"Sveto jaje uskršnjeg jutra, što ti danas kuću krasi, nek ti donese svaku sreću i od svake muke spasi."
Da li je to sveto jaje najveća asocijacija koja nam povodom Uskrsa pada na pamet?
Teško nama ako nam je sveto jaje izvor svake sreće i spasenja od muke!
Zaista smo jadni, ako nas priča o jajetu ispunjava, a Isusova žrtva iskupljenja i vaskrsenje ostavlja ravnodušnim!
Retki su pojedinci kojima srce danas kipti zahvalnošću Isusu Hristu: "Hvala ti što si za mene umro na krstu, što si me oslobodio krivice i vlasti greha nad mojom dušom!" umesto: "Šarena jaja vesele moje srce!"
Kako to da je centralna ličnost najvećeg hrišćanskog praznika zaklonjena sjajem šarenih uskršnjih jaja i tu i tamo po kojeg zečića?
Uzrok našeg slepila pred suštinom Uskrsa jeste u tome što smo isuviše gordi da priznamo da nam treba iskupljenje za naše ludosti i grehe, jer svoje grehe sebi niti priznajemo, niti se za njih kajemo. Naš moralni vrednosni sistem ne ukorava želju očiju, želje tela i ponos života kao grehe, da bismo bili svesni potrebe za unutrašnjom reformom, već sebe zavaravamo time što nikoga nismo ubili, pokrali, itd.
Uostalom, naša balkanska gordost bi bila duboko ponižena svešću o našoj sopstvenoj grešnosti i potrebi da nas neko iskupi svojom krvlju, ali zato dostojanstvo naše ličnosti duboko ponižavamo obraćanjem pažnje našeg uma ka šarenim kokošjim jajima.
"Grešnici se često hvataju kao u smrtnom ropcu za svoje pogrešne oslonce.
Poslednja osoba kojoj grešnik želi da ode je Isus Hristos. Grešnici bi radije da se spasu na bilo koji drugi način ...
Oni bi radije prineli nekakvu žrtvu, upustili se u bilo kakav trošak i podneli bilo kakvu nevolju nego da se jednostavno oslone kao krivi i izgubljeni buntovnici na samog Hrista za spasenje. On je samo krajnji način na koji bi hteli da budu spaseni. Pošto se to u potpunosti kosi sa njihovom samopravednošću i zato što uništava njihovu uobraženost i samodovoljnost, oni zaista nisu voljni da to prihvate." (Lectures on Revival by Charles Grandison Finney, 1868)
No, hajde da sada, radi poštenja prema sopstvenoj savesti, i pre svega prema Bogu ako u Njega verujemo, preispitamo smisao uskršnjih praznika.
Uskršnji praznici su ostatak jevrejske Pashe. Na ruskom jeziku se zato Uskrs naziva Pashom.
Ali, antisemitsko raspoloženje je ubrzo (god. 325.) dovelo do formiranja kanonskog pravila koje hrišćanima zabranjuje da slave Novozavetnu Pashu (Uskrs) istog datuma kada je slave i Jevreji.
Analizom smisla jevrejske Pashe shvatićemo izvorni smisao hrišćanskog Uskrsa. Jevrejska Pasha je ukazivala na žrtvu i vaskrsenje budućeg Mesije: pashalno žrtveno jagnje je ukazivalo na Isusovu žrtvu kojom će grešnici biti iskupljeni od svojih greha, a na čije ispunjenje nas danas podseća Veliki Petak. Isus je u petak rekao "Svrši se!" i zatim izdahnuo. Šta se završilo u petak? Završilo se delo zbog kojeg je Isus došao na zemlju - iskupljenje palog čoveka prorečeno u Starom zavetu, pet vekova pre Hrista:
"Ali, On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša bezakonja; kar beše na Njemu našega mira radi, i ranom Njegovom mi se iscelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki od nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na Njega bezakonja svih nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih. Od teskobe i od suda uze se, a rod Njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živih i za prestupe naroda mojega bi ranjen... Videće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati deo za mnoge, i sa silnima će deliti plen, jer je dao dušu svoju na smrt...." (Isaija 53)
Zatim, na Veliku Subotu Isus je počinuo u grobu. Kao što je Bog počinuo od prvobitnog stvaranja u subotu, tako je sada počinuo od obnovljenog stvaranja u subotu. Sledećeg dana u nedelju je bio jevrejski običaj obrtnih snopova:
"Tada donesite snop prvina od žetve od svoje k svešteniku. A on neka obrće snop pred Gospodom, da bi vam se primio, sutradan po suboti neka ga obrće sveštenik." (3.Moj.23,10-11)
Miloš B.