Da li se bojite smrti?

[Jurivaka]

Sličan. To nikako ne znači da smrt ne boli. Iz nekog razloga ona je nepovratna za razliku od nesvijesti, stoga to nije baš usporedivo. A do tih podataka još nismo u stanju doći. Čak i oni koji navodno dožive kliničku smrt, nisu baš najpouzdaniji o tome govoriti (iz niza razloga) jer su se vratili u život.
To što nama to izgleda kao san nije nikakav dokaz. :dtyste:

Tkz. kliničke smrti nisu prave smrti. I slažem se da su priče onih što su ih navodno doživjeli, vrlo nepouzdane. Kada kažem da mislim da smrt ne boli, izvodim samo logičan zaključak iz fakata koje sam pomenuo. To se čak može zaključiti i iz slučajeva akutnog infarkta. Na nesreću, bio sam dva puta prisutan kada su ljudi umrli od infarkta. ...Samo su pali i "zaspali"! Nikakve grimase na njihovim licu nije bilo.

 

[Nuala]

Tkz. kliničke smrti nisu prave smrti. I slažem se da su priče onih što su ih navodno doživjeli, vrlo nepouzdane. Kada kažem da mislim da smrt ne boli, izvodim samo logičan zaključak iz fakata koje sam pomenuo. To se čak može zaključiti i iz slučajeva akutnog infarkta.

Logičan zaključak nije nužno točan zaključak. Jer ga izvodimo iz onoga što znamo. A znamo (možda) samo dio.

Na nesreću, bio sam dva puta prisutan kada su ljudi umrli od infarkta. ...Samo su pali i "zaspali"! Nikakve grimase na njihovim licu nije bilo.

To je ono što sam rekla, nama izgleda kao san. :dtyste:

 

[Jurivaka]

Logičan zaključak nije nužno točan zaključak. Jer ga izvodimo iz onoga što znamo. A znamo (možda) samo dio.

Eh, nije nužno tačan! Nije, naravno, ali je najbolji. Ako se izvodi iz onoga što pouzdano znamo, onda je velika vjerovatnoća da je tačan.

 

[Nuala]

Eh, nije nužno tačan! Nije, naravno, ali je najbolji. Ako se izvodi iz onoga što pouzdano znamo, onda je velika vjerovatnoća da je tačan.

A što pouzdano znamo? Da sliči gubljenju svijesti? :dtyste:

 

[Jurivaka]

A što pouzdano znamo? Da sliči gubljenju svijesti? :dtyste:

Pouzdano znamo da komunikacija neurona u mozgu održava našu svijest aktivnom, da ne kažem živom. Isto tako, pouzdano znamo da je pogonska energija za odvijanje te komunikacije kiseonik koji krv doprema u mozak. Iz ovoga se logično može zaključiti, da prestankom dotoka kiseonika u mozak, prestaje i kominikacija između neurona, odnosno, gasi se svijest. Takođe nije teško zaključiti da se gubljenjem svijesti gubi i svaki osjećaj, pa i osjećaj boli.
Ne znam u kolikoj mjeri smrt liči na gubljenje svijeti, ali znam da gubljenje svijesti takođe ne boli.:dtyste:

 

[Nuala]

Ne znam u kolikoj mjeri smrt liči na gubljenje svijeti, ali znam da gubljenje svijesti takođe ne boli.:dtyste:

Dovoljno. :dtyste:


No, da se vratim na temu.
Da, bojim se smrti kad krenem o njoj razmišljati. Bojim se da će doći prerano ili da, i kada dođe "na vrijeme", neću biti spremna otići.

 

[Jurivaka]

Ja sam već jednom rekao, ne bojim se smrti, ali je strašno mrzim! Ona negira bilo kakv smisao života.

Ps. Mrzim je toliko, da će pobjeći kad mi se približi!

 

[micicku]

Mi ne poznajemo dovoljno ni ono sto zivotom zovemo. Sama pomisao na tu tragicno-konacnu ljudsku sudbinu-smrt, u obliku koji nam je "poznat"-nepoznat, u nama radja strah. No problem je sto se o smrti ne moze razmisljati-spoznaja tog ponora nije moguca u granicama "kontrolora-svesti". U "posebnim trenucima" oslobadjanja svog uma od "strazara na pragu svesti", moguce je spoznati nakratko nistavilo-nemoc-beznadje..., koje nas kao bljesak munje brzo vraca u granicama svesnog. Strah od smrti je urodjeni strah od nepoznatog. Vazan zadatak "zivota je i svesna priprema"-pomirenje sa nasom konacnoscu.

 

[shannon1]

Mnogo me je strah od smrti:fool:

 

[Jurivaka]

Mnogo me je strah od smrti:fool:

To je osnovni i najveći ljudski strah, svojstven, manje-više svakom čovjeku. Neko se lakše miri sa pomišlju na taj neizbježni kraj, a neko teže. U prvom slučaju, strah može poprimiti neka obilježja letargije i ravnodušnosti, pa je samim tim podnošljiviji, dok u drugom slučaju može prerasti u paniku i tešku moru.
Strah od smrti je ujedno i jedan od glavnih razloga zašto ljudi pribježište traže u religiji, jer im ona daje kakvu-takvu nadu da će i posle fizičke smti "živjeti"!?