a kako bi nazvala coveka koji na sred koncerta okrece ledja publici i pocinje proces masturbiranja [The End - Live]. u istoj pesmi uzivo izgovara "Mother I Want to Fuck You" ... ne poricem da je bio talentovan i to sam i rekao ali stoji cinjenica da mu nisu bile sve na broju ...
Kako možeš da koristiš tako prejaku reč i da nazivaš psihopatom Morisona koji je ostavio jedan od najvećih pečata kako u muzici, tako i u poeziji? Ne ide da u istoj rečenici kažeš da je bio talentovan i da je bio umetnik, a ujedno i psihopata. To je oksimoron
Morisona treba shvatiti... ako je koristio brutalan nastup kao svojevrsni umetnički izraz, to ne znači da je psihopata...
Isto se ovo danas dešava i sa Rammsteinom. Dođe mi da uzmem megafon, da ishakujem sve tv i radio stanice i edukujem ljude... objasnim im šta je metafora i šta je jedan Morison, ili jedan Lindeman hteo reći.
Meni je zaista žao što za dobru poeziju i dobru muziku treba imati istančan ukus a bogami i razvijene moždane vijuge, odnegovanu kritičku misao da bi se umetnik razumeo... verujem da je teško... ali, ako nešto ne znamo, onda je bolje da se držimo po strani dok ne naučimo, umesto što stvari nazivamo pogrešnim imenima.
Ne znam šta bih izdvojila od Doorsa kao omiljenu stvar... Možda "The End". Ne znam, jer su sve te pesme obeležile jedan veliki period mog života, uz njih sam zavolela Bodlera i Remboa, nosila sam majicu The Doors poručenu u magazinu "teen" (ako se neko još uvek toga seća
)... odvajala poslednji džeparac za kupovinu postera, a moji su morali menjati vrata na mojoj sobi jer su toliko bila ispisana kredama i sprejevima (Morisonovim stihovima) da im nije bilo pomoći... :mrgreen:
Postaviću pesmu "A Feast of Friends", podseća me ovaj adagio na njega i njegov život i kobni kraj, i onaj najtužniji kraj filma gde ide ova pesma...
Wow, I'm sick of doubt
Live in the light of certain
South
Cruel bindings.
The servants have the power
dog-men and their mean women
pulling poor blankets over
our sailors
I'm sick of dour faces
Staring at me from the TV
Tower, I want roses in
my garden bower; dig?
Royal babies, rubies
must now replace aborted
Strangers in the mud
These mutants, blood-meal
for the plant that's plowed.
They are waiting to take us into
the severed garden
Do you know how pale and wanton thrillful
comes death on a strange hour
unannounced, unplanned for
like a scaring over-friendly guest you've
brought to bed
Death makes angels of us all
and gives us wings
where we had shoulders
smooth as raven's
claws
No more money, no more fancy dress
This other kingdom seems by far the best
until it's other jaw reveals incest
and loose obedience to a vegetable law.
I will not go
Prefer a Feast of Friends
To the Giant Family.
Rest in peace, Lizard King...I loved you with all my heart...:heart: