EM tehnologija

Član
Učlanjen(a)
24.03.2012
Poruka
158
Prilikom pravljenja EM-komposta, obavezno je, na svaki sloj organskog materijala, dodati površinsku zemlju, ( jedno vedro, na 1m2), inače nećete dobiti kompost već silažu.
 
Član
Učlanjen(a)
24.03.2012
Poruka
158
[FONT=&quot] Za obnovljenje plodnosti zemljišta, potreban je kompost. Je li ga mnogo potrebno i da li ga je komplikovano proizvesti? Po mišljenju Dokučajeva i Kostičeva, početnu plodnost ima zemljište koje sadrži u sebi samo 6% humusa. Ako zemljišta njiva i bašti ljudi koji čitaju ove redove, bez primene mineralnih đubriva, daju makar kakav prinos, može se smatrati da oko 6% humusa ta zemljišta imaju. Pri tom, da bi povećavao iz godine u godinu humusni sastav zemljišta, zadatak zemljoradnika se sastoji u tome da primenjuje organske komposte, kao što to rade Amerikanci, Šveđani, Arapi, Japanci i drugi.[/FONT]
 
Član
Učlanjen(a)
24.03.2012
Poruka
158
[FONT=&quot]Koliko je svetlost važna govori, naprimer, sledeće upoređenje istorijskih fakata. Pre više od 4500 godina, kako piše u istorijskim spisima, zemljoradnici drevnog carstva Sumera u međurečju Tigra i Eufrata dobijali [/FONT][FONT=&quot]su prinose pšenice oko 300 c/ha. Zemljoradnja se obavljala uz zalivanje, a njive Sumera su bile na ledinama starih gradskih smetlišta, na zemljištu koje je bilo zasićeno živim zemljišnim organizmima. Pre 250 godina, carski baštovan Ekleben, u predgrađu Sankt-Peterburga, prema podacima koje je ostavio M. V. Lomonosov, dobijao je prinose pšenice oko 3000 c/ha! Nisam pogrešio u broju nula – baš tri hiljade centera po hektaru. Svoje njive Ekleben je takođe imao na bivšim gradskim smetlištima, a zalivanje se u dovoljnoj meri ostvarivalo putem atmosferskih padavina. U Međurečju, koje je skoro subtropsko, a kod Sankt-Peterburga, u ozloglašenoj „zoni rizične zemljoradnje“, a prinosi u toj zoni deset puta veći, nego kod Sumera. O čemu se radi? Zašto takva razlika između severa i juga u korist severa? A stvar je u tome što u Međurečju dan isto traje koliko i noć, a u Sant-Peterburgu 2,5 meseci traju „bele noći“, kada sunce samo za kratko vreme zalazi za horizont. Zapravo samo obiljem svetlosti može biti objašnjena ova razlika u prinosima. Čak i surova klima u Eklebenovoj „zoni“ nije zasmetala prinosima. Pa i Dokučajev među dobrima, koja je priroda podarila čoveku, nije pominjao ni klimu, ni vremenske prilike, ni prosečnu temperaturu za vreme vegetacije biljaka. Navedeni podaci potvrđuju da su termin „zona rizične zemljoradnje“ izmislili laici, koji su ovim terminom skrivali svoje neumenje i neznanje, što se obrade zemlje tiče i efikasnosti vođenja poljoprivrede. [/FONT][FONT=&quot]Nauka je dokazala da atmosferski vazduh sadrži u sebi oko 78% azota, 16% kiseonika, 0,03% ugljendioksida, a sve ostalo je lepeza Mendeljejevog sistema elemenata. Biljke se, bukvalno, kupaju u azotu, a u isto vreme srpski zemljoradnici nastavljaju revnosno da kljukaju svoje useve azotnim mineralnim đubrivima. Zemljišni organizmi uvlače atmosferski azot u zemljišne rastvore. I, ako je zemljište rastresito i vazduh može slobodno da prodire, a u tlu je ogroman broj živih organizama, onda za azotna đubriva nema nekakve potrebe. Pa ni Ekleben, ni drevni Sumeri nisu imali mineralnih đubriva, a prinosi su im [/FONT] bili desetine pa i stotine puta veći nego kod savremenih zemljoradnika. Zar to nije razlog da se zamisle savremeni baštovani, da li pravilno vode svoja baštovanstva?
Pošto se prinosi obezbeđuju 92-98% svetlošću sunca i atmosferskim vazduhom, osim rastresitosti zemlje, u kojoj obitava korenje biljaka, potrebno je obezbediti nadzemnom delu biljaka uslove za dužu osvetljenost sunčevim zracima i strujanje vazduha oko svake biljke. Na našim njivama traktore pokreću agregati bilo uzduž ili popreko njivskih puteva, tako je traktoristima lakše da drže orjentir. Baštovan sadi svoje kulture kako njemu odgovara. A da bi se postigli dobri prinosi, uz obezbeđenje nadzemnog dela biljaka kako je gore rečeno, treba postupati kako savetuje američki naučnik, doktor Mitlajder (hvala mu za jednostavne i razumljive savete) – treba useve sejati (ili saditi) u smeru sever – jug, obezbediti između leja širok prostor, da bi svaki red bio krajnji. To se može ostvariti ako u lejama posejemo (posadimo) samo dva reda. Skoro svaki baštovan je imao mogućnost da posmatra da, ako su biljke posejane u lejama u nekoliko redova, onda su u krajnjim redovima biljke krupnije i naprednije (i rodnije), nego biljke po sredini leje. One, kao krajne, dobijaju više svetlosti i, naravno, više vazduha.
 
Član
Učlanjen(a)
24.03.2012
Poruka
158
J E S E N J A P R I P R E M A L E J A
U jesen, odmah posle planiranja bašte, a sledećih sezona odmah posle skidanja prinosa, obuhvatite kanapom kočiće leje, protresite površinu leja, koju ste ograničili kanapom, velikim ploskorezom Fokina.
To treba uraditi baš ploskorezom, da bi se što više iskidalo i protreslo ostalo u zemljištu korenje biljaka i korova, ako ga je bilo u lejama. Baš tog istog dana treba naneti na površinu leja kompost (jedno vedro na dva metra dužine uske leje) i, ne ukopavajući kompost u dubinu zemlje, ostavivši ga na površini, politi leje rastvorom preparata „Bajkal EM-1“ (jedna supena kašika radnog rastvora, plus 1 supena kašika ili starog džema, ili prokislog meda, ili melase, sirupa, ili šećera, na deset litara vode) u količini 5 l rastvora na dva metra dužine leje. Tako pripremljene leje moraju dočekati sneg.
 
Član
Učlanjen(a)
24.03.2012
Poruka
158
Ukoliko imate akvarijum, jednom nedeljno, dodajte nekoliko kapi Bajkala EM-1, voda u akvarijumu će biti čista, ribice zdravije a biljke izvanrednog izgleda.
 
Član
Učlanjen(a)
24.03.2012
Poruka
158
[h=5]Ono što je sigurno jeste da Bajkal deluje na neprijatne mirise i truljenje.
Jedan prijatelj koji je silom prilika morao da pređe u Zemun, ostavio je šarplaninca u kući u Ašanji. Kada dolazi u Ašanju, jednom ili dva puta u mesecu donosi iz mesare u velikim kesama kosti za psa i ostavlja ih u zamrzivaču u šupi. Ja sam preuzeo obavezu da hranim psa jer mene poznaje, a ostale hoće da ujede. Kada mu se pokvario zamrzivač, sledeću kesu sam smestio u moj stari prazan frižđider za hlađenje piva u garaži. Posle izvesnog vremena, meso na koskama je počelo da menja boju, da tamni i mada ga ni jedna muva nije upljuvala, kosti su postale ljigave, počeo je da se javlja miris a onda i smrad, mada sam hlađenje pojačao na 7. Kada bih otvorio vrata, gotovo bih usmrdeo garažu, pa sam prestao da stavljam pivo. U zlo doba, setio sam se Bajkala, onog iz februara, o kome sam Vam pisao. Rastorom 1:50, dobro sam isprskao kesu iznutra i spolja, a i unutrašnjost frižidera. Namerno sam ostavio da tečnost iscuri iz frižidera na beton ispred. Posle prvog prskanja smrad se znatno umanjio, a posle drugog se osećao kao normalan miris u mesari i pored toga što je meso na kostima postalo tamno mrko. Na tečnost ispred frižidera nije sletela ni jedna muva[/h]
 
Natrag
Top