Vratimo se temi - Potpora Adventista sedmog dana Hitleru i nacizmu
Ne samo da je crkva patila od organizacijske bolesti, već je postala i zaluđena Hitlerom. Hitler se zalagao za konzervativne obiteljske vrijednosti, bio je protiv pornografije i prostitucije, nije pio niti pušio, čak je bio i vegetarijanac. Bio je ostvarenje adventističkog sna, kakav ulov naše mlade čestite dame. Crkva je pogriješila gledajući na izgled, dok je bila zaslijepljena za znakove prljave igre koji su bili vidljivi još ranije i u fašističkom režimu i kod samog Hitlera. Zanemarila je stvarnost i bila je toliko zaslijepljena mogućnošću da postane dijelom mainstreama da je ignorirala i zaboravila da iako oba entiteta naizgled mogu imati zajedničku svrhu (tj. zdravstvenu reformu), na kraju dana obje institucije su imale dijametralno različite i antagonističke motive koji su ih poticali da ostvare zajedničke ciljeve. Oba su svjetonazora bila potpuno nespojiva, i unatoč tome crkva je smatrala da će se udovoljavanjem državi očuvati. Nacistička vlada nikada nije marila za crkvu ili njezinu dobrobit, a niti za očuvanje crkvene organizacije. Sicher oslikava turobnu sliku kada kaže da su “autori koji su hvalili vladu bili su zaustavljeni, a novine koje su ih objavile zaplijenjene; sve su sirovine bile potrebne za rat” (Sicher).