Jehovini svedoci!

[gerakules2]

Jedna slika govori vise od hiljadu reči.
Pokretne slike...
Pogledajte lepo urađen i poučan video na You Tube

Svaka cast brate to je to!!!

Lazni prorok je uvek lazni! pa makar propovedao i kroz 100 godina.

pozdrav od Gere.

P.S


U toku proslih decenija Jehovini svedoci dali su toliko prorocanstava koja se neprestano pokazuju kao pogresna. Biblija postavlja pitanje: "Kako cemo poznati rec koju nije Gospod rekao? Sta bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrsi se, to je rec koju nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se." (5. Mojsijeva 18,21.22)

 

[gerakules2]

Sličnih primera ima mnogo!

Sačuvati
besprijekornost u nacističkoj Njemačkoj
JEDNOG hladnog travanjskog dana, 1939, poslan sam u Sachsenhausen, koncentracioni logor u Njemačkoj. Zajedno s drugim novim zatvorenicima, doveli su nas pred zapovjednika logora, opakog čovjeka kojeg su zbog njegove snažne građe zvali Četverokutni. U svojim ”izrazima dobrodošlice“ prvo nas je ispsovao, opisujući okrutna mučenja koja možemo očekivati.
”Od mene možete dobiti sve što god zaželite“, derao se, ”metak u čelo, metak u prsa, metak u trbuh!“ Zatim nas je upozorio: ”Moji dečki su dobri strijelci. Poslat će vas pravo u nebo! Odavde ćete izići samo kao leševi.“
Nakon toga poslan sam u Izolaciju, posebno ograđenu sekciju unutar logora. Tu su držali Jehovine svjedoke, zajedno s drugim zatvorenicima koje se smatralo opasnima. Kad su me doveli tamo, mladi me SS-ovac (Hitlerovi crnokošuljaši/elitna garda) nekoliko puta ošamario zbog toga što sam odbio potpisati izjavu kojom bih se odrekao svoje vjere.
Otto Kamien iz Hernea pokazao se pravim prijateljem pomažući mi prišiti na uniformu zatvorenički broj i ljubičasti trokut, koji je u logoru služio za identificiranje Jehovinih svjedoka. Također mi je pokazao kako da namjestim krevet — zatvorenike se tuklo ili čak ubijalo zbog toga što nisu pravilno namjestili krevet.
Otto me upozorio: ”S vremena na vrijeme pitat će te jesi li još uvijek Jehovin svjedok. Budi čvrst, budi nepokolebljiv, i reci jasno i glasno: ’Ja sam još uvijek Jehovin svjedok.‘ “ Dodao je: ”Ukoliko budeš čvrst i nepokolebljiv, Ðavo će te ostaviti na miru“ (Jakov 4:7). Ottovo ohrabrenje pomoglo mi je sačuvati besprijekornost prema Bogu tijekom sljedećih šest godina koje sam proveo u tri koncentraciona logora.
Kad se sjetim tih mučnih godina, moram priznati, danas više nego ikada, da sam samo s Božjom pomoći sačuvao besprijekornost. No, kako je uopće došlo do toga da sam 20. siječnja 1938. prvi put uhapšen?
Moje
rane godine
Nekoliko godina prije mog rođenja 1911, moji roditelji koji su živjeli u Königsbergu u istočnoj Prusiji, postali su Bibelforscher (Istraživači Biblije), kako su Jehovini svjedoci tada bili poznati. Imao sam tri brata i dvije sestre, i majka nas je često vodila na sastanke. Nažalost, nakon nekog vremena otac se više nije pridruživao obitelji u pravom obožavanju. Iako su moja braća i mlađa sestra postali revni objavitelji Kraljevstva, s vremenom smo moja starija sestra Lisbeth i ja prestali poklanjati mnogo pažnje biblijskoj istini koju smo naučili.
Kad je u mojim ranim dvadesetim Hitler došao na vlast u Njemačkoj, ljudi su bili stavljeni pod jaki pritisak. Radio sam kao automehaničar u velikoj tvornici u Königsbergu koja se bavila popravcima. Kad je Führer u posebnim prilikama držao govore, cijela tvornica morala je biti prisutna. Također je postalo uobičajeno upotrebljavati pozdrav ”Heil Hitler!“ Konačno mi je bilo naređeno da sudjelujem u predvojničkoj obuci tako da sam se morao suočiti s pitanjem: Na čijoj sam ja strani?
Iz Djela apostolskih 4:12, znao sam da heil, ili spasenje, ne dolazi od Hitlera, već jedino po Isusu Kristu. Zato nisam mogao reći ”Heil Hitler“, i nikada to nisam učinio. Isto tako, nisam se odazvao na naredbu da sudjelujem u predvojničkoj obuci.
Tijekom 1936. i 1937, uhapšeni su moja majka, mlađa sestra Helene i moja braća, Hans i Ernst. Od tada sam i ja želio zauzeti stav za pravog Boga. Počeo sam svaku večer čitati Bibliju i molio sam se Jehovi da mi pomogne. Lisbeth se također počela više interesirati.
Zauzeo
sam stav
Kad je za to došlo vrijeme, zauzeo sam jasan stav za Jehovu i odbio služiti u Hitlerovoj armiji, iako još nisam bio kršten. Uhapšen sam i predan vojsci. Pet tjedana nakon toga, vojni sud u Rastenburgu osudio me na godinu dana zatvora.
Bačen sam u samicu u Centralnom zatvoru u Stuhmu u zapadnoj Prusiji. Tokom vremena koje je bilo predviđeno za vježbu u zatvorskom dvorištu našao sam utjehu u izmjenjivanju kratkih pogleda s vjernim Svjedocima iz Königsberga koje sam poznavao od najranije mladosti. Tada su i moja braća — Paul, Hans i Ernst — zbog svoje vjere u Boga dovedena u taj isti zatvor. Dok sam bio u samici, Hans bi mi ponekad uspio proturiti komadić kruha.
Po isteku moje zatvorske kazne, nekoliko puta ispitivao me Gestapo u Königsbergu. Budući da sam odbio predomisliti se, odveden sam u koncentracioni logor u Sachsenhausenu. Tamo mi je dodijeljen posao na izgradnji garaže, a radili smo od šest ujutro do šest uvečer. Nekoliko je zatvorenika, zbog bezobzirnog maltretiranja, pokušalo pobjeći znajući da će, ukoliko budu uhvaćeni, sigurno biti ubijeni. Jednom prilikom vidio sam kako je jedan zatvorenik počinio samoubojstvo bacivši se na električnu ogradu.
Pritisak
se povećava
U rujnu 1939. izbio je drugi svjetski rat, a pritisak na nas koji smo bili u Sachsenhausenu povećao se. Povećao nam se broj radnih sati, a oduzeta nam je i topla vunena odjeća. Nacisti su 15. rujna željeli egzemplarno kazniti našeg kršćanskog brata Augusta Dickmanna, koji je odbio služiti vojsku. Zbog toga je sazvan poseban skup za njegovo smaknuće.
Nekoliko stotina nas ostalih Svjedoka bili smo očevici kad je streljački vod zapucao i August pao mrtav. Nakon toga svi su zatvorenici raspušteni, osim Jehovinih svjedoka. Četverokutni nas je tada upitao tko je spreman potpisati izjavu kojom se odriče svoje vjere i pokazuje spremnost da postane vojnik. Nitko nije potpisao. Četverokutni je bio bijesan.
Zima 1939. bila je jaka. Bili smo slabo odjeveni, neishranjeni, i smrt je uzela svoj danak. Mnoga naša starija braća umrla su, no postotak umrlih među nama, Svjedocima, ukupno uzeto bio je mali u usporedbi s ostalim zatvoreničkim grupama. Čak se i snažni Četverokutni razbolio i u veljači 1940. umro.
U
drugi logor
Nekoliko dana nakon smrti Četverokutnog, nas 70 premješteno je u mali logor Wewelsburg, blizu Paderborna. Nadali smo se da će uvjeti tamo biti bolji, no bilo je upravo suprotno. Imali smo manje hrane i naporniji posao u kamenolomu. Ponekad smo bili mokri do gole kože od snijega i kiše. Tokom tog naročito teškog vremena, običavao sam noću navući deku preko glave i plačući izliti svoje srce pred Jehovu. Svaki put kad bih to učinio, osjetio bih unutrašnju smirenost i duševni mir, primajući tako od Boga ”pravodobnu pomoć“ (Hebrejima 4:16, St).
Jehova se brinuo za naše duhovno zdravlje. Svjedoci iz koncentracionog logora Buchenwald poslani su u Wewelsburg, donoseći sa sobom duhovnu hranu u obliku biblijske literature. U malim grupama odlazili bismo u spavaonicu, gdje bismo im se pridružili na tajnom Studiju Kule stražare. Čak se i fizička hrana u logoru malčice poboljšala.
Zahvaljivao sam Jehovi na njegovoj dobrohotnosti kad je jedan drugi Svjedok tako uredio stvari da sam mogao raditi s njime u kovačnici. U radionicama, u kojima su uglavnom radili Svjedoci, zatvorenici su primali bolje obroke hrane. Nadalje, u njima je bilo toplo i nije se tiranski gonilo radnike na rad. To mi je toliko koristilo u fizičkom pogledu da sam za šest mjeseci ponovo dobio svoju snagu, iako sam prije toga bio sama kost i koža.
Nekoliko
riječi o mojoj braći
Dok sam bio u Wewelsburgu, primio sam pismo od svoje sestre Lisbeth u kojem mi je napisala da je naš brat Ernst sačuvao svoju besprijekornost prema Jehovi sve do smrti. Nakon četiri godine zatvora, 6. lipnja 1941. odrubljena mu je glava. Kad su drugi Svjedoci čuli vijest, došli su do mene i čestitali mi. Duboko me dirnuo njihov pozitivan stav. Više nam je značilo ostati lojalan nego preživjeti.
Dvije godine kasnije, 1. veljače 1943. u Quednauu, blizu Königsberga strijeljan je moj brat Hans. Hansu je bilo 34 godine, a u zatvoru je proveo pet godina. Kasnije mi je jedan očevidac njegovog smaknuća pričao kako je oficir pitao Hansa ima li posljednju želju. Hans je zatražio dozvolu da izgovori molitvu, što mu je dozvoljeno. Molitva je ostavila takav dojam na vojnike da, kad je oficir konačno naredio paljbu, nitko od njih nije poslušao naredbu. Ponovio je naredbu, našto je ispaljen jedan jedini hitac koji je pogodio Hansa u tijelo. Tada je oficir izvadio svoj vlastiti pištolj i osobno ga dokrajčio.
Daljnji
primjeri besprijekornosti
Od Svjedoka koji su bili premješteni iz Buchenwalda u Wewelsburg, 27 ih je bilo izabrano za vojnu službu te su poslani da služe u različitim jedinicama. Svi su odbili izvršavati tu službu, a samo je jedan prihvatio civilno služenje. Preostaloj dvadesetšestorici prijetilo se smaknućem, no bez uspjeha. Nakon što su vraćeni u logor Wewelsburg, zapovjednik im je prijetio: ”Za četiri tjedna bit ćete dva metra ispod zemlje.“
Tada su toj lojalnoj braći pružili naročito okrutan tretman. SS-ovci su smišljali sve moguće načine kako bi ih tlačili, izmorili i mučili sve do smrti. Ipak, svih 26 je preživjelo! Kasnije je taj isti postupak primjenjivan na nekima koji nisu bili Svjedoci, i među njima je već nakon kratkog vremena bio visoki postotak umrlih.
Moje
sestre čuvaju besprijekornost
U travnju 1943. premješten sam u logor Ravensbrück. To je u prvom redu bio logor za žene, no imao je malu sekciju za muškarce. Određen sam da radim u automehaničarskoj radionici koja se nalazila točno ispred ženskog logora. Jedna kršćanska sestra, koja je tuda prolazila, ubrzo je primijetila moj ljubičasti trokut. Kakva li je samo radost bila potajno izmijeniti kakav pozdrav ili topli osmijeh! Uskoro se pročulo da sam ja sin Bake Rehwald. Da, moja je majka bila među ženama u ženskom logoru, zajedno s mojom sestrom Helene i mojom šogoricom, ženom mog pokojnog brata Hansa!
Naše kršćanske sestre bile su u mogućnosti opskrbiti me donjim rubljem, a povremeno i kojim komadom kruha. Jednom su tako izvele stvari da sam mogao potajno razgovarati sa svojom dragom majkom. Da je naš sastanak otkriven, to bi nam donijelo velike neprilike. Kakvog li radosnog ponovnog sastanka! Nekoliko mjeseci kasnije, kratko vrijeme prije nego što je logor oslobođen, moja majka je umrla. Sačuvala je svoju besprijekornost sve od smrti.
Konačno
oslobođen!
U travnju 1945. Rusi i Amerikanci približavali su se Ravensbrücku. Povjeren mi je traktor s prikolicom kako bih pomogao u evakuaciji logora. Nakon riskantnog putovanja, nadležni SS oficir rekao nam je da se Amerikanci sve više približavaju i da smo slobodni uraditi što god želimo.
Konačno smo stigli do Schwerina u saveznoj državi Mecklenburg gdje smo sreli Svjedoke koji su bili u logoru Sachsenhausen, a među njima i mog brata Paula. Preživio je marševe smrti iz Sachenhausena, kao i druge napore. Nekoliko dana kasnije, uhvatili smo vlak za Berlin i pronašli jednu obitelj Svjedoka koja nas je ljubazno primila.
Ta je obitelj zaista mnogo učinila kako bi pomogla braći i sestrama koji su oslobađani iz logorâ i zatvorâ. Godine 1946. vjenčao sam se s Elli, kćerkom iz te obitelji. Konačno, učinjene su pripreme kako bih se ja mogao krstiti, što nije bilo moguće u koncentracionim logorima.
Kako li je samo bilo uzbudljivo tijekom godina sretati se na kongresima s braćom s kojom sam bio u koncentracionim logorima! Neki su zbog svoje braće riskirali i svoje živote, i ta su mi braća bila naročito draga. Šest članova naše obitelj koji su bili uhapšeni — majka, sestra Helene i ja, te moja braća Paul, Hans i Ernst — provelo je ukupno 43 godine u zatvoru. I moja sestra Lisbeth, također je sačuvala svoju besprijekornost prema Bogu sve do svoje smrti 1945.
Ovisan
o Jehovinoj snazi
Nakon što smo se Elli i ja vjenčali, imali smo prednost nekoliko godina služiti u Betelu u Magdeburgu, te na pionirskom djelu sve dok nismo počeli podizati svoja dva sina. Veoma smo zahvalni što jedan od njih, Hans-Joachim, služi kao starješina, dok njegova žena služi kao pionir. Nažalost, naš mlađi sin nije se držao kršćanskog puta na koji smo ga usmjerili.
Prošlo je već 45 godina od mojih iskustava koja sam proživio u koncentracionom logoru. Ali Bog sve nezaslužene dobrohotnosti još uvijek nije dovršio moje obučavanje (1. Petrova 5:10, NW). Često sam bio podsjećan na Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 10:12: ”Koji misli da stoji neka se čuva da ne padne.“
Danas, u 81. godini, zahvalan sam što još uvijek mogu sudjelovati u djelu svjedočenja i služiti kao skupštinski starješina. I zahvalan sam što sam mnogima mogao pomoći da dođu do predanja i krštenja. I na to također gledam kao na izraz Jehovine nezaslužene dobrohotnosti (Ispričao Josef Rehwald).
[Slika
na stranici 20]
Josef Rehwald 1945.
[Slika
na stranici 21]
Obitelj Rehwald, negdje oko 1914. Majka s malim Josefom u krilu
[Slika
na stranici 23]
Josef i Elli Rehwald 1991. na kongresu u Berlinu, zajedno sa sinom Hans-Joachimom i njegovom ženom Ursulom

Ovo je primer kako pravi hrišćani brane lojalnost i integritet prema biblijskim principima i prema Jehovi! Ima li bilo koji od vas iz ostalih religija da priloži slično iskustvo? Sumnjam!

Ti si se najvise obrukao od svih JS-ka, kada si postavio da smo ja ,poelbuster,peko 71- person-nongrand. To je tvoje pravo, ja sam Hriscanin i blagosiljam one koji me mrze,ako me udaris po jednom obrazu okrenucu i drugi,ako mi uzmes bluzu dacu ti i pantalone i cipele dacu ti sve samo da zasluzim ljubav Isusovu,ja te ljubim ti si (BLIZNJI MOJ I LJUBIM TE KAO SAMOG SEBE I NIKAD NEMOGU NAPISATI DA SI PERSON-NONGRAND) ma kolko da si me naljutio!!!

Osudice te svako na forumu jer se neponasas u Duhu Hrista a u duhu KS-re.

Pozdrav od Gere.

 

[Malecki I]

Proživio
sam lijep život u Božjoj službi
Ispričao Bill Yaremchuk
U ožujku 1947, svega nekoliko tjedana nakon što sam završio osmi razred Gileada (misionarske škole Jehovinih svjedoka, koja se tada nalazila u South Lansingu u američkoj saveznoj državi New Yorku), krenuo sam na put na svoje novo područje — u daleki Singapur.
SURADNIK u misionarskoj službi trebao mi je biti Dave Farmer, koji je kao i ja bio iz Kanade, a završio je sedmi razred Gileada. Nas dvojica ukrcali smo se u San Franciscu (Kalifornija) na Marine Adder, brod kojim su se tijekom rata prevozili vojnici.
Prva luka u kojoj smo se zaustavili na Dalekom istoku bio je Hong Kong. Ono što smo ondje vidjeli zaprepastilo nas je. Tragova Drugog svjetskog rata bilo je posvuda — po pločnicima su ležali izgladnjeli ljudi, koji su izgledali kao da će svakog časa umrijeti. Ubrzo smo se vratili na brod i krenuli u Manilu, glavni grad Filipina.
I ondje smo vidjeli grozne posljedice rata. U luci su posvuda iz mora izvirivali jarboli brodova koje su potopili saveznički bombarderi. Svuda su bile vidljive slike siromaštva. Susreli smo se sa šačicom tamošnjih Jehovinih svjedoka, koji su nas odveli u dvoranu u kojoj su se sastajali. Djelovali su sretno, usprkos poteškoćama s kojima su se suočavali.
Zatim smo pristali u Bataviji (današnjoj Jakarti) u Indoneziji. Ondje je bjesnio građanski rat i u blizini su se vodile borbe, pa nam nisu dopustili da izlazimo s broda. Dok smo isplovljavali prema Singapuru, pitao sam se što li nas čeka ondje. Je li ovo sve što je ostalo od onog egzotičnog Orijenta o kojem smo čitali u turističkim prospektima?
Za nekoliko dana moje će nedoumice nestati. Trebali su se dogoditi dramatični događaji koji će jasno pokazati da nas u misiji u koju smo Dave i ja krenuli vodi Bog.
Kako
smo uspjeli dobiti dozvolu za boravak
Oko mjesec dana nakon što smo isplovili iz San Francisca, naš se brod usidrio kod otoka Svetog Ivana, koji je zapravo služio kao karantena prilikom ulaska u Singapur. Službenici uprave za useljavanje došli su na brod kako bi obavili zakonske formalnosti s putnicima i u naše su putovnice udarili žig “Dozvola iskrcaja”. Sutradan ujutro brod je pristao uz dok. Nakon što je brodski časnik provjerio naše isprave, napustili smo brod.
Sutradan smo se vratili na dok da se oprostimo od misionara s kojima smo putovali. Oni su putovali do svojih odredišta u Indiji i Cejlonu (današnjoj Šri Lanki). Kad nas je brodski kapetan vidio, sišao je na dok i ljutito krenuo prema nama. Bio je bijesan i vikao je da nismo smjeli napuštati brod. Naime, dok smo još bili na moru, kontrolor za useljavanje, gospodin Haxworth, zabranio mu je da nas pušta s broda u Singapuru. Mi za tu zabranu nismo znali, a za nju nije znao ni časnik koji nas je pustio s broda.
Kad su nas potom odveli do gospodina Haxwortha, naišli smo na vatreni prijem. Vikao je na nas i rekao nam je da nam je zabranjen ulazak u Singapur. Budući da mi nismo znali ni za kakvu zabranu ulaska, pokazali smo mu svoje putovnice u kojima je stajao službeni žig “Dozvola iskrcaja”. Ljutito je zgrabio naše putovnice i precrtao žig. No na njegovu žalost, brod je već otplovio! Gospodin Haxworth držao je kod sebe naše putovnice godinu dana, no na koncu ih je vratio s novim žigom “Dozvola iskrcaja”.
Uspješna
služba u Singapuru
Kad smo u travnju 1947. stigli u Singapur, ondje je bio samo jedan Jehovin svjedok. Zvao se Joshua. Služio je kao pionir (propovjednik koji puno vremena posvećuje propovijedanju biblijske poruke) sve do svoje smrti početkom 1970-ih. Uskoro su neki koji su upoznali biblijska učenja počeli drugima govoriti o njima. Bog je počeo uslišavati naše molitve da pošalje više radnika u duhovnu žetvu (Matej 9:37, 38).
Godine 1949, dok je gospodin Haxworth bio na podužem godišnjem odmoru u Engleskoj, u Singapur je stiglo šestero misionara koji su završili 11. razred Gileada. U međuvremenu je Dave, koji je sa mnom u misionarskoj službi surađivao više godina, morao otići iz Singapura zbog narušenog zdravlja. Odselio se u Australiju, gdje je vjerno služio Jehovi do smrti 1973. Među šestero novopridošlih misionara bila je i Aileen Franks, s kojom sam se vjenčao 1956.
U godinama koje su uslijedile proučavali smo Bibliju s brojnim pojedincima koji su zajedno sa svojom djecom postali Jehovini svjedoci. Neki od njih i dan-danas su u punovremenoj službi u stranim zemljama. Rado se sjećamo pomaganja Lesteru i Joanie Haynes, bračnom paru Amerikanaca koji su živjeli u Singapuru. S njima smo započeli proučavati Bibliju 1950-ih. Brzo su duhovno napredovali i krstili su se nakon što su se vratili u Sjedinjene Države. Kasnije su Lester i Joanie imali puno uspjeha u Jehovinoj službi. Uz njihovu su pomoć mnogi postali Jehovini svjedoci, između ostalih i njihovo troje djece.
Joanie je napisala: “Kad god se sjetim svega što se zbilo one godine u Singapuru, sigurna sam da je to bila prekretnica u našem životu. Da nas vi niste ‘usvojili’, vjerojatno bismo još lutali po svijetu. Drago mi je što si ti doveo Lesa do istine jer je od početka imao učitelja koji mu je usadio ljubav prema Jehovi i našoj kršćanskoj braći. On to nikada nije zaboravio.”
Služimo
u Singapuru kao obitelj
Godine 1962. dogodilo se nešto neplanirano jer se u našem životu trebao pojaviti još netko. Obiteljski liječnik ustanovio je da je Aileen trudna. Željeli smo ostati u misionarskoj službi, ali kako ćemo to moći sada kad moramo odgajati dijete? Nathan Knorr, koji je tada nadgledao djelovanje Jehovinih svjedoka diljem svijeta, napisao nam je pismo u kojem je meni savjetovao da pronađem neki posao kako bismo mogli ostati u Singapuru. To je za mene bio velik izazov.
Stranci su većinom radili u upravi stranih kompanija. Ja nisam imao nikakvog iskustva u poslovnom svijetu jer sam punovremenu propovjedničku službu, u kojoj sam dotad bio 23 godine, započeo čim sam završio školu. Zato sam jednoj londonskoj agenciji za zapošljavanje platio da mi sastavi životopis na temelju mog rada u svojstvu vjerskog službenika u stranoj zemlji i da ga pošalje multinacionalnim kompanijama koje su poslovale u Singapuru.
Najčešće sam dobivao odgovor: “Žao nam je što nismo u mogućnosti pronaći radno mjesto koje odgovara vašim kvalifikacijama.” Smatrali su da imam previsok stupanj stručne spreme! Mjeseci su prolazili i rodila se naša Judy. Brat Knorr u to je vrijeme bio u posjetu Singapuru i posjetio je Judy i njenu mamu u bolnici. Utješio nas je kad je rekao: “Možete ostati u misionarskom domu dok god Bill ne nađe posao.”
Nakon nekoliko mjeseci jedna velika zrakoplovna tvrtka zaposlila me kao zastupnika prodaje. Plaća je bila jedva dovoljna za preživljavanje. Dvije godine kasnije počeo sam raditi za jednog američkog avioprijevoznika, a plaća mi je bila dvostruko veća. Na koncu sam stekao dobru poziciju u struci, pa sam imao više vremena za svoju obitelj i kršćansku službu.
U središtu našeg života bilo je služenje Jehovi i duhovne su nam aktivnosti bile na prvom mjestu. Zato sam u organizaciji obavljao brojne odgovorne službe. Aileen je ponovno stupila u punovremenu propovjedničku službu. Za sve to vrijeme propovijedanje vijesti o Kraljevstvu u Singapuru je dobro napredovalo. Sredinom 1960-ih kupili smo jednokatnu zgradu u centru koja nam je služila kao dvorana za skupštinske sastanke. U njoj su se sastajale četiri skupštine.
Zabrana
našeg djelovanja!
No na obzoru su se počeli navlačiti tamni oblaci, jer su protivnici sve više prijetili našem djelovanju. Kad smo 14. siječnja 1972. po svom običaju otišli u dvoranu na sastanak, na vratima nas je dočekao lanac i zaključani lokot. Na obavijesti koja je bila izvješena pisalo je da se poništava registracija singapurske skupštine Jehovinih svjedoka. Naše je djelovanje zabranjeno!
Dakako, zatvaranje naše dvorane nije značilo da smo prestali služiti Jehovi, no u mojoj se glavi javilo pitanje: ‘Što je Božja volja u vezi s mojom obitelji?’ Razmišljao sam: ‘Budemo li deportirani, nećemo se više moći vratiti u Singapur i posjetiti braću.’ Zato sam zamolio svog direktora da mi da radno mjesto u Kuala Lumpuru (Malezija). Moja bi obitelj tako mogla nesmetano dolaziti u Singapur. Na moje iznenađenje, ponudio mi je mjesto direktora ureda u Kuala Lumpuru, što bi značilo da ću dobiti dvostruko veću plaću i još neke pogodnosti.
No ja sam se onda zapitao: ‘Je li Božja volja da napustimo Singapur i našu braću?’ Kao obitelj smo tu stvar iznijeli Jehovi u molitvi. Zaključili smo da nas je ovamo doveo Jehova. Zato sam donio konačnu odluku — ostajemo! Moj direktor nije mogao vjerovati da sam odbio njegovu primamljivu ponudu.
Život i rad u vrijeme zabrane bio je jako stresan, jer nam je neprestano prijetilo hapšenje i zatvor. U nekim situacijama doista smo shvatili pravo značenje riječi iz Psalma 34:7: “Anđeo Jehovin utaboren stoji oko onih koji se Boga boje i izbavlja ih.”
Novo
područje
Na koncu nas je 1993, nakon što smo preko 46 godina služili u Singapuru, naša Zajednica zamolila da se preselimo na Novi Zeland, gdje ćemo moći služiti uz manje stresa i pritisaka. Ne treba niti spominjati da smo bili jako tužni što moramo ostaviti drage prijatelje iz Singapura, koje smo silno zavoljeli. No hrabrila nas je pomisao da je njihova vjera izgrađena na čvrstom temelju i od “vatrootpornih materijala”. Ona će im omogućiti da ostanu nepokolebljivi usprkos svim kušnjama koje će i dalje morati podnositi (1. Korinćanima 3:12-14).
Sada, nakon više od 14 godina na Novom Zelandu, Aileen i ja još uvijek radosno služimo kao specijalni pioniri, premda smo u poodmakloj dobi. Moja dva brata — Mike (94) i Peter (90) — još su živi i vjerno služe Jehovi u Kanadi.
Godine 1998. naša kći Judy vratila se na Daleki istok i ondje je služila tri godine. U jednom od pisama napisala nam je: “Svaki dan zahvaljujem Jehovi što mi je omogućio veliku čast da služim ovdje! Hvala i vama za svu ljubav, pouku i žrtve koje ste činili i koje i dalje činite da bi sve to bilo moguće.” Ona se 2003. vratila na Novi Zeland da bi pomagala Aileen i meni.
Zahvalni smo Jehovi što su nam okolnosti dopustile da se odazovemo na Gospodarev poziv za većim brojem žetelaca. Tako smo doživjeli neopisivu radost. A kad “svijet prođe”, kao što Biblija i kaže da će proći, doživjet ćemo ispunjenje predivnog Božjeg obećanja: “Onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17).
[Bilješke]
Vidi englesko izdanje Stražarske kule od 1. lipnja 1972, stranice 341-349.
Moja draga supruga Aileen preminula je 24. siječnja 2008, dok je ovaj članak bio u pripremi za tisak.
[Slika
na stranici 29]
Kad smo stigli u Singapur 1947, Joshua je ondje bio jedini Jehovin svjedok
[Slika
na stranici 29]
Dave Farmer i ja u Hong Kongu, na putu u Singapur 1947.
[Slika
na stranici 29]
S Aileen 1958.
[Slika
na stranici 31]
S našom kćerkom Judy
[Zahvala]
Kimroy Photography
[Zahvala
na stranici 28]
Kimroy Photography

Ovo je jedno od mnogobrojnih životnih iskustava Jehovinih slugu i pravih hrišćana, temeljeno na neizmernoj ljubavi prema Bogu i bližnjem. Jedino je ljubav prema Jehovi i bližnjem mogla da podstakne ove ljude da ostave udobnost svojih domova i donesu hrabru odluku da svom bližnjem prenesu dobru vest i biblijsku poruku o Jehovinoj neizmernoj ljubavi i Božjem kraljevstvu koje će da reši sve probleme na zemlji!

 

[gerakules2]

Upozorenja Kule stražare onim Jehovinim svedocima koji su sabrali dva i dva

Kula stražara upozorava one Jehovine svedoke koji počnu da razmišljaju svojom glavom i preti im.
Ne zaboravite da se Kula poistovećuje sa Bogom pa je svaka pobuna protiv Kule pobuna protiv Boga.
Posebno obratite pažnju na ovaj deo:Njihovo mrmljanje i prigovaranje možda čak preraste u kritiziranje publikacija ’vjernog roba‘.
Očigledno je da ima Jehovinih svedoka koji kada shvate da učenje Kule nije po Bibliji počnu da postavljaju pitanja i da kritikuju u skupštinama.
Pozdravljam svakog ko skupi hrabrosti i počne da postavlja pitanja.Jer da je Kula stvarno od Boga ne bi se bojala nikakve provere.

U Kuli stražari od 15.06.1996. strane 17-22

Upozorenje u vezi s buntovničkim prigovaranjem​

​

[SUP]11[/SUP] Pavao zatim upozorava: ”Niti da kušamo Krsta [”Jehovu“, NW], kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše“ (1. Korinćanima 10:9). Dok su putovali kroz pustoš Izraelci su nedaleko od edomske granice ’vikali na Boga i na Mojsija: za što nas izvedoste iz Egipta da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki [”prezira vrijedan“, NW] hljeb‘, čudom dobivena mana, ”već ogadio duši našoj“ (4. Mojsijeva 21:4, 5). Zamisli samo! Ti su Izraelci ’vikali na Boga‘, nazivajući njegove pripreme prezira vrijednima!
[SUP]12[/SUP] Svojim prigovaranjem, Izraelci su iskušavali Jehovinu strpljivost. Kazna nije izostala, jer je Jehova među njih poslao zmije otrovnice i mnogi su umrli od ujeda zmija. Nakon što se narod pokajao i nakon što je Mojsije posredovao za njega, pošast je bila okončana (4. Mojsijeva 21:6-9). Taj bi događaj trebao sasvim sigurno služiti kao upozorenje za nas da ne pokazujemo buntovan, prigovarački duh, a naročito ne u odnosu na Boga i njegove teokratske pripreme.

Upozorenje u vezi s mrmljanjem​

​

[SUP]13[/SUP] Navodeći svoj zadnji primjer u vezi s Izraelcima u pustoši, Pavao piše: ”Niti da vičemo [”mrmljamo“, NW] na Boga, kao neki od njih što vikaše, i izgiboše od krvnika“ (1. Korinćanima 10:10). Pobuna je buknula kad su Korej, Datan, Abiron i njihovi drugovi postupili neteokratično i osporili autoritet Mojsija i Arona (4. Mojsijeva 16:1-3). Nakon uništenja buntovnika, Izraelci su počeli mrmljati. Razlog je bio taj što su počeli misliti da je uništenje buntovnika bilo nepravedno. U 4. Mojsijevoj 16:41 piše: ”Sjutradan vikaše sav zbor sinova Izraelovijeh na Mojsija i na Arona govoreći: pobiste narod Gospodinov.“ Njihovo kritiziranje načina na koji je tom prilikom izvršena pravda imalo je za posljedicu da je 14 700 Izraelaca umrlo od pošasti koju je poslao Bog (4. Mojsijeva 16:49).
[SUP]14[/SUP] ”Bezbožni ljudi“ koji su se u prvom stoljeću n. e. uvukli u kršćansku skupštinu pokazali su se lažnim učiteljima i mrmljačima. Ti su ljudi ’prezirali gospodstvo i pogrdno govorili o slavnima‘, o pomazanim muškarcima kojima je tada bilo povjereno duhovno nadgledavanje skupštine. U vezi s tim bezbožnim otpadnicima, učenik Juda je također rekao: ”Ti ljudi su mrmljači, prigovarači s obzirom na svoj životni udes, koji postupaju prema svojim vlastitim željama“ (Juda 3, 4, 8, 16, NW). Danas su neki pojedinci postali mrmljači jer dopuštaju da se u njihovom srcu razvija duhovno nagrizajući stav. Često se koncentriraju na nesavršenosti onih koji su na položajima nadgledavanja u skupštini i počinju mrmljati na njih. Njihovo mrmljanje i prigovaranje možda čak preraste u kritiziranje publikacija ’vjernog roba‘.
[SUP]15[/SUP] Dobro je da postavljamo iskrena pitanja u vezi s nekom biblijskom temom. No što ako bismo razvili negativan stav koji bi se očitovao prilikom kritičnih razgovora u krugu prisnih prijatelja? Dobro bi bilo da se upitamo: ’Čemu to vodi? Zar ne bi bilo daleko bolje prestati mrmljati i ponizno se moliti za mudrost?‘ (Jakov 1:5-8; Juda 17-21). Korej i njegovi podupiratelji, koji su se pobunili protiv autoriteta Mojsija i Arona, bili su možda toliko uvjereni da je njihovo gledište opravdano da nisu ispitali svoje motive. Ipak, oni su bili potpuno u krivu. A u krivu su bili i Izraelci koji su mrmljali zbog uništenja Koreja i ostalih pobunjenika. Kako li je mudro dopustiti da nas takvi primjeri potaknu da ispitamo svoje motive, da prestanemo mrmljati ili prigovarati i da se damo pročistiti od Jehove! (Psalam 17:1-3).

Izvuci pouku i uživaj blagoslove

Izvuci pouku i uživaj blagoslove je naslov sledeće teme u ovoj Kuli stražari ali u ovom postu je ispao kao zaključak.

Izvucite ljudi pouku i razmislite o Kuli stražari!

PB-blog
Savetujem da podledate ovaj video koji je napravio neko ko se otrgao iz kandji KS-re!!!




<span style="">

​

Ako ste pogledali ove video materijale mislim da vam je sve jasno.

Pozdrav od Gere.

​

 

[Šarrdy]

Dragi Malecki

Stvarno me svakog dana sve više iznenađuješ i zasmejavaš .

Čovek traži knjigu pod naslovom "U raljama Jehovinih svedoka" a ne sajtove preko kojih će završiti u raljama Jehovinih svedoka.

Nije ga brat Malecki I dobro razumeo. Malecki je mislio da taj čovek ŽELI da završi u čeljustima organizaciji JS.

 

[Šarrdy]

Ajde leba ti pojasni mi kakve veze imaju ovi citati sa dusom, paklom i sl.Tebe treba poslati na ispitivanja...

Ne treba nikog slati na ispitivanje iz tri razloga:
1 - Ne bi bilo mesta za sve, jer su i ovako bolnice prebukirane;
2 - Najbolje će ga ispitati i odrediti dijagnozu Bog! Jer je On najpravedniji i najmudriji od svih lekara zajedno na Planeti:
3 - Svaki čovek ima pravo na svoje mišljenje. Bog je dao svim ljudima slobodu volje da rade šta god hoće. Kako to ap. Pavle lepo kaže: ''Sve mi je dozvoljeno, ali nije sve na korist''.

 

[Malecki I]

Sledeće životno iskustvo govori o naučniku koji je postao baš Jehovin svedok, ne katolik niti pravoslavac, adventista...nego baš Jehovin svedok!

Znanost
je bila moja religija
ISPRIČAO KENNETH TANAKA
”ISTINA će vas osloboditi.“ Te riječi, urezane na jednom od pečata Kalifornijskog instituta tehničkih znanosti (Caltech), potakle su me da težim za visokim obrazovanjem na području prirodnih znanosti. Godine 1974. počeo sam studirati na Caltechu, što mi je bila dobra priprema za kasnije bavljenje znanstveno-istraživačkim radom. Nakon što sam postao profesor, a potom i magistar geologije, nastavio sam s postdiplomskim studijem na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari.
Tako sam sve više napredovao kao znanstvenik, no istovremeno sam počeo iz korijena mijenjati svoj stav o duhovnim stvarima i svoja mjerila vrijednosti. Što sam više učio o evoluciji, to sam manje vjerovao u Boga, no kasnije sam ipak bio prisiljen preispitati svoja gledišta. Kako sam kao geolog koji se bavi istraživačkim radom počeo iskreno vjerovati u Boga? Dopustite da vam to objasnim.
Dječak
zadivljen svemirom
Od rane mladosti pokazivao sam zanimanje za znanost. Dok sam kao dijete živio u Seattleu (Washington, SAD), roditelji su me svesrdno poticali da marljivo učim i imam dobre ocjene. Volio sam čitati o svemiru — o osnovnim komponentama od kojih su sazdani materija i život, o temeljnim silama, prostoru, vremenu i teoriji relativnosti. Kad mi je bilo otprilike osam godina, u školi su primijetili moje zanimanje za znanost, pa su mi dodijelili učitelja koji mi je svaki tjedan davao instrukcije iz prirodnih znanosti.
Išao sam na vjeronauk u Baptističku crkvu, ali uglavnom zato da bih mogao ići na izlete i kampiranje. Ostali članovi moje obitelji nisu pokazivali zanimanje za religiju i Boga. Kad sam bolje upoznao povijest i saznao za zločine koji su počinjeni u ime religije, savjest me natjerala da prestanem sudjelovati u aktivnostima svoje crkve. Osim toga, počeo sam sumnjati u to da Bog postoji, jer mi se činilo da znanost može odgovoriti na gotovo sva pitanja.
Daljnje
promjene
U vrijeme kad sam trebao predati molbu za upis na fakultet namjeravao sam studirati fiziku. No u posljednjem razredu srednje škole išao sam na satove geologije. To je uključivalo posjete poznatim geološkim nalazištima u državi Washington (SAD). Znao bih pomisliti: ’Kako bi bilo divno kad bih mogao spojiti svoju ljubav prema prirodi i ljubav prema znanosti!‘
Stoga sam ubrzo nakon početka studija umjesto fizike kao glavni predmet izabrao geologiju. U sklopu nekih predmeta učili smo o geološkim razdobljima i povijesti planete Zemlje na temelju fosilnih nalaza. U vezi s fosilnim nalazima učili smo da su organizmi evoluirali od jednostavnih prema složenima. Ja sam smatrao da teorija o evoluciji još uvijek nije dokazana. Međutim, činilo mi se da ta teorija, za razliku od popularnog kreacionizma, daje logično objašnjenje za postojeće geološke dokaze. Čuo sam da će se u studentskom naselju uskoro održati javna diskusija između kreacionista i evolucionista, no nisam htio tome prisustvovati. Bilo mi je jasno da Zemlja nije stvorena za nepunih sedam dana — kao što neki kreacionisti tvrde!
Povremeno sam putovao na jugozapad Sjedinjenih Država kako bih istraživao tamošnja geološka nalazišta i to me potaklo da, unatoč svojim snažnim antireligioznim uvjerenjima, preispitam svoje gledište o postojanju Boga. Dok sam u pustinji noću gledao veličanstveno nebo posuto zvijezdama, nisam mogao a da ne pomislim kako je svemir sigurno stvorio Bog. Astronomi su dokazali da je svemir imao početak, no bilo mi je jasno da nikad nećemo dobiti čisto znanstveno objašnjenje o tome zašto je nastao svemir. Činilo mi se logičnim vjerovati da je svemir stvorio moćan i inteligentan Stvoritelj.
Izrađujem
karte Marsa, postavljam pitanja
Godine 1983, u dobi od 27 godina, postao sam doktor geoloških znanosti. U to vrijeme već sam izrađivao geološke karte Marsa za američki Državni zavod za geološka istraživanja. Otad sam objavio mnoge članke i karte koje govore o geološkoj povijesti raznih planeta, a namijenjene su kako znanstvenicima tako i široj javnosti. Kao član raznih stručnih komisija američke Nacionalne uprave za aeronautiku i svemirska istraživanja (NASA) sudjelovao sam u projektima lansiranja svemirskih letjelica na Mars. Baveći se istraživačkim radom i sudjelujući u raznim stručnim projektima, upoznao sam mnoge cijenjene astronome s raznih sveučilišta i istraživačkih instituta diljem svijeta.
Sve to znanje i iskustvo koje sam stekao baveći se istraživačkim radom postupno je promijenilo moje idealističko gledište o znanosti koje sam imao u djetinjstvu. Postalo mi je jasno da znanost nema odgovore na sva pitanja, niti će ih ikad imati. Što je još važnije, shvatio sam da znanost ne daje životu trajan smisao. Prema najnovijim znanstvenim spoznajama predviđa se da će se svemir ponovno skupiti u jednu točku i na koncu se urušiti u sebe ili se pak nastaviti širiti u nedogled i tako postati bezoblična masa. Ako će se na kraju sve pretvoriti u ništa, kakva je onda svrha našeg postojanja?
Novi
planovi
U rujnu 1981, kad sam živio u Flagstaffu (Arizona, SAD), došao sam u kontakt s Jehovinim svjedocima. Pristao sam s njima proučavati Bibliju jer sam im htio dokazati kako oni i Biblija nisu u pravu. Osim toga, mislio sam kako će mi to pomoći da konačno bolje upoznam Bibliju.
Počeo sam nekoliko sati tjedno pažljivo istraživati biblijska učenja. Iznenadio sam se kad sam u Bibliji pronašao istinsko znanje i duboku mudrost. Zadivio sam se kad sam na temelju istraživanja otkrio da je Biblija znanstveno točna te da je na stotine njenih detaljnih proročanstava točno pretkazalo događaje koji su se odigrali u nekoliko tisuća godina ljudske povijesti. Posebno me zadivilo to što povezivanjem nekoliko biblijskih proročanstava — iz knjige Danijela te Otkrivenja — možemo sa sigurnošću utvrditi da živimo u ”posljednjim danima“ (2. Timoteju 3:1).
Nisam ni znao da su u prošlosti neki slavni ljudi također proučavali Bibliju. Kasnije sam saznao da je Sir Isaac Newton, koga se smatra jednim od najvećih znanstvenih genija svih vremena, također veoma cijenio i pomno istraživao Bibliju. Poput Newtona, i ja sam se usredotočio na proročanstva iz Danijela i Otkrivenja koja su točno pretkazala značajne povijesne događaje. Međutim, moja je prednost u tome što, za razliku od Newtona, živim u vremenu u kojem se ispunjavaju ili su se već ispunila mnoga proročanstva. Otkrio sam da su ta proročanstva zadivljujuće raznolika, opsežna, nepogrešiva i neosporno istinita. Uistinu sam se iznenadio kad sam shvatio da se kroz cijelu Bibliju, koju je pisalo preko 40 ljudi u razdoblju od 1 600 godina, provlači jedinstvena i snažna poruka vezana za glavna pitanja koja se tiču ljudskog roda i njegove budućnosti.
Međutim, nije mi bilo lako odreći se vjerovanja u evoluciju. Nisam mogao zanemariti činjenicu da tu teoriju podupiru mnogi ugledni znanstvenici. No ustanovio sam da su sve biblijske izjave o fizičkom svijetu u kojem živimo potpuno u skladu s poznatim činjenicama i ne mogu se osporiti.
S vremenom mi je postalo jasno da onaj tko želi temeljito upoznati cijelu Bibliju, koja je vrlo opširna i čiji su dijelovi međusobno povezani, ne može odbaciti ni jedno njeno učenje, pa tako ni izvještaj o stvaranju iz 1. Mojsijeve. Stoga sam zaključio da je jedino razumno rješenje prihvatiti tvrdnju da je cijela Biblija istinita.
Dugotrajna
potraga za istinom
U međuvremenu sam sudjelovao u raznim znanstveno-istraživačkim projektima te sam se često imao prilike osvjedočiti kako teorije neko vrijeme mogu biti općeprihvaćene, a kasnije se pokažu netočnima. Problem je djelomično u tome što su teme kojima se mi znanstvenici bavimo veoma komplicirane, a podaci i tehnička sredstva s kojima raspolažemo nedostatni. Stoga sam shvatio da trebam dobro razmisliti prije nego što neku nedokazanu teoriju prihvatim kao gotovu činjenicu, bez obzira na to s koliko je pažnje i truda razrađena.
Realno gledano, mnoge temeljne postavke na kojima se zasniva fizički svijet u kojem živimo ne mogu se objasniti znanošću. Naprimjer, zašto su osnovne komponente od kojih je sazdan život i fizikalni zakoni koji njima upravljaju tako savršeno usklađeni da omogućavaju održavanje složenih životnih procesa i ekosistema? Znanost nije u stanju otkriti Boga, no s druge strane Božja nadahnuta Riječ pruža konkretne dokaze da on postoji i da je Stvoritelj svega (2. Timoteju 3:16). Ta duhovna spoznaja omogućava nam da upoznamo Onoga tko stoji iza moći, mudrosti i ljepote koju zapažamo u fizičkom svijetu u kojem živimo.
U znanstvenu točnost Biblije još sam se više uvjerio temeljito proučavajući publikacije Jehovinih svjedoka, primjerice knjige Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? i Postoji li Stvoritelj koji se brine za tebe? U tim se knjigama analizira vrlo zahtjevne znanstvene teme te se na izvrstan način prezentira najnovije znanstvene spoznaje i zaključke uglednih stručnjaka. Osim toga, u njima se razmatra sklad između utvrđenih znanstvenih činjenica i ispravnog tumačenja Biblije.
Naprimjer, dokazano je da se fosilni zapisi slažu s redoslijedom pojavljivanja životnih oblika koji je u glavnim crtama opisan u 1. Mojsijevoj. Osim toga, dan stvaranja, prema tome kako su ga shvaćali ljudi drevnog vremena, može označavati dugo vremensko razdoblje. Jednako tako i današnji znanstvenici koriste izraze ”razdoblje“ i ”era“ kad govore o povijesti Zemlje. Stoga Biblija nije u sukobu sa znanstvenim otkrićima. Ona pokazuje da su dani stvaranja trajali veoma dugo. Biblija ne podupire gledište kreacionista, koji vjeruju da je svaki dan stvaranja trajao 24 sata.
Vjera
nasuprot lakovjernosti
Kao znanstvenik ne volim lakovjernost. Međutim, duboko poštujem vjeru koja se temelji na čvrstim argumentima. Takva pouzdana vjera opisuje se u Hebrejima 11:1, gdje stoji: ”Vjera je zajamčeno očekivanje onoga čemu se tko nada, jasno dokazivanje stvarnosti iako ih se ne vidi.“ Pouzdanje u Božja obećanja temelji se na nepobitnim dokazima da je Biblija nadahnuta od Boga. Uvidio sam da trebam odbaciti općeprihvaćene, ali neutemeljene vjerske nauke koje se kose s Biblijom. Među njima su učenje o besmrtnosti duše, o paklenoj vatri i Trojstvu. Mnoge takve krive nauke potječu iz drevne filozofije i mitologije ili su rezultat nedovoljnog poznavanja Biblije. Slijeđenje lažnih učenja dovelo je do toga da većina vjernika slijepo vjeruje sve što im se kaže, a to je razlog zbog kojeg mnogi znanstvenici gotovo uopće ne poštuju religiju.
Kao znanstvenik dužan sam prije svega definirati, braniti i prenositi drugima znanstvene spoznaje do kojih sam došao putem istraživanja. Slično tome, osjećao sam se ponukanim poučavati druge o Bibliji, budući da nikakvo drugo znanje ne može biti važnije od toga. Prije dvadesetak godina započeo sam s tom vrijednom aktivnošću i krstio se kao Jehovin svjedok. Zatim sam od rujna 2000. počeo provoditi više vremena u službi propovijedanja, prosječno 70 sati mjesečno. Ponekad sam imao priliku voditi biblijske studije s čak deset zainteresiranih osoba mjesečno, a neke od njih i same su počele revno poučavati druge o Bibliji.
Još uvijek uživam u proučavanju Marsa i drugih planeta ”očima“ sofisticiranih letjelica koje istražuju nebesko prostranstvo u našem dijelu svemira. Znanstvenici se još uvijek suočavaju s mnogim nerazjašnjenim pitanjima. S radošću očekujem vrijeme kad će čovjekova potraga za novim duhovnim i znanstvenim spoznajama dati rezultate koji će zadovoljiti našu znatiželju i odgovoriti na naša najdublja pitanja. Shvatio sam da je pravi smisao života usko povezan s točnom spoznajom o Bogu i njegovom naumu s čovječanstvom, o čemu zapravo govore Isusove riječi urezane na jednom od pečata Caltecha: ”Istina će vas osloboditi“ (Ivan 8:32).
[Bilješka]
U svojoj knjizi Zapažanja o Danijelovim proročanstvima i Apokalipsi Sv. Ivana, koja je objavljena 1733, Sir Isaac Newton je analizirao proročanstva iz biblijskih knjiga Danijela i Otkrivenja.
[Istaknuta
misao na stranici 19]
’Činilo mi se da znanost može odgovoriti na gotovo sva pitanja‘
[Istaknuta
misao na stranici 20]
”Znanost nema odgovore na sva pitanja, niti će ih ikad imati“
[Istaknuta
misao na stranici 21]
”U Bibliji sam pronašao istinsko znanje i duboku mudrost“
[Karta
na stranici 18]
Karta Marsa
[Slike
na stranici 20]
I mene se, kao i Newtona, duboko dojmila knjiga Danijela te Otkrivenje
[Zahvala]
University of Florida
[Slika
na stranici 21]
Ono što sam naučio iz Biblije prenosim drugima
[Zahvale
na stranici 18]
Gore lijevo: Ljubaznošću USGS Astrogeology Research Programa, http://astrogeology.usgs.gov; Karta Marsa: National Geographic Society, MOLA Science Team, MSS, JPL, NASA; Površina Marsa: NASA/JPL/Caltech
[Zahvala
na stranici 21]
Slika svemira: J. Hester i P. Scowen (AZ State Univ.), NASA

Probudite se 22.09.2003.(Časopis "Probudite se" izdaje Organizacija Jehovini svedoci)

 

[gerakules2]

Jehovah's Witnesses and Johannes Greber (part 1,2)

Jedan od prevodioca "NOVI SVET"

P.S
Pritisni dvaput na ekran da izadjes na yutube ovde video ne radi!!!

Pozdrav od Gere.

 

[gerakules2]

Pogledati obavezno!!! ko su u Stvari "Jehovini svedoci"Mnogi ce se sokirati.

 

[Šarrdy]

Kenet Tanaka

Sledeće životno iskustvo govori o naučniku koji je postao baš Jehovin svedok, ne katolik niti pravoslavac, adventista...nego baš Jehovin svedok!

Znanost
je bila moja religija
ISPRIČAO KENNETH TANAKA
”ISTINA će vas osloboditi.“ Te riječi, urezane na jednom od pečata Kalifornijskog instituta tehničkih znanosti (Caltech), potakle su me da težim za visokim obrazovanjem na području prirodnih znanosti. Godine 1974. počeo sam studirati na Caltechu, što mi je bila dobra priprema za kasnije bavljenje znanstveno-istraživačkim radom. Nakon što sam postao profesor, a potom i magistar geologije, nastavio sam s postdiplomskim studijem na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari.
Tako sam sve više napredovao kao znanstvenik, no istovremeno sam počeo iz korijena mijenjati svoj stav o duhovnim stvarima i svoja mjerila vrijednosti. Što sam više učio o evoluciji, to sam manje vjerovao u Boga, no kasnije sam ipak bio prisiljen preispitati svoja gledišta. Kako sam kao geolog koji se bavi istraživačkim radom počeo iskreno vjerovati u Boga? Dopustite da vam to objasnim.
Dječak
zadivljen svemirom
Od rane mladosti pokazivao sam zanimanje za znanost. Dok sam kao dijete živio u Seattleu (Washington, SAD), roditelji su me svesrdno poticali da marljivo učim i imam dobre ocjene. Volio sam čitati o svemiru — o osnovnim komponentama od kojih su sazdani materija i život, o temeljnim silama, prostoru, vremenu i teoriji relativnosti. Kad mi je bilo otprilike osam godina, u školi su primijetili moje zanimanje za znanost, pa su mi dodijelili učitelja koji mi je svaki tjedan davao instrukcije iz prirodnih znanosti.
Išao sam na vjeronauk u Baptističku crkvu, ali uglavnom zato da bih mogao ići na izlete i kampiranje. Ostali članovi moje obitelji nisu pokazivali zanimanje za religiju i Boga. Kad sam bolje upoznao povijest i saznao za zločine koji su počinjeni u ime religije, savjest me natjerala da prestanem sudjelovati u aktivnostima svoje crkve. Osim toga, počeo sam sumnjati u to da Bog postoji, jer mi se činilo da znanost može odgovoriti na gotovo sva pitanja.
Daljnje
promjene
U vrijeme kad sam trebao predati molbu za upis na fakultet namjeravao sam studirati fiziku. No u posljednjem razredu srednje škole išao sam na satove geologije. To je uključivalo posjete poznatim geološkim nalazištima u državi Washington (SAD). Znao bih pomisliti: ’Kako bi bilo divno kad bih mogao spojiti svoju ljubav prema prirodi i ljubav prema znanosti!‘
Stoga sam ubrzo nakon početka studija umjesto fizike kao glavni predmet izabrao geologiju. U sklopu nekih predmeta učili smo o geološkim razdobljima i povijesti planete Zemlje na temelju fosilnih nalaza. U vezi s fosilnim nalazima učili smo da su organizmi evoluirali od jednostavnih prema složenima. Ja sam smatrao da teorija o evoluciji još uvijek nije dokazana. Međutim, činilo mi se da ta teorija, za razliku od popularnog kreacionizma, daje logično objašnjenje za postojeće geološke dokaze. Čuo sam da će se u studentskom naselju uskoro održati javna diskusija između kreacionista i evolucionista, no nisam htio tome prisustvovati. Bilo mi je jasno da Zemlja nije stvorena za nepunih sedam dana — kao što neki kreacionisti tvrde!
Povremeno sam putovao na jugozapad Sjedinjenih Država kako bih istraživao tamošnja geološka nalazišta i to me potaklo da, unatoč svojim snažnim antireligioznim uvjerenjima, preispitam svoje gledište o postojanju Boga. Dok sam u pustinji noću gledao veličanstveno nebo posuto zvijezdama, nisam mogao a da ne pomislim kako je svemir sigurno stvorio Bog. Astronomi su dokazali da je svemir imao početak, no bilo mi je jasno da nikad nećemo dobiti čisto znanstveno objašnjenje o tome zašto je nastao svemir. Činilo mi se logičnim vjerovati da je svemir stvorio moćan i inteligentan Stvoritelj...

Dokaz ispravnosti i istinitosti bilo koje denominacije nije pristupnica i iskustvo nekog KENNETH TANAKA ili Petra Petrovića ili Jurić Jurivake, ili Mike Mikića.....već ISTINITO TUMAČENJE I PRIDRŽAVANJE biblije!
A te Kenete Tanakee imaju sve denominacije. Pa još i u čudima. Plaču freske, kipovi, ikone. Javlja se Isus Hrist u ođaku Crkve, na kori drveta, anđeli silaze i razgovaraju sa njihovim članovima i prenose im vizije i tumačenja svega i svačeg................ma veča čudesa nego što ih je Bog stvarao Mojsiju u Egiptu i pustinji.