poenta kod bandažiranja je napraviti ispunu kako je zamišljeno od strane proizvođača u čistoj kanti i nanijeti je u što širem sloju (najbolje hoblom) bez ostavljanja tragova tamo gdje ih ne treba biti. već u dve ruke dobiju se odlični rezultati ako je išta vješta ruka koja je nanosi. mineralna traka je t uzakon naročito kad se tiče ne-fabričkih ivica koje sami moramo zarezivati jer će one praviti najtanji mogući dodatni sloj na sam papir gipsane table a samim tim i praviti najmanje problema i gipsaru koji bandažira kao i moleru koji iza njega završava.
generalno,biti dobar gipsar i dobar moler nije gotova stvar ni titula kojom će neko nekoga nazivati nego stvar konstantnog učena svojim i tuđim iskustvima i uputstvima a biti stvarno dobar majstor ni u jednom od ta dva posla nije lako dostižno-ako ćemo iskreno.muka je samo u tome što danas poslove ne dobija kvalitet i ispravnost postupaka nego cijena. da ikad kupujem stan tražio bi one rađene do najkasnije 2008-me a najranije 2000-te jer se u to vrijeme radilo jo sa iole dobrim materijalima kao i donekle obučenim radnicima-majstorima. svi koji danas rade znaju kakav je bio metalni materijal prije šest-sedam godina,koliko je koštao kao i koliko je bio debeo-težak. debljina lima od kjeg se prave profili bila je 0,6mm i paket profila bio je dobar teret za ponijeti na peti sprat a danas se nosi kako hoćeš jer je od svega samo još dužina ostala ista. upravo zbog toga sad pod pitanje dolaze i do tada korišteni rasteri roštilja jer su oni predviđeni za određeni kvalitet konstrukcije koji je sad izostao u potpunosti. ko je ikasa skidao ploču sa plafona građenog prije deset godna vidjeo je da je ploča ispod profila čista kao da je juče postavljena iako su van te površine vrijeme i prašina po malo uzeli svoje. ko je ikada skidao ploču montiranu prije tri-četiri godine jasno vidi kako se prašina zavukla i ispod samog profila a to znači da ploča doslovno visi na tim mjestima gdje je postavljen štaf i da profil "radi" jer je tanji od materijala od kojeg se pravi konzerva za sardine,tuga i jad!
generalno,biti dobar gipsar i dobar moler nije gotova stvar ni titula kojom će neko nekoga nazivati nego stvar konstantnog učena svojim i tuđim iskustvima i uputstvima a biti stvarno dobar majstor ni u jednom od ta dva posla nije lako dostižno-ako ćemo iskreno.muka je samo u tome što danas poslove ne dobija kvalitet i ispravnost postupaka nego cijena. da ikad kupujem stan tražio bi one rađene do najkasnije 2008-me a najranije 2000-te jer se u to vrijeme radilo jo sa iole dobrim materijalima kao i donekle obučenim radnicima-majstorima. svi koji danas rade znaju kakav je bio metalni materijal prije šest-sedam godina,koliko je koštao kao i koliko je bio debeo-težak. debljina lima od kjeg se prave profili bila je 0,6mm i paket profila bio je dobar teret za ponijeti na peti sprat a danas se nosi kako hoćeš jer je od svega samo još dužina ostala ista. upravo zbog toga sad pod pitanje dolaze i do tada korišteni rasteri roštilja jer su oni predviđeni za određeni kvalitet konstrukcije koji je sad izostao u potpunosti. ko je ikasa skidao ploču sa plafona građenog prije deset godna vidjeo je da je ploča ispod profila čista kao da je juče postavljena iako su van te površine vrijeme i prašina po malo uzeli svoje. ko je ikada skidao ploču montiranu prije tri-četiri godine jasno vidi kako se prašina zavukla i ispod samog profila a to znači da ploča doslovno visi na tim mjestima gdje je postavljen štaf i da profil "radi" jer je tanji od materijala od kojeg se pravi konzerva za sardine,tuga i jad!
Poslednja izmena: