Drveće

[Nostradamus]

Grab (Carpinus betulus)


Grab
Latinski naziv : Carpinus betulus

Naziv kod nas: običan grab

Poreklo: Evropa / Azija

Tip gajenja: drvenasta vrsta

Visina: do 25 - 30 metara

Cvetanje: april / maj

Plod: orašica

Zemljište: plodno, rastresito

Razmnožavanje: vegetativno i semenom

Opis: Listopadno drvo, visine 25 - 30 m i promera debla i do 70 cm. Krošnja razgranata, gusta, a deblo uglavnom zasukano i užlebljeno. Kora je tanka, glatka, slabo ispucala, svetlosiva. Korenov sistem je dobro razvijen, prilagodjava se terenu, zavisno od dubine i kvaliteta zemljišta. Pupovi su od 5 - 8 mm dugi, sa brojnim po rubu trepavičastim crvenosivim ili smedjim ljuskama. Listovi su dugi 5 - 15 cm i 2 - 7 cm široki, sa 10 - 15 pari bočnih nerava. Cvetovi: muški se razvijaju iz krupnih bočnih, cvetnih pupoljaka na prošlogodišnjim grančicama, u vidu okruglastih, visećih, rastresitih, 4 - 6 cm dugih resa; ženski su takodje u okruglastim, visećim do 2 cm dugim resama. Plod: jednosemena, bočno spljoštena orašica, 5 - 10 mm duga, svetlo zelena, kasnije sivosmedja, gola, sa 7 - 11 uzdužnih rebara; delimično je prekrivena trolapim plodnim priperkom, čiji je srednji režanj dug 3 - 4 cm. Plodovi vise u uzdužnim gustim, do 15 cm dugim i do 6 cm širokim plodnim skupinama. Biologija: jednodomna, anemofilna, mezofilna, sociofilna vrsta. Vreme cvetanja: krajem aprila i u maju.

 

[Nostradamus]

Stanište: Javlja se u brojnim šumskim zajednicama, od nizinskog do brdskog pojasa (800 - 1000 m nadmorske visine). Kao edifikator najznačajniji i najbrojniji je u mešovitoj šumi kitnjaka – graba (Querco-Carpinetum).

Traži pretežno bogata i rastresita zemljišta. Opšta rasprostranjenost – srednja i južna Evropa, jugozapadna Azija, Kavkaz...

Grab najčešće raste kao drvo sa šiljatom krošnjom, ali ako se orezuje (2 - 3 puta tokom sezone rasta) može se formirati gusta živa ograda. Lišće s' jeseni brzo menja boju, ali ostaje na granama mladih grabova skoro čitave zime.

 

[Nostradamus]

Bukva (Fagus sylvatica)


Bukva

( Porodica Fagaceae )

Latinski naziv: Fagus sylvatica

Nazivi kod nas: bukva, bukvica

Poreklo: Evropa

Tip gajenja: drvenasta vrsta

Visina: 40 - 48 metara

Cvetanje: april / maj

Plod: bukvica

Zemljište: plodno, sveže, ne mnogo vlažno

Razmnožavanje: vegetativno i semenom

Opis: Listopadno drvo visine do 40 (48m) i širine stabla 1 do 2m prsnog promera. Kora je pepeljkastosivkaste boje, tanka (1 - 1.5cm) i glatka do u duboku starost. Korenov sistem je vrlo razvijen, srednje dubok ili plitak. Pupovi su sa svetlosmedjim ušiljenim ljuskama sa tamnijim trepavičastim rubnim delom. Listovi su sjajno zeleni 5 - 12cm dugi i 3 - 8cm široki, sa 5 - 8 (12) pari nerava. Cvetovi : muški skupljeni u kuglaste cvetove koji vise na končastoj, do 5cm dugoj, dlakavoj peteljci; ženski su na kratkim peteljkama. Kupula sazreva u septembru i oktobru, kada je kožasto odrvenela i otvara se sa 4 poklopca. Plod je poznat pod imenom bukvica, dug oko 16mm, sazreva u septembru i oktobru. Klija epigeično. Biologija: jednodomna, jednopolna, anemofilna, sciofitna, mezofilna vrsta. Vreme cvetanja: april i maj, uporedo sa listanjem. Razmnožavanje: semenom i vegetativno (iz poleglih grana i žila).

Stanište: Raste na različitim geološkim podlogama i vrstama zemljišta. Ipak traži duboka, sveža i bogata zemljišta, izbegava poplavna područja. Optimum razvitka bukve kod nas je u montanom i subalpskom pojasu, gde gradi čiste ili mešovite (najčešće sa jelom) šume.

Njena visinska amplituda je velika. Retko se nalazi u dolinama, na visokim planinama penje se i do preko 2000m nadmorske visine, ali tada je u obliku pojedinačnih, zakržljalih, iskrivljenih, često grmastih stabala ili pri osnovi sabljasto povijenih.

Opšta rasprostranjenost: centralna, zapadna i južna Evropa.

 

[Nostradamus]

Dud

Familia : Moraceae




Latinski naziv: Morus

Nazivi kod nas: dud, dudovina, dudinja

Poreklo: Azija

Tip gajenja: drvenasta vrsta

Visina: do 20 metara

Cvetanje: rano proleće

Plod: dudinja

Zemljište: plodnoj, vlažnoj, crnici

Razmnožavanje: vegetativno i semenom

Opis: Postoji preko 100 vrsta roda Morus, na ovim prostorima su široko rasprostranjene 2 vrste: (beli dud, koji je poreklom iz Kine i crni, poreklom iz Persije). Kod nas se najviše se sreće u Vojvodini, ali ga ima širom Srbije i Makedonije. Kao dekorativna vrsta u parkovima sreće se kalemljeni dud, visećeg, redje piramidalnog oblika.

To je drvo visine do 20m i širine stabla 30cm, okrugle, guste i bogate krošnje. Životni vek je i do 250 godina. Kora je duboko ispucala. List je širok 5-10cm i dug 6-15cm, jajastog oblika, sa nazubljenim obodom. Cvet je grozdastog oblika, javlja se u rano proleće, dužine 10-20mm. Plod (dudinja) je složen, u obliku cvasti smešten u plodištu. Plod je slatkog ukusa, različitih boja, od od bele, ružičaste, crvene, crvenocrne, crnoljubičaste do crne. Bere se tokom leta i suši na promajnom mestu (u tankom sloju).

Lekovita svojstva: Koriste se svi delovi biljke – plod, kora, list. Sok od dudinja korisi se za iskašljavanje i kao antiseptično sredstvo, za ispiranje usta i grla. Od plodova se pravi rakija dudovača. Suvi pupoljci se koriste u lečenju gojaznosti i kardio-vaskularnih bolesti. Prah od kore koristi se za zarastanje rana i lečenje dijabetesa, a čaj od kore protiv povišenog krvnog pritiska. U kozmetologiji se koristi cvet za pravljenje krema protiv pega i nečistoća kože. Kora korena se koristi u lečenju crevnih parazita.

 

[Nostradamus]

Žižula- Zizyphus jujuba



Žižula Zizyphus jujuba, koja je porijeklom iz Azije, jedna je od pet najvažnijih voćaka u Kini i Indiji. U Kinu je bila uvezena, a sada se uzgaja na velikim površinama. Poznata je još pod imenom kineska datulja ili jujuba. U našem se priobalju uzgaja odavna, nekad mnogo više, a danas je gotovo zaboravljena. Tu i tamo još se može naći poneko stablo na dalmatinskim otocima.
Zbog pojačane potražnje u svijetu za vrlo ukusnim plodovima žižule, koji se koriste svježi i sušeni, znatno je povećan uzgoj te voćke u Sredozemlju, Americi i u Japanu, u kojem se podižu novi plantažni voćnjaci. Posrijedi je manje drvo ili grm s trnjem po granama i sitnijim listovima, ovalno uzduženim i zašiljenim na oba kraja, iz čijih se pazušaca razvijaju mali žućkasti cvjetovi.
Plodovi su jajoliki ili okrugli i mesnati, u početku zeleni, a pred zriobu sjajni crvenosmeđi. Posve zreli smežuraju se, slatki su i mirisavi, a okus podsjeća na okus sušene jabuke. Svježi se suše na zraku i tako osušeni izgledom i okusom jako nalikuju na datulju. Prerađuju se za marmeladu, slatko, kompot, za sokove i likere. Smatralo se da listovi i plodovi imaju mnoga ljekovita svojstva. Danas se pouzdano zna da čajevi pripravljeni od lišća, sušenih ili svježih plodova snižavaju krvni tlak i pomažu pri crijevnim tegobama.
Žižula je vrlo otporna, uspijeva na suhim, kamenitim i vrućim staništima. U alkalnim tlima s dosta vapna može podnijeti vrlo niske zimske, do -25 oC i visoke ljetne temperature. Osjetljiva je jedino na hladne sjeverne vjetrove, pa se pri sadnji preporučuje izbjegavati takve položaje. Otporna je i na bolesti i štetnike. Razmnožava se cijepljenjem ukorijenjenih reznica, a lak je uzgoj iz sjemenki, koje se stavljaju u vlažan pijesak. Rubovi sjemenki se isturpijaju, da klica lakše probije. Klijavost je 30%-tna.Sjemenke niču od 14-40 dana. Sjemenjak počinje cvasti već u 4. godini.

Sl. 1- Grančica žižule

 

[Nostradamus]

Sl. 2- Klijanac žižule

Sl. 3- Sjeme žižule

 

[Nostradamus]

KAKI- Diospyros kaki



Najčešće se uzgajaju na okućnicama, kao pojedinačna stabla, i sudeći po tome, više služe za ukras nego u druge svrhe. Međutim, ova voćka je veoma korisna i potrebno ju je malo bolje upoznati u cilju njezina daljnjeg uzgajanja i širenja.
Riječ je o voćki kaki ili japanskoj jabuci. U prevodu s japanskog jezika njeno ime znači hrana bogova ili božanski plod, božansko voće. Rod kaki obuhvaća nekoliko vrsta, od kojih je najvažnija Diospyros kaki, odnosno, kaki ili japanska jabuka.
Domovina kakija je Daleki istok- Japan i Kina, gdje se i danas najviše kultivira. Međutim, uzgoj ove kulture bio je poznat u drugoj polovici XIX. stoljeća u Italiji (Campagna i okolica Napulja), Južnoj Švicarskoj, a potkraj XIX. stoljeća raširen je u Istri i Slovenskom primorju. Slovenci su se bavili i proizvodnjom sadnog materijala, poglavito sitnoplodnih sorata, dok su se krupnoplodne sorte uvozile mahom iz Italije. Postupno je obogaćivan sortiment, te se zadnjih godina spominje više od dvadeset visokovrijednih sorata ove kulture.
Kaki se razmnožava sjemenom i cijepljenjem na procjep ili zelenim reznicama u proljeće. Najbolju podlogu predstavlja sijanac. Plodovi teže od 200-400 grama, a po obliku mogu biti okrugli, cilindrični, konični ili plosnati (u ovisnosti od sorte). Biološke osobine i mogućnost upotrebe plodova u svježem stanju utječu na podjelu sorata u dvije skupine:
• konstantne, čiji plodovi nakon oplođivanja ne mijenjaju boju mesa i čija trpkost ne iščezava ni nakon punog sazrijevanja na stablu. Ove sorte u skladištu izdrže nekoliko tjedana do pune zrelosti.
• varirajuće sorte, za koje je karakteristično da im se meso nakon oplođivanja oboji tamnomrkom bojom, i dok su još u zelenom stanju gube trpkost.
Prema vremenu dozrijevanja sorte dijelimo na rane, srednje rane i kasne, a zrioba se proteže od rujna do sredine mjeseca prosinca. Plodove treba ostavljati što duže na stablu, a ni mrazevi im ne smetaju.
Kaki je interesantan u gospodarskom pogledu zbog cijene svojih plodova, koja je i u našim uvjetima dosta visoka. To je vjerojatno više rezultat ograničene ponude nego vrijednosti plodova. Inače, kaki je visokoprinosna voćka, kako po stablu tako i po jedinici površine. Jedno stablo kakija daje prosječno od 50-200, pa i više kilograma plodova, a po dunumu se može ostvariti prinos od 1,5 do 5 tona, ovisno od sorte, plodnosti tla, načina uzgoja i sl.
Zašto je kaki
“hrana bogova”?
Svoje božansko ime kaki s pravom zaslužuje iz razloga što njegovi plodovi imaju visoku hranidbenu vrijednost, a veoma su cijenjeni zbog svoje ljekovitosti i dijetetičnosti.
U ishrani plodovi se uglavnom koriste u svježem stanju. U pogledu sadržaja šećera kaki dolazi ispred jabuke, kruške, breskve, šljive i marelice. Zreli plodovi u svježem stanju sadržavaju 17 do 25 % šećera, glukoze i fruktoze. Saharoza je prisutna u vrlo malim količinama, zbog čega se kaki smatra dijetetskim voćem. Kiselost je niska- 0,1 do 0,2 %. Zreli plodovi obiluju većim brojem vitamina: C, P, B, kao i karotinom (provitamin A). Sadržava organski vezano željezo i taninske tvari (0,25-0,4 %) koje zriobom iščezavaju. Od značenja je i organski vezani jod. Kemijski sastav plodova u znatnom stupnju ovisi od sorte, rokova sazrijevanja i uzrasta biljke.
U medicini kaki se preporučuje za slabokrvne osobe, oboljele od čira, kod oboljenja želuca, srca i niza drugih bolesti. Sok iz ploda pomaže u liječenju skorbuta (nedostatak vitamina), a upotrebom svježih plodova kakija iskorijenjena je endemska gušavost u nekim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza zahvaljujući sadržaju šećera i joda u organskom obliku.

 

[Nostradamus]

U medicini kaki se preporučuje za slabokrvne osobe, oboljele od čira, kod oboljenja želuca, srca i niza drugih bolesti. Sok iz ploda pomaže u liječenju skorbuta (nedostatak vitamina), a upotrebom svježih plodova kakija iskorijenjena je endemska gušavost u nekim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza zahvaljujući sadržaju šećera i joda u organskom obliku.
U farmaciji kaki se koristi u nizu složenih lijekova koji se upotrebljavaju kao sredstva za zarastanje rana, u liječenju opekotina od sunčevog zračenja, te zbog bogatstva u željezu i kao željezni preparati.
Kod korištenja u svježem stanju važno je naglasiti da postoje sorte koje se mogu jesti neposredno nakon berbe, ali je za većinu sorata karakteristično da su plodovi u početku trpki. Međutim, nakon punog dozrijevanja ili izmrzavanja na stablu trpkost iščezava, a plod postaje mek i prijatan za jelo. Neki konzumenti ističu njegovu neobičnu aromu, ali se dužim korištenjem stječe navika i želja za ovom voćkom.
Plodovi kakija mogu se i sušiti, na tradicionalan način na suncu ili industrijski, što mnoge zemlje i čine. Upotreba je kao i svježih plodova, naročito u konditorskoj industriji. Relativno malo obolijeva od bolesti, a mali je i broj štetnika koji ga napadaju, pa i s te strane kaki predstavlja zahvalnu voćku

Sl. 1. Stablo kakija

Sl. 2. Plod kakija

 

[Nostradamus]

Jabuka
(Lat. Malus domestica, engl. apple)


Jabuka je bila poznata od davnina i današnje su sorte dobivene složenim križanjem divljih vrsta, za koje se smatra da potječu negdje sa Kavkaza, iz centralne Azije i sa Himalaja.
Za širenje vrste do naših krajeva zaslužni su ne samo ljudi, već i medvjedi.
Iz malih, kiselih, tvrdih i oporih divljih jabuka dobivene su brojne veće, slađe i ukusnije sorte. Danas je jabuka jedno od najuzgajanijih voća na svijetu. Poznate su brojne sorte koje se međusobno razlikuju po okusu, po slatkoći ili kiselosti, po konzistenciji i sočnosti.
Ona vijekovima spada u jelovnik zapadnog svijeta, a u Grčkoj se najvjerojatnije uzgajala još 800 godina prije Krista, iako je korištena i u ranijim vremenima.

Jabuka je bogata brojnim hranjivim tvarima, a gotovo svi potrebni nutrienti su u njoj prisutni barem u minimalnim količinama. Stara engleska poslovica "jedna jabuka dnevno drži liječnika daleko", u sebi ima puno istine.

 

[Nostradamus]

Što još reći o tom nama tako dobro poznatom voću?
Evo što kažu istraživanja o jabukama:
1. One snižavaju "loši" LDL kolesterol u krvi, a povećavaju "dobar" HDL.
2. Snižavaju krvni tlak.
3. Zdrave su za srce - ne sadrže kolesterol, uz minimalne količine zasićenih masnoća i natrija. Visoki postotak topivih vlakana pomaže kardiovaskularnom sustavu. 25% vlakna su u obliku pektina koji smanjuje upijanje masnoća u krv, a time i kolesterol u krvi.
4. Stabiliziraju šećer u krvi i odlične su za dijabetičare.
5. Smanjuju apetit.
6. Spriječavaju zatvor ili opstipaciju.
7. Pomažu pri proljevu (izribanu jabuku pustiti da posmeđi i tek onda jesti).
8. Spriječavaju karijes bolje nego pranje zubiju (pranjem uništavamo 60% bakterija u ustima, a jedenjem jabuke 90%).
9. Sadrže tvari koje spriječavaju razvoj raka (kolernična kiselina u kori).
10. Pomažu pri prehladama i upalama gornjih dišnih puteva.
11. Njihova svakodnevna upotreba smanjuje mogućnost oboljevanja od mnogih bolesti.

Sl. 1. Plodovi jabuke