Rimski pisac Plinije Mlađi ili Plinije II (61.-114. god. n. Kr.). U svom djelu ''Epistulae'' (Pisma), Isusa spominje u desetoj knjizi, u pismu broj 96, napisanom 111. god. i upućenom caru Trajanu. U tom pismu pita cara što da radi u procesu progona kršćana što ga je on trebao provoditi kao upravitelj pokrajine Bitinije. Slično kao Tacit i Svetonije, kršćane naziva ''zarazom'' i s prijezirom govori o njima, iako istodobno tvrdi da su čestiti, pošteni, kreposni. Ta je mržnja prema kršćanima proizlazila iz toga što su oni prezirali druge bogove i nisu htjeli žrtvovati carskim kipovima, ali i iz toga što su raspetog čovjeka Isusa nazivali svojim Bogom. Tako Plinije piše sljedeće:
''Nikada prije nisam prisustvovao ispitivanjima o kršćanskim prijestupima. Zbog toga ne znam kako i do kojeg stupnja ih trebam kažnjavati, te kako da o tome vodim zapisnik. Kada su pred mene izvodili neke s optužbom da su kršćani, ja sam ih kao kršćane i kažnjavao. Pitao sam ih jesu li kršćani; one koji su priznavali pitao sam po drugi i treći put prijeteći im kaznama; uporne sam kažnjavao… Bilo je takvih bezumnika koje sam, budući da su rimski građani, odlučio poslati u Rim… One koji su bili okrivljeni da su kršćani, ili su bili kršćani, oslobađao sam kad su priznali bogove i čim su pred tvojim likom, koji sam naredio da bude donesen zajedno s kipovima bogova, prinijeli žrtve u tamjanu i vinu i uz to se rugali Kristu; pravi se kršćani ne mogu privoljeti ni na jedan od ovih postupaka. Drugi pak, koji su bili denuncirani, govorili su da su kršćani, a poslije se odricali toga, izjavljujući da su to nekad bili, ali da su potom otpali, jedni prije tri, drugi prije mnogo godina, neki prije dvadeset godina. Svi su oni častili tvoj lik i kipove bogova, rugali se Kristu. Tvrdili su da je sva njihova krivnja ili zabluda u tome što su se okupljali određenog dana prije zore pjevajući i slaveći Krista kao Boga i obvezivali se zakletvom da neće činiti prijestupe, da će se uzdržavati od krađa, grabeži, preljuba, kršenja zadane riječi, itd. Zatim su se razilazili i ponovno se okupljali radi uzimanja hrane, obične i nevine… Ovaj posao, po mome shvaćanju, zaslužuje da se o njemu razmisli, naročito zbog broja onih kojima prijeti opasnost. Mnogo ljudi svih uzrasta i svih zvanja i oba spola idu i odlazit će u propast. Zaraza se ovoga praznovjerja počinje širiti ne samo po gradovima, već i po selima i zaseocima.''
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pogledajmo slijedeću rečenicu iz Plinijeva pisma Trajanu:
Tvrdili su da je sva njihova krivnja ili zabluda u tome što su se okupljali određenog dana prije zore pjevajući i slaveći Krista kao Boga.
Plinijevo korištenje sintagme „određeni dan - dan okupljanja kršćana", otkriva nam dvije stvari. Pliniju je poznato da je Isus (Krist) bio čovjek, povijesna osoba, i da je Židov. Iz Plinijeva navođenja "okupljanja određenog dana" očito je da je bilo propitivanja od strane Plinija o njihovom okupljanju i danu okupljanja. Ipak, Plinije u pismu Trajanu piše kako su se kršćani okupljali „određenog dana“. Zašto?
Da su se kršćani okupljali u subotu (židovski šabat) zacijelo bi Pliniju to priznali. Oni prvi, koji su pristali prinjeti žrtvu pred kipovima Trajana i bogova i koji su se rugali Kristu, priznali bi jer tako život spašavaju, a oni drugi, za koje Plinije kaže da su „pravi kršćani“ priznali bi jer su „pravi kršćani“. U ovom slučaju Plinije bi puno određenije mogao Trajana obavijestiti kako se kršćani okupljaju u dan židovskog šabata, i kako slave Krista (Židova) kao Boga. Druga varijanta, dakle, kršćani se okupljaju u nedjelju (dan poslije subote) i to priznaju Pliniju. Ipak, Plinije piše Trajanu o okupljanju u „određeni dan“. Da su pogani imali tjedni kalendar, i da je nedjelja (dan poslije subote) bio dan slavljenja poganskog boga Sunca, kako to tvrde adventisti, poganin Plinije bi to svakako znao i napisao bi Trajanu kako se kršćani okupljaju u dan boga Sunca. Ali ne, Plinije piše kako se kršćani okupljaju u „određeni dan“. Sigurno su kršćani priznali Pliniju koji je to dan u koji se oni okupljaju (dan poslije subote), ali to Pliniju baš ništa ne znači, za njega je to samo „određeni dan".
Od kada se onda kršćani okupljaju u prvi dan tjedna (nedjelju) kako bi slavili Krista? Još od apostolskih vremena, evo:
Dj 20,7: U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći.
1 Kor 16,2: Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem.
Zagovornici subote (Adventisti) ponavljaju kako postoje povijesni dokazi da je bilo i onih koji su svetkovali subotu. Pa što onda? Evo i 2018. imamo živi primjer Adventista kako i u 21. stoljeću neki svetkuju subotu. Ali to nije dokaz za obvezu kršćana svetkovati subotu, nego dokaz za adventističku heretičnost i otpad od Kristove Crkve. Jer evo što je sveta, katolička i apostolska Crkva odredila još u 4. stoljeću:
Sinoda u Laodiceji 365. godine
Kanon 29: Kršćani ne smiju kako čine Židovi odmarati u subotu, u taj dan trebaju raditi, nego u dan Gospodnji, ako mogu, odmarati kao kršćani. Ako se nađe tko bi judaizirao neka bude odijeljen od Krista.