Uzmimo za prime mrave,oni zive na odredjenom prostoru,imaju svoju hijerarhiju,svoju inteligenciju,brzinu hoda,nauku...Za njih je brzina kojom se krece prosecan ljudski automobil nezamisliva,da ne govorim o mlaznim avionima koji se krecu brzinama od nekoliko maha to je za njih nedostigljiva brzina, brzina svetlosti je za coveka takodje nedostigljiva ali je mozda za nekoga to sasvim normalna brzina, ili internet to je ljudska svakodnevnica nesto sasvim normalno za nas,tako nesto mravi ne bi mogli da zamisle a mi ga svakodnevno koristimo, ili nasa organizacija zivota nase kuce,gradovi,drzave,tehnologija.Mi sve znamo o mravima a oni o nama ne znaju nista cak verovatno nisu ni svesni naseg prisustva a mi uticemo na njihove zivote.Sta smo mi u stvari i sta je stvarnost odnosno prava istina verovatno cemo saznati uskoro.
Bil Hiks je obicavao da zavrsava svoje programe sa ovim:
Zivot je kao voznja u zabavnom parku,i kada krenete na voznju mislite da je stvarna jer toliko su mocni nasi umovi.Voznja ide gore-dole i u krug u krug,ima odusevljenja i jeze i sve je vrlo jarkih boja.
I veoma je glasna i zabavna neko vreme.Neki su se dugo vozili i pcčinju da se pitaju
a li je ovo stvarno? Ili je ovo samo voznja?I drugi ljudi su se setili i vrcaju nam se i kažu:„Hej, ne brinite, nemojte se nikada plasiti.Jer ovo je samo voznja.“A mi ubijemo te ljude..Ucutkaj ga, ja sam dosta ulozio u ovu voznju, ucutkaj ga!Pogledaj ove moje bore od brige...Pogledaj moj veliki racun u banci i moju porodicu...to mora da je stvarno..To je samo voznja.Ali mi uvek ubijemo te dobre momke koji pokusavaju da nam kazu to,da li ste to primetili?
Pustamo demone da slobodno divljaju...Ali, to nije bitno, jer to je samo voznja i mozemo da je promenimo kad god pozelimo.To je stvar izbora.Bez napora, bez rada, bez posla, bez stednje novca.Samo izbor u ovo trenutku..Izmedju straha,i ljubavi.