Da li pišete poeziju i prozu?

Cupidon
VIP
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
5.207
Ovaj post ima za tu svrhu da ovdje možeteda napišete nešto što ste vi napisali, bez obzira da li se radi o poeziji ili prozi. Ja sam napisao jedan roman, koji bi uskoro trebao da bude objavljen, s toga sam odlučio da ovdje objavim svega stranicu ili dvije romana. Bilo bi dobro da svi oni koji imaju afinitieta prema pisanoj riječi, također postave nešto svoje!




Anđeli slomljenih krila



Анђелка је сјела на хладан жељезни под вагона. Привукла је промрзла кољена грудимa. Tрљањем je покушала да успостави циркулацију у обамрлим ногама.
Цвокотала је зубима од студени. — Како је проклето хладно данас! — дах јој се ледио у зраку јер је напољу било добрано испод нуле. Нос јој је готово отпао од хладноће. Није ни могла дисати на њега. Да јој је бар флаша ракије при руци, алкохол би је угријао боље него било који шпорет.
Те суботе као да се све уротило против ње. Проклињала је своју злу судбину. Прво није могла ужицати довољно новца ни за цигаре, а сада још и ова цича-зима. Била је сасвим неприкладно обучена за најхладнији децембар у посљедњих стотину, ако не и више, година. Температура се спустила на, за ту годину, рекордних двадесет и два степена испод нуле. То што је Анђелка морала преноћити у иструлом зарђалом жељезничком вагону, кроз који је као од шале пробијао ледени сјеверњак, вагону који је она називала домом, уопште није поправљало ствар.
Снијег је непрекидно падао још од почетка новембра озбиљно пријетећи да затрпа читав Добој. Саобраћај у граду је био у застоју, премда је служба за одржавање путева одреаговала на вријеме. Али би нов снијег брзо поново нападао анулирајући сав њихов труд. Поларна зима је узимала свој ледени данак. Два бескућника су се смрзнула у снијегу. Нису имала кућу нити породицу да се стара о њима. Пошто у Добоју не постоји прихватилиште за бескућнике нису имали камо да оду. Зима не опрашта. Преплаћени чланови општинске власти нису се ни почешали по дупету због њих. Зашто да себи кваре идилу пред новогодишње празнике? Ако ништа нису учинили три стотине шездесет и четири дана, зашто би се знојили баш тог задњег дана у години. У мају ће нови општински избори. Савршено вријеме да се обећа дом за незбринута лица и поберу гласови пензионера. У Добоју је ионако све остајало само на пустим обећањима.
Срећа па је жељезница избацила из употребе вагон у којему је Анђелка животарила задње двије године. Танка љетња спаваћица коју је носила уједно јој је била и свакодневна гардероба. Њу је успјела стрпати у торбицу кад су је родитељи онога дана као шугаву мачку шутнули из куће. Лице јој је помодрило од зиме. На ножним прстима су се појавили први симптоми гангрене. Шћућурила се у углу вагона. Дувала је у слеђене шаке маштајући о топлој пећи и комаду печења. Скоро да је могла осјетити мирис сочног меса у носницама.
Након скандала родитељи су је избацили напоље и забранили јој да икад више приђе њиховој кући. Изашла је с нешто одјеће коју је успјела да брзину узети, без новца и хране.
— Зар сам те отхранила да ме овако осрамотиш?! — ридала је мајка Славица чупајући косу. Отац уопште није желио ни разговарати с Анђелком. Шта им је могла рећи? Опростите, родитељи, у сред сам снимања порнића! Вратите се касније кад завршимо! Порно глумци, Младен и камерман су, ломећи се једно преко другог, побјегли из куће, остављајући Анђелку саму да се вади како зна и умије.
Читава улица је била у стању злурадог шока. Чекали су да се овако нешто догоди. Правили су се запрепаштени.
— Шта?! Кћерка познатих и поштених људи да се бави таквим прљавим стварима?! Невиђена срамота! — били су мање-више исти коментари комшија. У приватности својих кућа су држали придике својој дјеци. — Видите шта се дешава кад вам допустимо да радите шта хоћете. Зато је батина закон! —
Разапели су Анђелку на стуб срама и сви су пожурили да се баце каменом на њу. Као да су свима нагло изникла анђеоска крила и да су они безгрешни. Могла је и Анђелка штошта рећи о посјетама млађих мушкараца у ноћним сатима својим старијим слободним сусједама. Није је занимало шта они мисле о њој у својим сићушним мозговима. Била је довољна сама себи. Испочетка се добро снашла на улици. Још је била лијепа, секси и привлачна. Више није бирала муштерије, па је самим тиме имала више посла него иначе. С временом је пропадала. Смршала је као анорексичарка. Спајдашила се с неким дрогерашима који су у хероину видјели једини излаз из овоземаљске несреће. Они су је навукли на шприце. Вене на Анђелкиним рукама су након двије године уличарења биле избушене као сито. Све рупица до рупице.
Живјела је биједно као пас. Јела је отпатке из контејнера и продавала се за ситне паре. Муштерије које је раније одбијала са гнушањем, сада су биле добродошле у њен вагон је био све само не луксузан. Али је барем имала какав - такав кров над главом. Сваки дан је проводила у константној бојазни да ће локомотива одвући њезино склониште. Тјешила се мишљу да дванаест година након завршетка рата још увијек има породица које зиму дочекују у колективним центрима без струје, воде и хигијенских услова. Од колективног центра мало чега има горег.
Испочетка се није могла привићи на свој властити смрад. Након двије године га није ни примјећивала. Уосталом, заборавила је како сапун изледа. У љетњем периоду се могла окупати у једној од три ријеке које протичу кроз Добој. По зими би се и ријеке заледиле. Неугодан мирис сметао јој је при послу јер нико не жели повалити курву која смрди на километар.

 
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
Kako je obicna koza postala KOZA SPECIJAL

Nekada davno pre II rata u Tuzli i okolini bilo je puno koza.Ali te koze nisu bile SPECIJAL nego sasvim obicne normalne koze.E onda je prosao rat i posle rata su partijski sekretari primetili kako koze brste sve zivo oko sebe,preteci da potpuno uniste bosanske sume.Cak je jedan iskusan primetio kozu kako se penje na cetinare i namerno odrgrize sam vrh.Zamislite kakav je zli um imala ta koza.I onda na najvisem partijskom vrhu odlucise da te stetocine treba unistiti.Licno su partijski sekretari bili zaduzeni za likvidaciju i morali su licno sa najuzim krugom poverljivih ljudi da ih izjedu da bi bili sigurni da je odluka do kraja i temeljno sprovedena.
Ali ne lezi vraze domaca tuzlanska ilegala odluci da spase bar jednu kozu i izabrase bas onu sto je grizla one vrhove.U pocetku je i ona davala mleka kao i obicne koze ali su je ilegalci vremenom naucili da poveca produktivnost , tako da se cela Tuzla mogla hranit i zadovoljiti svoje potrebe.Ona je i danas ziva i izvrsava svoj zadatak ali je i dalje kriju i cuvaju kao najvece blago.
 
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
Atlantida

Noćas sam usnuo san.Idem ja tako putem a u susret mi idu jedna sremica i jedan sremac.Lepi oboje, put za Slankamen, uzak okolo zaglibilo, blato do kolena.Vidim ono dvoje, nasmejano, ljubu se.Sta cu jadan, ne bih da smetam da im kvarim ali ono blato okolo smeta.A oni idu, nista ne primećuju pa ni mene.Ali opet računam kad se priblize videće me pa ce se štrecnu .A štrec nije dobar pa ni u sreći.Od silne dileme sta mi je raditi strecnuh se ja sam i u polu snu shvatim da sanjam.A san je san pa računam neće ni ono blato da smeta.I onda rešim i strmopičih se u ono blato.Samo mi oči vire.Ono dvoje srećom obasjani , prodjose i dalje u svom svetu pa shvatih da sam dzabe skakao u ono blato.A onda sam se probudio i bi mi zao sto je sve bio samo san.Ali ko zna, mozda jednog dana taj san postane i java.I mada nema potrebe strmopičiću se u ono blato za svaki slučaj. Sreća je sreća, ljubav je ljubav.

Noćas sam usnuo san.Idem ja tako putem a u susret mi idu jedna sremica i jedan sremac.Lepi oboje, put za Slankamen, uzak okolo zaglibilo, blato do kolena.Vidim ono dvoje, nasmejano, ljubu se.Sta cu jadan, ne bih da smetam da im kvarim ali ono blato okolo smeta.A oni idu, nista ne primećuju pa ni mene.Ali opet računam kad se priblize videće me pa ce se štrecnu .A štrec nije dobar pa ni u sreći.Od silne dileme sta mi je raditi strecnuh se ja sam i u polu snu shvatim da sanjam.A san je san pa računam neće ni ono blato da smeta.I onda rešim i strmopičih se u ono blato.Samo mi oči vire.Ono dvoje srećom obasjani , prodjose i dalje u svom svetu pa shvatih da sam dzabe skakao u ono blato.A onda sam se probudio i bi mi zao sto je sve bio samo san.Ali ko zna, mozda jednog dana taj san postane i java.I mada nema potrebe strmopičiću se u ono blato za svaki slučaj. Sreća je sreća, ljubav je ljubav.

Dodato posle 21 Sati 37 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Nakada davno, zivot u nesem suncanom sistemu je postojao na Marsu i na Zemlji. I onda su se marsovci cija je civilizacija bila mnogo vise razvijena nego tadasnja na Zemlji medjusobno podrapali i uspeli da uniste sopstvenu planetu. Ali pre nego je zivot potpuno zamro odredjeni deo populacije je uspeo da se naseli na delu planete Zemlje koju su nazvali ne znam kako ali je u kasnijim pisanim zapisima nazvana i ostala zapamcena kao Atlantida.
Srecom ili nesrecom ti stari antlatidjani su bili jako radoznali pa su slali razne ekspedicije po planeti i proucavali tadasnja plemena ciji je razvoj bio na nivou sadasnjih plemena koja jos postoje u prasumama amazonskih dzungli. I onda se jednog dana neki izgubljeni meteor zabio pravo u srce Antlatide i tu je skoncala vecina marsovaca. Ali ostadose one ekspedicije.
A ti marsovci su voleli sex kao i mi danas a u plemenima je bilo i zgodnih zemljanki pa su se svi lepo zabavljali.
Tragovi tog, bljesnu po nekad i danas pa se ponekad rodi i neko kome nesto kvrcne pa postane genije poput Tesle a videli smo da su marsovci voleli ratovati pa se rodi i neko sa takvim nagonima.
Tako ce jednog dana, ne znam tacno kad planeta Zemlja doziveti sudbinu Marsa ali ce neki zemljani uspeti zbrisati na neki drugi planet pa ce ista prica da se ponovi,jer ce i tu novu planetu , kad tad opet zveknuti neki ludi meteor.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
Beograd, ul. Kaldrmisana br. 176 stan 8

U gore navedenom stanu, uredno prijavljen sa suprugom Jovankom živi penzioner Marinko.
Pored njih dvoje u stanu živi i avlijaner Bišop i jedan čupavi mačak koga zovu Gavrilo.
Elem, taj Bišop svaki dan 3x dnevno šeta penzionera Marinka u obližnjem parkiću. Šetao bi on i Jovanku ali Jovanka čuva Gavrila. Taj Gavrilo se toliko ugojio da ne može ni da šeta. Jovanka, vremešna starica ne može da ga nosa sa sobom kada Bišop šeta Marinka te njih dvoje uglavnom gledaju TV-Pink i onaj šou gde poznate face rade razne stvari u prirodi.
Verovatno se pitate kakve sve to ima veze sa pomenutom komunalnom taksom. Evo da vam pojasnim.
Kao i svi penzioneri, Jovanka i Marinko prvo izmire sve komunalne obaveze a ono malo što pretekne služi da njih četvoro prežive do sledeće penzije. Budžet im je toliko nategnut da bi bilo koji dodatni namet ozbiljno ugrozio njihovo bivstvovanje u glavnom gradu. Bišop više neće smeti da šeta Marinka jer će ga uhvatiti neki poludeli komunalni inspektor i eto novog nameta očas posla. Pomislićete, nema veze može Marinko sam. E ne može. Može da izadje ali avaj kad treba da se vrati kući, čiča Marinko zaboravi i gde je krenuo i zašto je krenuo i eto tu taj Bišop ima odlučujuću ulogu. Uvek dovede Marinka kući, sve sa provijantom za taj dan.

Zato apelujem na gradske vlasti da bar u ovom slučaju oslobodi plaćanja taksi Marinka i Jovanku. Za Gavrila će se malo stisnuti ali Bišopa bi trebalo računati pod tudju negu i pomoć te nije u redu da im se to uskrati.
 
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
LEKCIJA IZ BIZNISA

Dogadjaji pocinju davno ’50-tih proslog veka. Okupilo se dosta unucica ,zavitlavanje , zmurke i ostale zanimacije koja deci u tom dobu mogu pasti na pamet.Baba Jela ,prva zena mog dede odluci da nas angazuje za vadjenje i skupljanje krompira na nekoj njivi u carajevcima.Preracunasmo mi ponudjenu sumu to pretvorismo u sladolede i naravno prihvatimo posao. Zavrsimo posao ,baba Jela posteno plati ,odose deca na sladoled a ja gledim one pare i razmisljam kako bih to mogao malo da uvecam. Dok sam ja tako mudrovao ,stari udarili po pivu i prici ko moze koliko flasa popiti i tu mi sinu sijalica te ladno ponudih da bih bez problema popio dve flase i to na iskap. Gledaju me oni ,ne zna se ko je ludji , meni ni 7 god .Padne konsultacija i oni odlucise da me to ne moze ubiti a da necu stici ni do pola prve flase pa nece biti stete.Ulozim ja lepo sve novce zaradjene na krompiru i dohvati se flase.Ode prva iz cuga , moji se zgledase , ne daju drugu.Majka vristi da nisu normalni ,ubice joj dete.
Padose dodatne konsultacije i konzilijum odluci da se moze nastaviti.Dohvati se ja nekako druge flase i mozda je ostao jos jedan gutljaj a svo ono pivo pokulja iz mene kao vodoskok i zavrsi u cokotu loze koji je od tada naglo poceo napredovati.
Konizilijum odluci da mi prizna pobedu i oprosti onaj zadnji gutljaj jer kazu malo dete nije bilo vise mesta.I tako oplodih svoj kapital i stezuci ga u ruci prespavah tu noc.
Sutradan odose deca ponovo na sladoled a meni se osladilo ,gledam one novce , nekako mi zao da odu tek tako.Nadje se tu i moja tetka Mara a ja znajuci da sam brz kao metak predlozim tetka Mari da se trkamo od crne kujne do bunara.Bese negde oko 30m. Ulozih ja svoje novce ,tetka svoje i sve zavrsi kod deda Luke kao bankara. I naravno desilo se ono sto je moralo , oduva me tetka sa staze samo tako.Seo na zemlju gledam svog dedu , mislim nece valjda svom unuku uzeti novce.Deda ladno izvadi novce koji zavrsise kod tetke.A ja ostadoh i bez novaca i bez sladoleda .Propade mi biznis a da nije posteno ni poceo.E onda je nastupio moj deda ,ocitao mi lekciju o poslovanju ,biznisu i ulaganjima ,izvadio svoje novce i nadoknadio svu nastalu stetu i jos sam dobio pride za sladoled.Dugo sam to cuvao i ne secam se vise gde su zavrsile ,ali znam da je bilo pametno.A za sladoled zna se , jedno jaje jedna kugla kod sladoledzije na cosku.


MODRO PLAVO

Ovo je prica iz ‘ 60-tih.Moj drugar i ja vecito spremni na avanture odlucismo da napravimo padobran i napravimo probne skokove sa najviseg plasta sena u dvoristu.U to vreme muka je bilo nabaviti plasticnu foliju ali na neki folseban nacin uspesmo u tome.Sklopismo padobran i skakali smo do iznemoglosti ali se nikad nije otvorio.Srecom nismo shvatili da je visina suvisa mala inace ne garantujem da ne bi to ucinili sa crkvenog tornja i onda beep prica bi bila zavrsena pre nego sto je i pocela. Drugom prilikom pravili smo neki zamak od pruca, blata i malih ciglica koje smo pravili od gline i susili na suncu.Ispade lep objekat te smo se istom danima divili.Kad nam je zamak dosadio pade odluka da ga rusimo.Moj drug nabavio malo baruta zavismo to u malo plastike i ne secam se odakle nam fitilj strucno miniramo nas zamak.Fitilj kratak mi brzi , upalismo i bezi.Sledio je mali bum i nista, osta zamak neostecen. Posle dugih konsultacija dodjosmo do zakljucka da je bilo malo baruta i odlucismo da to moramo ozbiljnije obaviti.Ostalo jos malo fitilja, ovog puta je stradao barut i od mog dede te napunismo neku konzervu barutom, postavismo fitilj sve to lepo uvezali zicom i strucno postavismo minu.Sledila je vec razradjena procedura paljenja i bezanija.Onada puce i jedno veliko BUMMMMMMMMMMMMM . Od zamka nije ostalo nista a nas dvojica zavrsismo minersku karijeru oplavljeni od batina. Vec kao prekaljeni padobranci i mineri sledece leto stvari postadose ozbiljnije. Zaostala iz drugog rata i dugo sakrivena na videlo se pojavila puska ogoljema od drveta ali u funkciji.Kvaka je bila u tome sto je u cev bio uguran kamencic ali to nam nije smetalo da repetiramo .Malo teze je to islo ali je uspevalo.I sve bi se na tome zavrsilo da nisam tumarajuci po tavanu u jednoj konzervi pronasao dvadsetak metaka.Ali dzaba meci kad onaj kamencic u cevi onemogucava paljbu.Posle dugih muka nekako se oslobodismo te smetnje I kao unuci i sinovi lovaca strucno sve to ocistimo i podmazemo spremajuci se za paljbu.I da ne bi trosili municiju uzalud uhvatismo najveceg petla u dvoristu vezemo mu noge i na jedno 2m od njega puska
.Stavili neke cigle da bude cvrsta i da ne mrda a sve ciljajuci u onog petla.Ubacili metak vezali konopac za okidac i sa bezbedne daljine u lezecem stavu moj drug povuce onaj kanap.
I nista .Sledio je drugi, treci i negde deseti metak opali i nas petao ispusti dusu. Petao je zavrsio u supi a nas dvojica ponovo oplavljeni boracku karijeru. Posle smo se drzali carnoka i pecanja . Imali smo kasnije neke planove da preplivamo Dunav ali srecom odoh ja za BG, polako postadosmo becari i zavrsi se nase detinjstvo , doduse obelezeno plavim ali sacuvasmo zive glave.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
20.03.2010
Poruka
4
краљица - никола стојановић

ја напуштам тихо ту представу лошу,
у којој је љубав била главна тема,
јер ја сам аматер, не умем да глумим,
а ти си глумица којој равне нема.

узела си себи најважнију ролу,
била си громада, ја обична груда,
у краљевству своме што си га створила,
била си краљица, а ја твоја луда.

доста сам клечао, дубио на глави,
шенио ко псето, скакао ко блеса,
схватио сам, најзад, садржај представе,
идем с позорнице, нек падне завеса.
 
Član
Učlanjen(a)
13.06.2010
Poruka
7
изгубити живот, за кога? за бога! светом платону бањалучком

док стојим пред кивотом
и целивам икону твоју,
схватам да се играм животом
хранећи сујету своју.

у страдању изгубио си живот,
целог себе предао си богу,
то сведочи твој кивот
подно христових ногу.
своје дане провео си у труду и раду,
пастир добри био си свом стаду,
одустајао ниси, требало је да се бориш,
да би могао христа свим срцем да волиш.
тешким путем одлучио си да ходиш,
али сада у вечности пред самим богом стојиш.

свети владико помози ми да очима вере јасно видим:
нећу имати чега да се стидим
док год бога свим бићем љубим
и сваки свој потез њему посветим
победник бићу и да живот изгубим!
 
Član
Učlanjen(a)
13.06.2010
Poruka
7
пламена зрна

као сваки змај,
небо требам и ова крила јер волим
да летим и даноноћно за ветром да јурим.
погледом
једнако сажежем
и утоплим,
једнако не стајем,
тражим
и делиће своје среће скупљам,
у гнезду их свијам,
као даре, трофеје
их чувам.
знам, иза хоризонта ме чека
мој змајски крај,
моје небо, мој бескрај.
док не стигнем тамо
зрна су ми храна,
пламена зрна из мог краја.

Dodato posle 7 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

у свету риме нема зиме!

ставимо све у стих
и пратимо његов лик.

два су ми брата
песници од заната,
па с осмехом на лицу
све песмице пишу.
и кад која суза кане,
у песму та без бриге стане.

тако се решимо бриге и мука
тако нас милује божја рука.

жељку и константину <3

Dodato posle 11 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

мој крој

иглу и конац држи мој творац,
он ме је кројио,
он ме је створио!
и твој крој је леп
али немој за мој да будеш слеп,
и да тражиш да га прекрајам
да иде уз твој
јер зато ме није створио
отац мој.

видиш ову линију...јако ми пуно значи.
драг си ми и мио
али још кад би тако добар био
па је не би газио
стазу до мене
можда
би и спазио!

Dodato posle 4 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

првим летом за недоглед!

нећу више да осећам,
нећу више да размишљам,
нећу више ништа!
свега ми је доста,
пакујем празне кофере
и носим само
душу.
првим летом за недоглед!
тамо нема осећања,
тамо нико не размишља,
тамо се људи
и не знајући,
само воле.
од њих идем да учим,
с њима идем да се стопим...
и пошто је делић мене у свима вама
и делић вас исто тако у мени
осетићете голицање по челу и у недрима
овај недоглед ће вас призвати као и мене,
па нека просте сви који дођу
и ја их не препознам,
јер овде се све заборавља
и само се
воли :)
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
San

Nocas sam usnuo san. Idem ja tako putem a u susret mi idu jedna sremica i jedan sremac. Lepi oboje, put za Surduk, uzak okolo zaglibilo, blato do kolena.Vidim ono dvoje ,nasmejano,ljubu se .Sta cu jadan, ne bih da smetam da im kvarim ali ono blato okolo smeta. A oni idu, nista ne primecuju pa ni mene. Ali opet racunam kad se priblize videce me pa ce se strecnu. A strec nije dobar pa ni u sreci. Od silne dileme sta mi je raditi strecnuh se ja sam i u polu snu shvatim da sanjam. A san je san pa racunam nece ni ono blato da smeta. I onda resis i strmopicih se u ono blato. Samo mi oci vire.Ono dvoje srecom obasjani, prodjose i dalje u svom svetu pa shvatih da sam dzabe skakao u ono blato. A onda sam se probudio i bi mi zao sto je sve bio samo san. Ali ko zna, mozda jednog dana taj san postane i java. I mada nema potrebe strmopicicu se u ono blato za svaki slucaj. Sreca je sreca, ljubav je ljubav i treba to postovati.A onaj glib nije ni vazan, iskoprcacu se nekako.
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
“ AH ,TE ŽENE “

U većini slučajeva, moderna žena je lovac. Nasrne tako na jadnog muškarca, svim sredstvima, ne prezajući ni od čega. I šta se dešava? On iscrpljen, izmrcvaren, poslije očajničke borbe, pada pokoren, ne od ljubavi, nego od čiste muke. Tako ucmekanog muškarca možete koristiti jedno vrijeme, uživajući u sopstvenoj zabludi da je vaš i da vas voli. Istina je pak, da on jadničak, onako iscrpljen, nema snage da se odupre, te tako tavori u svojoj besvijesti ,dok ne smogne snage da pobjegne glavom bez obzira. Nikada više tu lovinu ne uhvati. Taj postaje maratonac na duge staze.
A, šta radi žena? Šepuri se kao ofucali paun, misleći da je neka riba i da ga je uhvatila, i da će ga sada tako mučiti svojom ljubavlju, koja je sve drugo, samo ne ljubav. Prije svega je to sado – mazohistički emotivni stroj za uništavanje dvije osobe o jednom trošku. Moćna mašina. Ovu mašinu je u procentima, već kupilo 90% žena, zato muškarci – oprez!!!!
Iza njihovih slatkih riječi, đakonija kojima će vas hraniti dok vas ne omami, iza njihovih zavodljivih toaleta i donjeg veša,( ako imate sreće i ponekog intelektualnog razgovora), stoji moćna mašina, sakrivena iza zavjese od brokata i stupa na scenu onda kada se najmanje nadate, kada ste uljuljkani dobrom hranom ili pićem, ili boljom varijantom- dobrim sexom. Ah, dragi muškarci, zar se kroz istoriju niste opekli bezbroj puta? Zar niste shvatili da , ako niste dobri, poslušni i ponizni, ukida vam se obrok ( do juče perfektne hrane ), kao i blagodeti svih sexualnih zadovoljstava. Uvijek padnete na isti fazon i tako kroz istoriju, sami vrtite točak koji se okreće uvijek u istom smjeru.
Ne znate vi žene. Vidite je uveče , pod svjetlima neona, kada blista ( ma samo zbog neona), ili u polutami spavaće sobe, gdje će vam ugoditi razvratnim igrarijama, ali samo zato da bi dokazala sebe i svoju nadmoć. Ne varajte se nikada da vas ona voli. Toga nema više na tržištu, nema ni za zlato. Samo se igra sa svojom lovinom. Lovina je više na cijeni, ako je traženija i rjeđa vrsta. Onda je to za ženu – lovca pravi izazov. Upotrijebit će svu svoju žensku maštu, kojoj niko do sada nije sagledao granice, jer ih i nema, kada se ona baci na lovinu, jer varijante i pristup hvatanja lovine su bezbrojne.
Žene su zaboravile jedno Božije pravilo koje glasi : „ Muškarci su lovci, a žene su lovina.“ I samo zbog tog jednog prekršenog pravila, došlo je do zamjena teza i do svjetskog karambola zvanog- žene, jači pol.
Ne znate vi žene. Pogrešno ih nazivate ljepšim polom. Da,da, ma svratite vi nekada u nezgodno vrijeme, pa da vidite šta su brci šerifa Mc Clouda , šta su noge Maradone, šta su šume koje vire ispod zavodljivo dekoltiranih majica.
I tako moji dragi muškarci. Lekciju niste naučili nikada, iako već znate sve. To ide tačno po poglavljima, i uvijek je tako i ne znam kako ste toliki optimisti da pomislite da će nekada da bude drugačije. To je lekcija iz „ Vječne knjige“ i to se ne može promijeniti, ali to još niste shvatili.
Prva lekcija je pretvaranje da je ona najbolja, najpametnija, najprijatnija, puna razumijevanja za sve ljude i njihova stradanja ( a stradalnik ćete biti baš vi,hi,hi), širokogruda, tolerantna, duhovita, šarmantna, obrazovana, načitana, uvijek dobro raspoložena, uvijek dobro dotjerana, izuzetna domaćica. Ma vi već počinjete da mislite da gledate film naučne fantastike. Uzdignete se do zvijezda, ali ne znate da ste samo glumci u „ Zvjezdanim ratovima“, eto tolika je vaša povezanost sa zvijezdama. Opčini vas vaša zvijezda Danica, Milica, Dušica, Milena , Zvezdana, Slađana, sve imenima od milja- kasnije do nemilja. I obuzme vas varka, jer ona tako prija, i vama , a pogotovo vašoj sujeti ( što je i suština čitave priče u svemu ovome ).
Obasipa vas napornom ljubavlju, napornom pažnjom, zahtjevima da želi da budete non – stop zajedno, ali ne zbog toga da bi vas ona na nešto prisiljavala, nego zbog toga što vas ona neizmjerno voli. Pristanete li na taj obrazac nazovi ljubavi, ispekli ste sebi pitu.
Iz istog razloga – nazovi ljubavi, želi da učestvujete s njom u svemu što ona radi, jer vi ste u ljubavi ravnopravni i toliko se volite, da ne možete da zamislite ni jedan minut da posvetite sebi, jer tako uskraćujete minute nazovi ljubavi. I tako počnete da učestvujete u njenim kupovinama, posebno sitnicama vezanim za kuću, jer to je vaše ljubavno gnijezdo u kojem odluke donosite zajedno ( a gle, sve bude po njenom, ali važno je lobirati sebe pojmom ravnopravnosti ).
Ovo je ujedno i prva faza nazovi ljubavi u kojoj uvijek uživate.
Ona će vas ubijediti i da je gledanje fudbala maloumno, a posebno izlazaka sa dojučerašnjim drugovima, jer eto, čitav život ste proveli sa njima i ona će vas ubijediti da u toj slobodi i niste bili toliko srećni koliko vam se činilo, jer vam je uvijek, u dubini duše hvalila ona. I kako ste imali sreću što ste se našli, jer je malo ljudi koji se tako dobro slažu i razumiju, kao što je to slučaj kod vas. I zašto gubiti dragocjeno vrijeme sa drugovima, kada vrijeme nazovi ljubavi brzo protiče i treba ga iskoristiti na najbolji mogući način, svaki minut , svaki sekund. I ovo je lekcija broj jedan . I jedno vrijeme će vam biti super, ubijedit ćete sebe kako ste najsrećniji muškarac na ovome svijetu, čak i u istoriji civilizacije.
Druga lekcija je ujedno i druga faza nazovi ljubavi. Hvata vas zamor, počnete da gubite interesovanje za sve ono što vas je do juče interesovalo, polako gubite sebe, svoju sopstvenost, postajete nervozni, razdražljivi, nedruželjubivi,osjećate konstantan nedostatak energije, budite se umorniji nego što ste legli, počinju da vam se javljaju i boleščine, koje do tada niste imali, jer organizam je psihičko – fizički izmoren nazovi ljubavlju. Često osjećate depresiju, a zadnja faza je apatija. Ispod toga nema i to je dno dna. Onda ste polumrtva ili poluživa lovina. To je tačka koja vaga vašu situaciju. Da li ćete oživjeti ili zauvijek ostati polumrtvi?Ako tada dobijete snagu i prijeko potrebnu volju za životom, postat ćete onaj maratonac na duge staze s početka priče, a ako ne.... Tajnu ne želim ni da vam otkrijem, bolje ne, kada se ne zna, lakše se podnosi.
Ovo je uvijek ovako i redosljed je uvijek isti. I nemojte se varati da će vam sa drugom ženom biti bolje.Ne živite u zabludi i lažnim nadanjima. Bit će sve isto, samo naizgled ljubav će naizgled drugačije izgledati i možda će biti malo razlike u vremenu trajanja prve faze cijele ove priče – faze uživanja, a i druge faze – vašeg odumiranja.
Zato sam jednog dana čistila šporet i razmišljala: „ Kako sam ja njemu nekada bila san, a sada sam mu noćna mora ?“, mislim muškarcu, a možda i šporetu, ko zna?
I ne pitajte me kako sve ovo znam? Žensko sam.
Pa da ne bi sve bilo crno, postoji i lekcija broj tri ili treća faza, ali samo za one maratonce na duge staze, s početka ove priče. Juče sam pročitala spasonosnu knjigu , koja bi mogla da spasi maratonce, jer ipak ljudski rod treba ,kako tako da opstane. To je „ Buđenje“ Antoni di Mela. E, jedini spas vidim u toj knjizi, za pametne muškarce i rijetko pametne žene. Juče sam je pročitala i spasila se, jer poslije one epizode sa šporetom, shvatila sam da nešto nije kako treba.
Da ne bi bilo rekla – kazala, da vidimo šta jedan pametan čovjek kaže:

„Jedna žena mi je pričala kako je njen ujak, sveštenik u lokalnoj crkvi, uvek počinjao besedu recima: "Samo je žrtva dokaz ljubavi; mera ljubavi je altruizam."
Savršeno! Upitao sam je: "Da li biste poželeli da vas volim po cenu svoje sreće?" "Da", odgovorila je. "A vi mene?" upitao sam. "Da", rekla je.
Zar to nije čudesno? Ona bi volela mene po cenu svoje sreće i ja bih voleo nju po cenu moje sreće. I tako, imali bismo dve nesrećne osobe, ali živela ljubav!“

Ili šta kaže o ljubavi. I ovo je spas za maratonce:

„Savršena ljubav isključuje strah. Tamo gde postoji ljubav ne postoje zahtevi, očekivanja, zavisnost. Ja ne tra¬žim da me učinite srećnim; moja sreća ne zavisi od vas. Ako morate da me napustite, neće mi biti žao samog sebe; izuzetno mi prija vaše društvo, ali ja se ne vezujem za vas. Ja uživam u vašem društvu na temelju nevezanosti - na uživam ja u vama, to je nešto veće i od vas i od mene, rešto što sam otkrio, neka vrsta simfonije, neka vrsta orkestra koji svira u vašem prisustvu. Ali, kada odete od mene, orkestar ne prestaje da svira. To je orkestar velikog repertoara i nikada ne prestaje da svira.
Čitavo je buđenje u tome.“

Još malo o nazovi ljubavi:

„Čini se užasno postaviti takvo pitanje, ali može li se reći da me volite ako se zakačite za mene i ne dozvoljavate mi da odem? Ako me ne ostavljate na miru? Može li se reći da me volite, ako imate potrebu za mnom, psihološki ili emo¬tivno, da biste bili srećni?
Jer, takva ljubav je u suprotnosti sa univerzalnim učenjima svih svetih spisa, svih religija, svih mistika.“

Opisuje i usamljenost, zbog koje često pogrešno mislimo da nam je u životu potreban uvijek neko:

„Usamljenost se ne leci druženjem sa drugim ljudima. Usamljenost se leci kon¬taktom sa stvarnošću. O, toliko toga može da se kaže o ovome! Dodir sa stvarnošću, krah iluzija, neposredan od¬nos sa onim što je stvarno. Šta god to bilo, nema ime. Možemo ga upoznati, ali samo ako napustimo ono što je nestvarno. Može se otkriti šta je to biti sam kada pre¬stanemo da se vezujemo, kada prestanemo da budemo zavisni.
Razmislite o svojoj usamljenosti. Da li je prisustvo drugih ljudi može ikad ukloniti? Ono može da posluži samo da od nje pobegnete. Unutar vas je praznina, zar ne? A kada praznina ispliva na površinu, šta se radi? Beži se, uključi se televizor, uključi se radio, čita se neka knjiga, traži se društvo drugih ljudi, zabava, zaborav. Svi to rade. To je veliki biznis danas, čitava industrija organizovana da nas zabavi i odvuče naše misli na drugu stranu.“

O svojoj sopstvenosti, sreći i sopstvenoj slobodi:

„ Ništa ne treba da učinite da biste postali srećni. Veliki Majster Ekhart rekao je: "Bog se ne dostiže procesom sabiranja nečega u duši, već kroz proces oduzimanja." Ništa ne morate učiniti da biste bili slobodni. Potrebno je samo da odbacite nešto. Tada ste slobodni.
Tim povodom, pao mi je na pamet jedan irski robijaš koji je prokopao tunel ispod zatvorskog zida i uspeo da pobegne. Izašao je usred dvorišta osnovne škole, gde su se igrala deca. Prirodno, kada je izašao iz tunela, nije mogao da se obuzda, pa je počeo da skače i igra, vičući: Slobodan sam! Najzad, posle tri godine!" Jedna devojčica, nedaleko od njega, ljubomorno ga je pogledala i rekla: "Blago vama! Ja moram još pune dve godine da provedem ovde."
„Ti možeš da učiniš šta god želiš i ostaneš ono što jesi, ali ja ću se zaštiti, biću ono što jesam." Drugim recima, neću ti dozvoliti da manipulišeš sa mnom. Živeću svoj život, ići ću svojim putem, biću slobodan da mislim ono što hoću, da idem za svojim sklonostima i ukusima. Reći ću ti ne, ako osetim da ne želim da budem u tvom društvu. To neće biti zbog negativnih osećanja koja izazivaš u meni, jer to se više neće desiti - nećeš više imati nikakvu moć nada mnom. Jednostavno, možda će mi više odgovarati društvo nekih drugih ljudi. Dakle, ako me mo¬žda upitaš: "Šta kažeš da odemo u bioskop večeras?" odgovoriću: "Žao mi je, ali više volim da odem s nekim drugim. Njegovo društvo mi je prijatnije od tvog." I to je to. Predivno je umeti da se kaže ne drugim ljudima. To je deo buđenja. Deo buđenja je živeti sopstveni život po svojoj volji. I upamtite: to nije egoizam. Egoizam je očekivati da neko drugi živi svoj život kako vi smatrate za shodno, po vašoj volji. To jeste egoizam. Ali živeti svoj život kako mi smatramo za shodno nije egoizam.

Ovo je bio pametni di Melo sa svojim mislima o ljubavi i usamljenosti, jer nedostatak ljubavi, a velika usamljenost nas često i tjeraju u nazovi ljubavi. Recept sam našla za maratonce, za neke buduće , koji će smoći snage da odbace iluzije i sopstvene ljušture, da uspiju ponovo da nađu sebe, i da sa svojom sopstvenošću nađu drugu osobu koja ima svoju sopstvenost i da mirno stanu pred nju. I tek tada nastaje nesebična ljubav. Sve ostalo su varke i nemojte im vjerovati kad vam kažu da nisu.
Jedini car, koji je sve ovo a priori znao i nije se trudio da mnogo prolazi kroz sve te faze, bio je Šopenhauer, ali Šopenhauer je jedan, a mi smo ipak obični smrtnici, na teškom putu iskušenja koje nam donosi ljubav.

13.06.2010.
 
Natrag
Top