Iako ne znam kakve su prilike u HR, ja nemam takav utisak uopste, a zivim u SR, mislim da je situacija podjednaka, ali naravno sekte ''ako ih tako mozemo nazvati'' - nisu u Srbiji imale toliku slobodu delovanja zbog politicke situacije, pa mozda i njihova danasnja ekspanzija je posledica tolerancije vlasti prema njima, vremenom se ocekuje da to ''odusevljenje'' splasne a njihov uticaj se smanji.. Hrvatska je verovatno vec prosla taj proces.. A ne trebamo zaboraviti ni to, da su Katolici uvek bili jaci u veroispovedanju i naucavanju svojih vernika od Paravoslavnih narocito po tom pitanju...
Mislim da je ovo zadnje jako važno. Onaj koji poznaje i
živi svoju vjeru neće završiti u sektaštvu, niti u raskolu s Crkvom. Zbog Krista, jedino i samo zbog njega. Ja mislim da nije slučajnost što si se ti rodio u Pravoslavnoj Crkvi, a ja u Katoličkoj. To je milost koja nam je dana da možemo rasti do punine Kristove. Ne mogu shvatiti te ljude koji su krštenjem urasli u Krista i onda čupaju svoje korijene da bi se nakalemili na neki tuđi, strani i sumnjivi trs. Ali, razumijem da se mnogi nisu upoznali s Kristom, nisu se susreli s Njim i zato im je privlačno nešto novo i strano, jer, moramo priznati "sektaši" imaju prilično dobre metode. U SPC, kako sam čula, ima vrlo pozitivnih pomaka, radi se više na evangelizaciji, stvaraju se prilike i mogućnosti da narod bude što bolje upućen u otajstva vjere. Izgleda da su poglavari shvatili ozbiljnost situacije.
Čula sam još jedan podatak. Srbi su u većem broju nego Hrvati, bili članovi Partije. Nakon svih ovih promjena, ljudi koji su se željeli vratiti Bogu, nisu se željeli vratiti u Crkvu. Ovo sam čula od jednog bugarskog svećenika koji kaže da je večina bivših ateista-komunista zvrašila u sektama, a ne u pravoslavlju jer su prema pravoslavnoj vjeri osjećali veliku averziju. Moguće je da zato i u Srbiji ima toliko protestanskih fundamentalista. Mislim da ih ima više nego u Hr, jer kod nas je izraženija sekularizacija, a ona se primjećuje sve više i kod katolika.
To je moj dojam, ne znam što
Slap misli, vjerojatno je on upućeniji.
Ja u ZG nisam srela druge kršćane, osim Jehovinih svjedoka i mormona koji su mi jednom pokucali na vrata.
Što se tiče protestanata u Hrvatskoj, iz pouzdanih izvora znam - da se tamo prave različiti kompromisi sa Katoličkom crkvom,..jer je stvorena takva atmosfera da je to postalo opasno i ljudi više ne obavljaju ovu vrstu misionskog rada.
Hrvatska je jedna od prvih zemalja koja je uvela Nedeljni zakon i vrlo je opasno da Nedeljom van kuće obavljate neki posao,
Kakva glupost! Ti pojma nemaš, nemaš osnovno znanje o povjesnim činjenicama ni životu Crkve. Nedjelja se slavi od početaka kršćanstva. Ti to ne vjeruješ. Pa, ne moraš, ali ne moramo ni mi čitati tvoje gluposti.
Koliko je meni poznato, protestanti u Hr su dobri kršćani i gledaju svoja posla, ne prave nikakve neugodnosti, surađuju s drugima kako dolikuje kršćanima, redovito sudjeluju u molitvi za jedinstvo kršćana. Tu i tamo se može dogoditi da nešto loše napišu ili sudjeluju u kakvoj akciji, ali to su izolirani slučajevi. Ima anonimaca koji pišu po internetu bljezgarije protiv Katoličke Crkve, ali koga briga za to? Sve u svemu, kršćani koji žive iza svojih zatvorenih vrata.
Ako imamo pred sobom autentične spise od apostola a imamo onda se ne može reći da nemamo nikakvu vezu sa apostolima.
E sad kada bi zamislili plodove od tog drveta ne znam koliko bi bili toksični jer čak se ni grana sa granom ne podnosi. Tako da drvo koje ne donosi dobar plod najbolje je odseći negde pri korenu ali ostaviti mu žile da ponovo izrastu mladice.
Kada se to kaže da li se misli da katolička crkva može da doživi transformaciju do neprepoznatljivosti a da ipak ostane katolička crkva. I najvažnije da li se time misli da je katolička crkva neunuštiva ?
Peko, ovo je dobro razmišljanje, iako nisam sigurna da sam te sasvim razumjela, pa ću reći samo kratko. Naravno da su protestanti kršćani, a među njima sigurno ima svetih ljudi, u to ne sumnjam, ali protestantizam kao takav nema budućnost, baš zbog svojih principa. Upotrijebit ću tvoj primjer drveta koje ne donosi rod. Već od samih početaka je bilo nesloga i podjela kojima se ne nazore kraj. Pogledaj malo stanje protestantizma danas u SAD-u. Primjer Episkopalne crkve, nedavno sam to čitala, u zadnjih 10 godina spali su na dva i pol milijuna vjernika, a bilo ih je 10. Odobrili su pobačaj, žene svećenice, ređenje gayeva, nedavno su zaredili za biskupice dvije lezbijke...I oni nisu jedini protestanti koji su se prilagodili svijetu.
Što se tiče Katoličke Crkve, preporučam ti jedan članak na sajtu blog.responder. Govori dosta objektvno grijesima i pogreškama Katoličke Crkve.
Ali, Katolička Crkva nisu samo svećenici i biskupi i Papa.
I ja sam Crkva i svi mi vjernici koji joj pripadamo. Ja nemam ništa s križarskim ratovima, Inkvizicijom niti svećenicima pedofilima. Ja imam samo svoje grijehe za koje tražim oprost od Boga i Crkve. Drugim riječima, Crkva kao Tijelo Kristovo je sveta unatoć svim našim grijesima.
Grijesi čine Tijelo bolesnim, ali ne mrtvim. I unatoć svim grisima koje možemo počiniti, Božje milosrđe je veće. Ako ja zatajim , neće moj brat. Ako netko padne,ja sam dužna moliti za njega. To je život Crkve i zato, sasvim sigurno, Katolička Crkva neće propasti, ostaje do kraja.
Što će se još dogoditi, ne znam...vremena su teška, pa i za Katoličku Crkvu. Pročitala sam riječi Pape emerita, Benedikta 16 koji smatra da će u budućnosti otpasti velik broj katolika od Katoličke Crkve i da će biti kao na početku: male, ali žive zajednice kršćana-katolika koji žive samo za Krista.