Dobro, to je samo slika, ali može se o njoj razmišljati jer je očito da se ljubav prema Bogu izražava u ljubavi prema bližnjem.
Upravo tako. U Ljubavi, ne samo u Ljubavi prema bližnjem.
Jednostavno je, voleti znači ne nametati sebe, ne suditi drugome, ne govoriti drugome
kako da nosi svoj Križ (a svi ga imamo i nosimo). jednom rečju ne činiti bližnjemu ono što ne želimo da se čini nama.
Doslovno sve što činimo drugima činimo sebi a da toga nismo ni svjesni.
Bog je Bog sklada, a to znači i da slika Njegova mora održavati sklad.
Činimo li mi tako?
Ne, mi ako li i patimo na zemlji (vremenite kazne) urlamo na Boga kako je kriv, a ne shvatamo da mi patimo jer smo grešni.
Pa čak i kada ispitamo sebe, mi se često zavaravamo kako nismo grešni, a jesmo, u dubini svoje prirode jesmo.
Ilustrovaću to primjerom danas tako česte usamljenosti.
Nikada više mogućnosti za upoznavanje, za druženje, pa ipak nikada više usamljenih, neudatih, neoženjenih...
Više je razloga tome, jedan od osnovnih je naša, a kultura i duh svjeta to naglašava, samoživost. I to stoji, Iz samoživosti se rađaju prevelika očekivanja, a iz prevelikih očekivanja, prevelika razočarennja, iz kojih mi opet ne izvlačmo poruku, i tako ostajemo sami, jer Bog nam šalje nekoga, a mi tog nekog odbijamo jer ne zadovoljava naše kriterije....
I upravo to što mi sebe postavljamo kao sudije, kao nekoga ko odlučuje šta je dobro a šta zlo, i donosi patnje na ovaj svijet.
U pitanju je balans.
Zato svakome ko kmeči o tome da u Boga ne veruje jer Bog dopušta zlo, odgovaram: "Ti si (ne lično ti, ili ta osoba) prizvao zlo na ovaj svet. Ti kao čovjek.
Koliko je samo među nama onih koji se pitaju zašto bolesti, zašto smrt, zašto su sami ili zašto ovo zašto ono. A ne pitaju se jesu li možda oni, svojom mišlju, svojim riječima, svojim djelima prizvali to što im se događa.
Ljubav ne uslovljava, ali ne smijemo zaboraviti da neuzvraćena ljubav (a Bog nas voli) u svakom pogledu vraća istom mjerom.
I upravo je to ono što poručuje ZAPOVJED NAD ZAPOVJEDIMA.
Ne čini bližnjem ono što ne želiš da bližnji učini tebi.
Voli, i bit ćeš voljen. Ostat češ voljen.
Odbiješ li iz bilo kog razloga (ličnom voljom) Ljubav bližnjeg svog, očekuj da će i tvoja ljubav biti odbijena.
I to bolje ovdje na zemlji, nego li u večnosti.
U tome je i Milost Njegova, da ovdje patimo, da ne bismo patili u večnosti.
A prisilna Ljubav prema bližnjem, ona s osmjesima iza kojih se krije mržnja, podmetanje, ogovaranja, nadmetanja, je Hula koja se ne prašta.
Znam da će ti ovo biti čudno, ali, shvati, činimo li tako, a tvrdimo da smo Kristovi, mi ne samo da hulimo na Oca koji je Ljubav, ne samo da Hulimo na Sina koji je Ljubav, ne samo da Hulimo na Duha Svetoga koji je sama srž, esencija LJUBAVI, nego BOGA KORISTIMO KAO SREDSTVO ZA POSTIZANJE CILJA.
Mi u stvari kada tako činimo, lažemo da ljubimo i ljudima i Bogu poručujemo: "Eto sledim Krista, a sada hoću nagradu!" bilo na zemlji, bilo u večnosti (u koji možda i ne vjerujem).
Zato Isus i govori da neće svako ko mu govori "Gospode, Gospode" ući u kraljevstvo (u Mir Njegov, u shabat, onaj pravi, a ne dan koji pojedinci "posmatraju").
I ne, nisu samo u pitanju djela milosrđa. Tko tako uči, vara nas. Jer i tu možemo biti "milosrdni", a opet to činiti da bi smo svojom voljom zadobili nagradu.
Ljuav prema bližnjem treba da nam bude nešto što se podrazumjeva, nešto normalno, neprimetno, svakodnevno.
Najbolje je kad čovjek slijedi nutarnje poticaje i ako je tako odlučio, on zna zašto. Sve na svijetu umara, pa i forum. Ali ne samo kao mjesto razmjene mišljenja, umara nas i smeta buka, osobito on koja je u nutrini.
Ipak loše je, po mom sudu, ako čini zbog adventističkog utjecaja.
Daleko od toga da sam ja Mireta nešto optužio ili tako što. Ne, samo sam izneo svoje opažanje njegove odluke. Ujedno, zaista je zamorno "loviti" budalaštine koje adventisti postavljaju, i odgovarati na svaku od njih.
A oni su neumorni, jer veruju da im to "overava" spasenje. Oni su naime u (po njihovom nakaradnom verovanju) u "istražnom postupku", a jedan od zadataka je da "evangeliziraju".
I upravo tu, u toj činjenici, vidimo da oni ne rade za Boga (na stranu to što ono što oni navješćuju Bog i nije) nego koriste Boga kao sredstvo za postizanje svog cilja.
Uostalom, takva im je celokupna "teologija".
Na primjer, bulazne o "zdravom životu" i to pravdaju Pismima.
Dakle, šta je poruka?
Hoćeš dug život, evo recepta, a Bog je sredstvo kojim se do tog cilja dolazi.
Ili pobačaji koje oni vrše u svojim bolnicama.
Cilj je novac, a odbrana te blasfemije, je gde? U Pismima (naravno nije, ali oni tako tvrde).
Hoćeš večni život na zemlji?
Evo ga u sleđenju doktrina SDA, a one su po njihovoj tvrdnji od koga? Od Boga.
Dakle šta je onda njima Bog?
Sredstvo za postizanje cilja.
Uostalom, u USA se ne govori tek tako da je osnivanje "crkve" najbolji biznis.
Nebrojeno je osnivača kultova koji su se Bogom koristili da navuku seksualne robinje.