Drveće

[Nostradamus]

Tablica tretiranja sjemena ukrasnog bilja


TABLICA TRETIRANJA SJEMENA UKRASNOG BILJA S MIN TEMPERATURAMA



NAZIV VRSTE:

STRATIFIKACIJA

MIN TEMP

Abies grandis

CS4

-20°C.

Acca sellowiana

ND

-12°C

Acer campestre

CS34

-25°C.

Acer ginnala

CS15

-45°C

Acer negundo

CS20

-40°C

Acer platanoides

CS12

-20°C

Acer pseudoplatanus

CS12

-20°C.

Acer saccharinum

ND

-30°C

Actinidia arguta

CS13

-25°C

Actinidia chinensis

CS4

-15°C

Actinidia kolomikta

WS13+CS13

-25°C

Actinidia polygama

CS4

-20°C

Akebia quinata

CS4

-23°C

Alnus glutinosa

CS8

-30°C

Alnus viridis

CS8

-25°C

Arbutus unedo

ND

-15°C

Aronia melanocarpa

CS13

-25ºC

Asimina triloba

CS13

-20°C

Berberis vulgaris

CS8

-35°C

Betula pendula

CS4

-40°C

Betula pubescens

CS4

-35°C

Broussonetia papyrifera

ND

-10°C

Buxus sempervirens

CS26

-20°C

Carpinus betulus

CS39

-20°C

Catalpa bignonioides

ND

-20°C

Cedrus atlantica

CS4

-15°C

Cedrus libani

CS4

-15°C

Celtis australis

CS13

-15°C

Celtis occidentalis

CS13

-40°C

Ceratonia siliqua

SC

-5°C

Cercis occidentalis

ND

-12ºC

Chaenomeles japonica

CS13

-23°C

Colutea arborescens

SC

-20°C

Cornus alba

CS14

-35°C

Cornus mas

CS23

-23°C

Cornus sanguinea

WS13+CS26

-25°C

Cotinus coggyria

CS13

-20°C

Crataegus monogyna

WS13+CS26

-23°C

Cupressus macrocarpa

CS4

-15°C

Daphne mezereon

CS8

-30°C

Diospyros lotus

CS4

-23°C

Diospyros virginiana

CS13

-25°C

Elaeagnus angustifolia

ND

-40°C

Elaeagnus umbellata

WS4+CS10

-35°C

Euonymus europaeus

CS39

-30°C

Fragaria vesca

CS4

-23ºC

Fraxinus ornus

CS34

-20°C

Gingko biloba

CS14

-25°C

Gleditsia triacanthos

SC

-35°C

Hibiscus syriacus

CS16

-20°C

Hippophae rhamnoides

CS17

-35°C

Ilex aquifolium

WS12+CS40+WS12

-18°C

Juniperus communis

WS4+CS13

-25°C

Juniperus virginiana

CS8

-25°C ili više

Kerria japonica

CS16

-20°C

Larix decidua

CS4

-30°C

Laurus nobilis

CS30

-15°C

Lavandula angustifolia

ND

-20°C

Liriodendron tulipifera

CS26

-25°C

Lotus corniculatus

SC

-20°C

Maclura pomifera

CS4

-23°C

Magnolia kobus

CS13

-25°C

Magnolia virginiana

CS6

-23°C

Mahonia aquifolium

CS17

-23°C

Malva sylvestris

ND

-23ºC

Metasequoia glyptostroboides

CS4

-20°C

Morus alba

CS16

-20°C

Morus alba tatarica

CS13

-25°C

Morus nigra

CS16

-20°C

Myrtus communis

ND

-10°C

Myrtus ugni

CS6

-10°C

Nandina domestica

WS13+CS13

-15°C

Olea europaea

ND

-10°C

Ostrya carpinifolia

WS13+CS13

-20°C

Panax ginseng

WS4+CS20

-18°C

Passiflora caerulea

CS4

-15°C

Paulownia tomentosa

ND

-23°C

Physalis alkekengi

ND

-20ºC

Picea glauca

CS4

-40°C

Pinus pinaster

CS4

-15°C

Pinus pinea

CS0-4

-15°C

Pinus sylvestris

CS4

-30°C

Platanus acerifolia

CS4

-20°C

Poncirus trifoliata

ND

-23°C

Prunus cerasifera

WS4+CS20

-25°C

Prunus laurocerasus

CS20

-15°C

Prunus mahaleb

WS3+CS26

-20°C

Prunus padus

WS4+CS20

-30°C

Prunus serotina

WS3+CS26

-30°C

Prunus spinosa

WS3+CS26

-25°C

Prunus tenella

CS13-Jako hladno

-45ºC

Pseudotsuga menziesii

CS4

-20°C

Pyrus communis

CS16

-25°C

Rhamnus cathartica

CS34

-25°C

Rhus typhina

WS2+CS13

-35°C

Ribes alpinum

CS17

-35°C

Robinia pseudoacacia

SC

-35°C

Rosa rugosa

CS17

-40°C

Rosmarinus officinalis

ND

-15°C

Ruscus aculeatus

CS8

-

Sambucus racemosa

WS13+CS26

-25°C

Sequioa sempervirens

CS4

-15°C

Sequioadendron giganteum

CS4

-20°C

Silybum marianum

ND

-15°C

Sophora japonica

SC

-23°C

Sorbus aria

CS16

-20°C

Sorbus aucuparia

CS16

-40°C

Sorbus domestica

CS17

-20°C

Spartium junceum

SC

-12°C

Syringa vulgaris

CS16

-25°C

Taxodium distichum

CS4

-20°C

Taxus baccata

WS20+CS50

-20°C

Thuja occidentalis

CS4

-40°C

Tilia americana

WS13+CS26

-35°C i više

Tilia cordata

WS13+CS26

-35°C

Tilia platyphyllos

WS26+CS26

-35°C

Tilia tomentosa

WS26+CS26

-20°C

Tsuga canadensis

CS4

-20°C

Ulex europaeus

SC

-20°C

Ulmus glabra

ND

-25°C

Vaccinium myrtillus

CS16

-30°C

Viburnum opulus

WS17+CS9

-35°C

Vitex agnus-castus

ND

-15°C

Wisteria sinensis

SC

-20°C

Zelkova serrata

CS4

-25°C

Zizyphus jujuba

ND

-20°C









Tretiranje sjemena:

ND- Netreba stratificirati, sijati u proljeće
SI- Netreba stratificirati,
SC- Sjeme skarificirati, sijati u proljeće
CS- Hladna stratifikacija. Primjer CS13= (3mjeseca)
WS- Toplo stratificirati. WS6 = 6 tjedana

 

[Nostradamus]

Divlji kesten



Prvo stablo divljega kestena, lat. Aesculus hippocastanum, listopadna drva do 30 m visoka s razgranatom okruglastom gusto lisnatom krošnjom, porijeklom iz sjevernog Irana, Kavkaza i Himalaje, posađeno je u Europi u Beču, 1576. godine. Kao lijepo ukrasno drvo ubrzo se proširio u krajevima s umjerenom klimom i postao omiljenim stablom za drvorede. Ime kesten dobio je zbog velikih okruglastospljoštenih sjemenki s čvrstom i sjajnom smeđom lupinom koje nalikuju na plodove pitomoga kestena, lat. Castanea sativa, prastare europske biljke koja se kao element tercijarne flore kroz ledenu eru očuvala sve do danas. No, dvama biljkama zajedničko je samo ime, nisu botanički srodne, građa im je posve različita i pripadaju udaljenim biljnim porodicama iz dvaju različitih biljnih redova i podrazreda u biljnom razredu Magnoliatae. Divlji kesten član je porodice Hippocastanaceae, a pitomi pripada porodici bukvi, Fagaceae, sa srodnim mu vrstama bukvom i hrastom.
Lišće divljega kestena dlanasto je sastavljeno od sedam velikih liski na zajedničkoj dugoj peteljci, a cvjetovi, dvospolni i jednospolni čine velike uspravne piramidalne cvatove. Razvijaju se u svibnju i lipnju, odmah poslije listanja. Plod je okrugao, mekano bodljast tobolac koji nakon sazrijevanja puca na tri dijela. Sjemenke su neugodna okusa i vrlo gorke. Divlji je kesten toploljibiv, ali podnosi i hladnoću i sušu. Najbolje uspijeva u dubokim, humoznim i vlažnim tlima neutralne reakcije.

 

[Nostradamus]

Listovi su pitomog kestena duguljasti, cjeloviti, nazubljeni i kožasti. Cvjetovi su jednospolni, muški s prašnicima na dugim prividnim klasovima, a ženski s tučkovima skupljeni u grupice od 3-7 u zajedničkoj ovojnici, koja je zrela prekrivena gustim igličastim bodljama. Pitomi kesten cvate u lipnju, znatno nakon listanja i odlična je paša pčelama. Uspijeva samo na izrazito kiselim tlima (pH 4-5 ), umjereno vlažnim, dubokim i rastresitim, s mnogo humusa, željeza i kalija, u područjima s vlažnom klimom i blagim jesenima, na sunčanim toplim i svijetlim položajima u područjima uzgoja vinove loze. Poznata područja pitomog kestena u Hrvatskoj su brežuljkasti krajevi između Drave i Save, između Kupe, Korane i Une, u okolici Opatije i Lovrana, u istočnoj Istri te na Krku.
Iako ga smatramo plemenitom voćkom, pitomi se kesten kod nas ne uzgaja kao ostale voćke, u voćnjacima - glavni je tome razlog kiselo tlo - nego raste samo u šumama na odgovarajućim staništima. Nasuprot tome, divlji kesten raste kao hortikulturna biljka u parkovima.

 

[Nostradamus]

Brusnica
(Lat. Vaccinium macrocarpa, engl. cranberry)


Brusnice spadaju u bobičasto voće koje, kao i borovnice, potječu iz Sjeverne Amerike. To je tvrda i crvena bobica koja zahvaljujući većoj količini vitamina C u svom sastavu ima kiselkasti okus.
Brusnicu su koristili u davnim vremenima starosjedioci Amerike kao lijek za mnoga stanja, između ostaloga i za upalu mokraćnih puteva. Tradicionalno, uz puricu i druga jela, Amerikanci tim bobicama proslavljaju Dan zahvalnosti i Božić.

U posljednjem desetljeću, veoma je popularan sok od brusnica. Osim toga, ovaj se dragocjeni plod može koristiti u svježem obliku, može se čuvati smrzavanjem ili sušenjem, a njime možemo pripremati i različite umake i ukusna jela.

Brusnice su, nutricionistički gledano, posebni plodovi bogati različitim zaštitnim tvarima, uz klasične vitamine i minerale i druge hranjive sastojke (vitamin A, vitamin C, kalij i biljna vlakna). U njima su okriveni brojni bioflavonoidi (npr. quercetin) koji imaju snažno antioksidativno djelovanje, čime smanjuju rizik oboljevanja od različitih karcinoma (posebno se spominju rak dojke i rak debelog crijeva). U laboratorijskim eksperimentima na životinjama, brusnice su svojim bioflavonoidima ne samo spriječavale rast stanica raka, već i njihovo metastaziranje. Antioksidansi osim toga pomažu i pri prevenciji određenih faktora koji potiču nastanak kardiovaskularne bolesti.
Hipurična kiselina, koja se također nalazi u brusnicama, predstavlja prirodni antibiotik, tako da se brusnicama pridodaju ne samo antibakterijska, već i antifungalna (protiv gljivica) svojstva. Antocianini i proantocianidi iz brusnica, osim antikancerogenog djelovanja, pomažu i pri obnovi stanica koje su odgovorne za vid. Brusnice uz sve to, djeluju i na snižavanje glukoze u krvi, što je jako korisno za dijabetičare.
Najvažnija stanja kod kojih se preporuča svakodnevna upotreba tih izuzetnih plodova jest u svakom slučaju upala mokraćnih puteva, budući da flavonoidi iz brusnica imaju posebno antibakterijsko djelovanje upravo u tom djelu tijela, zahvaljujući posebnim receptorima kojima se one tu vežu.
Istraživanja su pokazala da sastojci iz brusnica uništavaju i Helicobacter pylori, koji je u najvećem postotku uzročnik čira na želucu.
Osim toga, brusnice uništavaju i bakterije koje su naseljene u ustima i koje inače vremenom dovode do raznih bolesti zubiju i zubnog mesa.

Slika gore: plodovi brusnice

 

[Nostradamus]

Crnoplodna aronia- Aronia melanocarpa

fam: Rosaceae

Slika 1. Plodovi aronije



Općenito o vrsti:

Aronia je izrazito rijetko uzgajana vrsta na ovim prostorima. Eventualno se može naći kod nekih rasadničara ili sakupljaća raritetnih vrsta, čak mi nije poznato da li ju uzgajaju u botaničkim vrtovima kod nas. Vrsta je izrazito dekorativna i perspektivna i kao nova voćarska vrsta, koja svojim nutritivnim i uzgojno-ekološkim vrijednostima opravdava uzgoj.

Aronia je voćka ili ukrasno drvce, visine do 2m. Cvjeta u štitastim cvatovima. Plod je boba, crne boje. One su veličine do 10 mm, bogate vitaminima naročito vitaminom P, nadalje vitaminom C, vit B2 i B9, vit PP itd. Koriste se naročito u prehrambenoj industriji za obogačivanje okusa prerađevinama i voćnim sokovima, za izradu raznih voćnih likera i sl. Listovi su izrazito dekorativni u jesen kad poprimaju crvenu boju. Korijen je plitak.Vrsta je samooplodna. Rađati poćinje već u 3 godini, te rodi obilno.

Slika 2. Cvatovi aronije



Uzgoj:

Vrsta je pogodna za uzgoj u kontinentalnoj i mediteranskoj klimi. Podnosi izrazito niske temperature i preko – 35 stupnjeva. Masovno se uzgaja u Sibiru. Ne traži posebno kvalitetna tla. Izrazito suha tla ipak ne podnosi. Može uspijevati i na kiselim tlima. Aroniju bi bilo preporučljivo saditi na izrazito svjetla mjesta. Ako ju pak uzgajamo poradi ploda tad moramo obratiti pažnju na prorijeđivanje mladica jer izrazito gusto raste. Sadnju i vrijeme sadnje izvodimo kao i kod ostalih voćaka i ukrasnih vrsta. Štetnici ju pretjerano ne napadaju, pa ima svijetlu budućnost i kod eko- uzgajivača.


Rasadničarstvo:

Razmnožavati ju možemo:

1. sjemenom- u znanstveno oplemenjivačke svrhe te u hortikulturi kao ukrasno stabalce
2. vegetativno : reznicama i nagrtanjem

Ako se odlučimo za uzgoj iz sjemena tada trebamo sjeme stratificirati 4 mj u vlažnom pijesku preko zime, te ga u proljeće posaditi u propusni supstrat. Sjeme niče za nekih 2-4 tjedana na temperaturi od 20-tak stupnjeva.

 

[Nostradamus]

Punica granatum nana- Patuljasti nar


Punica granatum nana- Patuljasti ili mini nar
Por: Punicaceae

Slika 1. Patuljasti nar kao lončanica



Općenito:

Nar je tipična mediteranska biljka, nalazimo ga još i u Južnoj Aziji, Kini, Australiji, Južnoj Americi. Ipak se smatra da mu je istinska domovina Azija odakle je prenešen na ostala područja. Nar je zaista obožavana biljka, sa svojim vrstama i kultivarima korisiti čovjeku u privrednom i dekorativnom pogledu. Također ima značajna ljekovita svojstva. Tako je poznato da se za liječenje koriste kora stabla i korijena, a rabi se za liječenje trakavice i kao adstrngens.



Biološke osobine:

Patuljasti nar je malo listopadno drvo visine do 3m. Grane su mu razgranate, kora je sivkasta, ljušteća. Korijenov sustav je snažan, i dobro prodire u kamenite slojeve. Pupovi su dugi otprilike 2 cm, s ušiljenim vrhom, smeđi a na vrhu se nalazi trn. Listovi su nasuprotni, u pršljenovima, dugi do 4 cm. Cvjetovi su dvospolni, 3cm široki, nalaze se 3-4 u skupinama i to u lisnim pazušcima. Cvatnja se odvija u 6 i 7 mjesecu. Plod je boba ili šipak, karmin crvenkaste bobe. Unutar ploda se nalaze brojne sjemenke. Sjeme je sitno veličine zrna kukuruza kokičara.

Slika 2. Grančice i cvjetovi patuljastog nara



Razmnožavanje:

Dvije su metode: i to sjemenom i vegetativno. Za sjetvu nara je potrebito željenu kolićinu sjemena namočiti preko noći u mlakoj vodi. Vrijeme klijanja iznosi od 10-14 dana.



Uzgoj i njega:

Nar voli zalijevanje umjereno mlakom vodom, po mogućnosti omekšanom ili odstajalom. Za vrijeme rasta potrebno je vršiti prihranu jedanput tjedno, a zimi se prihrana obustavlja. Na biljku loše utjeće pretjerano vlažan, a kad su mlade presuh supstrat.Nar također voli puno sunca i svjetlosti stoga i kod toga moramo voditi pažnju. Za prezimljavanje mu je potrebita temperatura oko 5 C. Supstrat u kojem raste bi trebala biti humusne zemlja pomiješana s ilovačom ili s malo pijeska. Presađivanje mladih biljaka vršimo svake godine, a starijih nešto rijeđe. Punica granatum nana se može uzgajati na otvorenom preko cijele godine u mediteranskom području, gdje ga koriste i u uređenju parkova. U kontinentalnom području također može biti na otvorenom s tim da bi za jakih vjetrova i niskih temperatura bi ga bilo dobro razmjestit u zaštićenije prostore.

 

[Nostradamus]

EUKALIPTUS (Eucalyptus globulus)

• fam. Myrtaceae
• engleski naziv : Blue Gum Tree
• eukaliptus znači : “ONAJ KOJI ŠTITI”

OPIS BILJKE - Eukaliptus je porijeklom iz Tasmanije i Australije, raste vrlo brzo i dostiže visinu od čak 80 metara! Stalni stanovnici ovog drveta su koale koje se hrane isključivo njegovim lišćem. Kuriozitet je da su, nakon što se najedu lišća , koale pijane jer lišće eukaliptusa u želucu koale fermetira u alkohol. To je i razlog što ove životinje stalno spavaju .
List i plodovi eukaliptusa imaju veoma prijatnu aromu i koriste se u liječenju oboljenja disajnih organa kao sirup i tableta ili kao eterična ulja. Ovo drvo izuzetno dobro pročišćava vazduh pa su okoline šuma eukaliptusa veoma zdrava područja a svuda u svijetu preporučuje se sadnja ove vrste baš zbog ovih njenih osobina!
Danas se uzgaja u mnogim zemljama toplih podneblja iako postoje varijateti koji izuzetno dobro podnose hladniju klimu pa se može reći da je eukaliptus zastupljen gotovo svugdje …
Intenzivno upija vodu iz zemlje i čak se sadi radi isušivanja močvarnih terena , a pojedine vrste eukaliptusa mogu da upiju čak i do 500 litara vode dnevno!

LISTOVI– su pljosnati i široki , izduženog eliptičnog zašiljena vrha. Kozasto i golo , lišće je blijedo plavičasto-zelene boje, a njegove ivice uvijek zauzimaju pravac sjever-jug čime se štiti od pretjeranog isparavanja na visokim temperaturama!
Ako se dobro zagledate u list , vidjećete sitne tačkice koje potiču od šupljina sa eteričnim uljem.
U osušenom lišću ima do 3% eteričnog ulja čiji je glavni sastojak cineol (eukaliptol).
Oblik lista je kopljast, najčešće srcolik, dugačak oko 20cm i širok oko 5cm …

PLOD – je u obliku kupe s poklopcom , četverougaon , bijelo-pepeljast.

STANIŠTE– Australija i Tasmanija. Najbolje uspijeva na vlažnim i dubokim zemljištima.

HABITUS – naraste čak i do 100 metara (zabilježeni primjerci ) , rijetke je krošnje.

RAZMNOŽAVANJE – razmnožava se sjemenom koje se sije krajem marta ili početkom aprila u obrađenu zemlju.

KORA – je slična kori platana , ljušti se u širokim uzdužnim trakama.

CVJETOVI – uglavnom pojedinačni iako nije rijetkost ni više cvjetova u paru u pazuhu listova. Bijele su boje.

Autor: boki_bl