrtve noževima, sekirama, čekićima i drugim okrutnim metodama. Franjevac Brzica, čuvar u Jasenovcu, dekapitirao je preko hiljadu zarobljenika. Pavelić i druge pobožne Ustaše uspeli su pobeći iz posleratne Evrope uz svetu pomoć Vatikana. Do sada Vatikan nikad nije zamolio za oproštaj zbog saradnje s Pavelićem.
U Sloveniji je biskup Gregori Rozman vodio strašnu pronacističku miliciju. Rozman je na kraju pobegao iz svoje zemlje, tražen kao ratni zločinac (poput pobožnog ustaškog biskupa Ivana Šarića).
Foto: kontra-punkt.info
Tokom Drugog svetskog rata Vatikan je bio vrlo dobro upoznat s nacističkim zločinima. Papa Pio XII je pomislio osuditi naciste, ali je odustao zbog svog zadrtog antikomunizma, misleći da bi Ruska pobeda bila gora od nacizma (Vatikan je smatrao Hitlerovu invaziju na SSSR ‘hrišćanskim pohodom protiv boljševizma’). U poruci odaslanoj putem radija na Božić 1942. Pio je XII. kritikovao komunizam, a ne Hitlera i njegove sluga (Tisa, Pavelića, Petena, Franka, Musolinija…). U božićnoj je poruci progovorio o “stotinama hiljada ljudi koji su bez vlastite krivice, poneka samo zbog nacionalnih ili rasnih motiva, predodređeni za smrt ili na progresivno istrebljenje”, ali nije spominjao niti nacističke žrtve, niti nacističke krvnike. Tokom 1943. nacisti su okupirali Rim. Nacistički je teror došao pred vrata Pape. Oni su proganjali Jevreje, komuniste i druge grupe. 23. marta 1944. grupa gerilaca napala je nacističku komandu i ubila 33 osvajača. Ovaj je herojski čin Vatikan dugo kritikovao kao teroristički. Nemački je odgovor bio hladnokrvno ubojstvo 335 Italijana u Ardeatinskim jamama pod komandom Eriha Pribkea. Sveta je Stolica tek jednostavno žalila za ljudima koji su žrtvovani ‘umesto krivaca’. Drugim rečima, Papa se nije protivio tome što su streljani bili članovi italijanskog pokreta otpora. Pia XII. nisu brinule žrtve nacizma ili nacistička okupacija, već partizani koji su se borili za oslobođenje Italije. Bojao se da bi nagli odlazak Nemaca mogao prepustiti grad u ruke komunističkih boraca. Unatoč tome, Vatikan je pomagao nekim izbeglicama pred nacistima kada je uvideo da je nemački slom neizbežan. Nakon rata, Vatikan je pomagao Mengeleu, Ajhmanu, Pribkeu i drugim nacistima da pobegnu iz Evrope kroz poznatu mrežu bežanja zvanu “Pacovski kanali”.
Foto: kontra-punkt.info
Crkva je podupirala i profašističke diktature u Latinskoj Americi. U Argentini je sarađivala s represivnkim sistemom, a sveštenici su čak učestvovali u mučenjima i ubistvima protivnika, uključujući i takozvane ‘letove smrti’, gde su protivnici bili pobacivani u more. Crkva je takođe pomagala represiju nad manjinama (Jehovini svedoci i homoseksualci, na primer). Katolički su disidenti, kao na primer biskup Angeleli, bili ubijeni, a Crkva je na to samo ćutala. Crkva je takođe podržavala Pinoče, Somozu, Stroessnera, Trujilla i druge fašiste iz regije.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.400

Kako je Katolička crkva pomogla Hitleru​

Od 1933. nije bilo poželjno biti nearijevac – čovek kome babe i dede nisu kršteni u Katoličkoj crkvi. Od 1935. je bilo pogubno biti Jevrej u Nemačkoj. Crkva je svesrdno pomogla nacistima, iako nije bila u lakoj poziciji.
Potraga po crkvenim knjigama počela je već u aprilu 1933. godine – nacisti su zahtevali ne samo od državnih službenika, nego i od lekara, advokata, pisaca i novinara dokaz o arijevskom poreklu. Arhivar Hans Ote istraživao je pomoć crkve u proganjanju Jevreja:
„Takozvani nearijevci prvo su bili ograničeni u izboru poziva, a od 1935. godine bili su obeleženi kao građani drugog reda. Ko je to želeo da izbegne, morao je da donese dokaz o arijevstvu –dokument da su roditelji njegovih roditelja kršteni“.
Takav dokaz mogla je da obezbedi samo crkva zahvaljujući starim crkvenim knjigama, državne matične knjige uvedene su tek sredinom sedamdesetih godina 19. veka.
Po Berlinu „traženi“ Jevreji
Flash-Galerie 65 Jahre Befreiung Auschwitz

Crkva na određeni način učestvovala u holokaustu​

Sveštenici i crkveni arhivari početkom tridesetih godina učestvovali su u izolaciji Jevreja više nego prilježno, kaže berlinski istoričar Manfred Gailus: „Mnoge crkve, čiji položaj u nacionalsocijalizmu nije bio lak, bile su srećne što su ponovo dobile na značaju, nadajući se priznanju od strane države“.
Posebno su bili vredni u Berlinu i Meklenburgu gde se sistematski tragalo za jevrejskim precima i gde su pravljene takozvane „jevrejske kartoteke“. Gailus kaže: „Tu su napisani milioni kartica, unazad do 18. veka, kako bi se utvrdilo gde i kada je u Berlinu bilo prelazaka iz jevrejstva u hrišćanstvo“.
Nearijevci su preklinjali za pomoć
Čak i u crkvama koje su bile kritički raspoložene prema nacizmu Gailus nije otkrio sveštenika koji je pokušao da zaštiti od nacističkih progona hrišćane sa jevrejskim korenima. „Znam za sveštenike koje su ljudi molili da ih zaštite, ali ovi to nisu učinili uz obrazloženje: ja sam službenik crkve i mogu da izdam potvrdu samo o onome što piše u crkvenim knjigama“.
Posle 1945. gotovo i da nije bilo rasprave o pomoći crkve u progonu Jevreja i arhivar Ote primećuje: „Rasprava je vrlo brzo utihnula i posle toga to više nije bila tema. Kao da je svima bilo neprijatno zbog dokaza o arijevstvu“.
A neki od rasističkih teologa ubrzo su vraćeni u službu uz cinično obrazloženje da svojim delovanjem nisu naneli štetu crkvi.

-----------------

Katolička crkva i nacizam u Evropi​



Katolička crkva je aktivno podupirala napredak fašizma u Europi. U Portugalu je podupirala Salazara. Kardinal Cereira (diktatorov prijatelj) je izjavio kako Salazar ima Božansku misiju vladanja Portugalom. U Austriji je Crkva poduprla Dolfusov i Šušnigov austrofašizam. Primas Inicer je bio glavna podrška režimu. Kasnije je podupirao i nacistički Anšlus.
U katoličkoj Poljskoj Crkva je stala na stranu Pilsudskog (i njegovih naslednika). Poljski režim je anektirao delove Ukrajine i Belorusije i promovisao nasilnu akulturaciju dveju nacija. Ukrajinski i Beloruski jezik su u pravoslavnoj crkvi bili zabranjeni. Mnogi su pravoslavci (čak i sveštenici) bili zatvarani i pogubljeni. Pravoslavne su crkve uništili moćni Poljski katolici. Ta je represija trajala skoro dvadeset godina (zaustavljena je tek invazijom na Poljsku 1939.). Vatikan je sve prećutno odobravao. Ta progon Ukrajinske manjine poslužio je kasnije Ukrajinskoj pobunjeničkoj armiji (UPA) kao navodni razlog za masakr nad 100000 Poljaka u Voliniji.
U Italiji je Crkva s Musolinijem potpisala sporazum koji je katolicizam promovisao u državnu religiju. Žrtvovala je dobar deo svojih vlastitih udruženja (uključujući i don Sturzovu Narodnu stranku, s ciljem pomaganja Musoliniju da učvrsti svoju diktaturu): sve je, osim Katoličke akcije, valjalo biti integrisano u fašističke organizacije. Vatikan je obećao da Katolička akcija neće ogresti u antifašističke akcije. Mussolinija je papa, nakon što je ovaj potpisao Lateranski ugovor, okvalifikovao kao ‘čoveka koga vodi Božje proviđenje’. Diktator 1932. od pape prima Zlatnu ostrugu, jedno od najviših odlikovanja koje dodeljuje Država Vatikanskog Grada. Vatikan je takođe podržao i Italijansku invaziju na Abesiniju, i to pod izgovorom da su italijanski vojnici nosioci hrišćanskih vrednosti. Ti “dobri” ‘Hristovi ratnici’ počinili su nebrojene grozote nad abesinskim ‘varvarima’ kao što je, na primer, upotreba bojnog otrova iperita.
Foto: kontra-punkt.info
U Nemačkoj je, u martu 1933., katolička stranka Zentrum, na čijem je čelu bio sveštenik (Ludvig Kaas), glasala za to da Hitler dobije odrešene ruke (Zakon o punomoćju, koji je prošao u parlamentu, dao je neograničenu moć izvršnoj vlasti): Hitler je tako dobio većinu od dve trećine, koja mu je bila potrebna za diktaturu. Hrišćanskim je dobročinstvom Zentrum (a i Vatikan) pristao zatvarati oči pred nacističkim zločinima. Kasnije je Crkva počela pregovarati s Nemačkom oko sporazuma: u tom je scenariju žrtvovan Zentrum, tada jedina značajna stranka koju nacisti nisu zabranili. Zapravo im je ona pomogla da se dokopaju vlasti. 5. jula 1933. Zentrum je ukinut Vatikanskom molbom (čiji je sekretar bio Paceli, budući Pio XII), čime su širom otvorena vrata Hitlerovom NSDAP-u, koji je postao jedina stranka (Nemačka je, zbog važnih glasova Zentruma, potpisala sporazum s Vatikanom; sve u svemu, bio je to čisti klijentelizam).
Hitler se u Main Kampfu, knjizi u kojoj je najavio svoj politički program, deklarisao kao katolik. Takođe je tvrdio kako je uveren da je ‘Božje oruđe’. Katolička crkva nikad nije u svoj Indeks unela Mein Kampf (za razliku od dela Rusoa, Sartra, Paskala i Voltere), čak ni pre nego što je Hitler došao na vlast. Možemo zaključiti kako Hitlerove ideje Crkvi nisu bile neugodne. On je to prepoznao pa je javnim Nemačkim školama nametnuo svakodnevnu molitvu Isusu, a frazu ‘Bog s nama’ dao prišiti na odore Nemačke vojske. Podupirala ga je i protestantska crkva, a na njihovo je čelo postavio naci-protestantski pokret zvan “Nemački Hrišćani (Deutche Christen) koga je vodio pastor Ludvvig Miler. Miler i ostali vernici (katolici i protestanti) su postali članovi Hitlerovog NSDAP-a. Biskup Aloiz Hudal (član NSDAP-a) izdaje knjigu koja pomiruje razne aspekte katolicizma i nacizma. Brani arijevsku viziju hrišćanstva. Hudala Vatikan nikad nije osudio. Hudal je kasnije pomagao nacistima da pobegnu iz Europe.
Foto: kontra-punkt.info
U Španiji su vojnici pokušali izvesti državni udar, ali to se pretvorilo u građanski rat. Crkva ih je pomagala, sveštenici i biskupi su blagosiljali Frankove topove, raskošno i uz Te Deum (ranohrišćanski napev, op. prev.) slavili njegove pobede protiv legitimne republikanske vlade (koja je bila privela kraju privilegije klera). Rat je odneo blizu milion života, a Franko je streljao sve zarobljenike. Pokazao je da je prepoznao pomoć svojih svetih saveznika imenujući razne članove Opus Deia u svoju vladu. Uticaj Opus Dei-a je rastao s Frankovom diktaturom, sve do tačke kad je više od polovice ministara bilo iz redova ove časne katoličke institucije. Franko je zabranio sve religije osim, očigledno, katoličke. Vatikan nikad nije osudio taj progon.
U Slovačkoj (koja je bila nacistička marioneta) je samilosni otac Jozef Tiso preuzeo vlast te podsticao nasilni progon opozicije, cigana i jevreja (deo je tih žrtava bio deportovan u Aušvic). Vatikan nikad nije ekskomunicirao tog “primernog” sveštenika (za razliku od sveštenika koji su branili upotrebu kondoma, abortus, okončavanje klerikalnog celibata, itd.) Tiso je pomogao Hitleru da zauzme katoličku Poljsku. Vatikan nije osudio dvojicu diktatora, iako je imao saznanja da je zauzimanje Poljske temelj za buduću invaziju na SSSR (koga je Crkva mrzila). Papa je doslovce izdao Poljsku.
U Francuskoj (Vihy) Crkva je deklamovala: “Peten je Francuska”. Više je preferirala višijevsku parolu rad-porodica-domovina nego republikansku sloboda-jednakost-bratstvo, koja ju je uvek plašila. Peten je suspendovao svetovnost države, usvojenu 1905., i obnovio privilegije klera. U zamenu je kler zatvarao oči pred zločinima Petenovog režima.
U Belgiji je katolička crkva podržala fašistički pokret Reksizam (ime potiče od Christus Rex), na čelu koga je bio pobožni Leon Degrele. Na njega su kasnije uticale Hitlerove ideje. Tokom Drugog svetskog rata Degrele se okreće službenom nacizmu i vodi SS Valonie, čiji su članovi bili i kapelani. Otac Karnel Veršaev je postao kapelan SS Langemark (oformljena od flamanskih Belgijanaca). Ta su dva “primerna” katolika pobegla iz Belgije (kolaboracionisti su ih osudili), pa su van zemlje proživeli ostatke svojih života.
Foto: kontra-punkt.info
U Hrvatskoj je Crkva u potpunosti (i aktivno) podupirala zločine Ante Pavelića. Oko milion je ljudi (Srba, Roma, Jevreja, Hrvata antifašista, itd.) brutalno ubijeno. Strašni su ustaški zločini šokirali čak i naciste, Pavelićeve saveznike. Sveštenici su učestvovali u ustaškom genocidu. Pobožni su oci takođe promovisali nasilno preobraćenje Srba u katolicizam, pod pretnjama mučenjem i smrću. Mnoge su pravoslavne crkve uništene, a pravoslavni je sveštenstvo trpelo strašnu svirepost pobožnih Ustaša. Pavelićev je režim stvorio strašni koncentracioni logor Jasenovac, u čijoj je upravi bio i sadistički franjevac Filipović (‘Đavolji brat’). Čuvari su u Jasenovcu hladnokrvno ubijali žrtve noževima, sekirama, čekićima i drugim okrutnim metodama. Franjevac Brzica, čuvar u Jasenovcu, dekapitirao je preko hiljadu zarobljenika. Pavelić i druge pobožne Ustaše uspeli su pobeći iz posleratne Evrope uz svetu pomoć Vatikana. Do sada Vatikan nikad nije zamolio za oproštaj zbog saradnje s Pavelićem.
U Sloveniji je biskup Gregori Rozman vodio strašnu pronacističku miliciju. Rozman je na kraju pobegao iz svoje zemlje, tražen kao ratni zločinac (poput pobožnog ustaškog biskupa Ivana Šarića).
Foto: kontra-punkt.info
Tokom Drugog svetskog rata Vatikan je bio vrlo dobro upoznat s nacističkim zločinima. Papa Pio XII je pomislio osuditi naciste, ali je odustao zbog svog zadrtog antikomunizma, misleći da bi Ruska pobeda bila gora od nacizma (Vatikan je smatrao Hitlerovu invaziju na SSSR ‘hrišćanskim pohodom protiv boljševizma’). U poruci odaslanoj putem radija na Božić 1942. Pio je XII. kritikovao komunizam, a ne Hitlera i njegove sluga (Tisa, Pavelića, Petena, Franka, Musolinija…). U božićnoj je poruci progovorio o “stotinama hiljada ljudi koji su bez vlastite krivice, poneka samo zbog nacionalnih ili rasnih motiva, predodređeni za smrt ili na progresivno istrebljenje”, ali nije spominjao niti nacističke žrtve, niti nacističke krvnike. Tokom 1943. nacisti su okupirali Rim. Nacistički je teror došao pred vrata Pape. Oni su proganjali Jevreje, komuniste i druge grupe. 23. marta 1944. grupa gerilaca napala je nacističku komandu i ubila 33 osvajača. Ovaj je herojski čin Vatikan dugo kritikovao kao teroristički. Nemački je odgovor bio hladnokrvno ubojstvo 335 Italijana u Ardeatinskim jamama pod komandom Eriha Pribkea. Sveta je Stolica tek jednostavno žalila za ljudima koji su žrtvovani ‘umesto krivaca’. Drugim rečima, Papa se nije protivio tome što su streljani bili članovi italijanskog pokreta otpora. Pia XII. nisu brinule žrtve nacizma ili nacistička okupacija, već partizani koji su se borili za oslobođenje Italije. Bojao se da bi nagli odlazak Nemaca mogao prepustiti grad u ruke komunističkih boraca. Unatoč tome, Vatikan je pomagao nekim izbeglicama pred nacistima kada je uvideo da je nemački slom neizbežan. Nakon rata, Vatikan je pomagao Mengeleu, Ajhmanu, Pribkeu i drugim nacistima da pobegnu iz Evrope kroz poznatu mrežu bežanja zvanu “Pacovski kanali”.
Foto: kontra-punkt.info
Crkva je podupirala i profašističke diktature u Latinskoj Americi. U Argentini je sarađivala s represivnkim sistemom, a sveštenici su čak učestvovali u mučenjima i ubistvima protivnika, uključujući i takozvane ‘letove smrti’, gde su protivnici bili pobacivani u more. Crkva je takođe pomagala represiju nad manjinama (Jehovini svedoci i homoseksualci, na primer). Katolički su disidenti, kao na primer biskup Angeleli, bili ubijeni, a Crkva je na to samo ćutala. Crkva je takođe podržavala Pinoče, Somozu, Stroessnera, Trujilla i druge fašiste iz regije.

Auuuuuuuuuuuuu, koliki člančina za idiote. Ovim si najbolje pokazao kakav te đavliji bijes spopao. Đavlini smeta što ja ovdje razobličavam "njegovih ruku djelo - subotarsku sektu - Adventiste sedmog dana". Ovo je meni signal, kad đavlina ovoliko bjesni na ovo njegovo razotkrivanje, da ja moram nastaviti istinu iznositi. Zato, krećem odmah.

Evo činjenica iz 'pera' samih adventista:

Adventisti sedmog dana i nacistička Njemačka

Korištenje ovog gledišta koji je dio nauka adventista sedmog dana imalo je za cilj udvaranje crkve državi i stjecanje njezine naklonosti. “Iako nastavljaju s tradicionalnim naglaskom na zdrav život, adventističke publikacije ubrzo su usvojile elemente nacističke rasne agende. . . . Zanimljiv put vodio je od brige za siromašne, brige za manje sretne i slabe, do uklanjanja slabih, kao Božjeg djela (Blaich). “Pozitivan” rezultat ovih promjena bio je “mainstreaming” adventizma jer je država promicala zdrav život i obiteljske vrijednosti koje i crkva promiče kroz svoje publikacije. Unatoč tome, polako, ali sigurno, adventistička zdravstvena poruka poprimila je popularne prizvuke, dajući joj zaokret i mijenjajući izvornu namjeru zdravstvene reforme, pretvarajući je u ono što je država diktirala, a ne ono što Sveto pismo uči. Crkveno vodstvo bilo je svjesno ovog izvrtanja pojmova i značenja. G. W. Schubert, potpredsjednik Njemačke adventističke crkve, podijelio je svoju "slabu nadu" s kolegom potpredsjednikom Generalne konferencije adventista da bi "možda ovo mogao biti put po Gospodnjoj volji da se kasnije dobije sloboda za distribuciju naše vjerske literature” (Blaich). Ta sloboda nikada nije došla, a vrijeme je pokazalo da ovaj kompromis sigurno nije bio “put Gospodnji”.
------------------------

Pogledajte kako su Adventisti sedmog dana "projektirali put po Gospodnjoj volji" s nacističkom Njemačkom i Hitlerom.
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.330
Tvojim poslednjim komentarom si jos jednom dokazao da si lazov i izvrtac, jer ja sam lepo obrazlozio "da su to cinile pojedine crkve i to u Hitlerovskoj Nemackoj, a ne globalna Adventisticka crkva koja postoji u oko 250 zemalja sveta, na celu Generalne konferencije sa sedistem u Americi.

Vi ste prvi poceli. Tvrdili ste da su katolici docekali hitlera sa radoscu, sta sad ocekujes da on amnestira adventiste?

Kako je Katolička crkva pomogla Hitleru

Evo, vi sami sebe amnestirate a katolike osudjujete, i onda on laze..

Nego ovo nije moja tema, necu da pisem..
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Bolje da zakljucimo da su svi bili krivi u Hitlerovoj Nemackoj.
Samo neki kao Adventisti ne svojom voljom, ili polovicno svojom.
A Katolici isto tako, ali vise svojom voljom, jer im je cela istorijska politika crkve bila zlocinacka i zaverenicka.

Hej, ubijati decu u ustaskim logorima, davati im usitljeno staklo u hranu, zive ih zakopavati,pa to moze samo ekstremno bolestan um.
A to su cinili Katolicki svestenici i casne sestre.
Licno sam slusao na radiju svedocenje prezivelih.

Ja sam dao odgovor zasto su neki Adventisti pravili kompromis.

Evo ponovo.

""""Ovo je isti slucaj sa danasnjim Adventistickim crkvama iz severno Americke divizije, koja prima homoseksualce kao propovednike.
Predsednik Adventisticke crkve Ted Wilson je na jednoj konferenciji osudio ovakave pojave, i izjavio "da oni koji cine suprotno temeljima crkve na kojima je izgradjena - ne moze se nazvati Adventistom"

Dakle, ovo je slucaj i sa pojedinim Adventistickim crkvama u Nemackoj, koje su pravile kompromis da bi opstale.
Naime, to je bilo najteze vreme za crkvu, i mnoge crkve su pravile kompromis, jer nacisti su progonili sve one koji se nisu slagali sa njihovom zvanicnom politikom.

Tako da to nisu nikakvi dokazi protiv Adventista.

Naime, postoji jedna knjiga pod naslovom "U DOLINI SMRTI - Rasel Hazel Mudi" koja govori o Nemackom Adventisti koji je pod pretnjom morao da se prikljuci Nemackoj vojsci.

Molio se Bogu da ne nosi oruzje, i Bog mu je dao da radi neke formalne administrativne poslove.

Jednom je saznao od predpostavljenih da Nemci planiraju da odu u jedno Jevrejsko selo i pobiju stanovnike.

Neposredno pre toga on je otrcao u to selo i rekao da dolaze Nemci.
Neki seljani su pobegli, ali neki su mu se rugali.

Bog mu je dao mnoga iskustva, isceljenje..itd..

Takodje, sve vreme je i propovedao.

Jednom je bio pozvan kod predpostavljenih da iznese svoja verska uverenja.

Svedocio im je, a izmedju ostalog rekao im je na osnovu prorocanstva 'da Hitler nikako ne moze da dobije rat, i o Hristovom dolasku"

Na kraju kada su izlazili - jedan od visih cinova mu je nasamo rekao ' da posto Hitler nece dobiti rat - da pripremi galone goriva za povratak u Nemacku"

Posle rata su ostali prijatelji, i cesto razgovarali o religiji.

Amin!"""
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top