Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
U potrazi za istinom

U potrazi za istinom
Autor Andrés LMA

peter-nicolai-arbo-olav-har.jpg


Istina i Laž
, kao apsolutni izrazi, suprostavljali su se od davnina kako bi se konstituisali kao jedino objašnjenje opštih pojava, ali na nesreću smrtnika ovo je nemoguće, zbog nepobitnog principa, da Dualitet (Dvojstvo) ne može da razume Unitet (Jedinstvenost). Svi naši koncepti su dualistički u njihovom izlaganju i tripartitni (trostruki) u njihovom rešavanju (teza, antiteza i sinteza).


Čak i tako, jedna od najdelikatnijih obaveza koju je čovek imao u njegovom prohodu kroz ovaj svet, bila je da ide u potrazi za Istinom, onom Istinom koja će nas osloboditi, po Opštim jevanđeljima, onom Istinom koje će kao Sunce da nam osvetli pamet i srce odgovarajući na sva naša pitanja i da učini da kleknemo, kao što zbori hinduska maksima, pred nogu Onog koji zna da nam obriše suze konfuzije (zbunjenosti).


Ali Istina, kao što smo ranije rekli, stalno delimična i subjektivna, imajući u vidu nivo naše savesti, biva potčinjena nepravdama, strahovima i bojaznostima, stvarajući okean tmina i nesigurnosti koje je čine nedostupnu ili neizvesnu.

Dualiet na kojeg smo se odnosili i kojemu smo potčinjeni, ne nalazi se samo u spoljnom svetu, već naprotiv i govoreći psihološkim terminima, imamo ga i u našoj unutrašnjosti, od najpovršinskijih slojeva do najdubljih; a osvajanje Bića je baš osvajanje Uniteta; znači napraviti od Dva, Jedan.
Prema tome, možemo i trebamo reći, da je Gnostička ontologija put koji nas vodi prema Istini, Slobodi i Životu. Put kojeg bi čovečanstvo trebalo da sledi kako bi prevazišlo osrednjo stanje koje čini osnovu njegove materijalnosti.

sunrise.jpg


Istina je, da otkad posedujemo sposobnost racionalnosti i otkad smo se našli iskrcani u ovaom svetu, jurimo himere do kojih ćemo teško stići kao i do njihovih imena: Sreća i Istina. I jedni i drugi daju čak i svoje živote u potrazi za njima; jedni, hodajući u potrazi za ogromnim imanjem zato što misle da se tamo nalazi himera njihovih snova; drugi, nasuprot, udaljuju se od sveta i njegovih zala i za koliko je veća njihova izolovanost i usamljeniji život, za toliko se smatraju bliži traženoj himeri. Većina smrtnika se nalazimo u srednjem položaju između ovih dveju krajnosti, ali ne van okvira njihovih namera koje nas ponekad privlače jednom polu i ponekad drugom.


Za ljude koji su tražili etiku i principe, prednost je uvek bila da ustanove ravnotežu u činjenici da se čini volja Tvorca, ali evo, ovde se čine svkojake greške pri pokušaju razumevanja ove volje Tvorca. Opšta spoznaja je oduvek znala da se sintetiše i da se preobrazi, na majstorski način, kao hranu za svaku dušu koja je imala potrebu za njom u bilo koje vreme. Ovo je slučaj Jevanđelja Esena ili Jevanđelja mira, gde Isus govori svojim sledbenicima koji na kraju krajeva su svi oni koji imaju uši da čuju i um da shvate, rekavši im „blago onima koji ispunjavaju zakone života i ne lutaju stazama smrti”. Mi zaključujemo, da blago svima koji znaju da naprave životni zakon od maksime sa kojom se Isus obratio svojim začuđenim sledbenicima, koji se upitaše o kakvom je zakonu života izlagao Majstor, jer su bili ubeđeni da su poštovali one zakone, napisane u civilnim i religijskim spisima tog vremena koji su im obeležavali životne korake.
Majstor, shvativši njihova osećanja, odgovara njima:
Ne tržite Zakon u vašim spisima, jer je Zakon Život, dok je pismo mrtvo. Zaista vam kažem da Mojsije nije primio od Boga napisane zakone, već preko žive reči. Zakon je živa Reč Živog Boga, data živim profetima za žive ljude. U bilo kom životu postoji Zakon. Možete ga naći u travi, u stablu, u reci, u planini, u pticama neba, u ribama mora; ali naročito u vama samim. Jer zaistinu vam kažem da su sve žive stvari bliže Bogu od pisma koje je bez života. Bog je stvorio život i sve žive stvari kako bi učio čoveka, peko večite žive reči, zakonima pravog Boga. Bog nije napisao zakone na stranama knjiga, već u vašim srcima i u vašem duhu
Čitajući ove reči shvatamo da su Spoznaja i Mudrost atemporalne, kao dela Prirode.
Želimo da razjasnimo da, budući da smo ljudi našeg vremena, ne odbijamo napisanu reč, jer preko nje komuniciramo i manifestujemo se, ali primećujemo u ovoj izvanrednoj poruci potrebu za razmišljanje i da unesemo unutar na

de-la-tour-a-refleta.jpg


s Reči Života, čineći da daju plodove u nama kako bi uspeli da se sa njima hranimo, jer ne treba da zaboravimo, kako je rekao Veliki Kabir, da se čovek ne hrani samo sa hlebom... U skladu sa svim ovim lako je primetiti, slušajući i posmatrajući ljude koji poseduju živu mudrost i koji mrtva znaja, bez obzira koliko univerzitetskih titula kite njihova odela ili krunišu vlasi njihove kose i tako prepoznajmo Mudraca po njegovim rasuđivanjima i papagaja po njegovim ponavljanjima.

Danas, ne želeći da idem dalje, posetio sam, kao u i u mnogim drugim popodnevima, knjižaru u kojoj sam proveo mnoge trenutke mog odmora, a u ogromnom moru napisanih redova koji se tamo nalaze, zaustavio sam se „slučajno”, ako slučajnost postoji, na jednoj rečenici od hiljada i hiljada koje su mi tomovi nudili, koja sinkretično zaključuje o stavu ljudskog bića pred životom i pogotovo onog ljudskog bića koji oseća život kao krstaški pohod. Rečenica o kojoj je reč glasi: „Ljudsko biće teži da poveže Sigurnost sa Slobodom ne sluteći da su ove dve sile antagonističke (oprečne)”. Ne moramo mnogo razmišljati da bi shvatili da je tako i ako priđemo problemu, možemo biti razočarani, isto kao i onaj koji želi da homogeno pomeša vodu i ulje, jer po mom mišljenju, ne znajući vaše, ljubazni čitaoče, Sloboda je najnesigurnije stanje.


„Nebo se jurišom osvaja i hrabri su ga već osvojili”, tako da, neka oni slabi i nejaki grade svoje nebo od ružičaste hartije, a svi oni koji u sebi naslućuju da je „nadmašiti” plod obnavljenog napora, a ne blagog elana, neka nastave i to sa budnim duhom, zato što Spoznaja nije za jednog, već za sve, ali stići će da je inkarnira samo onaj koji je voljan da je primi, da je svari i da je usvoji.

carro-del-sol.jpg

izvor:vopus.org
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
12.09.2009
Poruka
511
Istina je naš lični doživljaj nekog događaja.Neki događaj više ljudi različito vidi a zavisno od raspoloženja, temperamenta, okolnosti isl. razljčito i doživljava.

U ovom konstruktu objašnjenja onda je u pitanju iluzija, iliti istina ne posotiji. Ako ti vidiš jednu pojavu i doživiš je lično i ja tu istu pojavu doživim lično onda Istina gubi smisao. Onda su to ustvari dve iskustvene i subjektivne istine (malo slovo i). Istina je samo jedna, a intpretacija, lični doživljaj i odnos sa datom situacijom čini prelazak Istine (velikim slovm) u istinu (malim slovom). Jedino bih promenio izraz od Ane da istinia nije širok pojam već konkretan pojam, ali surovo i totalno konkretan pojam.

P.S.
Evo, ovaj post je upravo istina (malim slovm i) jer predstavlja moje zapažanje. Neko moje razumevanje. A da li je to u opšte Istina????
 
Dum
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
2.775
Teško je govoriti o istini kao pojmu...Volim istinu, pa i kad je lažna...Mislim da ova rečenica daje odgovore na mnoga pitanja..Svako od nas istinu doživljava na svoj način.. Nekima je sopstveno doživljavanje istine, odbrambeni mehanizam. Ako istinu posmatramo kroz sve aspekte života, dolazimo do zaključka da je istina veoma često nametnuta...Istorija,a i mnoga naučna otkrića su nam ''servirana'' kao takva, a da li je sve istinito?
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Istina ne postoji kao apsolutna kategorija. I ne samo to da je za mene jedna istina, a za drugoga druga bilo o čemu da raspravljamo, već ni meni samoj nešto što se danas činilo kao istina, sutra ne mora činiti uopšte, zbog sticanja novih informacija, novih situacija.
 
Član
Učlanjen(a)
13.02.2010
Poruka
4.075
Istina je samo jedna ako je potkrepljena cinjenicama i dokazima...Svaka druga istina je samo vidjenje i razmisljanje o nekom problemu ili nekoj situaciji, za koju nikada necemo biti sigurni koliko je tacna.
 
Član
Učlanjen(a)
18.06.2010
Poruka
5.646
Istina je vrlo relativna stvar,zavisi ko je kako vidi i kako je definise.Mislim da istina zavisi od slucaja do slucaja i nije uvek apsolutna vec vrlo relativna,diskutabilno je ako dokaza nema kako istinu dokazati.Ponekad i sopstvene misli mogu da zavaraju kad se predoce cinjenice u korist i protiv necije istine.Nekome je istina jedino ona koja je potkrepljena dokazima a nekome je dovoljno ako je oseca duboko u sebi,ili veruje nekome na rec.
 
Član
Učlanjen(a)
03.02.2010
Poruka
5.515
Ako se tvrdi da je nesto istina, a pogotovo ako se neko optuži za nečasna dela,
mora to da potkrepi i dokazima.Tako istina izlazi na svetlost dana.U suprotnom
to je manipulacija i kleveta.Istina može biti očita samo ako se da videti i opipati.
Sećam se jedne pesme iz detinjstva:
Istina je junak drži se ko stena,
i kad na nju zine ala i kad misliš
da je pala pobeda je njena.
 
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
7
Па не, истина не мора бити поткрепљена доказима, није релативна и не зависи од нашег поимања нити доживљаја.
Морамо разликовати истину и оно што ми сматрамо истином.
Права истина постоји, она је стварно стање ствари; сваки покушај да је дефинишемо углавном заврши само навођењем синонима јој. То није ни потребно радити јер сви ми и интуитивно знамо шта је.

Код простијих ствари (попут рачунских операција...) лако можемо знати шта је истина (знамо да је вода мокра- јер смо је тако и дефинисали), док код сложенијих (нпр. разумевање физичких појава...) због своје ограничености тешко можемо сазнати истину и треба бити обазрив у тврдњама (попут историје-права историја је по нашем поимању била само једна, док се историја као наука коју ми пишемо стално мења)...
 
Natrag
Top