Antikrist, Rusija i apokalipsa
Patrijarh Kiril i Aleksandar Dugin vjeruju kako je Vladimir Putin katechon, svojevrsni borac protiv antikrista. No stajući na njegovu stranu, stali su uz antikrista
Iako se predstavlja zaštitnikom kršćanstva, Putin zapravo djeluje poganski, a ono što Kiril i Dugin u ovome kontekstu proglašuju kršćanstvom zapravo je poganstvo zaodjeveno u privid kršćanstva. Agresijom na Ukrajinu iznevjereni su visoki etički standardi koje su pred Rusiju postavljali nekadašnji zagovornici ruske posebnosti poput spomenutog
Solovjova ili
Nikolaja Berdjajeva; suvremena Rusija, dakle, nije iznevjerila samo univerzalne kršćanske vrijednosti, nego čak i vrijednosti onih koji su je također vidjeli “trećim Rimom” i svojevrsnim
katechonom, ali s posve drukčijim sadržajem. Ako pak neki zapadnjaci neskloni moralnom rasapu suvremenih Europe i SAD-a drže da će Rusija ovim ratom nekako izgnati postkršćanske tendencije današnjeg Zapada, odgovoriti im treba Isusovim riječima: “Kako može Sotona Sotonu izgoniti?” (Mk 3, 23).
“Po plodovima ćete ih njihovima prepoznati.” Kakvi su, onda, Putinovi – pa i Kirilovi, kao i Duginovi – plodovi? Laž, smrt i obmana, sukladno, između ostalog, različitim biblijskim opisima đavoljih osobina. Laž se očituje u “službenim” uzrocima ruske invazije, a
đavao je “otac laži” (Iv 8, 44). Smrt se očituje u proizvoljnim masakrima diljem Ukrajine, a
đavao je “čovjekoubojica od početka” (Iv 8, 44). Obmana se očituje u samopredstavljanju Putina zaštitnikom kršćanstva dok djeluje krajnje protukršćanski – a
Sotona se “prerušuje u anđela svjetla” (2 Kor 11, 14). I
Putin i Dugin, ali i Kiril, propagirajući tri teze koje objedinjuje
katechon, ispostavljaju se, dakle, “
lažnim prorocima”. Svaka od tih teza napola je istinita, pa njihova opsjenarska narav leži u onome što se prešućuje: da, ovaj rat ima i globalnu dimenziju, ali je primarno rat Rusije i Ukrajine. Da, suvremeni Zapad pokazuje antikristovske tendencije, ali riječ je samo o dijelu duboko podijeljenog Zapada, a ne o vrijednosnom monolitu – i, s druge strane, antikristovske tendencije osim Zapada demonstrira i sama Rusija. No kakvo onda zrnce istine postoji u tezi o Rusiji kao
katechonu?
Međutim, ipak postoji jedan način na koji Rusija može biti
katechon; onaj prema kojemu – a zagovara ga, primjerice, Giorgio Agamben –
katechon nije eksponent dobra koji zauzdava zlo, nego element svojevrsnog pluralizma zla koji onemogućuje uobličenje zla u samo jednom od svojih pojavnih oblika. Prema takvom tumačenju, Duginova protuslovna želja za pobjedom onoga u čemu vidi
katechona s jedne, te ubrzavanjem apokalipse, s druge strane, postaje manje protuslovnom. Ako
katechon nije Kristova, već antikristova sila, tada su Dugin, Kiril i Putin doista zauzeli
katechonsku stranu – bježeći od
Zapada kao “kraljevstva antikrista”, pobjegli su
antikristu Istoka u zagrljaj.
Matija Štahan
