FC Barcelona ~ Katalonci

[crysis]

Per aspera ad astra...



Kada je toga dana krenuo ka Kataloniji, u posjetu svom ujaku Emiliju Gaissertu, Max nije mogao ni zamisiliti kako će ga taj put odvesti u vječnost. Iako je Barcelona trebala biti njegova usputna stanica na putu za Afriku, odlučio je ostati kod Emilija. Rodila se velika ljubav između grada na obalama Mediteranskog mora i slučajnog prolaznika.
Dakle, Max nikada nije stigao do Afrike. A da je ipak odlučio otići, ovih riječi ne bi ni bilo. Vjerovatno biste u ovom trenutku čitali nešto drugo, gledali neki film, a večeras sigurno ne biste bili kraj malih ekrana. Ne bi bilo crvenoplavih dresova, niti historije kojom se rijetko ko može pohvaliti. Afrika bi dobila neke firme za trgovanje šećerom i tu bi se priča završila. Tu bi bio kraj ovog teksta, kraj jedne predivne priče koja će se zvati Fudbalski klub Barcelona.
Dakle, Maxovo pravo ime bilo je Hans. Prezivao se Gamper. Rođen je u švicarskom gradu Winterthuru, 22 dana mjeseca novembra 1877. godine. Hans je bio najstariji sin i treće dijete u porodici Augusta Gampera i Rosine Emme Haessig. Njegova majka umrla je od tuberkuloze kada mu je bilo osam godina. Nakon toga, porodica se seli u Cirih.
Oglas u novinama Los Deportes iz 1899.

Još kao dijete, Hans je pokazivao sklonosti ka sportu, bio je veoma talentovan biciklista i trkač. Međutim, fudbal će postati njegova velika ljubav. U jednom trenutku, postao je i kapiten prvog tima FC Basela. Međutim, u to vrijeme, fudbaleri nisu bili baš bogati ljudi. Od ljubavi se ne živi, reči će mnogi. Tako je Hans, trbuhom za kruhom, krenuo ka Francuskoj. Ispostavit će se kako njegova sreća leži južnije, u Barceloni. Imao je samo 20 godina.
Kod svog ujaka Emilija pronašao je sve što je ikada tražio. Kao knjigovođa, zaposlio se u banci Crédit Lyonnais, bio povremeni saradnik Sarria željeznica i sportski kolumnist u dvije švicarske novine. Pridružio se lokalnoj Evanđeoskoj crkvi za koju je igrao i nogomet na turnirima. Bio je jedan od osnivača magazina Los Deportes, što će se kasnije ispostaviti kao prekretnica u njegovom životu, ali i životima miliona ljudi.
U to novini, Los Deportes, objavio je jedan mali oglas u kojem je Gamper, između ostalog, izrazio svoju želju da se formira nogometni klub. Bio je to 22. novembar 1899. godine. Sedam dana kasnije, 29. novembra, u prostorijama Gimnas Sole održana je prva Osnivačka skupština još uvijek bezimenog kluba. Za istim stolom sjedili su Hans Gamper, Gualteri Wild, Lluís d'Ossó, Bartomeu Terradas, Otto Kunzle, Otto Maier, Enric Ducal, Pere Cabot, Carles Pujol, Josep Llobet, John Parsons i William Parsons. Rođen je Fudbalski klub Barcelona.
Joan Gamper

Smatra se kako su crvenoplavi dresovi koje nose igrači Barcelone uzete od FC Basela u kojem je Gamper igrao. Hans je postao Joan Gamper i bio je prvi kapiten FC Barcelone. Za klub koji je osnovao odigrao je 51 utakmicu i dao 120 golova. Da li znate nekog igrača koji je u ovoliko utakmica zabio više golova?
Godinu dana poslije, FC Barcelona osvojila je svoj prvi trofej, Copa Macaya. Ovo natjecanje je danas priznato kao prvo prvenstvo Katalonije. Već narednegodine, 1902., FC Barcelona igrala je u svom prvom finalu Kupa Kralja. Izgubli smo od Club Vizcaya sa 2:1.

Devet godina nakon osnivanja, Joan Gamper postao je predsjednik FC Barcelone. Preuze je ovu dužnost kada je klub bio pred bankrotom. Neki prvotimci su otišli u pneziju, rezultati su izostajali a novca je bilo sve manje. Međutim, Gamper nije prestao sanjati. 14. marta 1909. godine, klub je dobio svoj prvi stadion od jednog lokalnog industrijskog pogona. Stadion se zvao Carrer Industria i imao je kapacitet od 6000 mjesta, da bi se kasnije preselili na stadion Les Corts koji je imao kapacitet 60 hiljada gledalaca.
Nažalost, period koji će uslijediti nije baš najsvjetiliji dio historije. 24. Juna 1925. Godine, navijači su izviždali himnu Španije, da bi pljeskom ispratili britansku „God Save the Queen“.
Primo de Rivera, tadašnji španski diktator, optužio je Gamper za promoviranje katalonskog nacionalizma. Stadion Les Corts je zatvoren. Joan je pao u depresiju iz koje se nije mogao izvući. Sve je kulminiralo samoubstvom u New Yorku 30. jula 1930. godine. Sahranjen na groblju Montjuic.
Međutim, san o Fudbalskom klubu Barcelona, zaštitnom znaku pokrajine Katalonija, nije umro, iako su ga na sve moguće načine pokušali ubiti. Uslijedio je trogodišnji period građanskog rata i diktature Franka. Promijenili su ime FC Barcelona u CF Barcelona kako bi, bar na neki način, ovaj klub imao predstavljao Španiju a ne pokrajinu u kojoj se nalazio. Frankovci su ubili Josepa Sunyola, tadašnjeg predsjednika ovog kluba.
Igrači i vodstvo kluba nisu htjeli čekati sudbinu Sunyole te napustili su Španiju. Nakon svih ovih nemelih događaja, san o FC Barceloni nastavio je živjeti. Kako su godine prolazile, klub je imao sve više članova i osvajao sve više trofeja. Četrdesetih i pedestih godina, utrka za naslovom prvaka Španije uglavnom se vodila između Reala i Barcelone. Tu i tamo bi se uključili Athletic Bilbao, Valencija ili Sevilla.
Narednih tridesetak godina, Real je bio dominantna ekipa. '90-tih, stvarni su se u mnogočemu izmjenile. Počinje era vladavine FC Barcelone. Klub je postao ikona nogometa u svijetu. Ljepoti igre nisu mogli odoljeti ni najveći mrzitelji Blaugrane. U Barceloni su igrali najbolji igrači na svijetu. Škola totalnog fudbala, La Masija, postala je mjera koju više niko ne može dostići. Mnogi su pokušali, ali nikada nisu uspjeli.

Od 1996., svakog avgusta, na Nou Campu se igra po jedna utakmica u znak sjećanja na osnivača FC Barcelone, 20-godišnjaka čiji je san prerastao u javu. Od jednog običnog oglasa u novinama, FC Barcelona je došla do titule prvaka svijeta. Danas, 111. godina poslije, sa brda Montjuic, sa osmijehom na licu Joan Gamper gleda na Nou Camp. Presretan je na ono što vidi. Danas, 111 godina poslije, svi njegovi snovi su se ostvarili. I naši!








Sretan rođendan FC Barcelona, sretan rođendan navijači, sretan rođendan Joanu Gamperu!


Jasmin Hadžiahmetović
Fan Club FC Barcelona BiH

 

[crysis]

 

[alziraczizu]

Навијачи Барселоне каменовали аутобус Реала
29 нов, 2010

Упркос позиву на културно понашање, Барселонини навијачи приредили су прави дивљачки испад испред хотела Хуан Карлос, каменовањем аутобуса Реала у којем су били фудбалери и стручни штаб.

На срећу нико од играча није повређен, а камен је разбио стакло на месту где су седели Раул Албиол и Алваро Арбелоа.

Додуше, лакше је страдао радник клупског осигурања који је добио камен у главу и леђа.

– Као увек бићемо уљудни и пуни поштовања према гостима. Верујем да ће наши навијачи бити пристојни према Жозеу Мурињу током утакмице – рекао је председник Барселоне Сандро Росел.
izvor žurnal

 

[crysis]

zato ste imali mahanje na rastanku.


[

 

[crysis]

Guardiola: Nitko ne zabavlja ljude poput nas


Barcelonin trener Pep Guardiola zadržao je skromnost i nakon što je njegova momčad u ponedjeljak spektakularnom igrom deklasirala madridski Real s 5-0 i preuzela čelo Primerine ljestvice...


Iako se cijeli svijet divi nadmoći koju su pokazali Katalonci, Guradiola je i nakon svoje pete uzastopne trenerske pobjede protiv "kraljevskog kluba" odlučio spustiti loptu na zemlju.

- Ova utakmica i rezultat ne pokazuju pravu razliku između dva kluba. Real je vrlo dobra momčad što dokazuje i podatak da su na Camp Nou stigli bez ovosezonskog poraza i kao lideri lige. No, u ponedjeljak su svi moji igrači igrali dobro i tu je nastala razlika - poručio je Guardiola nakon ukupno 209. "el clasica".

Veliku pobjedu posvetio je potom nekadašnjim trenerima Barcelone Carlesu Rexachu i Johanu Cruyffu.

- Posvećujem ovaj trijumf njima dvojici jer su nas oni naučili igrati na ovaj način. Ova se pobjeda stvarala 15 godina, a Rexach i Cruyff su cijelo vrijeme vjerovali u naš stil igre. Danas nema momčadi na svijetu koja zabavlja ljude poput nas.

- Istina je da ova pobjeda vrijedi samo tri boda, ali način na koji mi pobjeđujemo donosi ljudima zadovoljstvo. A to daje smisao našem radu i povezuje nas s našim korijenima.

Odao je Guardiola još jednom i priznanje svome argentinskom čarobnjaku Lionelu Messiju koji je svojim potezima ponovno dokazao da u ovom trenutku na svijetu ne postoji bolji nogometaš od njega.

- Messi ne postiže samo golove, on je najbolji u svim statističkim kategorijama, a tek su mu 23 godine - podsjetio je strateg Barçe i zaključio:

- Uživat ćemo u ovoj pobjedi, ali moramo se brzo oporaviti za sljedeće izazove. A koliko je doista dobra ova momčad, znat ćemo tek za nekoliko godina.

 

[crysis]

Nesportsko ponašanje Barcelone



Autori, novinari, kolumnisti diljem svijeta sjeli su pred prazan ekran s nezahvalnim zadatkom – napisati nešto kvalitetno o igri Barcelone koja je cijeli svijet ostavila bez daha. No, kako to napraviti kada su ”najljepše stihove” već napisali Messi, Xavi, Iniesta i društvo (i, naravno, Pablo Neruda) razmontiravši Real na rijetko viđeni način? Petarde smo već vidjeli, ali ovakvu prezentaciju raskošnog talenta cijele momčadi u najvećoj klupskoj utakmici na svijetu – to nismo...



Barcelona je još jednom ostavila svijet bez daha. Baš kao što protivničke igrače ostavlja bez daha trčanje za neuhvatljivom Barcinom loptom 90 minuta bez prestanka. Iako nas je naviknula na visoke pobjede, iako nas je naviknula da protivniku oduzme loptu još dok traje ponovljena snimka njenog napada, iako nas je naviknula na totalnu dominaciju u posjedu lopte, iako nas je naviknula na svoje briljantne akcije i pogotke – opet nas je Barca uspjela i iznenaditi.

Ovoga puta začin Barceloni bio je Jose Mourinho. Čovjek koji je u Real doveden samo s jednim ciljem – zaustaviti tu Barcelonu. Čovjek ”s protuigrom”, čovjek s receptom. Ali nakon sinoć, Special One postao je Special Five, što je samo jedna od brojnih duhovitih primjedbi na račun izvedbe Reala na Camp Nou. Šteta što većina istih nije primjerena za pristojan portal poput Sportneta.

Sada kada su srušili i mit o Mourinhu, Katalonci nemaju rupu u oklopu. Danas više ne može postojati osoba koja neće ovoj skupini igrača priznati da je među najboljim nogometnim družinama svijeta u povijesti. Najbolja? Nisam dovoljno star da ulazim u takve procjene, ali najbolja u modernom nogometu, od 1990. do danas – jest. Po trofejima (još) ne, ali po superiornosti protivnicima da, jer nitko, ni Cruyffova Barcelona, ni Capellov Milan, ni Van Gaalov Ajax ni Fergusonov Manchester, ni Zidaneova Francuska ni aktualna Španjolska – baš nitko nije toliko odskakao od konkurencije kao današnja Barcelona.

Igra li Barcelona savršeno? To je ipak subjektivna kategorija. Netko voli direktniji nogomet, netko voli dinamičniji nogomet, netko jednostavno voli zanimljivije utakmice. Jer ako ne uživate gledati ”viktoriju” na gol protivnika – neovisno kako se protivnik zvao ili kako igrao – onda utakmice Barcelone i nisu za vas.

No, što se tehnike tiče, što se posjeda i kontrole lopte tiče, Barcelona je besprijekorna. Perfektna. Bolja od bilo koje momčadi, bilo kada.

Real nije osrednji protivnik. Real pod Mourinhom nije izgubio utakmicu, Real je upisao neke vrlo uvjerljive pobjede i odigrao nekoliko vrlo zapaženih utakmica. Real je, po do sada prikazanom ove sezone, možda i druga najbolja momčad u Europi, svakako u Top 5.

Uzimajući to u obzir, ono što je Barcelona radila nakon 4:0 – kada više i nije imala posebne volje zabijati golove – graniči s nevjerojatnim. Bilo je perioda igre kada su domaći imali više dodavanja petom ili kroz noge nego gosti uopće točnih dodavanja. Bilo je perioda igre od nekoliko minuta u kojima se Madriđani nisu mogli sastati s loptom. Ismijavala je Barcelona tada protivnika do razine koja je Kraljevskom klubu bila neprihvatljiva, pa kada već nije bilo drugih metoda za zaustavljanje Barceloninog ”ja tebi, ti meni” nogometa – gosti su pribjegli (pre)oštrim startovima i prljavim potezima. A time su svoj težak poraz dodatno ukaljali.

Od tuda i naslov koji, jasno, treba shvatiti kao ironiju – jer to što Barcelona radi protivnicima granički s ”nesportskim ponašanjem” – pa ne bi smjeli biti toliko bolji od svakoga.

Samo netko tko ne razumije nogomet nije ostao impresioniran igrom Barcelone jer to što Barcelona radi doslovno nitko drugi ne može. Real je u prvom dijelu pokušao smanjiti prostor za igru, ali i u tih 30-ak metara Barcelona se dodavala kao da ima dva igrača više držeći loptu minutama. To nitko ne može.

Barcelona je iz kontinuiranog napada, na postavljenu Mourinhovu obranu, s više od 20 dodavanja u nizu, zabila drugi gol. To nitko ne može, ne na takav način. Okolo i naokolo, sve dok se ne stvori neki mini prostor u koji će Xavi, Messi ili Iniesta gurnuti neku fantastičnu loptu za Villu, Pedra ili nekog trećeg.

Što je nešto bolje, to izgleda jednostavnije. Federerov tenis ili Jordanova košarka, sve je kao iz priručnika. Slično je i s Barceloninim nogometom, ponekad se čini jednostavnim do razine da se zapitate – a zašto ovako svi ne igraju? Pa svi se profesionalni nogometaši znaju dodavati od noge do noge, samo mora uvijek netko biti sam.

Pa ipak, samo je jedna Barcelona. Takav nogomet moguć je samo ako je svako dodavanje savršeno, ako je svako primanje lopte savršeno, ako je pregled igre savršen, ako je kretanje savršeno. Ništa ne može biti vrlo dobro, sve mora biti savršeno. Nemoguće je, zapravo, opisati to što rade u sredini terena Xavi i Iniesta, ali i doslovno svi ostali. I Pique i Puyol i Valdez.

Tika-taka, tika-taka.

Messi je i u ovoj utakmici potvrdio da je najbolji igrač na svijetu – Messi to potvrđuje u svakoj utakmici. Bit će nepravda ako ne dobije Zlatnu loptu jer u 2010. niti jedan igrač ne može stati u istu rečenicu s Messijem, po dojmu, učinku, klasi, ali tu sam temu već obradio u kolumni. Argentinac je genijalac koji može igrati što god želi – može biti nenadmašan strijelac, može biti neuhvatljivo krilo, može biti vrstan playmaker jer može i zna sve.

No, na čast Josepu Guardiololi, između ostaloga, ide i to što je Messiju omogućio da u Barceloni bude zaista sve. Svi njegovi talenti dolaze do izražaja, niti jedan dio Messijeve genijalnosti ne pati, kao što je patio u dresu Argentine.

I bez daljnjega, iako bi on bio isti igrač, njegov učinak i njegov dojam ne bi bili isti bez Xavija i Inieste, još dvojice genijalaca kod kojih je ”bubamara” sigurnija nego u švicarskoj banci. Štoviše, kada jedan krivo doda loptu, na CNN-u odmah kreću breaking news.

Da bi se Mourinhov Real rastavio na sastavne dijelove i to na ovakav način, sve mora funkcionirati savršeno. I zato mi je žao što ovaj tekst mora završiti, baš kao što mi je bilo žao što utakmica mora završiti, jer u Barceloninom stroju još puno faktora zaslužuje pohvale. Što reći za stoperski par koji se savršeno uklapa u ovaj tehnički dotjeran nogomet, a usput stigne zatvoriti sve opasnosti pred svojim golom iako najčešće ostaju ”1 na 1” s protivničkim napadačima? Što reći za Barcelonin presing? Što reći za Busquetsa koji, iako taktički pokriva dvojicu suparnika, nije izgubio niti jednu loptu u prvom dijelu? Što reći za 610 točnih dodavanja, što reći za 110 Xavijevih? Što reći za fenomenalnu atmosferu unutar ekipe? Što reći za činjenicu da je puno tih igrača odraslo u Barceloninoj školi? Što reći za Španjolce u Barceloni koji već tri-četiri godine dominiraju na klupskoj i reprezentativnoj razini?

Što tek reći za tog sjajnog Guardiolu? Skromnog čak i u ovakvim pobjedama. Ne, ne bi i vaša baka mogla trenirati ovu Barcelonu, dapače, Guardiola je najzaslužniji što Barcelona igra baš ovako dobro. Što igra tako napadački, što igra tako hrabro, što igra s takvom strašću i nakon što je osvojila baš sve. O vezi Guardiole i momčadi dovoljno govori kako je cijela momčad skočila u njegovu zaštitu kada ga je prgavi Cristiano Ronaldo odgurnuo. Da, Guardiola definitivno zaslužuje vlastitu kolumnu.

Mourinho, Ronaldo i Real? Ovoga puta ostali su u debeloj sjeni. Dobri su i vratit će se, nema dvojbe, ali Barcelona je opet bila neki drugi svijet za Real. Bez obzira na to, prvenstvo je jako daleko od gotovog, Barcelona ovim nastupom nije osvojila novi naslov.

Ali je osvojila svijet.

 

[crysis]

Smiješna strana El Clasica




Odmah sinoć nakon utakmice i poniženja Mourinha, Ronalda i ekipe krenula je bujica viceva i šala na njihov račun. Inače se nemamo običaj ismijavati tudjim nevoljama, ali toliko dobrih stvari je izašlo i smišljeno da je zaista bilo šteta da ne ostane zabilježeno. Pa evo nekih koje smo pokupili na netu, one vulgarne smo ipak zaobišli:

EKSKLUZIVNO: Španjolski nogometni savez donio je odluku da se utakmica izmedju Barcelone i R.Madrida poništava,jer su gostujući igrači igrali bez lopte!

Kako Ronaldo broji do 5? Xavi, Pedro, Villa, Villa, Jeffren.

Coca Cola se puni u Hadzićima, a Real u Barceloni!

Guardiola Mourinhu: Pritisni petiicu i započni igricu !!!

CR7 je rekao: "Neka nama Barca da 8 komada." zamalo da mu ispune želju...

Prije utakmice rukuju se Guardiola i Mouurinho, kaže Mou: "Give mi five!'', Guardiola: OK.

Real Madrid: GAME OVER, please insert another 200 millions to continue...

Pita Mourinho Casillasa:"Gdje je lopta?" Casillas:"Već pet puta ti govorim, u golu!"

Napokon se Florentinu ispunila želja da vidi kako Mourinhov Madrid igra sa zvijezdama... jedini je problem što im zvijezde nisu dale da se sastanu s loptom.

CNN:"Barcelona udarila embargo na loptu Real Madridu....''

Kaće Mourinho Pepu: "Pep, daj cenera.'' Njemu Pep: "Puno ti je cener, evo PETAK.''

Madridjani potpisuju peticiju da se Katalonija ipak odvoji od Španije kako više ne bi igrali u istoj ligi sa Barcom.

Sljedecu utakmicu igramo s Rafom Nadalom.

Mourinho je samo translator, jedino što je večeras bio LOST IN TRANSLATION,

Na naslovnici Marce će sutra svanuti slika Josea i natpis koji će otrijezniti sve blancose: Mouri-NO SPECIAL one

Kazu da je Florentino vec poslije 25. minute počeo da se dopisuje s nekim na mobitelu... vjerovatno je pitao Valdana može li mu naći novog trenera, obzirom da se prevodilac nije pokazao.

Preko druga koji radi za špansku Telefonicu Movistar uspio sam saznati šta i kome je Florentino tipkao na mobitelu nakon 2-0: "PELLEGRINI, VRATI SE!!!"

Mada stvarno nije fazon... Barçi rodjendan, a Madrid morao da plati svih pet tura...

Igraci Reala nisu presli polovinu Barcelone jer od vlade Katalonije nisu dobili vize za ulazak na Barcelonin dio terena

Pita Messi Ronalda: "Koji je najbolji klub na svijetu??" Ovaj odgovara: "Barca" Messi: "Sjedi PET!!"

Kad je Real dao zadnji put gol Barceloni? Na reklami za Coca Colu!

Special One nakon svog prvog Clasica preimenovan u Special FIVE.

El Clasico bi trebalo ukinuti zbog zlostavljanja Reala na terenu.

Ušao navijač REALA sa psom u caffe bar da gleda el clasico. Kad god REAL napravi šansu pas skoči tri puta i napravi salto. Začuđeni konobar upita vlasnika :- "Jel ovaj svaki put kad REAL ima šansu ovo uradi?"- "Ma uvijek!", odgovori mu realovac.- "A sta bude kad daju go?"- "E ne znam TEK SU MU TRI GODINE!!!!"
Sinoć na terenu tokom El Clasica u redovima Barce primjećen Chuck Noris. Istraga u toku...

 

[crysis]

 

[crysis]

Jedan je el maestro Xavi



Ako nas je Barçina nevjerovatna pobjeda nad Realom nečemu naučila, osim da je jako zabavno gledati Joséa Mourinha kako sjedi mirno sa tužnim izrazom lica, je to da je Barçina ekipa trenutno blagoslovljena zaista veličanstvenim igračima, kakav je posebno Xavi Hernández, favorit za osvajanje Zlatne lopte.

Riječi poput: maestro, čarobnjak i dinamo nisu dovoljno dobre da opišu ovog čovjeka, on je mnogo bolji nego što bi se to dalo reći na bilo kojem jeziku, osim možda njegovom maternjem. Možda postoji neka prelijepa riječ ili izraz na katalonskom koja bi mogla istinski opisati njegove sposobnosti, ali pošto mi najveći pjesnici Katalonije nisu trenutno na raspolaganju, na meni je da pokušam riječima objasniti šta je to što Xavija čini tako dobrim. Prvo trebamo sebi postaviti neka pitanja.

Kako bi bilo da je otišao u neki drugi klub?! Kako zamijeniti nezamjenjivog?! I šta će biti (iako bolna srca razmišljam o tome) kada dođe vrijeme da zauvijek kopačke objesi o klin?! Toga dana će suza krenuti i Barçinim navijačima najtvrđeg srca.

Činjenica je da sam ja u stanju o Xaviju Hernándezu govoriti i pisati čitav dan, svaki dan, zbog silne zaljubljenosti u njegov igrački kvalitet, ali nije samo junaštvo koje je pokazao u fudbalu to što me zadivljuje. Ne, to je i njegov um, dostojanstvo, skromnost… I možda najbitnija stvar od svega, to što je učinio mogućim da se u ovom komercijalnom sportu, prožetom slavom i novcem ostane mudar. Biti inteligentan, lukav i tih, učiniti da tvoje ideje budu te koje odlučuju stvar, umjesto reflektora izabrati slavu ljubitelja pravog načina igre – ovo sve je teško postići, ali neki uspiju u tome. Srećom za nas, culerse, takav neko je Xavi odlučio biti.

On je najbolji igrač kojeg je ova generacija imala sreću da prati, i on je jedini igrač kojeg uvijek okom tražim, bez obzira na to da li je lopta kod njega ili ne. Njegovo kretanje po terenu je fantastično. Niko nije u stanju da tako dobro “pročita” igru. Ima sposobnost da precizno pošalje loptu i kroz iglene uši i ne znam šta ovdje dodati osim gotovo iste stvari kao na početku rečenice, on kao da stvarno može precizno poslati loptu i kroz iglene uši. On je u stanju savršeno izvesti svaki mogući i nemogući pas. U najvećoj gužvi može stvoriti prostora. Odbrambene igrače s takvom lakoćom nadigra, da to nekada sliči plesu. Jedan pokret. Jedan pas. Njegovi potezi su ti djelići sekunde koji čine razliku između obične fudbalske utakmice i historijske. On je moj heroj. Čak se usuđujem reći da je on za mene jedan od najfascninantnijih ljudi. Toliku mu važnost pridajem.

Kad u slobodno vrijeme razmišljam o fudbalu ili čak o nečemu drugom, često se pitam: Šta bi Xavi uradio? To je čudna osobina, priznajem, ali tada na trenutak zastanem i razmislim o svemu, duboko udahnem, isprsim se i pokušam naći rješenje. On je idol. A tek kad pomislim na užitak koji taj čovjek pruža svim ljubiteljima Barçine igre…

Reći ću po ko zna koji put da je on metronom čiji otkucaji određuju igru ove, možda najbolje ikada, Barçine ekipe. On je dirigent njene simfonije (jer ljepota Barçine igre se uistinu može porediti sa ljepotom muzike). On je… Mislim da je ipak dovoljno zasada.

Ovaj tekst je nastao nakon izjave potpredsjednika AC Milana, Adriana Gallianija, da je ovaj velikan iz Serie A prije nekoliko sezona bio blizu da kupi našeg najvrijednijeg igrača. Možda pretjerujem, ali na trenutak mi je bilo zlo pri samoj pomisli da Xavi nosi dres na kojem su neke druge boje. Izvinjavam se navijačima drugih timova, ali ja ne mogu ni zamisliti, a kamoli prihvatiti da se to u jednom trenutku zamalo nije desilo. Međutim, nakon el clásica je Galliani tvrdio sljedeće:

- Prije nekoliko godina bili smo na korak do dovođenja Xavija. To je igrač kojem sam se uvijek divio. Imali smo razgovor sa njegovim ocem. Bili smo jako blizu, ali je on odlučio produžiti ugovor sa Barcelonom.

Bilo mi je poznato to od prije, jer je i sam Xavi priznao da je na početku karijere razmišljao da napusti Camp Nou, ali kada saznate da se moglo tako lako desiti da on stvarno završi u nekon drugom klubu, shvatite kakav bi to gubitak bio. To bi svakako bio dobitak za Milan.

Zamislite našu bližu prošlost bez Xavija. Vjerovatno bi kupili nekog igrača sa “zvučnim” imenom, možda Beckhama… Ali, Xavi je utjelovljenje sadašnje Barçine igre. Barça je dio njega samoga, predstavlja gotovo cio njegov život, od cantere do potpisivanja za prvi tim. Da smo ga izgubili, sada bi samo mogli zamišljati sve ovo što smo doživjeli sa njim. Uredu, vjerovatno bi Pep nastavio da čini čuda na terenu. I Messi, Ronaldinho i Eto’o bi nam pružili trenutke koji bi ostali zapisani, ali to i dalje ne bi bilo isto bez Xavija. Još gore, Barcelonino najveće umjetničko djelo bi bilo izloženo negdje drugo, a mi bi tužno gledali u njega i razmišljali o tome kako bi bilo da je tu.

Nasreću, to se nije dogodilo. Milan se odlučio za drugog, italijanskog “umjetnika”, sličnih sposobnosti, Andreu Pirla, dok je Xavija njegova odluka da ostane dovela do toga da osvoji sve što jedan fudbaler može osvojiti, kako sa Barçom, tako i sa španskom reprezentacijom. Ta brojna dostignuća su ovog čovjeka vinula među najveća imena u ovom sportu. Međutim, šta će se sada dešavati?

Svi znamo da Xavi pati od hroničnog tendinitisa Ahilove tetive, a ljudsko tijelo nažalost stari, iako gledajući njega, vidim igrača koji je na vrhuncu karijere. Igrač je koji igra iz čiste strasti, čistog zadovoljstva, on predstavlja fudbal u njegovom najčišćem obliku. Trenutno je nezamjenjiv. Koliko vremena nam je preostalo dok ne budemo primorani tražiti mu barem donekle dostojnu zamjenu? Žao mi je, ali ne, prave zamjene nema. Niko neće moći zauzeti njegovo mjesto i popuniti prazninu koja će nastati.

Mnogo se govori o Thiagu, Affelayu, Pastoreu i naravno o Cescu. Iako se Arsenalov igrač najbolje uklapa u kalup, još uvijek je teško zamisliti kako će ekipa Barçe funkcionisati bez Xavija u njoj. Pep će morati odmarati Xavija i stavljati ga na klupu kako bi se bilo koji drugi igrač mogao uigrati na toj poziciji. Ne treba govoriti da je teško zamisliti da bi ijedan igrač potrebnog kalibra pristao biti u drugom planu duže od jedne sezone. Ja se kladim da Xavi pred sobom ima još najmanje dvije ili tri godine, zahvaljujući činjenici da njegov posao donekle zahtijeva više dobru mentalnu formu, te brzinu u razmišljanju, nego fizičku formu i agilnost, osobina koje su mu još uvijek na relativno dobrom nivou. Kako godine prolaze, trebat će ga sve više i više čuvati. Kad god bude mogao, Pep će ga morati staviti pod stakleno zvono. Tako bi igrači popout Thiaga i Cesca dobili priliku da se dokažu dostojnim zamjenama el maestra, a da li će ijedan od njih biti spreman da bude u njegovoj sjeni dok god to bude potrebno, to ostaje da se vidi.

Mrzim kad osjetim potrebu da se pjesnički izražavam i filozofiram, ali večeras je bila jedna od noći stvorenih za to. Možda je u pitanju potreba za naglim spuštanjem na zemlju. Možda trebamo prihvatiti da je sve prolazno, pa i Xavijevo djelo. Jednostavno ne možemo pobijediti vrijeme. Možemo se nastaviti boriti protiv njega, i nekada na sekundu uspjeti da ga zaustavimo i dozvolimo nekim imenima da opstanu duže, ali ga ne možemo pobijediti. Neko drugi uvijek “naiđe” i zauzme mjesto. Pretpostavljam da možemo biti zahvalni što se to nije desilo ranije, ali mi se večeras čini kao da je budućnost ipak blizu i da trebamo vrednovati ono što imamo u sadašnjosti. To moramo činiti jer neće trajati zauvijek.

Xavi, hvala ti za sve što je bilo, za ono što tek dolazi i za ono što je vječno. Moltes Gràcies.


Jasmina Mršo
Fan Club FC Barcelona BiH

 

[crysis]

ZVANIČNO: I ove godine Zlatna lopta u ruke igrača Barcelone




Danas u 12 sati su i zvanično objavljena imena tri kandidata za osvajača Zlatne lopte 2010. Očekivano sva tri igrača su članovi FC Barcelone, i to: Xavi Hernandez, Andres Iniesta i Lionel Messi. Ovo znači da će drugu godinu za redom ovaj trofej ići u ruke jednom igraču Barcelone. Ovo je 3. put da su kandidati iz jednog kluba, dva puta do sada je to pošlo za rukom Milanu 88. i 89. godine (Van Basten-Gullit-Rijkaard i Van Basten-Baresi-Rijkaard), ali je prvi put da su sva trojica iz jedne škole fudbala, u ovom slučaju La Masie. Ako osvajač bude Messi, Argentina i Messi bi dva puta zaredom osvojili ovu nagradu, dok bi u slučaju da nagrada ode Xaviju ili Iniesti ovo za Španiju bila prva nagrada nakon 50 godina (Luis Suarez iz FC Barcelone posljednju osvojio 1960. godine)
Osim za najboljeg igrača objavljena su i imena tri trenera koja su ostala u užem krugu za osvajanje nagrade za najboljeg ove godine. Pep Guardiola će za protivnike imati Del Bosquea i Mourinha.