Član
- Učlanjen(a)
- 30.09.2012
- Poruka
- 1.589
Nikada mi nece biti jasno kako vernicima se ne uzdrma vera kada pogledaju nase mesto u kosmosu, u nebitnom solarnom sistemu u predgradju jednog repa obicne galaksije u kojoj ima 200-400 milijardi zvezda, nase sunce je samo jedno od njih.Na kraju kad na to dodamo 100 milijardi galaksija u celom univrzumu vidimo da smo manje nego nebitni, naravno mora da se dodje i do zakljucka da skoro sigurno nismo jedini zivot koji postoji. Da li je i taj drugi zivot stvorio isti bog, da li se i kod njih Hrist razapinjao, sta ako sve vrvi od zivota ( a trebalo bi da je tako kad se razmisli o velicini univerzuma ). Kad saznamo da nismo ni hemijski posebni, zivot na planeti se sastoji od elemenata koji su najcesci u kosmosu, kada pogledamo velicinu istog moramo da pomislimo da je bilo neizbezno da varnica zivota se desi bar na jednoj od bezbroj planeta. Nije mi jasno kako ljudi mogu da ostanu vernici u licnog boga kada saznaju sve ovo.