Ponos nije na prodaju, predsjedniče!
- Po prvi put u našem 107 godina dugom postojanju, prvi tim Barcelone nosit će znak na svojim dresovim. To neće biti ime brenda ili neke kompanije. Neće biti reklama za promociju nekog biznisa. Taj znak bit će UNICEF. Kroz UNICEF, mi, osoblje FC Barcelone i navijači Barçe, bit ćemo ponosni što možemo donirati naš dres djeci u svijetu. Ta djeca su naša sadašnjost, ali i mnogo više, oni su naša budućnost!
Pretpostavljate čije su ovo riječi i kada su izrečene. Gledajući iz ove perspektive, s obzirom na sve okolnosti koje su se danas desile, ove riječi nam se čine tako dalekim, nestvarnim, nemogućim... A bilo je prije samo četiri godine. Bilo je i zauvijek otišlo u sjećanje.
- FC Barcelona otvorila je vrata nade za hiljade djece širom svijeta - rekla je tom prilikom izvršna direktorica UNICEF-a Ann M. Veneman.
Svetinja se ne prodaje!
Od tada, pa evo do sada, Barcelona je plaćala UNICEF-u oko 1,5 miliona eura u dobrotvorne svrhe, prije svega za projekte koji se zasnivaju na pomoći djeci širom svijeta. U to vrijeme, kada je Laporta odlučio napraviti "štetan" ugovor po naš tim, na stolu je bilo mnogo boljih ponuda.
Mnoge kladionice i avionske kompanije željele su na našem dresu vidjeti svoje ime. Prije svih, korejski SAMSUNG ponudio je mnogo, mnogo miliona za ovu uslugu. Ali, Laporta u tom prijedlogu nije vidio ništa dobro. Znao je da se svetinja ne prodaje, nema tih para.
Kada je došao na mjesto predsjednika, Laporta je u klubu zatekao veliki minus. Niti jedna kompanija (zbog rezultata tima) nije htjela ulaziti u neke biznis aranžmane sa Barcelonom. U kasi je falilo 150 miliona eura.
Međutim, za nešto manje od tri godine, taj isti tim kojeg niko od velikih kompanija nije htio ni pogledati, postao je globalni brend koji su, gle slučajnosti, odjednom svi željeli i voljeli. Pogotovo naftaši, kladioničarski moguli, medijski konglomerati... Međutim,
Predsjednik ih je sve glatko odbijao. Znao je da sreća leži u drugim stvarima. Znali smo i mi.
Ili, ipak, prodaje?
Nakon ovogodišnjih izbora, moram priznati, najviše sam se bojao za ono što je danas postalo istina. Nisam mogao ni zamisliti da će mediji pisati naslove tipa "Barcelona prodaje svoj ponos", "Sve se, ipak, kupiti može", "111 godina odlazi u zaborav"... Nakon današnjeg dana, ništa više nije isto. Jer što ovaj predsjednik naumi, to će tako biti. A nije dobro naumio, ništa nije dobro uradio.
Osim što je rasprodao neke igrače, koji bi u ovim trenucima bili od izuzetne važnosti, sadašnji predsjednik odlučio je ukinuti mnoga prava kada je riječ o novim članovima FC Barcelone. O tome smo, nažalost, već pisali.
Dakle, danas je rođena ideja komercijalizacije svetog dresa. Ne sumnjamo kako Sandrusco na stolu ima već desetak ponuda vrijednih nekoliko desetina miliona. Bojim se da će na ovaj način nestati višestoljetna ideja FC Barcelone kao filantropskog kluba. Na slogan "Više od kluba" polako će se navući prašina od novca.
Vratit će se Walter?
- Najbolji način pomaganja djeci jeste korištenje fudbala kao sredstvo vraćanja nade milionima djece, majki, očeva koji se svakodnveno bore sa HIV-om - kazao je Laporta sredinom jula 2006. godine.
Ne znam za vas, ali za mene, ovo je veliki moralni poraz. Temelji jedenog vjerovanja da novac, ipak, ne pokreće svijet su dovedeni u pitanje. Za nekoliko sedmica, više neću s ponosom govoriti o tome kako smo jedini (od velikih) klub koji ne postoji zbog novca, već zbog promocije fudbala, bilo na terenu ili van njega.
Već drugi put u ovoj godini, predsjednik kluba uspio je izazvati tugu i razočarenje kod navijača. A tek su prošla četiri mjeseca od šest godina koliko mu je mandat. Ne znam, ne mogu više biti ni subjektivan ni objektivan. Jednostavno, ostjem bez riječi, bilo lijepih ili ružnih.
Jasmin Hadžiahmetović
Fan Club FC Barcelona BiH - Visca Barca!