Knjiga
TRAGEDIJA GENIJA- PSIHIČKI POREMEĆAJI POZNATIH LJUDI - Vladimir Stanojević
Biografije velikih ljudi ne sadrže u najvećem broju slučajeva nikakve podatke o bolestima, mentalitetu, temperamentu pojedinca ili njegovim psihičkim poremećajima, niti daju kakav podrobniji opis unutrašnjeg života umjetnika. Razlog takvom nepotpunom pristupu osobnosti autora najčešće leži u predrasudi kako bi iznošenje takvih činjenica moglo doprinijeti rušenju ugleda umjetnika. Iako je još uvijek pitanje odnosa izmeðu genijalnosti i psihičkih poremećaja neriješeno, autor knjige Tragedija genija se pita da nije možda ludilo najviši stupanj inteligencije?
Duhovno kulturno stvaralaštvo, uobličeno u raznovrsne tvorevine (likovne, glazbene, književne), važan je činitelj u kulturnom razvoju civilizacije. Povjesničari kulture proučavajuæi takve tvorevine, manje-više opisuju njihove karakteristike, procjenjuju njihovu vrijednost, pokušavaju spoznati uzroke i uvjete nastanka, pokušavaju ga tumačiti iz duha vremena u kojem je nastalo. Rijetko kad se udubljuju u osobnost samog stvaratelja.
Dr. V. Stanojeviæ u svojoj knjizi, jednoj od rijetkih s tom tematikom, Tragedija genija, smatra da se prouèavanjem kulturnih tvorevina na prethodno opisani naèin a zaobilaženjem analize liènosti stvaratelja djelo nepotpuno sagledava.
Ispitujući umjetnička djela sa svog stajališta, liječnici, psihijatri i patolozi, usmjeravaju svoju pažnju najprije na samu ličnost i osobnost umjetnika/ genija i onda iz toga tumače djelo. Na taj način liječnici ispituju prvenstveno anatomsko-fiziološku konstrukciju stvaratelja, a posebnu pozornost posveæuju funkcioniranju mozga i psihièkom sklopu stvaratelja iz kojeg u biti i proizlazi umjetnièko djelo.
U svom radu na toj problematici liječnici/ psihijatri zapazili su zanimljivu činjenicu; umjetničko stvaranje za čije je ostvarenje potreban maksimum psihičkog naprezanja, udruženo je često s psihičkim poremećajima. Može li se izvesti zaključak da priroda redovito na jednom polju uzima ako na drugom daje, za sada nema odgovora, ali ima poprilično prikupljene graðe koja potvrðuje takvu postavku.
U knjizi Tragedija genija V. Stanojević donosi psihièke profile, a i psihijatrijske nalaze (ako su bili dostupni) izmeðu ostalih: Williama Shakespearea, Blaisea Pascala, Napoleona, Ludwiga van Beethovena, Jean Jacquesa Rousseau, Arthura Schopenhauera, Johannna Wolfganga Goethea, Charlesa Baudelairea, Fjodora Dostojevskoga, Lava Tolstoja, Friedricha Nietzschea, Vincenta Van Gogha, Martina Luthera.
U knjizi pročitajte kako je Beethoven imao posebnu vrstu straha od plaæanja računa konobaru pa je često odlazio ne plativši što je popio, kako su izgledali Napoleonovi napadaji epilepsije, kako je Gerard de Nerval u šetnje sa sobom vodio živog morskog raka svezanog na užetu, kako je Edgar Allan Poe živio u incestuoznoj vezi sa svojom vrlo bliskom roðakinjom, kako je Honore de Balzac bio toliko siromašan da si je uskraćivao bezrazložne šetnje kako ne bi izlizao potplate na cipelama, kako je Pascal jedne noći na zidu ugledao vraga i bacio na njega tintarnicu, zašto je Salvadora Dalija privlačio miris kravljeg izmeta pa je njime mazao svoju ljubljenu Galu, i još bezbroj drugih zanimljivosti.
