Da li nauka može da pruži odgovore na filozofska pitanja?

Član
Učlanjen(a)
27.06.2010
Poruka
306
Filozofija nije nauka iako ona sebi to pokušava nametnuti.
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Matematika, biologija, sociologija, psihologija, hemija,u stvari skoro sve nauke svoje pocetke nalaze kod starih filozofskih mudraca,Sokrata, Platona, Aristotela, Demokrita...
Mislim da metafizika,iako nije grana prirodne nauke,ali se delom bazira na logici (deo naucnog metoda) pa i moze da prodje kao deo filozofije kao nauke...
Naravno,neka me neko ispravi ako nisam u pravu...
 
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
Filozofija
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pojam filozofije

Termin filozofija je nastao od dve grčke reči: glagola "filein" (φιλεῖν, što znači voleti) i imenice "sofija" (σοφία, što znači mudrost) koje zajedno čine reč filosofija (ili kod nas filozofija) (gr: Φιλοσοφία), koja doslovno ima značenje ljubav prema mudrosti odnosno mudroljublje. Tradicija filozofskog mišljenja duga je više od 2500 godina i predstavlja jednu od najširih oblasti akademskog izučavanja. Uopšteno gledano, filozofija je svaki oblik racionalnog istraživanja koji nastoji da odgonetne i pronađe princip bivstvovanja ili postojanja. U filozofskoj tradiciji možemo pronaći veliki broj različitih pristupa i metoda, počev od sokratovog metoda postavljanja pitanja u obliku dijaloga, pa sve do analitičke filozofije, koja tradicionalne filozofske probleme (kao što su istina ili postojanje apsolutnog) prevazilazi logičkom analizom jezika. U tradicionalnom smislu filozofija se bavi fundamentalnim istraživanjem osnovnih fenomena ljudske egzistencije, kao što su saznanje, umetnost, logika ili etika. Predmet savremenih filozofskih istraživanja mogu biti najrazličitije teme, počev od filozofske logike, pa sve do filozofije seksa ili filozofije sporta. Filozofija u savremenom smislu takođe uključuje i istraživanja osnovnih principa različitih intelektualnih disciplina, a takvi pravci dobijaju ime prema nazivu discipline čijim se proučavanjem bave, kao što su filozofija matematike ili filozofija nauke.
Filozofsko držanje (od Sokrata i Platona, pa do klasične nemačke filozofije) podrazumeva težnju ka otkrivanju natčulnih ili apsolutnih principa egzistencije, pa stoga možemo reći da je filozofija tradicionalno povezana sa pitanjima i problemima otkrovenja ili prosvetljenja u različitim učenjima hrišćanskih teologa i teozofa. Međutim, ono što savremenu filozofiju razlikuje od antičke ili srednjovekovne jeste njeno jasno razlikovanje od nauke i religije. Ovaj preokret donela je naučna revolucija XVII veka, tokom koje su istaknuti pojedinci, zainteresovani za izučavanje prirode i njenih zakona, sebe nazivali "prirodnim filozofima". Razvoj univerziteta, profesionalizacija nauke i osamostaljivanje pojedinih naučnih disciplina doveli su do toga da se filozofija u akademskom smislu ograniči na nešto uži krug problema i pitanja kojima se može baviti.
Ipak, još uvek je relativno rasprostranjeno shvatanje prema kome se filozofija bavi pitanjima koja su van domašaja prirodnih nauka i religije. Tradicionalno određenje filozofije kao mišljenje mišljenja (videti Aristotelovi spisi: Metafizika), mišljenje drugog reda ili meta nivo mišljenja, nalazi se u samim korenima kontinentalne filozofije i još uvek je prilično rasprostranjeno. Međutim, za razliku od religije, koja se zasniva na idejama vere i otkrovenja, filozofija nastoji da u što većem broju slučajeva pruži racionalno objašnjenje svojih stavova.
Takođe postoji uobičajeno, svakodnevno ili laičko shvatanje filozofije, prema kome se ona svodi na „pitanja o smislu života“.
Osnovne filozofske metode su analiza, kritika, interpretacija i spekulacija, iako filozofska istraživanja često obuhvataju dosta širi krug različitih interesovanja.

Oblasti filozofskog izučavanja

Ontologija odnosno metafizika proučava osnove cjelokupne stvarnosti, ili biće svega bivstvujućeg. Ime ontologija se pojavljuje prvi put u XVII vek-u, a ime metafizika u I veku pre n.e.. Aristotel je nauku o prvim uzrocima stvarnosti nazivao prvom filozofijom ili teologijom. Nemački filozof Kristijan Volf razlikovao je ontologiju kao opštu metafiziku od posebnih metafizika: teologija, psihologija i kosmologija.
"Biće" je tokom istorije filozifije tumačeno kao temelj postojanja ničim uslovljen, kao apsolut ili supstancija. Supstancija se različito tumačila: ideja kod Platona, bivstvo kod Aristotela, duh i materija kod Dekarta, apsolutni duh kod Hegela, volja za moć kod Ničea...
Teorija saznanja ili epistemologija se bavi osnovnim principima saznanja, odnosno osnovnim pretpostavkama našeg saznajnog aparata i njegovih funkcija. Umesto ovog pojma koristi se i pojam gnoseologija. Nazivi potiču od grčkih riječi gnosis (znanje) i episteme (saznanje). Njenim osnivačem se smatra engleski filozof Džon Lok iz XVII veka. Teorija saznanja proučava korene nastanka, uslove mogućnosti, poreklo i granice ljudskog saznanja.
Filozofija nauke izučava i sistematski analizira osnovne pojmove naučne prakse kao što su teorija, zakon, eksperiment, verifikacija, verovatnoća, interpretacija), kao i probleme mogućnosti budućeg razvoja i krajnjeg dosega (ovdje se preklapa sa epistemologijom) naučnog saznanja.
Logika je filozofska disciplina koja proučava formalne strukture osnovnih oblika mišljenja ili valjanog zaključivanja (dedukcija, indukcija). Osnovni logički pojmovi, koji potiču još iz antičkog perioda (Aristotel), jesu pojam, sud i zaključak.
Etika se bavi izučavanjem i određivanjem pojmova dobrog i ispravnog. Kao filozofska disciplina proučava motive, ciljeve i norme čovjekovog djelovanja i moralnog prosuđivanja. Sama riječ potiče od grčke riječi ethos - običaj. Predmet etike je moral.
Estetika se bavi posebnim oblikom ljudskog stvaralašstva - umetnošću. Termin estetika je prvi put upotrebio Baumgarten u XVIII veku. Ona ispituje lijepo i vrijedno u umjetnosti, suštinu umjetničkog stvaranja i doživljaja umjetničkog djela.
Filozofija politike je grana filozofije koja se bavi pojmovima i argumentima političkog mišljenja. Njen glavni problem je razjašnjenje prirode političke moći i njenog ograničenja putem društvenih ustanova, kao i opravdavanje postojanja države.
Aksiologija (grčki: axios - vrijedan, dostojan divljenja) je grana filozofije koja se bavi vrijednostima: moralnim, naučnim, umjetničkim, političkim, ekonomskim religijskim i dr.
Filozofska antropologija (grčki: anthropos - čovjek) se bavi suštinom tj. prirodom ljudskog bića
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Nauka ne može objasniti filosofska pitanja, ne može ni neke prirodne fenomene, koji se kose sa prirodnim zakonima, a kako da izađe na kraj sa fenomenima koji nisu eksperimentalno dokazivi.
 
Učlanjen(a)
26.11.2010
Poruka
45
Mislim da nauka ne može dati odgovore na svu upitanost filozofije. Kažem svu upitanost, jer na neka filozofska pitanja nauka može i dala je odgovore. Za razliku od nauke, filozovija se ne bavi egzaktinim, nego, uglavnom, metafizičkim pitanjima i tu je taj veliki raskorak između filozofije i nauke.
Recimo, "Panta rei" - izraz koji se pripisuje Heraklitu, a koji znači: sve teče, sve se mijenja, nauka je dokazala.

...dobro dasi upotrebio tu frazu ...tako da misao : " sve se menja sem kamenja " -- ne stoji , jer kamenje se kotrlja ; ( mala anegdota : radnja se odvija u banci ; pokojni pesnig Dragan Savović, stihovima zabavlja prisutne koji čine neviđenu gužvu i ponašaju se preteći ...šalterske radnice pozivaju miliciju da održi red ... interventna upada ; rulja šuš , samo pesnik recituje nasred hola... žaca mu lupi snažnu šamarčinu - daga disciplinuje ... ovaj u padu kaže : sve se menja sem kamenja ...pandur primi to kao ličnu uvredu , pa još jednom raspali i opsuje lajavog krelca ...šalterske radnice skoče da ga brane , jer on je pesnik i neizaziva
stihovima nered ...panduri : šta on tu nama o kamenju ....a ovaj mrtav ladan, sa poda kaže : gospodo na vlasti - kamenje se kotrlja ).....naravno vlast promenismo ( otkotrljasmo , ali sa njom ode i pesnik mislilac ).....

...volim da mislim, da nauka paralelno služi filozofiji i religiji ( a ova prva često služi svom čedu koje je iznedrila , odgajala , i osmislila do neuništivosti ), te da zbog toga neće moći nikad da iznedri/otkrije/spozna apsolutnu istinu o bilo čemu , pa i o kamenu....jedine istine koje mogu ličiti na apsolutne nauka je izmislila i to u matematici ....dakle, matematičke istine su naučne gotovo nepromenljive istine....sve ostale istine koje je nauka rodila , s vremenom je i oborila -- odnosno osporila i opovrgla ....čak sama nauka kaže da se baviobjektivnim istinama , koje su u sveri tehnicizma u inovativnom svetu funkcionalne i svrsishodne ( korisne i plodonosne, iako se ne temelje na naučnoj apsolutnoj istini )....stoga nauka i neceni branioce njenih
objektivnih istina ...ona potrebuje razumne i razložne preispitivače svojih objektivnih istina ....jer sve ono što nemože razložno i razumno da se ospori , objektivno je istinito pa je funkcionalno i korisno ; a ono štoje osporeno , potpomoglo je da se objektivno za stepenik približimo apsolutnoj istini .... dakle , nauka korak po korak kreće se ka apsolutnoj istini postupkom odbacivanja objektivnih starih naučnih istina i utvrđivanja novih ...no zasigurno ova naša generacija, neće doživeti njen izlazak na tron apsolutne istine...zasigurno
ni mnoge posle nas...
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
7
Nauka ne može objasniti filosofska pitanja, ne može ni neke prirodne fenomene, koji se kose sa prirodnim zakonima, a kako da izađe na kraj sa fenomenima koji nisu eksperimentalno dokazivi.

па природне феномене смо тако назвали само зато што одступају од наших убеђења. Ништа што се дешава не може да буде у супротности са природним законима, може само да се коси са оним што ми погрешно мислимо да важи као закон.

Наука и филозофија би, претпостављам, тербале да представљају исто: делатност којом се човек бави у покушају да разуме и објасни "свет око себе" (и у себи...) и стога бисмо требали рећи да наука може да да одговоре на филозофска питања! Да ли ће их дати, зависи од могућности онога ко се бави науком.
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
па природне феномене смо тако назвали само зато што одступају од наших убеђења. Ништа што се дешава не може да буде у супротности са природним законима, може само да се коси са оним што ми погрешно мислимо да важи као закон.

Наука и филозофија би, претпостављам, тербале да представљају исто: делатност којом се човек бави у покушају да разуме и објасни "свет око себе" (и у себи...) и стога бисмо требали рећи да наука може да да одговоре на филозофска питања! Да ли ће их дати, зависи од могућности онога ко се бави науком.

Nauka da može da da odgovore na filosofska pitanja? Nikada, evo samo mali broj nebrojenih primjera o tome. Kako nauka može da dokaže ili ospori postojanje Boga? Kako nauka može da objasni pojam beskraja? Ne može ni da dokaže, ni da da definiciju. Filosofija ostaje na stepenu filosofiranja i prihvatanja različitih načina mišljenja, ali dokaza o ovim pojmovima nema i nikada ih neće ni biti.
 
Član
Učlanjen(a)
24.09.2010
Poruka
544
Ja bih postavio jedno drugo pitanje - da li nauka treba da daje odgovore na filozofska pitanja? I još bitnije, da li je uopšte bitno da se daju odgovori na (sva) filozofska pitanja?
 
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
7
Nauka da može da da odgovore na filosofska pitanja? Nikada, evo samo mali broj nebrojenih primjera o tome. Kako nauka može da dokaže ili ospori postojanje Boga? Kako nauka može da objasni pojam beskraja? Ne može ni da dokaže, ni da da definiciju. Filosofija ostaje na stepenu filosofiranja i prihvatanja različitih načina mišljenja, ali dokaza o ovim pojmovima nema i nikada ih neće ni biti.

Па добро, је не кажем да је наука тренутно у стању да одговори на сва филозофска питања, али не треба за нешто тврдити да се никада неће десити. Зато сам и рекао да то да ли ће се на нешто одговорити зависи могућности наших умова. На нека питања је већ огдоворено или се бар много више зна него пре, нпр. атоми, протони, електрони па и ситније честице... што баш и није било познато старим мудрацима.

Често се каже: Бог је створио свет! То је и најлакше "објашњење", а и одређеним институцијама иде поприлично и прилог. Постоји теорија која каже да је све настало из јединства бесконачно мале запремине и бесконачно велике густине, након Великог праска. Проблем је био: шта је довело до Великог праска. Ту се нашло место за несхватљиву силу- Бога. Међутим, ако се не варам (а ако се варам онда се извињавам), Стивен Хокинг у последње време износи тезу која говори да је до Великог праска могло доћи без "спољних" утицаја, чиме изостаје потреба за Богом. То је, наравно, изазвало бурну реакцију цркве...
 
Natrag
Top