Kако је некад било

Član
Učlanjen(a)
02.11.2009
Poruka
303
"Слобода" Православља у Брозово доба






IZVEŠTAJ


Oblasnom komitetu
br.1588/8-5,strogo pov.

Ucenik Todorovic Nemanja rod. 26.05.1972.god. u Nemenikucama, od oca Lazara i majke Mileve rod. Stankovic, dana 15.04.1985.god. na casu srpskohrvatskog jezika i književnosti istupio je sa neprihvatljivim i nazadnim idejama, direktno podrivajuci naš socijalisticki, samoupravni sistem.

Imenovani je toga dana, radeci pismeni zadatak na temu ''Tehnika i nauka na pragu XXI veka i njihov uticaj na razvoj našeg socijalistickog društva'', izneo niz kompromitu- jucih cinjenica na racun našeg samoupravnog sistema. U svom zadatku ispoljavao je pesimizam u pogledu razvoja socijalizma, govoreci o nekakvim religioznim nebulozama, vezanim za navodni sudnji dan i tobožnji drugi hristov dolazak, i sve u tom smislu. Izlaganje ovog nazadnog crkvenog ucenja izazvalo je veliki skandal i vidno uznemirenje kod drugih ucenika.

Gorepomenuti ucenik odranije je pokazivao izvesne znake nedovoljno razvijene društvenopoliticke svesti i prilikom razgovora sa svojim vršnjacima više puta je pokretao nazadne religiozne teme. Jednom prilikom, na moju provokaciju od koga dobija religiozna saznanja, odgovorio je da ga u tome poducava baba, pomalo i maceha, ali i otac, drug Lazar, inace predsednik SSRN MZ Nemenikuce, što narocito zabrinjava i baca novu svetlost na ceo slucaj. Tom prilikom je omladinac Todorovic još izjavio sledece: "U mojoj kuci se odavno potajno slavi Sveti Nikola i svešteniku se redovno placa parohijal".

Preporuka: obratiti pažnju na to s kim se sastaje i na kojim mestima se krece omladinac Nemanja Todorovic. Diskretno ga pratiti i beležiti iskaze.

KG-TIGAR 1065-443



PISMENI ZADATAK IZ SRPSKOHRVATSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
Ucenik:Todorovic Nemanja

15.IV 1985.god.





Tehnika i nauka na pragu XXI veka i njihov uticaj na razvoj našeg
socijalistickog društva

Svaki tehnicki i naucni pronalazak nosi u sebi napredak, a istovremeno i citav niz loših i štetnih stvari. Covek je takav stvor da štogod lepo i pametno zamisli pogrešno uradi. Misli da je koristan, a uglavnom pravi štetu i sebi i prirodi.

Davno, u praistoriji, covek je pronašao vatru i tocak da mu pomažu i koriste u svakodnevnom životu. Ali sa vatrom su došli požari, a sa tockom saobracaj. Alfred Nobel je izmislio dinamit da se njime rudnici miniraju i ruda vadi, a covek od toga napravio oružje, pa pobio stotine miliona drugih ljudi. Kada se pojavio dizel-motor industrija je pocela naglo da cveta, a sa industrijskim razvojem i priroda je pocela da strada. Sad se vode ratovi za crno zlato, asfaltiraju poljane i proplanci, a ptica i cveca je sve manje. Elektricna energija je, osim elektrifikacije i lagodnog života, donela termoelektrane i površinske kopove, mrtve reke, zagadenu vodu i vazduh, potopljene kanjone... Atomska energija trebala je sve ove nedostatke da otkloni, ali je, umesto toga, donela Hirošimu i Nagasaki.

Mislim da ce u tom XXI veku, ako ga uopšte i bude, covek sam sebe nacisto da uništi. Postoje i dokazi za to. U Svetom Pismu piše, u knjizi Otkrivenja, da ce propast sveta neminovno doci, samo se ne zna tacno kada. Tu piše još i ovo: desice se strašne oluje, poplave, suše, požari i zemljotresi, vodice se dugi ratovi i mrtvi ce zavideti živima (sve se ovo vec dešava u naše vreme), a potom ce doci antihrist i vladace celim svetom neko vreme. To može da bude, recimo, predsednik Amerike, generalni sekretar Ujedinjenih nacija ili neko drugi tako mocan. Antihrist ce vladati svojim sledbenicima preko nekih naucnih dostignuca, kao što su televizija, telefonija, radio, samo što ce to biti još savremenije i zgodnije da se prati svaki covek na svakom mestu šta radi i o cemu misli. Ceo svet ce postati jedno veliko selo, a tim selom ce vladati najgori od najgorih ljudi, prema kojem su Napoleon, Hitler i Staljin mala deca. Antihrist ce obeležiti svoje sledbenike posebnim znakom, dace im sva zemaljska blaga da mu se poklone i veci deo covecanstva ce pokleknuti i predati dušu davolu. Oni malobrojni koji ostanu verni Gospodu, bice proganjani i muceni, nece moci da prodaju ni kupuju, bice obespravljeni i umirace od gladi i patnji. Blago onom ko ne doceka ova vremena. Bice to poslednje kušanje grešnog ljudskog roda posle kojeg ce doci Isus Hristos po drugi put na zemlju, medu ljude, savladace zver i baciti je u okove, pa ce onda da sudi živima i mrtvima po delima njihovim. Tad ce biti sveopšte vaskrsnuce mrtvih i ljudi ce ici u Carstvo nebesko ili u oganj vecni, u zavisnosti od toga kakvi su bili u zemaljskom životu.

Tako ce biti na kraju sveta, samo što ni andeli na nebu ne znaju kada ce to biti tacno i niko drugi ne zna osim Boga na nebesima, ali ja mislim da ce to biti sigurno baš u tom XXI veku, a to sve zato što vec imaju neki znaci, to jest, suše, zemljotresi i ratovi svuda po svetu i ljudi koji sve više greše, a ne kaju se.

Tako ce da bude u XXI veku.

nedovoljan (1) D. Stefanovic

____________




Te iste godine ja sam iz "Poznavanja prirode i drustva" dobio kritiku
od ucitelja iz slicnog razloga.
Pre par godina predavao sam "Pravoslavni katihizis" u toj istoj OS
u koju sam i sam isao kao djak, i Bozji promisao je bio takav da sam predavao bas u ucionici
u kojoj je nekada moja vera kao decaka bila na probi.
Dvocas "bezboznicke veronauke" drzao nam je ucitelja koji je za mene bio neprkosnoveni autoritet.
Drug ucitelj je davao "dokaze" jedan, za drusim, da je ucenje o Bogu izmisljotina,
te da je sve nastalo slucajno, govorio je o tome kako je sve nastalo postepeno kroz nezamislivo mnogo godina,
da su to sve prirodni zakoni, a da "Bog je samo jedna od ljudskih bajki, kao mi kada ucimo
bajke o ovome ili onome, ali znamo da to ne postoji..." i sve tako i tome slicno.,
da su svet, ali i covek kao "ovaj sat na zidu" (i tog se dobro secam) ...
Zadnjarecenica me navela da dignem ruku (nakon sto je drug ucitelj pitao da li ima neko pitanje)
i pitao sam ga kako to da postoji onaj koji je napravio sat, zasto ne bi postojao i moj Bog (u glavi sam imao ikonu Hrista koja je stojala na zidu u tatinoj sobi) ?
Onda je on tu izneo gomilu shit-a,
a ja sam mu odgovorio da ja ipak volim Boga
(to se dobro secam - nisam mu rekao verujem, nego volim Boga).
Onda me je pitao da li idem u crkvu?
Ja sam rekao da idemo kod tetke koja zivi u crkvi
( ona je igumanija).
Roditelji su mi bili samo religiozni, i postovali su malo obicaje,
ali nismo isli u crkvu, retko kada. Kada sam bio IV-V rasred poceo sam (sam, sa jos jednim drugom)
da idem u crkvu, jer je crkva par stanica GSP od moje kuce.
Javno me je isprozivao na casu i pitao ko jos u razredu veruje u Boga,
neka slobodno digne ruku.
Niko nije digao ruku (to je bio tezak udarac za mene).
Nikada necu zaboraviti taj dan! Bio sam tuzan... TUUUUUUUUZAN!
Kao da se sve srusilo na mene! E, osecao sam se isto kao onaj dan kada su nam 17. marta rusili crkve i manastire na KiM.
Prvo sto sam pitao oca kada sam dosao kuci bilo je:
"Tata, da li postoji Bog ili ne postoji?". Odgovor mog oca me je porazio,
secam se da me on jos vise izbedacio, rekao mi je:
"Pa, pricaju ljudi da postoji."

Kada smo postali kolege u istoj skoli, naravno ucitelj se obradovao zbog toga,
kaze lepa je Veronauka, ja sam naucio moju unuku (ima samo cetiri godine) "Oce nas".
Heh, sta da mu kazem? Smesim se: "SLAVA BOGU!"







_____________________________


PRILOZI PROBLEMATICI ŠKOLSKOG VASPITANJA
U SVETLU ISKORENJIVANjA NAZADNIH DRUŠTVENIH POJAVA

(Delovi strucnog rada objavljenog u ''Prosvetnoj delatnosti''
- glasniku prosvetnih radnika Srbije,183.broj,god.1985.)

...jer danas i ovde naše socijalisticko školstvo nema samo obrazovnu funkciju, nego je neophodno da naglasimo i njegovu vaspitnu ulogu.

Prilikom rada sa decom iz ruralnih, zaostalih podrucja pedagozi se susrecu sa brojnim i teško iskorenjivim pojavama verske zatucanosti. Ucenici donose iz svojih porodica religiozna predubedenja usled neprosvecenosti roditelja i uticaja sredine, te tako veoma cesto padaju u primitivni verski zanos, koji se negativno odražava na njihov dalji psihofizicki razvoj i izgradnju društvenopoliticke svesti...

...U svojoj dugogodišnjoj pedagoškoj praksi susretala sam se više puta sa ekstremnim slucajevima nazadnog hrišcanskog poimanja stvarnosti od strane pojedinih ucenika. Navešcu nekoliko tipicnih primera verske zatucanosti medu seoskom omladinom: u jednom malom, planinskom selu na Zlatiboru, u kojem sam službovala šest godina kao nastavnica srpskohrvatskog jezika i književnosti, pojedini ucenici ne bi dolazili na nastavu ukoliko bi tog dana padao neki od velikih hrišcanskih praznika, za uskrs bi donosili u školu farbana jaja, a na moje uporne sugestije i objašnjenja da se radi o primitivnim, prevazidenim obicajima odgovarali su da ih tome uce roditelji. Slikovit je i primer trinaestogodišnjeg ucenika N.T. koji je, prilikom izrade pismenog zadatka na veoma podsticajnu i zanimljivu temu: "Tehnika i nauka na pragu XXI veka i njihov uticaj na razvoj našeg Socijalistickog Samoupravnog Društva", svoje videnje treceg milenijuma obojio crnim tonovima religioznog buncanja. Po njegovom videnju XXI vek ce ljudskom rodu doneti sigurnu propast usled "grehova covecanstva" i "sudnjeg dana" koji nam predstoji. Ucenik dalje govori u svom radu o "drugom hristovom dolasku", "vaskrsenju mrtvih" i drugim "eshatološkim" besmislicama, pa se opravdano može postaviti pitanje ko je kriv za ovakvo skretanje mladog N.T. koji je, inace, odlican ucenik i veoma uzoran omladinac. Ocena nedovoljan koju je ucenik dobio za svoj pismeni rad, kao i upucivanje kod školskog psihologa na razgovor samo su pocetne, nedovoljne mere za preventivno suzbijanje slicnih pojava. Neophodan je studiozniji rad po ovom pitanju, kao i koordinisana akcija kulturno-prosvetnih ustanova. Smemo li skrštenih ruku da gledamo kako crkva upropaštava omladinu i da ne reagujemo na ovakve provokacije?...

...Veoma je teško boriti se sa verskom pošasti jer je ona duboko ukorenjena u svest neobrazovanih, priprostih ljudi. Borba protiv crkve predstavlja za nas prosvetne radnike jedan od prioritetnih ciljeva u osposobljavanju mladih naraštaja za buduce radne zadatke. To je jedna herojska, gigantska bitka koja ce nas konacno svrstati u red razvijenih, socijalistickih naroda...

Titovo Užice 1985.god.
prof.Stefanovic Draginja



"POLITIKIN ZABAVNIK" - br. 3874 od 25.04.1985. god.
rubrika: "Verovali ili ne"

Pre izvesnog vremena u malenom seocetu N. na obroncima Zlatibora izbila je prava panika medu lokalnim stanovništvom kada je procurila "pouzdana informacija" o navodnom drugom Hristovom dolasku. Da apsurd bude veci, sve je poteklo iz osnovne škole "Narodni heroj Gvozden Smiljanic-Uca", kada je jedan od ucenika, ocigledno na nagovor nekog starijeg, medu drugovima proširio glasine o dolasku "sudnjeg dana". Deca su raznela vest po kucama, pricajuci roditeljima o skoroj "propasti sveta". Ubrzo je svaki zaseok imao svoju verziju "prorocanstva", što je rezultiralo masovnim pokoljem sitne i krupne stoke. Naime, plašeci se da ce ionako sve propasti, seljaci su poklali sve prasice, jagnjad i pilice, gosteci se sedam dana. Sada, kad su shvatili da su podlo obmanuti i upropašteni bez stocnog fonda, a od "propasti sveta" nema ništa, zlatiborski seljaci intezivno tragaju za izvorom dezinformacija, kako bi mu oni sami presudili pre "sudnjeg dana".

A.R.

Mikica Ilic
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Ova "ilustracija" slobode Pravoslavlja u Brozovo doba, malo je iskarikirana i očigledno napisana s namjerom da se pokaže kako te slobode nije bilo, što u osnovi nije tačno.
Naime, u socijalističkoj Jugoslaviji, crkva je bila strogo odvojena od države (ta Jugosklavija je bila prava sekularna država za razliku od današnjih koje se samo tako nazivaju), a samo ispovijedanje i upražnjavanje vjere nije bilo zabranjeno. Svako je slobodno mogao da ide u crkvu, da praktikuje svoju vjeru. Druga je stvar što takvi (vjernici) nisu mogli biti članovi Partije, pa samim tim ni napredovati bog zna kako u karijeri, jer su komunisti po definiciji bili i ateisti, a oni su vladali.
Razumljivo je što je ondašnja vlast, preko svojih institucija (obrazovnih i drugih), pokušavala da suzbije uticaj religije na mlade naraštaje, jer je ateizam bio njeno opredjeljenje.
Zbog toga se ne može reći, a još manje tvrditi, da u ondašnjoj Jugoslaviji nije bilo slobode za ispoljavanje vjere. To najbolje ilustruje primjer učenika koji je pomenut. Htjelo se tim primjerom pokazati kako slobode nije bilo, a pokazano je, upravo suprotno.
 
Učlanjen(a)
08.02.2009
Poruka
3.957
Ma uradio covek copy paste sa nekog foruma to je stra pricica.Gurali su nos u politiku i nisu umeli da drze usta zatvorena nego zvali protiv crvenog zla i zato im je stavljan katanac na vrata.Prosto i jasno i pravicnije ne go sto je sad
 
Član
Učlanjen(a)
02.11.2009
Poruka
303
Ово су конкретни примери, а сад ко не неће да призна, бадава му 100 сведока и 1000 докумената.

Срце има разлоге , који су разуму непознати, а познато је да комунизам оставља последице по здрав разум.

Тако ћемо данас наћи јадне људе у Русији који оправдавају Стаљинове злочине, неки га чак признају за свеца.wacko2

Ко има воље и времена нека прочита Страдање СПЦ под комунистима од В.Џомића
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Ово су конкретни примери, а сад ко не неће да призна, бадава му 100 сведока и 1000 докумената.

Срце има разлоге , који су разуму непознати, а познато је да комунизам оставља последице по здрав разум.

Тако ћемо данас наћи јадне људе у Русији који оправдавају Стаљинове злочине, неки га чак признају за свеца.wacko2

Ко има воље и времена нека прочита Страдање СПЦ под комунистима од В.Џомића

Ako ne možeš pobiti neku ćinjenicu koja ne odgovara tvom mišljenju, onda nema smisla da se služiš diskvalifikacijama i uvredama onih koji te činjenice iznose. A pogotovu nema smisla da se izmišljaju nakaradne hipoteze tipa: Poznato je da komunizam ostavlja posledice po zdrav razum. Kome je to poznato? Ko je to dokazao? Kada?
Ovako nešto reći, može samo onaj ko ne bira sredstvo da bi ostvario svoj cilj, pa makar to sredstvo bilo i puka izmišljotina, kao što i jeste u ovom slučaju.
 
Član
Učlanjen(a)
02.11.2009
Poruka
303
To je u vezi one izreke da je komunizam upala mozga, a fašizam upala pluća.
 
Član
Učlanjen(a)
02.11.2009
Poruka
303
друг маркс је мислио да се с вером лакше подносе животне недаће-

а пошто је експериментисао с опијатима, можда је из њега говорило искуство...
а у његово доба су неке дроге третиране као лекови.
 
Član
Učlanjen(a)
02.11.2009
Poruka
303
ниси џаба ишао у партијску школу ;)
 
Natrag
Top