Dusa- da li postoji ?

[spedy12]

poštovani uredniče
bilo je već rijeći o tome
duh je snaga koja pokreće čovjeka, sila, nešto poput elektriciteta
a
duša ljudska je karakter, ono što smo svojim mislima rijećima i djelima, pa čak i pobudama srcem izgradili od sebe
dvije su mogučnosti
postati sličan Kristu i biti primljen u Nebo , ili postati sličan sotoni i biti vječno uništen kada dođe vrijeme za to

duša tj,. karakter je zapisan NEPOGREŠIVO u nebeskim knigama

 

[Jurivaka]

Netačno, spedy! Čitav mentalni sklop čovjeka, predstavlja njegovu dušu. To su svijest, ljudski duh i osjećaji. Da čovjek nema svijesti, ne bi ni prepoznavao sve one osjećaje koje danas prepoznaje. Duh, koji se često poistovjećuje sa dušom, čini, zajedno sa tijelom jedinstveni sklop koji nazivamo čovjekom.

Osim toga, pitao sam Laodikeju, gdje to duša prebiva ako ne prebiva u čovjeku? Ako si se odlučio da odgovaraš na moj post, zašto i na to nisi odgovorio?

 

[spedy12]

duša tj,. karakter je zapisan NEPOGREŠIVO u nebeskim knigama

piše gore, zar ne

 

[Jurivaka]

duša tj,. karakter je zapisan NEPOGREŠIVO u nebeskim knigama

piše gore, zar ne

Pa, piše i da je Crvenkapicu pojeo Vuk!

 

[Isabeleta]

Prvo, kakva je razlika između duha i duše?
Drugo, kako to da duša ne prebiva u čovjeku? Nego? Gdje prebiva?

Odlično pitanje.
Haha, Laodikeja kao svi adventisti ne vjeruju u besmrstnost duše niti da se duša odvaja od tijela u trenutku kad čovjek umire. Oni imaju svoje...

Nego, ne znam da li poznaš ovu zgodnu metaforu francuskog pisca Paula Clodela o duhu i duši.

Anima i Animus

Ne ide sve dobro u braku Animusa i Anime, duha i duše. Prošlo je već mnogo vremena od medenog mjeseca kad je Anima mogla govoriti po svojoj volji, a Anumus je slušao s oduševljenjem. Uostalom, nije li duša bila ta koja je sa sobom donijela miraz i održavala brak? No, Animus nije dugo vremena ostao u tom podređenom položaju i ubrzo je otkrio svoju pravu prirodu, taštinu, silovitost i sitničavost.


Anima je neznalica i budala, nikad nije išla u školu, a Animus zna mnoge stvari, pročitao je mnogo knjiga, naučio je govoriti odmjereno, i kada govori, uvijek govori tako dobro da mu prijatelji kažu da se bolje ne može govoriti, pa ga ne prestaju slušati. I zato sad Anima nema pravo reći ni riječ. On joj uzima riječ s usta, kako se kaže, on zna bolje od nje što ona želi reći i on teoretski rješava sve, sve popravlja tako dobro da ona sirota više ništa ne razumije.


On čak izmišlja način da bi ona više trpjela i onda čeka da vidi što će ona reći, a navečer sve to prepričava svojim prijateljima u kafiću. U međuvremenu ona ostaje kod kuće, tiho, priprema hranu i radi najbolje što može ...


Jedan dan Animus se iznenada vratio kući ili je možda drijemao nakon večere, ili je bio zaokupljen svojim radom, ali, iza zatvorenih vrata čuo je kako Anima pjeva. To je bila neobična pjesma, nešto što on nije poznavao, niti je bilo moguće pronaći riječi ni note, ali bila je to sasvim nova i čudesno lijepa pjesma. Od tada on je lukavo pokušao da je Anima ponovi, ali Anima se pravila da ne razumije, pa je šutjela.
Jer duša zanijemi kad je duh motri.


(Paul Claudel, Parabole d'Animus et d'Anima)

 

[Laodikeja]

Prvo, kakva je razlika između duha i duše?
Drugo, kako to da duša ne prebiva u čovjeku? Nego? Gdje prebiva?

Duh zivotni ili dah zivota, je bezlicna sila kojom Bog ozivljava svu tvorevinu i cini da nesto bude zivo.
Ova sila nije covek u bestelesnom stanju, vec Bozji Dah, sila Bozja koja daje zivot.
U bibliji i biljke i zivotinje imaju ovu silu, ona cini da cvece cveta, da drvece raste, ona sve stvoreno drzi u savrsenoj ravnotezi.

Dusa za razliku od toga nije sila, i prema tome ona ne postoji kao takva.
Ona je vise izraz zivota.
Dusa je u bibliji ziv covek, on kao takav je dusa sa svim elementima koji cine zivot, a to su zajedno sa telom i duhiom - razum, emocije, osecanja, itd.
Kada covek umre, dusa prestaje da postoji, duh zivotni se vraca svome izvoru, telo se vraca u prah, razum, emocije, osecanja, se gase, i dusa time prestaje da postoji.

 

[spedy12]

@izabela
to što si ti napisala, a izgleda tvoja crkva i danas naučava, nekakvu besmrtonst duše
je pobio Irinej svojim spisom Adversus Haereses prije cca 1800.g

žalosno da nisi napredovala u vjerskoj reformi

 

[Jurivaka]

Odlično pitanje.
Haha, Laodikeja kao svi adventisti ne vjeruju u besmrstnost duše niti da se duša odvaja od tijela u trenutku kad čovjek umire. Oni imaju svoje...

Nego, ne znam da li poznaš ovu zgodnu metaforu francuskog pisca Paula Clodela o duhu i duši.

Anima i Animus

Ne ide sve dobro u braku Animusa i Anime, duha i duše. Prošlo je već mnogo vremena od medenog mjeseca kad je Anima mogla govoriti po svojoj volji, a Anumus je slušao s oduševljenjem. Uostalom, nije li duša bila ta koja je sa sobom donijela miraz i održavala brak? No, Animus nije dugo vremena ostao u tom podređenom položaju i ubrzo je otkrio svoju pravu prirodu, taštinu, silovitost i sitničavost.


Anima je neznalica i budala, nikad nije išla u školu, a Animus zna mnoge stvari, pročitao je mnogo knjiga, naučio je govoriti odmjereno, i kada govori, uvijek govori tako dobro da mu prijatelji kažu da se bolje ne može govoriti, pa ga ne prestaju slušati. I zato sad Anima nema pravo reći ni riječ. On joj uzima riječ s usta, kako se kaže, on zna bolje od nje što ona želi reći i on teoretski rješava sve, sve popravlja tako dobro da ona sirota više ništa ne razumije.


On čak izmišlja način da bi ona više trpjela i onda čeka da vidi što će ona reći, a navečer sve to prepričava svojim prijateljima u kafiću. U međuvremenu ona ostaje kod kuće, tiho, priprema hranu i radi najbolje što može ...


Jedan dan Animus se iznenada vratio kući ili je možda drijemao nakon večere, ili je bio zaokupljen svojim radom, ali, iza zatvorenih vrata čuo je kako Anima pjeva. To je bila neobična pjesma, nešto što on nije poznavao, niti je bilo moguće pronaći riječi ni note, ali bila je to sasvim nova i čudesno lijepa pjesma. Od tada on je lukavo pokušao da je Anima ponovi, ali Anima se pravila da ne razumije, pa je šutjela.
Jer duša zanijemi kad je duh motri.


(Paul Claudel, Parabole d'Animus et d'Anima)

Da, veoma dobra metafora! Vidim, Clodel je strogo razdvojio duh i dušu (možda mu je to trebalo radi zgodne metafore), ali, po meni, to je vrlo problematično - razdavajti jedno i drugo. Razum da, ali razum nije ono što podrazumjevamo pod ljuskim duhom.
Kako god, kada sam ovo pročitao, duh mi je postao atipatičan

 

[Laodikeja]

Izraz ziva dusa se u bibliji koristi kao licna zamenica, sto znaci da ona nije nesto sto postoji u coveku, vec je ziva dusa sam covek kao celokupna licnost.

Izvor biblija - online

Daničić-Karadžić:

[SUP]3[/SUP] I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umre u moru.

Ivan Šarić / Rev. Đ. Martinjak:

[SUP]3[/SUP] I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i postade krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru.

Dimitrije Stefanović:

[SUP]3[/SUP] I drugi izli čašu svoju u more, i posta krv kao od mrtvaca, i sve živo umre u moru.

Lujo Bakotić:

[SUP]3[/SUP] Drugi anđeo izli kupu svoju u more, i ono posta krv, kao krv od mrtvaca, i sva živa stvorenja umreše, sve što beše u moru.

Bible in Basic English:

[SUP]3[/SUP] And the second let what was in his vessel come out into the sea; and it became blood as of a dead man; and every living thing in the sea came to an end. ( otkrivenje 16. 3 )

 

[Isabeleta]

Da, veoma dobra metafora! Vidim, Clodel je strogo razdvojio duh i dušu (možda mu je to trebalo radi zgodne metafore), ali, po meni, to je vrlo problematično - razdavajti jedno i drugo. Razum da, ali razum nije ono što podrazumjevamo pod ljuskim duhom.
Kako god, kada sam ovo pročitao, duh mi je postao atipatičan

Haha, al me nasmija.
Vručine su, teško je sada raspravljati o duhu i duši, ali najkraće, duša, tj. duševne moći su pamćenje, razum i volja ( ili osjećaji), a duh je sam bitak.
Duša je po ovoj podjeli, jer znaš i sam da ima različitih defincija (a ovo je skolastička), uglavnom duša je kreativna, aktivna, živahna, inovantna, u njoj se sve događa, umiru uspomene i rađaju nove slike, ideje, želje.
Duh je vršak duše i uvijek je iznad.
U odnosu na Boga, odlučuju se i duh i duša, dakle, čitav čovjek.


P. s. Hajde, Laodikeja, reci jednostavno da ne priznajete besmrtnost duše.