Jedina prava Crkva, p. Arnold Damen
Nastavak:
V.
Dobro, ali o kojoj se Crkvi radi? Trenutno postoji tri stotine i pedeset različitih protestantskih crkava1 a gotovo svake godine nastaje jedna ili dvije nove. Uz svo to mnoštvo imamo i Rimokatoličku Crkvu.
Koja je od svih tih različitih crkvi jedna Crkva našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista? Sve one za sebe tvrde da su Isusove Crkve.
Ali, dragi moji, očito je da ni jedna Crkva ne može biti Isusova osim one koju je ustanovio Isus Krist. A kada je Isus ustanovio svoju Crkvu? Kada? Kada je bio ovdje, na zemlji. A kada je to bilo kada je on bio na zemlji? Znamo da naša kršćanska era traje od onda. Rodio se prije mnogo stoljeća. To je povijesna činjenica koju svi priznaju. Na zemlji je živio 33 godine. To je bilo oko 19 stoljeća prije našeg doba. To je bilo vrijeme kada je Krist ustanovio Svoju Crkvu. Bilo koja, dakle, Crkva koja ne postoji tako dugo nije Crkva Isusa Krista nego institucija ili izum ovog ili onog čovjeka. Nije od Boga niti od Krista – nego od čovjeka.
A gdje je ta Crkva i koja je to Crkva koja jest postojala svo to vrijeme? Sva povijest će vam reći da je to Katolička Crkva: Ona i jedino ona od svih kršćanskih denominacija na zemlji je postojala tako dugo. Sva povijest, kažem, svjedoči o ovome. Ne samo katolička povijest nego povijest pogana, židovska povijest i protestanstska povijest posredno.
Nadalje povijest svih nacija, svih naroda, svjedoči o tome da je Katolička Crkva najstarija, prva. To je ona koju je osnovao naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist.
Ako ijedan protestantski propovjednik može dokazati da je Katolička Crkva nastala nakon toga vremena neka dođe k meni i dat ću mu tisuću dolara. Dragi propovjednici, evo dobre prilike za zaradu; tisuću dolara za vas.
Ne samo sva povijest nego i svi spomenici starih vremena svjedoče o ovome i sve ih nacije na zemlji priznaju. Pozovite jednog od svojih propovjednika i pitajte ga koja je bila prva Crkva, prva kršćanska crkva. Prezbiterijanska, Episkopalna, Engleska crkva, metodistička, univerzalistička ili unitarijanska? I svi će vam odgovoriti da je to bila Katolička Crkva.
Ali dragi prijatelji, ako priznate da je Katolička Crkva prva i najstarija, Crkva koju je ustanovio Isus Krist, zašto onda
vi niste katolik? Na ovo se može čuti odgovor da je Katolička Crkva postala iskvarena; da je pala u zabludu i da je stoga bilo nužno osnovati novu crkvu. Novu crkvu, novu vjeru.
Na ovo odgovaramo: ako je katolička Crkva jednom bila prava crkva onda je ona i sada prava i ostat će prava Crkva Božja do kraja vremena ili nas je Isus Krist prevario.
Poslušaj me, Isuse, počuj što govorim! Kažem da ako Katolička Crkva sada, u devetnaestom stoljeću, nije Istinska Crkva Božja kao što je bila prije 1854 godine, tada kažem Isuse, Ti si nas prevario i Ti si varalica! Ali ako ja ne govorim istinu, Isuse, udari me tako da umrem sada za ovom propovijedaonicom, neka se srušim mrtav, jer ne želim biti propovjednik lažne vjere!
VI.
Dokazat ću što sam rekao. Ako je Katolička Crkva jednom bila Istinska Crkva Božja kao što to svi priznaju, onda je Ona i sada Prava Crkva i ostat će Prava Crkva Božja dok je svijeta jer je Krist obećao da je vrata paklena neće nadvladati. On je rekao da ju je sagradio na stijeni i da je vrata paklena neće nadvladati.
Dragi moji prijatelji, ako je Katolička Crkva pala u zabludu, tada su je vrata pakla nadvladala; a ako su je vrata pakla nadvladala, Krist nije održao svoje obećanje, tada nas je prevario a ako nas je prevario onda je on varalica! A ako je on varalica tada On nije Bog, a ako On nije Bog, tada je svo kršćanstvo obmana i prijevara.
U Sv. Mateju pak, u 28. poglavlju i recima 19 do 20, naš Božanski Spasitelj kaže Svojim apostolima: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” “Evo” – dakle kaže On – “Ja Isus, Sin Boga živoga, Ja, beskonačna Mudrost, Vječna Istina, Ja sam s vama u sve dane, čak sve do svršetka svijeta.”
Dakle Krist se svečano zaklinje da će ostati uz Svoju Crkvu u sve dane do kraja vremena, do svršetka svijeta. Ali Krist ne može ostati s Crkvom koja naučava zablude ili krivotvorine ili pokvarenost. Ako je dakle Katolička Crkva upala u zabludu i pokvarenost, kao što tvrde naši prijatelji protestanti, tada ju je Krist zacijelo napustio; ako je tako, prekršio je Svoju zakletvu; ako je prekršio svoju zakletvu onda je krivokletnik i kršćanstvo uopće ne postoji. Ponavljam, naš Božanski Spasitelj (Sv. Ivan, 14. glava) je obećao da će svojoj Crkvi poslati Duha Istine da u njoj prebiva dovijeka. Ako dakle Duh Sveti, Duh Istine, poučava Crkvu svoj Istini i poučavat će je svoj Istini zauvijek, tada nikada nije moglo biti, niti bi ikada moglo biti i jedne najmanje pogreške u Crkvi Božjoj jer gdje je sva Istina tamo greške ne može biti.
Krist je svečano obećao da će Crkvi poslati Duha Istine koji će je poučavati zauvijek svoj Istini; stoga, nikada nije bilo niti jedne greške u Crkvi Božjoj ili je Krist iznevjerio svoje obećanje, ako greške ima. Krist nam zapovijeda da poslušamo i vjerujemo u nauk Crkve u svemu; zauvijek i posvuda. On ne kaže slušajte Crkvu tisuću godina ili petnaest stoljeća, nego slušajte Crkvu, bez ikakvih ograničenja, bez pridrške ili bilo kojeg vremenskog ograničenja. To znači u svako doba. U svemu i do konca vremena tko ne posluša Crkvu neka ti bude, kaže Krist, kao poganin i kao carinik. Evo Krist kaže da one koji odbijaju poslušati Crkvu treba smatrati poganima. A tko je poganin? Onaj koji ne štuje Istinskog Boga, a carinik je javni grešnik. Ovo je krut govor. Da li bi mi Krist zapovijedio da vjerujem Crkvi ako bi me Crkva mogla zavesti, dovesti me u zabludu? Ako je nauk Crkve iskvaren, da li bi mi On, Bog Istine, naložio da bez pridržanosti ili ograničenja slušam i vjerujem u naučavanje Crkve koju je On ustanovio?
Ponavljam: naš Božanski Spasitelj zapovijeda mi da slušam i vjerujem u nauk Crkve na isti način kao kad bi nam On sam govorio. “Tko vas sluša” – kaže, dajući ovlast apostolima, “Mene sluša, tko vas prezire – mene prezire.” Tako da kada vjerujem ono što Crkva naučava vjerujem ono što Bog naučava.
Ako odbijam ono što Crkva naučava odbijam ono što Bog naučava. Krist je Crkvu učinio organom pomoću kojeg On govori čovjeku i na izričit način nam govori da moramo vjerovati naučavanju Crkve upravo kao da nam On sam govori.
Stoga kaže Sv. Pavao u svojoj poslanici Timoteju; “Crkva je uporište” – to jest čvrst temelj – “i stup istine”. Izvucite temelj ili uporište ispod ove građevine, srušit će se. Tako je i sa stupovima koji nose krovište; uklonite ih i krov će propasti. Tako Sv. Pavao kaže “Crkva je stup i uporište Istine” i u trenutku kada uklonite autoritet Crkve Božje pokrećete sve vrste zabluda i bogohulnih naučavanja. Pa zar to svi ne vidimo?
VII.
U šesnaestom stoljeću protestantizam je uklonio Crkveni autoritet i proglasio da se svatko treba ravnati po Bibliji, i s kojim posljedicama? Nicala je vjera za vjerom, crkva za crkvom i nove crkve nisu prestale nicati sve do današnjeg dana. Kada sam imao misije u Flintu u državi Michigan pozvao sam, kao što sam i ovdje učinio, prijatelje protestante da me dođu poslušati. Jedan dobar i inteligentan čovjek mi je pristupio i rekao:
“Htio bih iskoristiti ovu priliku za razgovor s vama.”
“Kojoj Crkvi pripadate, prijatelju” – rekoh mu.
“Crkvi Dvanaest apostola” – kaže.
“Ha! ha!” – odvratih – “i ja pripadam toj Crkvi. Ali odgovorite mi prijatelju, gdje je nastala vaša Crkva?”
“U Terre Haute u državi Indiana” – reče mi.
“Tko je osnovao tu Crkvu i tko su bili Dvanaestorica apostola, prijatelju?” – pitao sam.
“Oni su bili dvanaestorica farmera” – kaže mi – “svi smo pripadali istoj Crkvi, prezbiterijanskoj ali smo se svađali sa svojim propovjednikom, odvojili se od njega i osnovali svoju vlastitu Crkvu.”
“I to su” – rekoh mu – “Dvanaestorica Apostola kojima ste pripadali, dvanaest farmera iz Indijane!” Crkva je nastala prije tridesetak godina.”
Prije nekoliko godina dok sam boravio u Terre Haute, zamolio sam da mi pokažu Crkvu Dvanaest Apostola. Odveli su me do prozora i pokazali mi. “Ali sada ona više ne postoji” – izvijestiše me još – “i sada se koristi kao radionica vagona.”
A Sv. Pavao u svojoj poslanici Galaćanima kaže: “Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!” To je jezik Sv. Pavla, jer dragi moji prijatelji, vjera mora potjecati od Boga a ne od čovjeka. Nijedan čovjek nema pravo osnivati vjeru; nijedan čovjek nema pravo određivati drugome što će vjerovati a što činiti kako bi spasio dušu. Vjera mora potjecati od Boga a svaka vjera koja nije potekla od Boga je lažna vjera, ljudska ustanova, a ne Božja ustanova; i zato je Sv. Pavao rekao u svojoj poslanici Galaćanima: “Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!”.
VIII.
Sada vidite, dragi moji, iz teksta Biblije koji sam naveo da ako je Katolička Crkva ikada bila Istinska Crkva da je tada i ostala Istinska Crkva.
Isto tako ste vidjeli iz onoga što sam govorio da je Katolička Crkva ustanova Božja a ne nekog čovjeka i to je činjenica, povijesna činjenica i nijedna povijesna činjenica nije tako potvrđena, tako dokazana kao ona da je Katolička Crkva prva, Crkva koju je ustanovio Isus Krist.
Na isti je način povijesna činjenica da su sve protestantske crkve ljudske ustanove, sve redom. I dat ću vam nadnevke njihova nastanka i imena njihovih osnivača ili utemeljitelja.
1520. godine, prije 368 godina, prvi protestant je došao na svijet. Prije njega protestanata na zemlji nije bilo, niti jednog na licu zemlje; a taj, kako nam čitava povijest govori, bijaše
Martin Luther, koji je bio katolički svećenik koji je od Crkve otpao zbog oholosti i oženio se redovnicom. Izopćen je iz Crkve, odsječen, zabranjen i osnovao je svoju vlastitu vjeru.
Prije Martina Luthera nije bilo niti jednog protestanta na svijetu; on je bio prvi koji je raspirio pobunu i revolt protiv Crkve Božje. Svojim je učenicima rekao da bi Biblija trebala biti njihovo vodstvo i tako su i učinili. Ali uskoro su se Zwingli posvađali s njime kao i mnogi drugi i svaki od njih je osnovao svoju vlastitu novu vjeru.
Nakon učenika Martina Luthera javlja se John Calvin koji je u Ženevi utemeljio prezbiterijansku vjeru a gotovo sve te vjere se nazivaju po imenu njihovog osnivača.
Zapitao sam protestanta; “Prijatelju, zašto ste postali Luteran?”
“Pa zato” – reče mi – “jer vjerujem u nauk Martina Luthera.”
Dakle ne Kristov, nego ljudski nauk, nauk Martina Luthera. A kakav je on bio čovjek? Čovjek koji je prekršio svečani zavjet koji je dao pred oltarom Božjim tijekom svog ređenja da će zauvijek voditi čist, samački, djevičanski život neženje. Prekršio je taj svečani zavjet i oženio sestru Catherinu koja je također dala isti zavjet čistoće i kreposti. I to je prvi osnivač protestanata na svijetu. Već samo ime po kojem ih znamo govori vam da potječu od Martina Luthera.
Eto. Prezbiterijanci se katkada nazivaju Kalvinistima jer dolaze od, odnosno ispovijedaju da vjeruju u Johna Calvina.
IX.
Nakon njih dolazi Henrik VIII. On je bio Katolik i branio je katoličku vjeru: napisao je knjigu protiv Martina Luthera u obranu katoličkog nauka. Tu sam knjigu osobno vidio u vatikanskoj knjižnici u Rimu prije nekoliko godina. Henrik VIII. je branio vjeru i zbog toga ga je Papa nazivao “Branitelj Vjere.” Taj je naslov prenošen u naslijeđe i Kraljica Victoria ga i danas baštini. Bio je oženjen Katarinom Aragonskom, ali na tom je dvoru bila jedna kraljičina dvorska dama imenom Ann Boleyn koja je bila prekrasna žena koja je osvajala svojom pojavom. Henrik ju je upravo morao imati. Ali on je bio oženjen. Uputio je zato molbu tadašnjem Papi za dopuštenje da se oženi; luckaste li zamolbe jer Papa nije imao vlasti to dopustiti. Ni Papa niti svi biskupi svijeta ne mogu protiv volje Božje. Jer Krist kaže: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.”
Kako Papa nije mogao dati dopuštenje Henriku on ju je odlučio uzeti bilo kako i time je bio izopćen iz Crkve.
Nakon nekog vremena pojavila se nova dama još ljepša od one prve, još privlačnija i šarmantnija u očima Henrika i on odlučuje da i nju mora imati. Uzima treću ženu pa četvrtu, petu i napokon i šestu. Eto to je osnivač Anglikanske Crkve, engleske crkve i to je priča o njenom nastanku.
Naši prijatelji episkopalci danas ulažu velike napore kako bi ih se smatralo Katolicima ali to im nikada neće uspjeti. Svjesni su slave koju katoličko ime nosi i htjeli bi ga posjedovati. Apostoli su rekli: “Vjerujem u Duha Svetoga, Svetu Crkvu Katoličku” a oni nikada nisu rekli: “U Anglikansku Crkvu”. Anglikanci zapravo niječu svoju vjeru jer oni isto kažu da vjeruju u Duha Svetoga, Svetu Katoličku Crkvu. Ako ih pitate jesu li katolici, oni kažu: “Da ali ne rimokatolici; mi smo engleski Katolici.” Koje je značanje riječi “katolik”? Ono dolazi od grčke riječi Catholikos; univerzalni, sveopći, proširen po svoj zemlji, isti posvuda. Kao prvo, Anglikanska crkva nije proširena po svoj zemlji; postoji u svega nekoliko država, poglavito engleskog govornog područja. Kao drugo, nisu isti po svoj zemlji jer sada postoje četiri različite Anglikanske Crkve; Donja Crkva, Gornja Crkva, Ritualistička Crkva i Crkva Puseyita . Catholikos znači i više od ovoga, ne samo proširen po svoj zemlji i posvuda isti nego, uz to, to znači i uvijek jednak, od Krista do današnjeg dana. A oni nisu postojali od vremena Krista. Prije Henrika VIII. uopće nije bilo ni Episkopalne niti Anglikanske Crkve. Katolička Crkva je postojala već petnaest stoljeća kad je Episkopalna tek nastala.
Nakon Episkopalizma nicale su druge različite crkve. Javljaju se Metodisti, prije oko sto i pedeset godina. Osnovao ih je John Wesley koji je u početku bio pripadnik Episkopalne Crkve; vremenom se pridružio Braći iz Moravije, no budući da mu se nisu svidjeli načinio je vlastitu vjeru – Metodističku Crkvu.
Nakon Johna Wesleya javljaju se i drugi; na koncu dolaze Campbeliti, prije oko šezdeset godina. Ovu Crkvu je osnovao Škot, Alexander Campbell.
X.
E sada, draga moja braćo, možda vam se ono što su učinila “Dvanaestorica apostola” iz Indiane čini smiješnim ali njihovo pravo da osnuju crkvu je jednako kao i pravo Henrika VIII. ili Martina Luthera ili Johna Calvina ili ako hoćete, niti jedan od njih na to uopće nije imao pravo.
Krist je ustanovio Svoju Crkvu i dao Svoj svečani zavjet da će Njegova Crkva opstati do kraja vremena: obećao je da ju je sagradio na
stijeni i da je vrata paklena neće nadvladati. Dragi moji, sve ove razne vjerske denominacije su ljudski izum; a ja vas pitam može li čovjek spasiti dušu svoga bližnjeg pomoću neke institucije koju će sam stvoriti? Ne bi li vjera morala potjecati od Boga?
Stoga, moja draga odvojena braćo, ozbiljno razmislite o ovome. Imate dušu koju treba spasiti, ona ili mora biti spašena ili će biti prokleta; ili jedno ili drugo; ili će boraviti kod Boga na nebesima ili kod đavla u paklu; stoga to ozbiljno razmotrite.
Tijekom mojih misija u Brooklynu nekoliko protestanata je postalo katolicima. Među njima je bio i jedan iznimno obrazovan i inteligentan Virginijac. Bio je Prezbiterijanac. Nakon što je poslušao moje predavanje otišao je svom vjerskom službeniku i zamolio ga da bude tako ljubazan te mu rastumači jedan tekst iz Biblije. I ovaj mu je rastumačio. “E sada” – rekao mu je taj gospodin – “da li ste izričito uvjereni da je upravo to pravo značenje teksta jer mi je nekoliko drugih protestanata dalo drukčije tumačenje?” “Dragi moj mladiću” – rekao mu je propovjednik – “o svojoj vjeri mi nikada ne možemo znati sa sigurnošću.” “Ako je tako” – kaže mu mladić – “doviđenja. Ako u protestantskoj crkvi o svojoj vjeri nešto ne mogu znati sa sigurnošću, idem tamo gdje ću to moći.”
I postao je katolik.
U Katoličkoj Crkvi o svojoj vjeri možemo znati sa sigurnošću, a ako naša vjera nije istina, Krist nas je izdao. Zamolio bih vas, moja odvojena braćo, da potražite koju katoličku knjigu. Već ste pročitali dosta toga protiv Katoličke Crkve, sada pročitajte nešto Njoj u prilog. Ne možete donijeti nepristran sud ako ne razmotrite obje strane koje su u pitanju.
Što biste mislili o sucu pred kojeg bi policajac doveo nekog siromaha koji ga je uvrijedio, a koji bi na temelju svjedočenja policajca, bez saslušanja privedenog, naredio da ga se objesi? “Saslušajte me,” kaže siromah, “i dokazat ću svoju nevinost. Nedužan sam.” Policajac tvrdi da je kriv. “Pa objesite ga već nekako” – kaže sudac. Što biste rekli za tog suca? “Razbojniče! Pokvarenjače; krivi ste za krv nevinoga!” Zar ne bi tako rekli? Sigurno da bi.
Dragi moji prijatelji protestanti, upravo to vi svo vrijeme činite. Slušali ste uvijek jednu stranu problema i osuđivali nas katolike kao praznovjernu gomilu ljudi koji svoje grijehe govore svećeniku; a što je na koncu, svećenik nego običan čovjek? Dragi prijatelji, jeste li ispitali i drugu stranu ovog pitanja?
Ne, vi to uopće ne smatrate nečim vrijednim; ali to je upravo način na koji su Židovi postupili s našim Gospodinom i Spasiteljem Isusom Kristom. To je i način na koji su pogani i židovi postupili s apostolima, službenicima Crkve, i sa prvim kršćanima.
Dopustite mi da vam kažem prijatelji, da ste se prema nama odnosili upravo onako kako su se židovi i pogani ponijeli prema Isusu Kristu i Njegovim apostolima. Ove večeri sam rekao teške stvari, ali da je večeras ovdje Sv. Pavao, za ovom propovijedaonicom, rekao bi i još teže stvari. Ipak rekao sam ih ali ne u duhu neljubaznosti već u duhu ljubavi, u duhu milosrđa, u nadi da ćete otvoriti svoje oči kako biste spasili svoje duše. To je ljubav prema vašem spasenju, ljubljena moja braćo protestanti, radi koje bih rado dao posljednju kap krvi; moja ljubav prema vašem spasenju radi koje vam propovijedam kao što sam večeras činio.
XI.
“Ali” – kažu moji prijatelji protestanti – “ako netko misli da je u pravu zašto ne bi mogao i biti u pravu?” Zamislimo sada čovjeka koji je u Ottawi i želi u Chicago a kreće prema New Yorku; kondukter traži kartu i iznenađeno mu kaže: “U krivom ste vozilu; vaša karta glasi na Chicago, a idete za New York.” “Pa što onda?” – kaže putnik – “imao sam dobru namjeru.” “Vaša dobra namjera neće za vas na kraju proći dobro” – odgovara kondukter – “jer ćete doći u New York umjesto u Chicago.”
Kažete da imate dobru namjeru, dragi prijatelji ali vaša dobrohotnost vas neće dovesti u nebo; morate dobro i činiti. “Onaj koji vrši Volju Oca mojega” – kaže Isus – “samo on će biti spašen.” U paklu su milijuni onih koji su imali dobru namjeru.
Morate i raditi dobro i provjeravati da li radite dobro da bi bili spašeni. Zahvalan sam svojoj odvojenoj braći na njihovoj ljubaznosti što su došli na ova predavanja puna prijepora. I nadam se da nisam rekao ništa čime bi ih uvrijedio. Dakako, za mene bi bilo besmisleno naviještati nešto izvan Katoličkog nauka.
(p. Arnold Damen)
Ovo ti je malo glupavo. Oprosti...
?