Ima li kršćana bez vidljive Kristove Crkve i apostolskog nauka?

[stvarnoslap]

”Takozvana religija srca, bez pravovjerne doktrine, predstavlja samo toplinu mrtvaca stvarnu za neko vrijeme, ali osuđenu na neuspjeh”​

Papa Lav XIII. naučavao je ono u što je Crkva uvijek vjerovala: „Takva je narav vjere da ništa ne može biti apsurdnije nego prihvatiti neke činjenice, a odbaciti druge” (Enciklika Satis Cognitum, br. 9). U istom dokumentu papa Lav XIII. je citirao vrlo poučan nauk: „Ne može biti ništa opasnije od onih heretika koji priznaju gotovo cijelu doktrinu, a ipak jednom riječju, kao kapljicom otrova, zaraze stvarnu i jednostavnu vjeru koju uči naš Gospodin i koju prenosi apostolska tradicija“ (Auctor Tract. de Fide Orthodoxa contra Arianos).
Praksa Crkve uvijek je bila ista, kao što pokazuje nauk Otaca, prema kojem je smatrano da je izvan katoličkog zajedništva i nepoznat Crkvi, svatko tko bi u najmanjoj mjeri odstupio od bilo koje točke doktrine koju je predložilo Učiteljstvo. Sveti Hilarije iz Poitiersa je rekao: „Kristov nauk s lađe znači da oni koji su izvan Crkve nikada ne mogu shvatiti božanski nauk; jer lađa predstavlja Crkvu u kojoj se postavlja i propovijeda riječ života. Oni koji su izvan Crkve su kao besplodni i bezvrijedni pijesak: ne mogu shvatiti” (usp. Mt 13, 1). Rufin iz Akvileje hvalio je svetog Grgura Nazijanskogi svetog Bazilija Velikog jer su „proučavali tekst Svetog pisma, a tumačenje njegovog značenja uzimali ne iz vlastite unutarnje svijesti, već iz spisa i autoriteta Otaca, koji su pak, kao što je poznato, preuzeli pravila za razumijevanje značenja iz apostolskog naslijeđa” (Hist. Eccl., knjiga II., glava deveta).

Vraćajući se na Lava XIII., čitamo da „onaj tko se, pa bilo to samo u jednoj točki, ne slaže s božanskom otkrivenom istinom, apsolutno odbacuje vjeru, budući da time odbija častiti Boga kao najvišu Istinu i formalni motiv vjere… Bili oni Ti koji uzimaju iz kršćanske doktrine što im je po volji, onda se oslanjaju na svoje vlastite prosudbe, a ne na vjeru; te nisu „zarobili svaki um u pokornosti Kristu“; (2 Kor 10,5), oni se istinski pokoravaju sebi, a ne Bogu. ‘Vi, koji vjerujete što želite, vjerujete više sebi nego Evanđelju’ (Sv. Augustin, Contra Faustum Manichaeum, 17, 3)” (Enciklika Satis Cognitum, br. 9-10).

Također, su izvanredne sljedeće riječi svetog Johna Henryja Newmana: „Prema sudu rane Crkve, put doktrinarne istine je uzak; ali, prema prosudbi svijeta u svakom dobu, on je toliko širok da uopće ne predstavlja put. Ovo što sam rekao prije; isto tako predstavlja i odražava ono što svijet smatra vjerom, to jest prepirkom riječi, izopačenim prepirkama, radoznalim ispitivanjima i neprofitabilnom tehnikom, premda se to prema Ocima smatra nužnim za spasenje. Ono što oni nazivaju krivovjerjem, čovjek svijeta smatra istinitim što je usporedivo s onim što oni nazivaju pravovjerjem, a tek onda krivim kada na tome uporno inzistiraju njihovi zagovornici, kao što su rani oci inzistirali na pravovjerju” (Crtice iz povijesti, prva knjiga, treće poglavlje).

Sljedeće riječi svetog Johna Henryja Newmana mogu zvučati šokantno, ali dotiču samu srž: „Takozvana religija srca, bez pravovjerne doktrine, predstavlja samo toplinu mrtvaca stvarnu za neko vrijeme, ali osuđenu na neuspjeh. Koliko će dugo trajati ta komplicirana pogreška pod kojom naša Crkva trenutno radi? Koliko dugo ljudske tradicije modernog doba zamagljuju, na toliko načina, veličanstvena tumačenja Svetoga pisma koje je Katolička crkva naslijedila iz doba apostola? Kada ćemo se zadovoljiti da uživamo u mudrosti i čistoći koju je Krist ostavio svojoj Crkvi kao vječni dar, umjesto da pokušavamo izvući svoje vjerovanje, svaki za sebe, kako god možemo ili hoćemo, iz dubokih izvora istine?“ (Dvanaesta propovijed, Poniženje vječnog sina, 8. ožujka 1835.).

 

[Laodikeja]

Bog ima na zemlji svoju vidljivu crkvu koja ima doktrinu ili učenje dato od strane Hrista i apostola, koje se nije promenilo od svojih početaka.

Ono se dokazuje biblijom, a ne mahanjem pamfletima na kojima piše "MI SMO CRKVA, I MI IMAMO ISPRAVNO UČENJE"

Što se tiče crkava tradicionalnog
Hrišćanstva i njihovih učenja - ona su preslikano mnogoboštvo.

Za ispomoć i prepoznavanje lažne crkve i učenja od pravih - prilažem svoje stranice:

velikeistinebiblije.blogspot.com

duhovnivavilon.blogspot.com

 

[kainos]

 

[Isabeleta]

Sljedeće riječi svetog Johna Henryja Newmana mogu zvučati šokantno, ali dotiču samu srž: „Takozvana religija srca, bez pravovjerne doktrine, predstavlja samo toplinu mrtvaca stvarnu za neko vrijeme, ali osuđenu na neuspjeh. Koliko će dugo trajati ta komplicirana pogreška pod kojom naša Crkva trenutno radi? Koliko dugo ljudske tradicije modernog doba zamagljuju, na toliko načina, veličanstvena tumačenja Svetoga pisma koje je Katolička crkva naslijedila iz doba apostola? Kada ćemo se zadovoljiti da uživamo u mudrosti i čistoći koju je Krist ostavio svojoj Crkvi kao vječni dar, umjesto da pokušavamo izvući svoje vjerovanje, svaki za sebe, kako god možemo ili hoćemo, iz dubokih izvora istine?“ (Dvanaesta propovijed, Poniženje vječnog sina, 8. ožujka 1835.).

Mudri John Newman! Puno je pretrpio za Istinu. Zanimljivo je da se on, kao i velika većina protestanata, obratio čitajući crkvene oce.

Što se tiče crkava tradicionalnog
Hrišćanstva i njihovih učenja - ona su preslikano mnogoboštvo.

Fantaziraš, Laodikeja. Kad budeš shvatio da tvoje fantazije dolaze od Zlog duha, onda ćeš biti na dobrom putu.

„Živjeti je mijenjati se, a biti savršen je biti često promijenjen.“ (John Henry Newman)

 

[Laodikeja]

Ne fantaziram Isabeleta.
To je čista istorijska i biblijska činjenica.

Pogledaj na stranici duhovnivavilon.blogspot

I počni da veruješ u čistu istinu, a ne u prevare vavilona velikog.

To ti kažem iz čiste ljubavi.

A osim toga i ako nećeš - Bog će sam sve urediti uskoro, i otkriti puninu istine celom svetu.

 

[Isabeleta]

To ti kažem iz čiste ljubavi.

A osim toga i ako nećeš - Bog će sam sve urediti uskoro, i otkriti puninu istine celom svetu.

I ja tebi govorim iz ljubavi jer vjerujem da si dobar čovjek i da tražiš Gospodina svim srcem. Ali također vjerujem da ga tražiš na krivom mjestu. Da si ostao u pravoslavnoj vjeri...tko zna? Možda bi bio svećenik i priveo Gospodinu mnoge duše. Ovako si ostao sam u svom uvjerenju. Ok, reći ćeš da te je Gospodin sam osvjedočio i poslao da propovjedaš, ali tko ti to vjeruje?
I što propovjedaš? Da će Isus doći? Pa, to znamo i to vjerujemo i čekamo ga 20 stoljeća, u vjeri i vjernosti.
Poznam tvoje pisanje i tvoje blogove i čestitam ti na marljivosti, ali ja ne vjerujem u Ellen White i njezine objave, pa prema tome adventizam za mene nema nikakvo značenje. Samo je još jedna u nizu protestantskih zajednica.

 

[stvarnoslap]

Krist nikada niti jednu jedinu riječ nije napisao na internetu.

P.S. Ne znam tko ti je ovaj “Slobodan Panić, pisac”, ali očito je da je mnogo glup. Zato me ti, Kainose, ničim ne možeš iznenaditi, znajući da ti od ovakvih “pamet sišeš”.

 

[stvarnoslap]

Zašto nam za borbu protiv Sotone trebaju Crkva, Sakramenti i Sveci​

Zašto je važno da imamo Crkvu koja nam pomaže u borbi protiv zla?

To je vrlo dobro pitanje. Naravno, uvijek možemo započeti s pitanjem: Zašto je Isus osnovao Crkvu? Što je imao na umu kad je rekao: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” Zašto je to rekao? Zašto je to učinio?

Po meni, tri su razloga: prvo, mi smo međuljudski povezani po svojoj prirodi. Po samoj prirodi nam je namijenjeno živjeti u zajednici. Nismo sami na svijetu, pa prvo što moramo prepoznati da je cijela prosvjetiteljska filozofija da smo autonomni akteri, da djelujemo sami, zabluda. Svi smo međusobno povezani, i tako nas je Bog stvorio. Nije nas stvorio kao autonomna ljudska bića, to je pogrešno. Ako tu pretpostavku uzmemo od samog početka, onda nemamo odgovornosti prema zajednici, nemamo odgovornosti prema kozmičkom poretku u kojem nas je Bog stvorio, nemamo odgovornosti za Mistično Kristovo Tijelo – ako polazimo od te pretpostavke, sve što imamo učiniti od tog trenutka nadalje bit će pogrešno, jer mi smo bića odnosa, stvoreni da živimo u zajednici, među ljudima.

Ne možemo se odvojiti od međuljudske mreže u koju nas je Bog stvorio. To je prva stvar koja je zaista važna, i ako to prepoznamo, tim bolje: vi ste u zajednici, pa bolje pronađite onu pravu. Ako sami sjedite u svojoj sobi, uvjeravam vas da ni nećete nikamo ići i nećete ništa raditi. Ideja “moje privatne duhovnosti” temelji se na pogrešnoj pretpostavci o tome tko ste i pogrešnoj pretpostavci o tome kako je Bog stvorio svijet i kako Bog komunicira s nama. Nismo mali automati, on se prema nama odnosi kroz zajednicu, a prema nama se odnosi prema zajednici.

Druga stvar: mislite li da doista možete sami naslutiti istine Svetog pisma? Zaista mislite da to možete učiniti sami? Vjerujete li stvarno da možete jednostavno sjediti na svom krevetu i pročitati nekoliko knjiga iz teologije i sve to shvatiti bez Crkve, bez konačnog tumača? Zaista mislite da možete nadvladati svoje pristranosti?

Pa, ni ja ne mogu nadvladati svoje pristranosti – imam princip beskonačne špicerijanske (Svemirski teleskop Spitzer je infracrveni teleskop, op. prev.) racionalizacije: dajte mi pet minuta i mogu sve racionalizirati u svoju korist! Ako ste dovoljno pametni, dovoljno osjetljivi, možete racionalizirati do mile volje. Moramo se nekome obratiti kako bismo dobili objektivnu procjenu istine. Luther je pogriješio! Ne postoji mogući način da je laik sa Svetim pismom moćniji od Crkve, svetaca, kolektivne mudrosti Crkve kroz vjekove, snagom Duha Svetoga koja se dodjeljuje službama koje je Isus započeo.

Povjesničar Arnold Toynbee rekao je da ne postoji institucija poput Katoličke Crkve koja je naoružana mačem hijerarhije i štitom Učiteljstvo te kacigom papinstva. Ovo govori bivši sekularist! Ne postoji nijedna druga socijalna institucija koja se može usporediti s Katoličkom Crkvom. Nijedna druga socijalna institucija nije trajala 2000 godina ili će vjerojatno trajati dulje od 2000 godina. One institucije koje je pokrenula Crkva daleko su najizdržljivije, najučinkovitije i dugovječnije. Što mislite kako je to moguće? Jer doista je to božanska volja koja je nadahnjuje. Treba nam Istina. Bez Istine, svi smo usamljeni, pogriješit ćemo, ispunjeni vlastitim racionalizacijama, pristranostima i nedostatkom znanja. Isus je pokrenuo Crkvu jer nas je želio držati na tragu i dati nam način odgovornosti.

Treći razlog zbog kojeg trebamo Crkvu, jednostavnim riječima: trebamo sakramente.Pogledajte što se dogodilo kad su se protestantske crkve odstupile od Katoličke Crkve. Što su prvo izgubili? Stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji, sakrament pomirenja itd. Trebaju nam ti sakramenti.

Zato volim govoriti o euharistijskim čudima. Ne sramim se što se služim euharistijskim čudima, mislim da je to fantastično. I iskreno, znanstvena istraživanja kojima su podvrgnuta najnovija euharistijska čuda su zaista izvanredna. Prvorazredna su. Stoga mislim da Isus zaista silazi sa Neba i govori nam: „Vjerujte u mene! Ovo je moje stvarno Tijelo i Krv, a ja dolazim k vama kako bi svu snagu svoje preobražavajuće prisutnosti i svoje preobražavajuće ljubavi prenio u vaša srca. Ovo sam ja.”

Iz intervjua sa ocem Robertom Spitzerom, SJ, autorom trilogije pod nazivom “Pozvani iz tame: Borba protiv zla kroz Crkvu, kreposti i molitvu”.

 

[Laodikeja]

ISABELETA

Ja ne tražim Gospoda.
 Ja sam ga pronašao.
Odnosno, on je mene, i izvukao me iz stanja neznanja.

Mene je Gospod izvuka iz Pravoslavne crkve, iz stanja letargije, učmalosti, duhovne forme, i pogrešnih predpostavki o tome šta vera i spasenje jesu.

 Odnosno, to je bio put koji je Gospod odredio za mene pre mog rođenja.
Pre rođenja Ellen White, još u početku, jer je sve od početka planirao.

I moje rođenje, i rođenje mojih bližnjih, i prilike u životu, i pozvanje na službu, sve.

Zato je moja želja da svi spoznaju Gospoda ali stvarno živo - onako kako sam ga ja spoznao, i kako se meni otkrio.

A to mogu jedino izlaskom iz stanja neznanja i lažnih teorija - u kojima ih drže crkve koje su ljudske tvorevine, a ne Božje, i traženjem da im se Bog lično otkrije, i povede putem istine.

Amin!

 

[Isabeleta]

Zašto nam za borbu protiv Sotone trebaju Crkva, Sakramenti i Sveci​

Zašto je važno da imamo Crkvu koja nam pomaže u borbi protiv zla?

To je vrlo dobro pitanje. Naravno, uvijek možemo započeti s pitanjem: Zašto je Isus osnovao Crkvu? Što je imao na umu kad je rekao: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” Zašto je to rekao? Zašto je to učinio?

Po meni, tri su razloga: prvo, mi smo međuljudski povezani po svojoj prirodi. Po samoj prirodi nam je namijenjeno živjeti u zajednici. Nismo sami na svijetu, pa prvo što moramo prepoznati da je cijela prosvjetiteljska filozofija da smo autonomni akteri, da djelujemo sami, zabluda. Svi smo međusobno povezani, i tako nas je Bog stvorio. Nije nas stvorio kao autonomna ljudska bića, to je pogrešno. Ako tu pretpostavku uzmemo od samog početka, onda nemamo odgovornosti prema zajednici, nemamo odgovornosti prema kozmičkom poretku u kojem nas je Bog stvorio, nemamo odgovornosti za Mistično Kristovo Tijelo – ako polazimo od te pretpostavke, sve što imamo učiniti od tog trenutka nadalje bit će pogrešno, jer mi smo bića odnosa, stvoreni da živimo u zajednici, među ljudima.

Ne možemo se odvojiti od međuljudske mreže u koju nas je Bog stvorio. To je prva stvar koja je zaista važna, i ako to prepoznamo, tim bolje: vi ste u zajednici, pa bolje pronađite onu pravu. Ako sami sjedite u svojoj sobi, uvjeravam vas da ni nećete nikamo ići i nećete ništa raditi. Ideja “moje privatne duhovnosti” temelji se na pogrešnoj pretpostavci o tome tko ste i pogrešnoj pretpostavci o tome kako je Bog stvorio svijet i kako Bog komunicira s nama. Nismo mali automati, on se prema nama odnosi kroz zajednicu, a prema nama se odnosi prema zajednici.

Druga stvar: mislite li da doista možete sami naslutiti istine Svetog pisma? Zaista mislite da to možete učiniti sami? Vjerujete li stvarno da možete jednostavno sjediti na svom krevetu i pročitati nekoliko knjiga iz teologije i sve to shvatiti bez Crkve, bez konačnog tumača? Zaista mislite da možete nadvladati svoje pristranosti?

Pa, ni ja ne mogu nadvladati svoje pristranosti – imam princip beskonačne špicerijanske (Svemirski teleskop Spitzer je infracrveni teleskop, op. prev.) racionalizacije: dajte mi pet minuta i mogu sve racionalizirati u svoju korist! Ako ste dovoljno pametni, dovoljno osjetljivi, možete racionalizirati do mile volje. Moramo se nekome obratiti kako bismo dobili objektivnu procjenu istine. Luther je pogriješio! Ne postoji mogući način da je laik sa Svetim pismom moćniji od Crkve, svetaca, kolektivne mudrosti Crkve kroz vjekove, snagom Duha Svetoga koja se dodjeljuje službama koje je Isus započeo.

Povjesničar Arnold Toynbee rekao je da ne postoji institucija poput Katoličke Crkve koja je naoružana mačem hijerarhije i štitom Učiteljstvo te kacigom papinstva. Ovo govori bivši sekularist! Ne postoji nijedna druga socijalna institucija koja se može usporediti s Katoličkom Crkvom. Nijedna druga socijalna institucija nije trajala 2000 godina ili će vjerojatno trajati dulje od 2000 godina. One institucije koje je pokrenula Crkva daleko su najizdržljivije, najučinkovitije i dugovječnije. Što mislite kako je to moguće? Jer doista je to božanska volja koja je nadahnjuje. Treba nam Istina. Bez Istine, svi smo usamljeni, pogriješit ćemo, ispunjeni vlastitim racionalizacijama, pristranostima i nedostatkom znanja. Isus je pokrenuo Crkvu jer nas je želio držati na tragu i dati nam način odgovornosti.

Treći razlog zbog kojeg trebamo Crkvu, jednostavnim riječima: trebamo sakramente.Pogledajte što se dogodilo kad su se protestantske crkve odstupile od Katoličke Crkve. Što su prvo izgubili? Stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji, sakrament pomirenja itd. Trebaju nam ti sakramenti.

Zato volim govoriti o euharistijskim čudima. Ne sramim se što se služim euharistijskim čudima, mislim da je to fantastično. I iskreno, znanstvena istraživanja kojima su podvrgnuta najnovija euharistijska čuda su zaista izvanredna. Prvorazredna su. Stoga mislim da Isus zaista silazi sa Neba i govori nam: „Vjerujte u mene! Ovo je moje stvarno Tijelo i Krv, a ja dolazim k vama kako bi svu snagu svoje preobražavajuće prisutnosti i svoje preobražavajuće ljubavi prenio u vaša srca. Ovo sam ja.”

Iz intervjua sa ocem Robertom Spitzerom, SJ, autorom trilogije pod nazivom “Pozvani iz tame: Borba protiv zla kroz Crkvu, kreposti i molitvu”.

Jako dobro razmišljanje. Nikad prije nisam čula za oca Roberta Spitzera, a sad vidim da je vrlo poznat i cijenjen.
Baš me zanima kako bi odgovorio jedan ozbiljan (bogobojazni) protestant na ovo.