Pričam naglas samo kada izlazim iz kuće, a sama sam, pa onda proveravam sve i govorim "isključila sam kompjutere, televizore, muziku, bojlere... zaključala sam vrata". To je još jedini slučaj kad pričam sama sa sobom, jer kao bivši muzičar, zvučno pamtim bolje. Desi mi se da se kasnije zamislim da li sam nešto zaboravila, pa se setim svog glasa i rečenice koju sam izgovorila.
Inače, kao klinka, kad sam osećala potrebu da "razgovaram" sama sa sobom, pisala sam. To mi je bila prihvatljivija varijanta.
A koliko se sećam, ono što je Necro Psycho pomenuo obuhvata i čoveka koji je zaljubljen. Znači, ili lud, ili zaljubljen, ili gradi kuću.
No, zaljubljenost je ionako neka vrsta ludila, ali to je već za neku drugu temu, u drugom podforumu.